Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: P-626/2023-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32, protiv tuženika OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosi i radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Luke Mlinarić i punomoćnika tuženika odvjetnika Dine Komadina, na ročištu za objavu presude dana 6. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba ugovora o kreditu broj: 14145/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine između tužitelja, i to ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pravnog prednika tuženika, i to HVB Splitska Banka d.d., [adresa], OIB: 69326397242, kojima su tužiteljeve novčane obveze iz predmetnog ugovora o kreditu vezane uz valutnu klauzulu u stranoj valuti CHF, odnosno kojom je ugovoreno da je tužitelj dužan iste podmirivati u kunskoj protuvrijednosti novčanog iznosa određenog u stranoj valuti CHF po srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF i kojima je ugovoreno da svi rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa padaju na teret tužitelja, a koje se odredbe i dijelovi odredaba nalaze u člancima 2., 11.2. i 18. predmetnog ugovora.

II. Nalaže se tuženiku, OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju i to ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos kredita preplaćenog uslijed primjene, ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj: 14145/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine, od ukupno 5.978,31 EUR/45.043,58 HRK, to zajedno sa zateznim kamatama, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentni razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

na iznos od 4,48 EUR/ 33,77 HRK od dana 11.11.2008. g. do isplate

na iznos od 2,22 EUR/ 16,74 HRK od dana 11.12.2008. g. do isplate

na iznos od 15,13 EUR/ 113,99 HRK od dana 13.01.2009. g. do isplate na iznos od 20,05 EUR/ 151,07 HRK od dana 11.02.2009. g. do isplate na iznos od 26,08 EUR/ 196,53 HRK od dana 11.03.2009. g. do isplate na iznos od 15,49 EUR/ 116,72 HRK od dana 11.04.2009. g. do isplate na iznos od 13,14 EUR/ 99,00 HRK od dana 12.05.2009. g. do isplate

na iznos od 12,11 EUR/ 91,28 HRK od dana 11.06.2009. g. do isplate

na iznos od 14,17 EUR/ 106,80 HRK od dana 11.07.2009. g. do isplate na iznos od 10,06 EUR/ 75,79 HRK od dana 11.08.2009. g. do isplate

na iznos od 11,93 EUR/ 89,88 HRK od dana 11.09.2009. g. do isplate

na iznos od 8,72 EUR/ 65,71 HRK od dana 13.10.2009. g. do isplate

na iznos od 11,57 EUR/ 87,20 HRK od dana 11.11.2009. g. do isplate

na iznos od 9,94 EUR/ 74,87 HRK od dana 11.12.2009. g. do isplate

na iznos od 16,58 EUR/ 124,89 HRK od dana 12.01.2010. g. do isplate na iznos od 20,94 EUR/ 157,74 HRK od dana 11.02.2010. g. do isplate na iznos od 20,01 EUR/ 150,78 HRK od dana 11.03.2010. g. do isplate na iznos od 23,72 EUR/ 178,71 HRK od dana 13.04.2010. g. do isplate na iznos od 29,05 EUR/ 218,89 HRK od dana 11.05.2010. g. do isplate na iznos od 33,80 EUR/ 254,70 HRK od dana 11.06.2010. g. do isplate na iznos od 42,92 EUR/ 323,37 HRK od dana 13.07.2010. g. do isplate na iznos od 34,01 EUR/ 256,22 HRK od dana 11.08.2010. g. do isplate na iznos od 56,65 EUR/ 426,80 HRK od dana 11.09.2010. g. do isplate na iznos od 44,77 EUR/ 337,29 HRK od dana 12.10.2010. g. do isplate na iznos od 47,07 EUR/ 354,62 HRK od dana 11.11.2010. g. do isplate na iznos od 56,92 EUR/ 428,84 HRK od dana 11.12.2010. g. do isplate na iznos od 69,94 EUR/ 526,96 HRK od dana 11.01.2011. g. do isplate na iznos od 55,30 EUR/ 416,64 HRK od dana 11.02.2011. g. do isplate na iznos od 59,84 EUR/ 450,89 HRK od dana 11.03.2011. g. do isplate na iznos od 53,41 EUR/ 402,43 HRK od dana 12.04.2011. g. do isplate na iznos od 67,96 EUR/ 512,08 HRK od dana 11.05.2011. g. do isplate na iznos od 77,94 EUR/ 587,22 HRK od dana 11.06.2011. g. do isplate na iznos od 82,46 EUR/ 621,32 HRK od dana 12.07.2011. g. do isplate na iznos od 114,96 EUR/ 866,13 HRK od dana 06.09.2011. g. do isplate na iznos od 85,05 EUR/ 640,84 HRK od dana 13.09.2011. g. do isplate na iznos od 77,94 EUR/ 587,22 HRK od dana 11.10.2011. g. do isplate na iznos od 79,69 EUR/ 600,43 HRK od dana 11.11.2011. g. do isplate na iznos od 79,04 EUR/ 595,55 HRK od dana 13.12.2011. g. do isplate na iznos od 85,25 EUR/ 642,32 HRK od dana 11.01.2012. g. do isplate na iznos od 89,59 EUR/ 675,02 HRK od dana 11.02.2012. g. do isplate na iznos od 90,93 EUR/ 685,10 HRK od dana 13.03.2012. g. do isplate na iznos od 87,77 EUR/ 661,33 HRK od dana 11.04.2012. g. do isplate na iznos od 89,46 EUR/ 674,02 HRK od dana 11.05.2012. g. do isplate na iznos od 91,19 EUR/ 687,10 HRK od dana 12.06.2012. g. do isplate na iznos od 88,59 EUR/ 667,49 HRK od dana 11.07.2012. g. do isplate na iznos od 88,35 EUR/ 665,65 HRK od dana 11.08.2012. g. do isplate na iznos od 83,45 EUR/ 628,72 HRK od dana 11.09.2012. g. do isplate na iznos od 85,12 EUR/ 641,32 HRK od dana 11.10.2012. g. do isplate na iznos od 88,76 EUR/ 668,77 HRK od dana 13.11.2012. g. do isplate na iznos od 87,60 EUR/ 660,05 HRK od dana 11.12.2012. g. do isplate na iznos od 89,28 EUR/ 672,66 HRK od dana 11.01.2013. g. do isplate na iznos od 84,52 EUR/ 636,84 HRK od dana 12.02.2013. g. do isplate na iznos od 82,69 EUR/ 623,00 HRK od dana 12.03.2013. g. do isplate na iznos od 87,93 EUR/ 662,49 HRK od dana 11.04.2013. g. do isplate na iznos od 82,80 EUR/ 623,84 HRK od dana 11.05.2013. g. do isplate na iznos od 80,09 EUR/ 603,47 HRK od dana 11.06.2013. g. do isplate na iznos od 77,05 EUR/ 580,50 HRK od dana 11.07.2013. g. do isplate na iznos od 80,78 EUR/ 608,63 HRK od dana 13.08.2013. g. do isplate na iznos od 82,82 EUR/ 624,04 HRK od dana 11.09.2013. g. do isplate na iznos od 84,77 EUR/ 638,68 HRK od dana 11.10.2013. g. do isplate na iznos od 85,20 EUR/ 641,92 HRK od dana 12.11.2013. g. do isplate na iznos od 87,77 EUR/ 661,29 HRK od dana 13.12.2013. g. do isplate na iznos od 84,09 EUR/ 633,55 HRK od dana 11.01.2014. g. do isplate na iznos od 87,15 EUR/ 656,63 HRK od dana 11.02.2014. g. do isplate na iznos od 88,74 EUR/ 668,64 HRK od dana 11.03.2014. g. do isplate na iznos od 88,45 EUR/ 666,42 HRK od dana 11.04.2014. g. do isplate na iznos od 85,88 EUR/ 647,03 HRK od dana 13.05.2014. g. do isplate na iznos od 85,50 EUR/ 644,22 HRK od dana 11.06.2014. g. do isplate na iznos od 87,73 EUR/ 661,02 HRK od dana 11.07.2014. g. do isplate na iznos od 90,00 EUR/ 678,09 HRK od dana 12.08.2014. g. do isplate na iznos od 91,18 EUR/ 686,96 HRK od dana 11.09.2014. g. do isplate na iznos od 91,31 EUR/ 687,99 HRK od dana 11.10.2014. g. do isplate na iznos od 93,48 EUR/ 704,32 HRK od dana 11.11.2014. g. do isplate na iznos od 94,15 EUR/ 709,39 HRK od dana 11.12.2014. g. do isplate na iznos od 95,03 EUR/ 716,00 HRK od dana 13.01.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.02.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.03.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.04.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 12.05.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.06.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.07.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.08.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.09.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 13.10.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.11.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.12.2015. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 12.01.2016. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.02.2016. g. do isplate na iznos od 89,20 EUR/ 672,07 HRK od dana 11.03.2016. g. do isplate i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba ugovora o kreditu broj: 14147/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine između tužitelja, i to ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, i to HVB Splitska Banka d.d., [adresa], OIB: 69326397242, kojima su tužiteljeve novčane obveze iz predmetnog ugovora o kreditu vezane uz valutnu klauzulu u stranoj valuti CHF, odnosno kojom je ugovoreno da je tužitelj dužan iste podmirivati u kunskoj protuvrijednosti novčanog iznosa određenog u stranoj valuti CHF po srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF i kojima je ugovoreno da svi rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa padaju na teret tužitelja, a koje se odredbe i dijelovi odredaba nalaze u člancima 2., 11.2. i 18. predmetnog ugovora.

IV. Nalaže se tuženiku, OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju i to ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos kredita preplaćenog uslijed primjene, ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj: 14147/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine, od ukupno 747,29 EUR/5.630,45 HRK to zajedno sa zateznim kamatama, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentni razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju i to ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.059,56 EUR (slovima: tisuću pedeset devet eura i pedeset šest centi) i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se od dana 17.03.2016. godine do dana 31.12.2022. godine određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, od dana 01.01.2023. godine do dana 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koju stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, te od dana 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa pa sve do isplate, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.750,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao potrošač s pravnim prednikom tuženika HVB Splitska Banka d.d., [adresa], upisana (MBS [matični broj subjekta]), kao trgovcem koji djeluje unutar svoje poslovne djelatnosti dana 16.02.2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj: 14145/06 (dalje u tekstu: Ugovor 1), kojim je u osnovi ugovorena obveza pravnom predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos kredita koji odgovara kunskoj protuvrijednosti od 46.653,54 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelja obvezuje vratiti tuženiku isti kredit uz pripadajuću kamatu, a sve uz primjenu valutne klauzule te na način kako je dalje uređeno predmetnim ugovorom.

Također, pravni prednik tuženika i tužitelj sklopili su dana 16.02.2006. godine ugovor o kreditu br. 14147/06 (dalje: Ugovor 2) kojim je u osnovi ugovorena obveza pravnom predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos kredita koji odgovara kunskoj protuvrijednosti od 7.090,63 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelja obvezuje vratiti tuženiku isti kredit uz pripadajuću kamatu, a sve uz primjenu valutne klauzule te na način kako je dalje uređeno predmetnim ugovorom.

Tužitelj ističe da je riječ o tipskim ugovorima o čijim pojedinačnim odredbama tužitelj i pravni prednik tuženika nikada nisu pregovarali te su sve odredbe ugovora tužitelju nametnute od strane tuženika. Predmetni ugovori sadržavaju niz odredaba koje su, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o zaštiti potrošača te drugim odredbama pozitivnih propisa koji su na snazi u Republici Hrvatskoj, a sve u kontekstu kako izričitih i jasnih kogentnih odredbi tih propisa, tako i aktualne i recentne sudske prakse kako svih domaćih, tako i europskih i drugih sudova, nepoštene i kao takve ništetne, a pri čemu se osobito imaju u vidu sve odredbe tog ugovora koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu. Konačno, navedeno je u konkretnom slučaju imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih strana, što predstavlja povredu općih načela obveznog prava. Tužitelj skreće pozornost posebno na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od dana 04.07.2013. godine donesenu u povodu podnesene tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Nadalje, gore navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pravomoćno je suđeno na način da je preinačen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od dana 04.07.2013. godine koji se odnosio na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i to tako što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio taj dio tužbenog zahtjeva. Međutim nastavno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-

III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13.12.2016. godine kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske u točki I. izreke svoje odluke ukinuo taj dio presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, konačno je novom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. godine u točki I. izreke pravomoćno suđeno da su tuženici u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008.povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Imajući u vidu odredbe gore navedenih pozitivnih propisa i sudsku praksu, a posebno imajući u vidu kogentnu odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, gore navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od dana 04.07.2013. godine, odnosno presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske kojima je predmetna presuda potvrđena i u tim presudama iznesena utvrđenja obvezuju Sud prilikom donošenja odluke o ovoj pravnoj stvari u ovom parničnom postupku.

Naime, upravo je gore navedeni ugovori između tužitelja i tuženika sklopljen dana 16.02.2006. godine, dakle unutar razdoblja od dana 01.04.2004. godine do dana 31.12.2008. godine te je upravo tim ugovorima ugovorena ništetna i nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli s obzirom na valutu švicarski franak (CHF), odnosno upravo je utvrđenje Trgovačkog suda u Zagrebu iz gore citirane presude primjenjivo na slučaj između tužitelja i tuženika te na predmetni ugovor. Tužitelj i tuženik ugovorili su u članku 2. oba navedena ugovora o kreditu da tuženik tužitelju «...odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF (...) obračunato prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke vrijedeći na dan korištenja kredita.» te je također nadalje u članku 11.2. tog ugovora ugovoreno da je tužitelj dužan tuženiku vratiti isti iznos kredita uz valutnu klauzulu u CHF u mjesečnim ratama, a sve u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća pojedine rate. Riječ je o odredbama tipskih ugovora koje su tužitelju nametnute od strane tuženika i koje su sukladno propisima o zaštiti potrošača, kao i gore citiranoj presudi i drugoj recentnoj sudskoj praksi, nepoštene i ništetne. Tužitelj i tuženik nikada nisu pregovarali o sadržaju tih odredaba ugovora.

Na taj način tuženik je vezao obvezu tužitelja za stranu valutu CHF tako što je obvezao tužitelja na plaćanje anuiteta čiji iznosi, kao i iznosi kamata u anuitetu, su bili određivani s obzirom na odnos između valute CHF i domaće valute HRK u kojoj je tužitelj stvarno vršio plaćanja tijekom cijelog razdoblja otplate te u kojoj je zapravo, sukladno pozitivnim propisima, to jedino i mogao činiti te je tako na tuženika kao potrošača nepoštenom ugovornom odredbom prevalio u cijelosti valutni rizik koji s tim u vezi nesporno postoji.

Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredite nije znao ništa o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula. Iako tužitelj jest tek načelno bio informiran od strane tuženika da bi se moglo dogoditi da tečaj CHF valute naraste odnosno da padne u odnosu na valutu HRK te da će u skladu s time rasti i padati anuiteti kod otplate, no tu činjenicu da je tečaj varijabilan i da teča jsvake valute može rasti i padati u odnosu na HRK doista zna svatko i ona je notorna te to zapravo i nije nešto što bi uopće prosječnom potrošaču i bilo nepoznato i o čemu je uopće trebalo tužitelja prilikom ugovaranja kredita posebno informirati.

S druge strane, ono o čemu je tuženik morao informirati tužitelja, i to dokazno pisanim putem, jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza u predmetnom ugovornom odnosu na štetu tužitelja. Tužitelj nikada od strane tuženika nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF.

Ono što je dodatno i krajnje nepošteno jest to da je tuženik uz povećani tečaj naplaćivao i povećanu kamatnu stopu, odnosno time kamatu koja je također bila vezana za valutu CHF pa je tako dvostruko opteretio tužitelja nepodnošljivim iznosima anuiteta.

Slijedi da je tuženik u konkretnom slučaju ugovorio s tužiteljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te da bi stoga bio dužan vratiti tužitelju sav onaj iznos koji je stekao po osnovi te odredbe, odnosno posljedično na ništetnost te odredbe – bez osnove, a sve temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima. Konkretno, riječ je o iznosu koji odgovara zbroju svih razlika između anuiteta u HRK koje je tužitelj stvarno platio tuženiku na ime otplate predmetnog kredita i anuiteta izraženih u HRK koji bi tužitelj prema početnom otplatnom planu bio dužan platiti da nije bila ugovorena valutna klauzula.

Tužitelj i sljedeći pravni prednik tuženika (SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69326397242 naknadno dana 16.03.2016. godine su sklopili Dodatak br.2 Ugovora o kreditu 14145/06 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru 1) te istog dana Dodatak br.1 Ugovora o kreditu 14147/06 (dalje: Dodatak Ugovoru 2) kojima je izvršena konverzija predmetnih kredita iz valute CHF u valutu EUR. Navedeno se spominje u kontekstu toga da je tom prilikom uzet u obzir kunski novčani iznos koji je na ime otplate glavnice kredita tužitelj do tada platio tuženiku te je isti iznos uspoređen s kunskim novčanim iznosom koji bi na ime otplate kredita trebao do tada biti plaćen na ime otplate glavnice kredita da je bilo riječ o analognom kreditu u valuti EUR, a prilikom čega je tužitelju od strane tuženika priznata preplata glavnice u visini od 24.590,09 HRK za Ugovor 1 te iznos od 3.383.13 HRK za Ugovor 2. Međutim, uzme li se u obzir ništetnost odredaba oba ugovora čija je ništetnost predmet utvrđivanja u ovom postupku, utvrdilo bi se kako je tužitelju manje priznata preplata glavnice i to za iznos od 839,22 EUR/6.323,10 HRK za Ugovor 1 te za iznos od 104,90 EUR/790,37 HRK.

Slijedom navedenog postavio je tužbeni zahtjev kojim traži utvrditi ništetnim odredbe predmetnih ugovora kojima su tužiteljeve novčane obveze iz predmetnog ugovora o kreditu vezane uz valutnu klauzulu u stranoj valuti CHF, odnosno kojom je ugovoreno da je tužitelj dužan iste podmirivati u kunskoj protuvrijednosti novčanog iznosa određenog u stranoj valuti CHF po srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, odnosno posljedično tome zahtjev za isplatu iznosa kredita preplaćenog uslijed primjene, ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj: 14145/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine, od ukupno 5.978,31 EUR /točka II zahtjeva/, zatim iznosa kredita preplaćenog uslijed primjene, ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj: 14147/06 sklopljenog dana 16.02.2006. godine, od ukupno 747,29 EUR /točka IV zahtjeva/, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i iznosa od 944,12 EUR /točka V zahtjeva/ na ime manje priznate preplate glavnice i to za iznos od 839,22 EUR za Ugovor 1 te za iznos od 104,90 EUR Za Ugovor 2, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Nakon provođenja financijskog vještačenja ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelj je povisio na iznos od 1.059,56 € /točka V zahtjeva/.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata, te predlaže da Sud odbije predmetni tužbeni zahtjev, u nastavku navodeći razloge tog traženja.

Ističe da je tužitelj prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK/15).

Tužitelj je prihvatom izračuna konverzije sukladno ZID ZPK/15 i sklapanjem Dodatka br. 2. Ugovora o kreditu br. 14145/06 od 16.03.2016. (dalje u tekstu: „Dodatak 1“) te Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu br. 14147/06 od 16.03.2016. (dalje u tekstu: „Dodatak 2“) pristao da se sve njegove uplate koje je po CHF ugovoru o kreditu vršio od početka otplate pa do 30.09.2015. koriste za namirenje uplata po EUR kreditu. Tužitelj je prihvatio izračun konverzije, stanje glavnice i daljnju otplatu EUR kredita prilikom sklapanja Dodatka 1 i Dodatka 2. Tuženik smatra kako je iz navedenog razloga tužbu i tužbeni zahtjev potrebno je odbiti.

Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz da bi upravo tužitelj izvršio ijednu uplatu po predmetnom Ugovoru o kreditu.

Tuženik smatra da je potraživanje tužitelja je zastarjelo.

Tuženik tvrdi da odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne. Iste su dopuštene temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. U skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive te je tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 (dalje: Presuda) po stavu tuženika ne obvezuje Sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove. Na temelju odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, a ne radi stjecanja bez osnove.

Ista presuda ne obvezuje Sud u ovom postupku budući da je izvršena konverzija ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK/15.

Tuženik tvrdi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK/15) propisao je temeljno načelo i obvezu banke da potrošačima s kreditima denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (dalje u tekstu: „CHF kredit“) ponudi konverziju takvog kredita na način da položaj potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (dalje u tekstu: „EUR kredit“).

Člankom 19.c ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije te je tuženik postupio sukladno citiranoj zakonskoj obvezi pa je tužitelju poslao ponudu izračuna konverzije zajedno s prijedlogom dodatka ugovoru o kreditu.

Tužitelj na izračun konverzije nije imao prigovora nego je prihvatio ponude za konverziju kredita dana 16.03.2016. te su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak 1 i Dodatak 2 i izvršili konverziju kredita. Potrebno je naglasiti kako je tužitelj samostalno izrazio svoju volju i suglasnost za sklapanjem Dodatka 1 i Dodatka 2, dok je ponuda izračuna konverzije iDodataka za tuženika bila prisilna zakonska obveza.

Navedenim Dodatkom 1 i Dodatkom 2 stranke su dogovorno promijenile osnovni CHF Ugovor 1 i CHF Ugovor 2 na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, 6M EURIBOR, i koja je na dan sklapanja Dodatka 1 iznosila 4,48%, također je i promijenjena valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu EUR, te je utvrđen ostatak glavnice nakon konverzije u iznosu od 10.322,25 EUR. U trenutku sklapanja Dodatka 2 promjenjiva kamatna stopa, koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, 6M EURIBOR je iznosila 4,48%, promijenjena je valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu EUR, te je utvrđen ostatak glavnice nakon konverzije u iznosu od 1.850,73 EUR.

Prilikom sklapanja Dodatka 1 utvrđena je razlika (preplata) između ukupno uplaćenih iznosa utvrđenih u EUR i ukupnog iznosa EUR anuiteta prema novom EUR otplatnom planu u iznosu od 3.263,67 EUR/ 24.590,09 kn, dok je prilikom sklapanja Dodatka 2 utvrđena je razlika (preplata) između ukupno uplaćenih iznosa utvrđenih u EUR i ukupnog iznosa EUR anuiteta prema novom EUR otplatnom planu u iznosu od 449,02 EUR/ 3.383,13 kn. Ako bi Sud usprkos provedenoj konverziji i gore iznesenim navodima tuženika, tužbeni zahtjev našao osnovanim, tuženik ovime ističe prigovor radi prebijanja u minimalnom iznosu od 3.712,69 EUR/ 27.973,22 kn koji iznos odgovara iznosu preplate utvrđenom u Sporazumima o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 17.03.2016. do 31.12.2022. .

Ističe se da je tužitelj , dakle, prihvatom ponude konverzije pristao: a. na početno ugovorenu kamatnu stopu višu od kamatne stope koja je bila ugovorena osnovnim Ugovorom, b. na EUR kamatne stope koje su tijekom cijelog razdoblja otplate kredita više od kamatnih stopa koje je plaćao po CHF kreditu, c. na promjenu valute uz koju se veže njegova kreditna obveza, d. da iznos eventualne preplate koristi za namirenje budućih anuiteta po EUR otplatnom planu.

Slijedom navedenog, tuženik ističe kako su konverzijom promijenjeni bitni sastojci Ugovora o kreditu: a. kamatna stopa iz osnovnog CHF ugovora i b. valutna klauzula vezana uz CHF, i to s učincima od dana sklapanja osnovnog Ugovora 1 i Ugovora 2 (tj. od dana 16.02.2006.g.) Također, prilikom konverzije svi iznosi koje je tužitelj plaćao po CHF kreditu (uključujući iznose za koje tužitelj smatra da ih je više platio zbog promjene kamatne stope i tečaja HRK u odnosu na CHF) tužitelj je odlučio koristiti za namirenje anuiteta po EUR kreditu sve do dana 30.09.2015.. Stoga, tuženik ističe kako tužitelj nema pravo potraživati isplatu bilo kakvih iznosa iz osnovnog CHF Ugovora niti tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe. Stoga, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

Zaključno, tuženik podsjeća da je zakonska obveza tuženika bila ponuditi tužitelju konverziju kredita te izračun konverzije prema strogim (i za tuženika kogentnim) zakonskim pravilima iz odredbe čl. 19.c ZID ZPK/15. Navedena pravila ne propisuju obvezu tuženika da prilikom izračuna konverzije koristi početni CHF anuitet kao fiksni, odnosno da kao fiksnu kamatnu stopu koristi početno ugovorenu CHF kamatnu stopu za cijelo vrijeme otplate kredita, niti da koristi tečaj CHF – HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao fiksni. U tom smislu, napominje se da nije točan navod tužitelja da iznos glavnice naveden u obračunu konverzije nije točan jer da isti ne odgovara stvarnom stanju. Naime, čl. 19.c. st.1. toč.8. ZID ZPK/15 propisuje da učinak konverzije koji se utvrđuje kao razlika: (i) stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama banke na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, i (ii) iznosa preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog EUR otplatnog plana i svih tužiteljevih uplaćenih iznosa pretvorenih u EUR anuitete i utvrđenih sukladno odredbi čl. 19.c. st.1. toč. 4. ZID ZPK/15.

Banka je postupka sukladno citiranim kogentnim zakonskim odredbama. VSRH u rješenju Gos 1/2019-36 potvrdio je zakonitost konverzije i Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, te je isto tako potvrdio kako je ZID ZPK/15 poseban zakon u odnosu na opća pravila obveznog prava, te da nema mjesta primjeni tih općih pravila o ništetnosti u slučaju kada se radi o ZID ZPK/15 kao izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri zakonodavca. Tuženik ističe kako tužitelj nema pravni interes za postavljanje kondemnatornog zahtjeva jer od trenutka sklapanja Dodatka 1 i Dodatka 2 više ne postoji CHF ugovor o kreditu niti CHF kamata obzirom je tužitelj pristao na konverziju ex tunc, tj. smatra se da je tužitelj od samog početka korisnik EUR kredita s EUR promjenjivom kamatnom stopom. Ujedno, prihvaćajući konverziju i sklapanjem Dodataka tužitelja je pristao da se sve uplate koje je vršio po CHF Ugovoru (izuzev uplata na ime zateznih kamata, naknada i troškova) koriste za namirenje EUR kredita. Dakle, upravo zbog provedene konverzije, koja je, uzgred budi rečeno, bila zakonska obveza tuženika za razliku od tužitelja koji je imao pravo birati želi li prihvatiti ponudu konverzije ili ne, tužiteljev zahtjev je neosnovan te je isti potrebno odbiti u cijelosti.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje iz tužbe.

26. Obzirom da kolektivni spor koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem P-1401/2012 na koji se poziva tužitelj u tužbi nije primjenjiv na ovaj slučaj iz razloga opisanih pod odlomkom I. i II. ovog odgovora na tužbu (posebno se naglašava da ne postoji objektivni identitet ove parnice i kolektivnog spora), kolektivna tužba ne prekida zastarni rok u ovom predmetu.

Nadalje, kako je to gore objašnjeno, u povodu eventualnog argumenta da kolektivna tužba ipakprekida zastaru, a što tuženik osporava, tuženik ističe da je i u tom slučaju cjelokupno potraživanje iz tužbe u zastari. Naime, tuženik ističe da i u slučaju da Sud prihvati argumentaciju tužitelja da bi se podnošenjem tužbe u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. br. P-1401/2012 prekinuo tijek zastare u odnosu na pojedinačne zahtjeve potrošača, tuženik ističe da su i u tom slučaju svi zahtjevi podneseni Sudu nakon 13. lipnja 2019. godine zastarjeli u cijelosti obzirom da je nakon navedenog datuma istekao petogodišnji zastarni rok od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine. Dakle, obzirom da je tužitelj tužbu podnio sudu 14.06.2023.g. (dakle, nakon isteka petogodišnjeg roka od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora posl. br. P-1401/2012), zahtjev tužitelja iz tužbe je u zastari. Navedeno je potvrdio i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „VSRH“) u objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „VSRH“) održanoj 31. siječnja 2022.g., a objavljenom dana 1. ožujka 2022.g. koje tuženik prilaže ovom odgovoru na tužbu.

Također, tuženik ističe prigovor zastare protiv preinačenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 18.10.2023.g. Tuženik ovime skreće pažnju sudu da je za pitanja zastare za preinačeni tužbeni zahtjev odlučan dan preinake tužbe. Naime, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x 848/2014-2 od 24. veljače 2015.g.: „valja istaknuti da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno, slijedom čega je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe (tako i Revx-249/2009 i Rev-21/2010).“

Obzirom da se isključivo individualnom tužbom svakog pojedinog potrošača može tražiti isplata iznosa za koje tužitelj smatra da ih je tuženik stekao bez pravne osnove, zastarni rok se računa pojedinačno od svake mjesečne isplate. Stoga, obzirom da bi se u tom slučaju radilo o institutu stjecaja bez osnove trebalo bi primijeniti opće pravilo o zastarnom roku iz Zakona o obveznim odnosima o petogodišnjem zastarnom roku.

Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača izričito navodi da pokretanje i vođenje postupka temeljem kolektivne tužbe ne sprječava potrošača da pokrene postupak radi naknade štete, ako smatra da mu je ista nastala, pritom ne navodeći posebne zastarne rokove, niti mogućnost da kolektivna tužba prekida zastaru. Stoga, da je namjera zakonodavca bila da kolektivna tužba prekida zastaru, isto bi bilo navedeno u Zakonu o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, tuženik smatra da ne može sud odrediti pravilo koje zakon ne predviđa, odnosno ne primijeniti opće pravilo koje Zakon o obveznim odnosima predviđa.

Tuženik smatra da nema pravne osnove za eventualno utvrđenje da je kolektivnom tužbom u ovom predmetu prekinuta zastara.

Tuženik se protivi navodima tužitelja da bi dijelovi odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula bile ništetne.

Tužitelj ističe da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (NN, 37/2005, dalje: ZOO) dopuštena valutna obveza.

Presuda na koju se poziva tužitelj o ništetnosti ugovornih odredba isključivo je vezana uz obrazloženje da potrošači u vrijeme sklapanja ugovora nisu bili informirani o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o činjenici žele li stupiti s bankama u ugovorni odnos. Valja napomenuti da se ovdje radi o utvrđenju na apstraktnoj razini za osam banaka i nekoliko tisuća građana, a koje se sve svrstava pod pojam „prosječni potrošač“.

U skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi (dalje: Direktiva) kao mjerilo prosječnog potrošača utvrđuje se potrošač koji je „u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja“

Također, Direktiva utvrđuje da test prosječnog kupca nije statistički test i da se moraju uzeti u obzir socijalni, kulturni i jezični čimbenici pojedine zemlje, a što moraju utvrđivati nacionalni sudovi i tijela, ali u skladu s odredbama Direktive.

Nacionalni sudovi u pojedinačnim parnicama, poput ove trebaju utvrditi jesu li bila ispunjenja tri glavna uvjeta iz Direktive, prilikom stupanja u poslovni odnos s potrošačem, a to su:

1. je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, 2. je li potrošač prilikom sklapanja ugovora bio pažljiv i

3. je li bio oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja.

Što se pak Informiranost tužitelja o rizičnosti ugovaranja valutne klauzule tiče, tuženik idtiče da je tužitelj u čl. 2. Ugovora i čl. 18. Ugovora o kredita potvrdio da je upoznat s promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun obveze u kunskoj protuvrijednosti te da svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK i da tuženik za taj rizik nije odgovoran. Predmetni članak 2. smješten je na prvoj stranici Ugovora i to na jasno vidljivom mjestu, dok je čl. 18. Ugovora smješten neposredno iznad potpisa ugovorni strana te isti nisu mogli ostati ne primijećen prilikom sklapanja Ugovora.

Neutemeljeno je tvrditi da tužitelj nije bio svjestan rizika kada je predmetna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva, a u slučaju da je tužitelj imao kakvih nejasnoća u vezi bilo koje ugovorne odredbe u svakom trenutku mogao se obratiti tuženiku radi dodatnih razjašnjenja i pojašnjenja. Ako je i postojao neoprez tužitelja u pogledu njegovog tržišnog djelovanja ili eventualno nerazumijevanje za koje nije tražio dodatno pojašnjenje, tuženik s istim nije mogao biti upoznat prilikom sklapanja ugovora, stoga ne može snositi štetne posljedice.

Nadalje, tuženik ističe kako je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora bio upoznat sa promjenjivošću tečaja valute Ugovora koji se primjenjuje na izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih tražbina. Tužitelj je, dakle, dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg kako nepovoljnog, ali tako i povoljnog tečaja CHF u odnosu na HRK. Tuženik smatra da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj morao biti svjestan da je određeni rizik postojao, odnosno da je tužitelj u skladu s prvim uvjetom Direktive bio u razumnoj mjeri obaviješten o postojanju istog.

Tuženik smatra da u ovom predmetu treba utvrditi pa i procjenjivati postupanje tuženika utrenutku sklapanja Ugovora.

U trenutku sklapanja Ugovora, što je vidljivo već iz samog zahtjeva tužitelja, stanje tržišta, a time i kamatne stope je bilo povoljno za tužitelja. Stoga je i jasno zašto je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora izabrao baš ovu vrstu ugovora

Ovdje valja naglasiti da je tužitelj imao mogućnost izbora između više ponuđenih kredita s različitim valutnim klauzulama i različitim kamatnim stopama i da je odluka za ovu vrstu Ugovora bila isključivo njegova.

Tuženik je tužitelja prilikom potpisivanja Ugovora upozorio na rizik ugovaranja valutne klauzule kao i na mogućnost rasta ili pada tečaja švicarskog franka u odnosu na HRK. Događaji koji su na globalnom ekonomskom tržištu uslijedili, a kako je to objašnjeno u navedenim stručnim analizama, predstavljaju izvanredne događaje koje nitko nije mogao predvidjeti, pa tako niti tuženik.

Tuženik još jednom ističe kako u ovom postupku nije sporno da:

a. ugovor kojim je bila ugovorena CHF valutna klauzula više ne postoji, b. tužitelj je prihvatio izračun konverzije sukladno ZID ZPK/15 u EUR valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu za EUR kredit s retroaktivnim učinkom, tj. s učinkom od sklapanja osnovnog Ugovora 1 i Ugovora 2 (16.02.2006.g.), c. je tuženik konverziju proveo upravo na način kako je to zakonodavac propisao ZID ZPK/15,

d. ugovorena je valuta kredita je EUR te se na ugovorni odnos tužitelja i tuženika navedena valuta vezana uz EUR primjenjuje od 16.02.2006.g., tj. od sklapanja osnovnog Ugovora.

Tuženik ističe da razlika između početno ugovorene CHF kamatne stope i naknadnih promjena iste više ne postoji, ne postoje razlike u tečaju HRK – CHF. Naime, i Ugovorom i Dodatkom jasno je definirano da se ugovara promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Tužitelj je prilikom sklapanja Dodatka mogao pregovarati s tuženikom te je imao izbora izabrati drugu vrstu kredita.

Tuženik, zaključno, ističe kako tužitelj nema pravo za zakonske zatezne kamate obzirom da tuženik nije bilo nepošten stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

Napominje se kako ništetnost pojedine ugovorne odredbe nužno ne znači da je jedna od ugovornih strana nepoštena. Tužitelj bi u konkretnom slučaju, pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, eventualno imao pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva sudu.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka pročitani su Ugovor o kreditu broj 14145/06 zaključen između HVB Splitska banka d.d. i tužitelja dana 16. veljače 2006. godine te Ugovor o kreditu broj: 14147/06 kojeg sud iste strane ugovora zaključile istog dana, zatim Dadatak br. 1. Ugovora o kreditu – br. 14145/05 zaključen dana 21. studenog 2008. godine, Dodatak br. Ugovoru o kreditu br. 14147/06 zaključen dana 16. ožujka 2016. godine, Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 14145/06 zaključen dana 16. ožujka 2016. godine, Sporazumi o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 16. ožujka 2026., izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 14145/06 te za ugovor broj 14147/06. obavijesti Splitska banka Societe generale group od 9. 11. 2015. – ponuda sa preliminarnim izračunom konverzije, podaci prometa po predmetnim ugovorima o kreditu, te otplatni planovi. Saslušan je tužitelj te je provedeno je financijsko vještačenje po mr. sc. BL.

4. Tuženik se protivio sniženju tužbenog zahtjeva za isplatu pod točkama II i IV, a do kojeg je došlo nakon provođenja financijskog vještačenja.

Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025;; krat. ZPP), za što je prema stavku 2. istog članka potreban pristanak tuženika koji se prethodno upustio u raspravljanje.

Zbog toga djelomično povlačenje tužbe u konkretnom procesnoj situacije nije dopušteno pa je sud odlučivao o zahtjevima tužitelja pod točkom II. i IV. kako su postavljeni prije nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

5. Preinaku tužbe pod točkom V. tužbenog zahtjeva do koje je došlo kad je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenje povisio taj tužbeni zahtjev, sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio, osnovom članka 190. stavak 2. ZPP-a, budući da po stavu suda tužitelj prije provođenja financijskog vještačenja nije mogao postaviti precizni tužbeni zahtjev.

Osim toga preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Nesporna je činjenica da je prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditor sa tužiteljem kao korisnikom kredita dana 16. veljače 2006. godine zaključio dva ugovora o kreditu - br. 14145/06 i br. 14147/06.

8. Prema ugovoru br. 14145/069. tužitelju je odobren kreditu u iznosu od 46.535,54 € u protuvrijednosti HRK prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke vrijedeći na dan korištenja kredita.

Namjena kredita bila je kupnja stana iz Programa poticane stanogradnje u gradu Zagrebu, opisanog po točkom 12. tog ugovora.

Rok otplate iznosio je 150 mjeseci, time da se kreditu otplaćuje u mjesečnim ratama izraženim u CHF, a sve se plaćaju desetog u mjesecu u protuvrijednosti HRK prema prodajnom deviznom tečaju vrijedeći za valutu ugovora na dan ispunjena obveze.

9. Ugovorom br. 14147/06 tužitelju je odobren kredit u iznosu od 7.090,63 CHF u protuvrijednosti HRK prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke vrijedeći na dan korištenja kredita.

Namjena kredita bila je kupnja garaže iz Programa poticane stanogradnje u gradu Zagrebu, opisane po točkom 12. tog ugovora.

10. Stranke su, tj. prednik tužitelja Societe Generale – Splitska banka d.d. i tužitelj dan 21. studenog 2008. godine sklopile nesporno Dodatak br. 1. Ugovoru o kreditu broj 14145/06 kojim su ustvari samo izmijenile točku 12. odnosno opis nekretnine /stana koji je kupljen sredstvima kredita

11. Nadalje nesporna je činjenica da su dana 16. ožujka 2026. godine, Societe Generale – Splitska banka d.d. i tužitelj sklopili Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 14145/06, kojim su suglasno utvrdili da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR) i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope, EKS i iznosa anuiteta.

Također su suglasno utvrdile da će se korištenje preplate nastale temeljem konverzije definirati posebnim sporazumom, a tim sporazumom su utvrdile da postoji preplata u iznosu od 24.590,09 HRK koja je manja od 50 % u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita, te da će se iznos preplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od 1/2 mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

12. Identična je situacija i glede sklapanja Dodatka 1. Ugovora o kreditu br. 14147/06, te su stranke sklopile Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita kojim su utvrdile da postoji preplata u iznosu od 3.383,13 HRK, a koja je manja od 50 % u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita, te da će se iznos preplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od 1/2 mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

13. Nesporno je kako je odlukom odnosno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 o dana 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih banaka i ovdje tuženik (odnosno prednik Societe Generale – Splitska banka d.d.) „u razdoblju od 1. 11. 2004. godine do 31. 12. 20008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica Švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003), u razdoblju od 01. 06. 2004. do 6. 08. 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 133/2009) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“

14. Ovakva odluka u postupku zaštite kolektivnih interese i prava potrošača, prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013; krat. ZZP) odn. članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi nakade štete uzrokovane postupanjem tuženika odn. radi isplate.

15. Konačno, i članak 502.c ZPP-a određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona / tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava/ da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Iz logičnog i životno uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da je 2006. godine sklopio oba ugovora sa tadašnjom Splitskom bankom Interesirajući se o mogućnosti dobivanja kredita, odnosno koliko bi mu iznosila mjesečna rata, a obzirom na njegovu želju da ista bude koliko je moguće manja, od banke je dobio informaciju kako je najpovoljnije uzeti kredit vezan uz valutu švicarski franak, a što je u to vrijeme bio najpopularniji način kreditiranja. Imajući povjerenje u to što radi država, pristao je sklopiti ugovor vezan uz tu valutu.

Radilo se o standardnom obrascu ugovora te o pojedinim odredbama tog ugovora kojeg je banka unaprijed pripremila nije s nikim pojedinačno pregovarao. Isto tako ga nitko nije upozoravao kakve bi mogle biti pravne posljedice ugovaranja te valute, a vezano za otplatu kredita. Novac mu je trebao za kupnju stana i garaže. U to vrijeme bio zaposlen u Zagrebačkoj banci d.d. na poslovima informatike. Koliko se sjeća, prije toga nije dizao druge kredite. Nije siguran, ali misli da je morao, a da bi kupio predmetni stan, uzeti kredit kod Splitske banke, a budući da je u pitanju bila kupnja preko Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina.

Kasnije je sklopio dodatak ugovora kojim je njegova obveza konvertirana u euro, To je bilo 2016. g.

Nije se interesirao o nekoj drugoj valuti uz koju bi bio vezan kredit i iz već navedenog razloga što mu je banka predmetni kredit preporučila kao najpovoljniji i banci je vjerovao.

Glede značenja valutne klauzule u CHF, navodi kako je smatrao da je to tako zakonski regulirano i da se ugovor mora vezati uz neku stranu valutu. Nije se posebno interesirao o kretanju tečaja CHF ali je smatrao, odnosno mislio, da je u pitanju stabilna valuta.

Predmetni stan nije iznajmljivao, dakle, koristio ga je za osobne potrebe stanovanja.

Konverziju je prihvatio iz razloga što mu je rata kredita jako narasla i u medijima su izašle informacije da će potrošačima nakon konverzije otplata kredita biti znatno lakša.

Kad su mu rate kredita rasle, banci nije upućivao nikakve prigovore, niti usmeno, niti pismeno.

Prije potpisivanja ugovor je letimično pročitao jer je vjerovao banci te u tom trenutku nije imao nikakve sumnje niti je pretpostavljao do čega može doći.

17. Zbog naprijed navedenih činjenica, za ovaj sud nema dvojbe da je tužitelj sklopio ugovor u svojstvu potrošača, a i sam tuženik je s tužiteljem kao potrošačem sklopio i dodatak tom ugovoru upravom temeljem ZID ZPK-a.

18. S druge strane tuženik, suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao činjenicu navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u fazi pregovaranja odnosno predugovornoj fazi i njegovog pristanka na takav ugovor, a pri čemu bi tužitelja bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

19. Obzirom na u kolektivnom sporu utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te sukladno prijedlogu tužitelja financijski je vještak u nalazu naveo slijedeće:

A) Pravni prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split kao kreditor i ML kao korisnik kredita zaključili su 16. veljače 2006. Ugovor o kreditu br. 14145/06 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 46.653,54 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- rok otplate je 150 mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, uz razdoblje počeka od 12 mjeseci

- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30% godišnje,

- interkalarna kamata (koja se plaća od početka korištenja kredita do početka otplate) iznosi 2,65% godišnje, neće se plaćati u razdoblju počeka, već će se pripisati mjesečnoj rati (glavnici i redovnoj kamati) kredita i otplaćivati istovremeno s istom,

- prema primijenjenom otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 10. ožujka 2007., a sljedećih (u pravilu) svakog desetog dana u mjesecu,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom deviznom tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja, a ukoliko plaćanje bude izvršeno prije 10.-og dana u mjesecu, primjenjuje se tečaj na dan dospijeća

Kredit je isplaćen 16. veljače 2006., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke iznosio 4,693497 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 46.653,54 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 218.968,25 kn, odnosno 29.062,08 EUR (konvertirani iznos).

Pravni prednik tuženika SG Splitska banka d.d. Split kao kreditor i ML kao korisnik kredita zaključili su 16. ožujka 2016. Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu broj: 14145/06 kao i Sporazum o korištenju preplate po konverziji iz kojih proizlazi kako slijedi:

- nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 10.322,25 EUR,

- korisnik kredita je uplatama po kreditu u CHF, preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos od 24.590,09 kn, odnosno 3.263,67 EUR (konvertirani iznos). Za odgovaranje na postavljene zadatke, u nastavku (u Tabeli 1 nalaza) daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju otplate kredita, te se iskazuju razlike u visini obveza tužitelja, odnosno više plaćeni iznosi, te uz više plaćene i manje plaćeni iznosi na način da se iskazuju razlike (povećanje/smanjenje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'k'), i to na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd') pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan isplate kredita). S obzirom je po predmetnom kreditu provedena konverzija, radi poštivanja reda uračunavanja i ispunjenja, radi ocjene učinka efekata konverzije, obračunane su i iskazane i zatezne kamate na razlike po osnovi promjene tečaja (stupac 'l' Tabele 1) do 16. ožujka 2016.., te je sačinjen obračun preostalog potraživanja uz uračunavanje preplate priznate u konverziji.

Konačno, a u skladu s postavljenim zadatkom, daje se rekapitulacija glavnice kredita na dan 30. rujna 2015., u kojoj se preostala glavnica prema otplatnom planu iz Tabele 1 (iskazana u kunama prema tečaju važećem na dan isplate kredita, te konvertirana prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), uspoređuje s preostalom glavnicom u EUR (Sporazum o korištenju preplate po konverziji na dan 30. rujna2015.), te se iskazuje razlike.

B) Pravni prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split kao kreditor i ML kao korisnik kredita zaključili su 16. veljače 2006. Ugovor o kreditu br. 14147/06 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 7.090,63 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- rok otplate je 161 mjesec, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, uz razdoblje počeka od 12 mjeseci

- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30% godišnje,

- prema primijenjenom otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 10. ožujka 2007., a sljedećih (u pravilu) svakog desetog dana u mjesecu

Kredit je isplaćen 16. veljače 2006., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke iznosio 4,693497 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 7.090,63 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 33.279,85 kn, odnosno 4.417,00 EUR (konvertirani iznos).

Pravni prednik tuženika SG Splitska banka d.d. Split kao kreditor i ML kao korisnik kredita zaključili su 16. ožujka 2016. Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu broj: 14147/06 kao i Sporazum o korištenju preplate po konverziji, iz kojih proizlazi kako slijedi:

- nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 1.850,73 EUR,

- korisnik kredita je uplatama po kreditu u CHF, preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos od 3.383,13 kn, odnosno 449,02 EUR (konvertirani iznos). Prema otplatnom planu kredita proizlazi kako se u razdoblju od sklapanja Ugovora do konverzije u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (izračun od 16. ožujka 2016.), kamatna stopa više puta mijenjala, te je iznosila:

- 4,30% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 10. travnja 2009.,

- 3,59% godišnje od anuiteta s dospijećem 11. svibnja 2009. do anuiteta s dospijećem 10. siječnja 2014.,

- 3,23% godišnje od anuiteta s dospijećem 10. siječnja 2014. do konca izračuna Za odgovaranje na postavljene zadatke, u nastavku (u Tabeli 2 nalaza) daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju otplate kredita, te se iskazuju razlike u visini obveza tužitelja, odnosno više plaćeni iznosi, te uz više plaćene i manje plaćeni iznosi na način da se iskazuju razlike (povećanje/smanjenje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'k'), i to na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd') pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan isplate kredita). S obzirom je po predmetnom kreditu provedena konverzija, radi poštivanja reda uračunavanja i ispunjenja, radi ocjene učinka efekata konverzije, obračunane su i iskazane i zatezne kamate na razlike po osnovi promjene tečaja (stupac 'l' Tabele 2) do 16. ožujka 2016.., te je sačinjen obračun preostalog potraživanja uz uračunavanje preplate priznate u konverziji.

20. Mišljenje je vještaka:

Po Ugovoru o kreditu br. 14145/06

a) ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio (samo pozitivni iznosi), tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (16. ožujka 2016.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.460,43 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k1' Tabele 1 iz nalaza (samo pozitivni iznosi),

- zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., iznose 1.946,89 EUR,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 16. ožujka 2016. iznosi 4.143,65 EUR (konvertirani iznos) (u cijelosti se odnosi na glavnicu),

b) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (16. ožujka 2016.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.295,05 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k1'

Tabele 1 iz nalaza (svi iznosi),

- zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., iznose 1.773,78 EUR,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 16. ožujka 2016. iznosi 3.805,16 EUR (konvertirani iznos) (u cijelosti se odnosi na glavnicu),

- iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (16. ožujka 2016.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 16. ožujka 2016., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 896,87 EUR.

Po Ugovoru o kreditu br. 14147/06

a) ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio (samo pozitivni iznosi), tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (16. ožujka 2016.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 861,63 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k1' Tabele 2 iz nalaza (samo pozitivni iznosi),

- zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., iznose 281,35 EUR,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 16. ožujka 2016. iznosi 693,96 EUR (konvertirani iznos) (u cijelosti se odnosi na glavnicu),

b) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (16. ožujka 2016.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 837,77 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k1' Tabele 2 iz nalaza (svi iznosi),

- zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., iznose 256,39 EUR,

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja pa do 16. ožujka 2016., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 16. ožujka 2016. iznosi 645,14 EUR (konvertirani iznos) (u cijelosti se odnosi na glavnicu),

21. Taj nalaz i mišljenje dan je od strane stručne i ovlaštene osobe, na temelju vjerodostojne dokumentacije i egzaktnih podataka o otplati kredita, po pravilima znanosti i vještine, a stranke na isti nisu stavile primjedbe, osim što je tuženik ustrajao na osporavanju osnove potraživanja tužitelja, smatrajući da tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju, tako da nalaz vještaka nije relevantan za odluku.

22. Nitko ne dovodi u pitanju pravnu valjanosti predmetnog dodatka ugovora o kreditu kojom je izvršena konverzija u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

23. Glede valjanosti ovakvog dodatka ugovora Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio se u odluci poslovni broj Gos-1/2019 -36 od 3. ožujka 2020. donesenom povodom oglednog postupka radi davanja odgovora na pitanje je li ugovor o konverziji koji je zaključen valjan unatoč tome što je tijekom postupka pravne zaštite kolektivnog interesa i prava potrošača utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Na postavljeno je pitanje najviši sud dao odgovor da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega je za rješenje konkretnog spora odlučno kakvi su pravni učinci ugovora o konverziji.

24. Nije sporno da su predmetni Dodaci ugovorima o kreditu od 16. ožuka 2026. sklopljeni sukladno glavi IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, člancima 19.a do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16), koja je dodana u tekst temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15: kraće ZID ZPK/15). Dakle, tužitelj je prihvatio ponudu tuženika koji je u skladu s ZID ZPK/15 bio dužan potrošaču ponuditi konverziju u propisanoj formi i sadržaju, a potrošač nije bio obvezan prihvatiti izračun konverzije niti s vjerovnikom sklopiti sporazum o konverziji. Pravo izbora bilo je na tužitelju, pri čemu nije od utjecaja njegova pobuda za zaključenje tog sporazuma.

25. Iako se Vrhovni sud u citiranoj presudi poslovni broj Gos-1/2019-36 od 3. ožujka 2020. izričito ne izjašnjava o tome da li bi potrošači koji su konvertirali ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF u ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u EUR imali pravo ostvarivati i kondemnatorne zahtjeve na temelju pravomoćnih utvrđenja iz kolektivne pravne zaštite kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, može se reći da se sugerira da bi ostvarivanje takovih zahtjeva trebalo omogućiti onim potrošačima koji su zaključili ugovor o konverziji u suprotnostima s posebnim odredbama ZID ZPK/15.

Međutim to ovdje nije slučaj, pa čak tužitelj niti ne iznosi tvrdnju da bi dodatak ugovoru bio suprotan tom Zakonu.

26. S druge strane Vrhovni sud navodi da je cilj tog Zakona bio otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize na osnovi jednokratni i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije u odgovarajuće kredite sklopljene u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR- ima, time da se radi o jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca koja se provodila na način da se potrošač koji je bio zaključio ugovor uz valutnu klauzulu u CHF stavio u položaj kakav bi imao da je zaključio ugovor o kreditu vezan u EUR.

27. Upravo iz tog razloga konkretni Dodatak ugovoru o kreditu predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu kojeg je Ustavni sud u svojoj odluci U-III-3685/2015 od 4. travnja 2017. ocijenio suglasnim u Ustavom Republike Hrvatske.

Budući da je tužitelj sklapanjem tog Dodatka ugovoru doveden u poziciju u kojoj bi bio da je zaključio ugovor o kreditu u EUR, našao se u situaciji kao da ništetnih ugovornih odredbi uopće nije bilo, što je u skladu s Direktivom 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

28. Sklapanjem Dodatka ugovora, sporazuma o konverziji riješeno je pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer na to jasno upućuje odredba članka 19.c stavak 1. točka 2. i 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavak 1. točka 4. i 5., koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu.

29. Članak 19.c stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZID ZPK/15 određuje način konverzije tako da se:

"1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,".

30. Nadalje, u konkretnom slučaju je došlo do primjene točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c citiranog zakona koji koje određuju da se:

"4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,".

31. Dakle, uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu iskorištene su za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan za kredit u CHF.

32. Ovim, po stavu suda, nije narušena ravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao kreditora, s obzirom da je od odlučnog značaja već ranije istaknuta činjenica da je tužitelj u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15 informiran o posljedicama konverzije i da je u skladu s odredbom članka 19. e tog Zakona, imao mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

33. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način kako je propisan odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kreditu u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojem su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je tužiteljica pristala.

34. Zbog toga nije bilo temelja za prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva navedenog pod I izreke ove presude, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) na primjenu kojeg upućuje članak 2. stavak 2. ZZP/2003.

35. Prihvaćenjem takvih zahtjeva potrošača ravnoteža legitimnih interesa potrošača i banaka ponovno bi bila narušena, a takovi bi potrošači bili dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore u kreditu denominiranim u EUR i denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u EUR, što je suprotno s odredbama, svrhom i ciljem ZID ZPK/15.

36. Slijedom iznijetih razloga tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti, kako to stoji u stavku I izreke.

37. Zbog toga je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik bespredmetan isto kao i eventualni prigovor radi prebijanja tražbina odnosno materijalnopravni prigovor prijeboja.

38. Rješenje o troškovima postupka osniva se na odredbi članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a

39. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka..

40. Troškovi zastupanja tuženika po odvjetniku odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 ).

41. Tuženiku je kao potreban priznat trošak koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. u visini od 100 bodova, sastav podnesaka od 31. ožujka 2025., 29. listopada 2025. i 28. studenog 2025., po Tbr. 8. t. 1., svaki u visini od 100 bodova, te zastupanja na ročištima dana 19. studenog 2024., 3. lipnja 2025. i 27. siječnja 2026., po Tbr. 9. t. 1. u visini od 100 bodova za svako ročište.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 EUR tako da je u pitanju iznos od ukupno 1.400,00 EUR na što je osnovom Tbr. 46. Tarife obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 EUR.

U Zlataru, dana 6. ožujka 2026.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte