REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                           

Poslovni broj: 3 Us I-1040/2023-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice S. G. iz O., Kralja Z. 6A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, 6. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/2201/03020202271, URBROJ: 341-99-05/3-22-3186 od 3. travnja 2023. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak. 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03020202271, URBROJ: 341-99-05/3-22-3186 od 3. travnja 2023., uvažena je žalba tužitelja te je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA:  UP/I 140-02/22-01/03020202271, URBROJ: 341-06-05/3-22-2118 od 8. travnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, a tim je prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom 22. veljače 1961., određena starosna mirovina od 3. ožujka 2022. u svoti od 3.820,48 kuna mjesečno, isplata koje pripada tužitelju od 3. ožujka 2022. i isplaćivati će je Zavod iz sredstva Državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag te će se svota određena tim rješenjem, obračunati sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2022., kao i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 3. travnja 2023., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 8. svibnja 2023., a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da je tuženik najbitnije žalbene navode o propustu prvostupanjskog tijela da pravilno i potpuno utvrdi vrijednosne bodove i prosječne vrijednosne bodove od presudnog utjecaja za ispravan izračun svote mirovine, ocijenio neosnovanima, navodeći da su u obračun vrijednosnih bodova uzete plaće iz obračunskog razdoblja od 1981. do 2021. i iste podijeljene sa prosječnom godišnjom plaćom u Republici Hrvatskoj za svaku od tih godina što da je u skladu sa odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: Zakon), a da su prosječni vrijednosni bodovi izračunati prema stavku istog članka Zakona. Na taj način, tuženik da nije ispitao prvostupanjsko rješenje s ciljem pravilnog utvrđenja činjenica i pravilne primijene materijalnog prava i tako otklonio propust učinjen od strane prvostupanjskog tijela kada u slučajevima rada kraćeg od godine dana nije primijenio odredbu članka 81. stavka 4. ZOMO-a, prema kojoj se vrijednosni bodovi za pojedinu kalendarsku godinu utvrđuju razmjerno stažu osiguranja, a tek potom da se prema stavku istog članka Zakona utvrđuju prosječni vrijednosni bodovi. Smatra, da je upitno, je li prilikom utvrđivanja vrijednosnih bodova ispravno primijenjena odredba članka 81. stavka 1. ZOMO-a da se plaća u neto iznosu dijeli sa prosječnom plaćom u neto iznosima, a plaća u bruto iznosu s prosječnom bruto plaćom, dok potraživanje prvostupanjskog tijela da mu tužiteljica dostavi  platne liste za 1979. i 1980. smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljen kod ovog Suda 26. svibnja 2023. naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo. 

 

4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

 

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjskim rješenjem od 8. travnja 2022. tužiteljici, kao hrvatskom branitelju dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena starosna mirovina od 3. ožujka 2022. u svoti od 3.820,48 kuna mjesečno, uz ostala prateća utvrđenja navedena u izreci tog prvostupanjskog rješenja. Utvrđeno je, da je navedeni postupak za određivanje starosne mirovine pokrenut po službenoj dužnosti, sukladno članku 131. stavku 2. ZOMO-a i istim rješenjem je utvrđeno, da je tužiteljica rođena 22. veljače 1961. i do 3. ožujka 2022. da je navršila 61 godinu života te ima utvrđen status hrvatskog branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata budući je sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 979 dana, a mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO-a i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, u nastavku teksta: ZOHBDR) koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do 3. ožujka 2022. ukupno 40 godina, 5 mjeseci i 11 dana. Ukupan mirovinski staž za izračun mirovine tužiteljice iznosi 41 godinu, 11 mjeseci i 11 dana, slijedom čega je utvrđeno da je tužiteljica 3. ožujka 2022. ispunila uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 26. ZOHBDR-a, a u postupku obračuna visine mirovine prema članku od 81. do 84. ZOMO-a utvrđeni su prosječni vrijednosni bodovi od 0,9435 ostvareni u razdoblju od 1981. do 2021., a polazni faktor za određivanje starosne mirovine određen je prema članku 85. stavka 1. ZOMO-a i  iznosi 1,0. Osobni bod za određivanje starosne mirovine prema članku 86. ZOMO-a da se dobije tako, da se prosječni vrijednosni bodovi 0,9435 pomnože sa ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja 41,9475 i s polaznim faktorom 1,0000 te osobni bod iznosi 39,5775, a prema članku 27. ZOHBDR-a osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a 39,5775 povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru 979 za 22%. Hrvatskom branitelju, dragovoljcu iz Domovinskog rata, osobni bod određuje se u skladu s člankom 27. ZOHBDR-a i iznosi 52,2423, a mirovinski faktor za starosnu mirovinu prema članku 57. stavku 1. točki 1. i 2. ZOMO-a iznosi 1,0 te je svota starosne mirovine izračunata prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a tako da se povećani osobni bod 52,2423 pomnoži s mirovinskim faktorom 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine od 73,13 kn na dan ostvarivanja prava na mirovinu i iznosi 3.820,48 kuna mjesečno te dan s kojim pripada tužiteljici pravo i isplata starosne mirovine određena je prema članku 37. ZOMO-a. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 8. travnja 2022., tužiteljica izjavila tuženiku žalbu o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 3. travnja 2023. na način da je uvažena žalba tužiteljice i poništeno je prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući tuženik nije mogao na nedvojben način utvrditi pravilnost prvostupanjskog rješenja glede platnih podataka, jer je tuženik utvrdio da spisu predmeta upravnog postupka nedostaju platni podaci za razdoblje od srpnja 1979. do 31. prosinca 1980. i u svezi s tim data je i uputa prvostupanjskom tijelu za postupanje vezano za platne podatke i polazni faktor za navedeno razdoblje. 

 

6. Naime, odredbom članka 81. stavka 1. ZOMO-a propisano je, da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.

 

7. Stavkom 8. istog citiranog članka ZOMO-a propisano je, da se prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju tako, da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. ovoga članka i članaka 82., 83. i 84. ovoga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati.

 

8. Odredbom članka 81. stavka 4. ZOMO-a propisano je, da se za utvrđivanje vrijednosnih bodova za staž osiguranja navršen prema članku 175. stavku 5. ovoga Zakona, uz plaću ostvarenu u odnosnoj kalendarskoj godini, uzima i osnovica za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje razmjerno stažu osiguranja ostvarenom prema toj odredbi, a za utvrđivanje vrijednosnih bodova za staž osiguranja korisnika iz članka 27. stavka 6. ovoga Zakona za razdoblje do punog radnog vremena za te korisnike uzima se osnovica za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje razmjerno stažu osiguranja ostvarenom za te korisnike prema toj odredbi.

9. Odredbom članka 175. stavka 5. ZOMO-a propisano je, da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad određene prema odredbi članka 174. stavaka 1. do 3. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13.) osiguravaju prava po toj osnovi i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u istom opsegu, uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 174. stavka 3. navedenoga Zakona.

10. Odredbom članka 27. stavka 6. ZOMO-a propisano je, da se korisnicima invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona u staž osiguranja računa razdoblje provedeno u zaposlenju s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične stručne spreme koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, kao da su proveli na radu puno radno vrijeme.

11. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da za izračun vrijednosnog boda u slučaju rada kraćeg od godine dana treba primijeniti odredbu članka 81. stavka 4. ZOMO-a, a tek onda odredbu članka 81. stavka 8. ZOMO-a valja odgovoriti tužiteljici, kako je problem staža kraćeg od 12 mjeseci riješen odredbom članka 81. stavka 8. ZOMO-a koji propisuje, da se prosječni vrijednosni bod izračunava na način da se zbroje svi vrijednosni bodovi koji su izračunati za pojedinu kalendarsku godinu te se tako dobiveni ukupni vrijednosni bodovi podijele s razdobljem za koje su obračunati. Dakle, u svim godinama u kojima je tužiteljica radila manje od 12 mjeseci za izračun razdoblja s kojem se dijele ukupni vrijednosni bodovi uzimalo se samo onoliko vremena koliko je tužiteljica stvarno u toj godini radila, samo se to učinilo u drugom koraku, dakle ne prilikom izračuna vrijednosnog boda, kako je to vidljivo iz priloga prvostupanjskog rješenja, nego prilikom izračuna prosječnog vrijednosnog boda, jer je tako propisano odredbom članka 81. stavka 8. ZOMO-a.

12. Nastavno, odredbom članka 81. stavka 4. ZOMO-a propisan je način izračuna vrijednosnog boda posebnih skupina korisnika invalidske mirovine, a što tužiteljica nije, iz kojeg razloga tužbeni navode u navedenom pravcu ukazuju se neosnovanim.

13. Vezano uz navod tužiteljice iz tužbe kojima sumnja u ispravnost primjene odredbe članka 81. stavka 1. ZOMO-a, da li je neto plaća dijeljena sa prosječnom neto plaćom, a bruto plaća sa prosječnom bruto plaćom, ukazuje se tužiteljici, da je plaća na temelju koje se utvrđuje vrijednosni bod prema ZOMO-u do 31. prosinca 1993. godišnja neto plaća, od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 1995. plaća prema Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 2. prosinca 1998., a od 1. siječnja 1996. godišnja bruto plaća umanjena za doprinose, oporeziva porezom na dohodak.

14. Plaće i naknade plaće dostavlja poslodavac nadležnim službama na propisanim obrascima (M-4, M-8, RS, MPP-1) te se plaće iskazuju u neto iznosu, za vrijeme dok su se plaće iskazivale u neto iznosu, te u bruto iznosu, za vrijeme kada se plaće iskazuju u bruto iznosu. Navedeni obrasci se potpisuju od strane službene osobe i ovjeravaju pečatom poslodavca te se, kao pravilni, prihvaćaju od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i unose u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

 

15. U svezi s tim ukazuje se tužiteljici da u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja nije osporavala ispravnost platnih podataka dostavljenih od strane poslodavca niti je priložila liste primanja koje bi upućivale na nove činjenice ili na sumnju u pravilnost podataka o plaćama na naprijed propisan način ustanovljenih u matičnoj evidenciji, zbog čega tužbeni navodi tužiteljice kojima izražava sumnju u ispravnost primjene odredbe članka 81. stavka 1. ZOMO-a ukazuju se neosnovanim.

 

16. Naposljetku, na navode tužiteljice iz tužbe kako traženje od tužiteljice da dostavi platne liste za 1979. i 1980., smatra odugovlačenjem postupka i nepotrebnim iz razloga što je postupanje u slučajevima nepostojanja podataka o plaći regulirano odredbom članka 81. ZOMO-a, ukazuje se tužiteljici, da je odredba članka 81. stavka 6. ZOMO-a primjenjiva u slučajevima kada su iscrpljenje sve mogućnosti pronalaska spornih platnih podataka, a sve u svrhu utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja vezano uz platne podatke tužiteljice.

 

17. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ukazuje se zakonitim pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci, 6. studenoga 2023.

S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.