Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-4276/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice AČ, zbog prekršaja iz čl. 306. st. 3. t. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22), odlučujući o žalbi okrivljenice AČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, broj: Pp-1058/2022, od 1. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice AČ i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), okrivljenica AČ je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 eura / 113.017,50 kuna, zbog prekršaja iz čl. 306. st. 3. t. 1. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura / 527,42 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenice pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Nadalje, na temelju obrane okrivljenice i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

8. Žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane tvrdeći da nije pružala usluge socijalne skrbi, već da je samo povremeno dolazila pomoći osobama koje su se nalazile u objektu, te kako za navedeno nije primala niti dobivala nikakvu naknadu, zatim da ona ne zna tko je vlasnik navedenog doma, već da je jedino i isključivo povremeno dolazi pomoći osobama koje se tamo nalaze, te da je zadatak inspekcije bio utvrditi odgovornu osobu, a nikako kazniti okrivljenicu kao osobu koju su zatekli na adresi doma, žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Naime, iz iskaza svjedokinja KČ i AČK, viših inspektorica, čije iskaze je sud cijenio vjerodostojnim i to valjano obrazložio proizlazi da je upravo okrivljenica pružala socijalne usluge smještaja za trinaest starijih i teško bolesnih osoba, iako nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga iz čl. 165. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi, a da je neistinita obrana okrivljenice da samo povremeno dolazi pomoći proizlazi i iz iskaza KČK, koja iako je iskazala da ne zna čiji je to obiteljski dom, je potvrdila da povremeno dolazi pomoći oko brige o korisnicima u tom domu za starije i nemoćne, upravo na poziv okrivljenice koja živi u tom objektu i brine o korisnicima.

10. Nadalje, neosnovano žaliteljica tvrdi da je sud bio dužan osigurati njezinu prisutnost dovođenjem, a ne provesti glavnu raspravu u njezinoj odsutnosti, jer je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave 1.3.2023. u odsutnosti okrivljenice, koja je o istoj uredno obaviještena na ročištu od 22.12.2022., uz upozorenje da će se iduća glavna rasprava održati i svjedoci ispitati i u slučaju njezine odsutnosti budući je svoju obranu iznijela. Međutim, okrivljenica na ročište od 1.3.2023. nije pristupila i svoj izostanak nije opravdala i time je propustila mogućnost da se na raspravi očituje o provedenim dokazima na ročištu od 1.3.2023., pa neosnovano sugerira da joj je povrijeđeno pravo obrane.

11. Izrečena kazna okrivljenici u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i suprotno tvrdnji žaliteljice, nije prestroga, tim više što je izrečena bliže minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 13.270 do 26.540,00 eura), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. Slijedom navedenog, iako je u odnosu na pravomoćne odluke o prekršaju na koje se poziva prvostupanjski sud, cijeneći raniju kažnjavanost okrivljenice kao otegotnu okolnost, za okrivljenicu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti istih proteklo više od tri godine (čl. 77. PZ), ovaj sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni, odnosno primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne ili oslobađanje okrivljenice od kazne, kako to predlaže žaliteljica, neosnovano tvrdeći da se radi o nesrazmjeru težine prekršaja i izrečene kazne, iako se radi o protupravnom pružanju socijalne usluge za trinaest korisnika, dakle većem broju korisnika, a kazna je izrečena u iznosu blizu najnižeg iznosa propisane kazne za predmetni prekršaj.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

14. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.