REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-2/2024-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", OIB 91504897959, Murine, Galići - Galici 45M, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu i umješača EUROHERC OSIGURANJE d.d. OIB 22694857747. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u OD Grgić & Partneri u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenica punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 1.288,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.059,19 eura teku od 9. veljače 2022., a na iznos od 229,08 eura teku od 25. studenog 2022., sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.277,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.566,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate te zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe po odluci suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. siječnja 2024. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da je 29. svibnja 2022. došlo do prometne nesreće na cesti L50006-Vilanija-Petrovija (D300), općina Umag, kada se navedenom cestom, u pravcu mjesta Juricani, osobnim vozilom marke BMW X4, registarske oznake i broja PUKS2018, kretao SU iz [adresa]. Tužitelj tvrdi da je dolaskom na opisano mjesto vozaču iznenada na kolnik istrčala srneća divljač, a koja da se nakon kontakta s vozilom udaljila u nepoznatom smjeru. Lovištem iz kojeg je srneća divljač istrčala na kolnik da gospodari tuženik. Ističe da vozač SU nije bio pod utjecajem alkohola, a niti je utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila. Policijskim očevidom pronađeni su tragovi dlake smeđe boje nalik na dlaku srneće divljači. Djelatnici policije pozvali su na mjesto događaja lovnika tuženika JU, koji je na isto pristupio. U odnosu na štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju, tužitelj tvrdi da je na vozilu nastala imovinska šteta. Tužitelju se u mirnom postupku, kao osiguravatelju vozila, obratio vlasnik oštećenog vozila/osiguranik Erste & Steiermarkische Leasing d.o.o. sa zahtjevom za naknadu štete/isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu. Zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti pa je na temelju izvida i procjene štete, oštećenom/osiguraniku isplaćen u mirnom postupku ukupan iznos od 1.288,27 eura i to na način da je 9. rujna 2022. isplaćen iznos od 1.059,19 eura, a 25. studenog 2022. isplaćen iznos od 229,08 eura.

2. Stav je tužitelja da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Iz priloženih dokaza da ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozača SU koji je upravljao vozilom PUKS2018 jer prema potvrdi Policijske postaje Umag s Ispostavom Buje-Buie i provedenom alkotestiranju vozač nije bio utjecajem alkohola, a niti proizlazi da je bila prekoračena brzina, pa dakle da ne proizlaze niti okolnosti za oslobođenje lovačkog društva odnosno tuženika od odgovornosti u smislu članka 1067. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe). Zbog navedenog, zahtijeva da se tuženiku naloži da tužitelju isplati utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 2. travnja 2024. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena, dok da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika da je pot rebno prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač. Međutim, da tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno nastalu štetu.

4. Osim navedenog, tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu. S tim u vezi ističe da na dan 29. svibnja 2022., u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Tužitelj stoga da ne može prema tuženiku postaviti zahtjev za naknadu štete ukoliko najkasnije u tužbi nije iznio činjenicu da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog provođenja lova, a nije. Tuženik dalje ističe da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, pod njenom osobitom zaštitom, a sve i kad bi bila opasna stvar, a nije, da bi se radilo o srazu dvaju opasnih stvari. Ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika, odnosno ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika. Naposlijetku, tuženik ističe da je provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako da tuženik primjerice uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Obzirom na sve izneseno, predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se o ovoj parnici u skladu s člankom 211. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku obavijesti trgovačko društvo EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb.

6. Nakon što je zaprimilo obavijest o otpočetoj parnici, EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb 3. srpnja 2024. podnijelo je podnesak kojim se očitovalo da je na dan štetnog događaja u povodu kojeg se vodi predmetni postupak na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja] slijedom čega da EUROHERC osiguranje d.d. ima pravni interes za stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Umješač se pridružio navodima, prigovorima i prijedlozima tuženika. Istaknuo je da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova nije razvidno postoji li na dionici na kojoj se dogodio štetni događaj znak opasnosti divljači na cesti, kao i to da predmetna dionica ceste nije bila sigurna za prometovanje obzirom je na istog ograničenje brzine 90 km/h, a što da je u suprotnosti sa zahtjevima sigurnosti prometa na mjestu na kojem se često događaju sudari sa životinjama. Predloženo je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelja da umješaču naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama.

7. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-2/2024-16 od 4. srpnja 2024. prihvaćeno je sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik toga društva po polici čiji je predmet osiguranja bila građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači.

8. Na pripremnom ročištu održanom 4. srpnja 2024. tuženik je učinio nespornim da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa.

9. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, iskaza svjedoka KU, SU, RU, provedeno je prometno i biološko vještačenje, pročitani su nalazi i mišljenja vještaka te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 1.288,27 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 29. svibnja 2022. na cesti L50006-Vilanija-Petrovija (D300). Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to divljači koja da je istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik.

12. Tuženik i umješač osporavaju pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak i dinamiku štetnog događaja te visinu štete.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa kako to navodi u tužbi.

14. Čitanjem dokumentacije, isprava priloženih uz tužbu i uvidom u fotodokumentaciju, utvrđeno je da se 29. svibnja 2022., u 9:45 sati, na cesti L50006- Vilanija-Petrovija (D300), općina Umag, dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo marke i tipa BMW X4, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Erste & Steiermarkische Leasing d.o.o., osigurano kod tužitelja, a kojim je upravljao SU. SU nije bio pod utjecajem alkohola te obavljenim očevidom nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača. Na mjestu događaja nije pronađena životinja već je policijski službenik utvrdio da su na prednjem zaštitnom braniku predmetnog vozila pronađeni tragovi dlake smeđe boje, nalik na dlaku „divljači-srne“, koji su izuzeti. Na mjesto događaja pristupio je lovnik tuženika.

15. Iz očitovanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 216. spisa) proizlazi da se područje na kojem je došlo do prometne nesreće nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj XVIII/102 – „UMAG“, kojim gospodari tuženik.

16. Iz fotodokumentacije očevida (list 222.-225. spisa), sastavljene po Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Umag- Umago s Ispostavom Buje-Buie, proizlazi da je u istoj kao predmet naznačeno da se odnosi na prometnu nesreću od 29. rujna 2022., na cesti Juricani-Vardica, a u kojoj je SU upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udario u divljač. Na fotodokumentaciji prikazan je opći izgled mjesta događaja oštećenja na vozilu. Osim fotodokumentacije dostavljen je i zapisnik o očevidu (list 226.-228. spisa) te skica (list 229. spisa) koja prikazuje smjer kretanja vozila i smjer kretanja divljači.

17. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. siječnja 2025. proveden je uviđaj, saslušani su svjedoci KU i SU, te je provedeno prometno vještačenje. Utvrđeno je da se najbliža obiteljska kuća nalazi 185m od mjesta štetnog događaja.

18. Na temelju iskaza KU utvrđeno je da je na mjesto štetnog događaja izašao po primitku poziva policijskog službenika. Iako je obišao mjesto događaja divljač nije pronašao. Međutim, utvrdio je da se na vozilu nalaze dlake, a na kolniku nije uočio materijalne tragove (ostatke plastike). Nadalje, utvrđeno je da područjem koje se proteže uokolo mjesta događaja gospodari tuženik, da u blizini mjesta događaja nema hranilišta ili pojilišta koja bi privlačila divljač te da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti. Iskaz svjedoka KU prihvaćen je jer nije u suprotnosti sa utvrđenjima iz dokumentacije priložene spisu i ocijenjen je životnim i logičnim, osim u dijelu u kojem je kazivao da na predmetnoj dionici nije bilo naleta na divljač. Naime, u tom dijelu iskaz KU protivan je iskazu zastupnika tuženika RU koji je ustvrdio da „na tom mjestu divljač zna izlaziti na prometnicu jer se prometnica proteže uz lovište“.

19. Na temelju iskaza SU, vozača, utvrđeno je da je isti upravljao vozilom koje se kretalo u smjeru Juricani, unutar ograničenja brzine, te da je do udara vozila u srnu došlo nakon što je na prometnicu iz raslinja istrčala srna , gledano sa njegove lijeve strane. Uslijedio je udar u srnu prednjom desnom stranom vozila. Po udaru u srnu započeo je naglo kočiti. Srna se po udaru u vozilo nastavila dalje kretati. Vozilo je zaustavio nakon udara i pregledao ga. Uočio je da je došlo do oštećenja na prednjoj desnoj strani vozila te da su na vozilu zaostale dlake. U navedenom dijelu prihvaćen je iskaz svjedoka SU s obzirom na to da je svjedok, iako je pri prijavi štete opisao da je srna na prometnicu istrčala sa njegove desne strane, kazivao sukladno onomu što je iskazao policijskim službenicima neposredno nakon štetnog događaja. Naime, iz spisu priložene skice predmetne prometne nesreće (list 229. spisa) razvidno je da je na istoj uneseno da je smjer kretanja divljači sa lijeve strane na desnu stranu gledajući položaj vozača i smjer kretanja vozila. Da je do oštećenja vozila došlo uslijed udara vozila u srnu, divljač, prihvaćeno je uzimajući u obzir na su i policijski službenici i lovnik KU na vozilu uočili zaostale dlake. Kako je ranije navedeno, policijski službenik je iste opisao kao dlake smeđe boje nalik na dlaku divljači, srne. Nažalost, pri izuzimanju biološkog materijala učinjen je propust jer je izuzeta svega jedna dlaka koja nije bila dostatna za provedbu analize njena porijekla (nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, list 328.-332. spisa). Međutim, provedbom uviđaja nije utvrđeno da bi se neposredno uz prometnicu nalazilo kakvo domaćinstvo iz kojega bi na prometnicu prispjela domaća životinja (najbliže kućanstvo je na udaljenosti 185m od mjesta štetnog događaja). Sud cijeni da je punoljetna osoba sposobna prepoznati srnu, a u konkretnom slučaju policijski službenici nisu doveli u pitanje kazivanje vozača pa su isti također, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, predmetni štetni događaj ocijenili kao nalet vozila na divljač, srnu. Činjenica da na mjestu štetnog događaja nisu pronađeni materijalni ostatci, primjerice plastike, nije odlučna i ne dovodi u pitanje nastanak štetnog događaja s obzirom na to da je vještačenjem utvrđeno, a kako će se nastavno analizirati, da uslijed udara u srnu na vozilu nije došlo do napuknuća fara, dok da plastike jesu bile napuknute ali nisu otpale sa vozila. Nije prihvaćen iskaz svjedoka SU u dijelu u kojem je kazivao da je o štetnom događaju on obavijestio tuženika te da je lovnik tuženika izuzimao dlake sa vozila jer je u tom dijelu suprotan kazivanju lovnika KU.

20. Svjedok RU nije imao neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju. Prihvaćen je njegov iskaz da se na dan štetnog događaja nije provodio lov s obzirom na to da je člankom 4. Pravilnika o lovostaju („Narodne novine“ broj 94/19.) propisano da je razdoblje lovostaja za srnu i lane od 1. veljače do 31. kolovoza.

21. Po provedenom prometnom vještačenju vještak Saša Monas, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, izradio je nalaz i mišljenje (list 252.-271. spisa). Vještak je nakon analize prometne nesreće, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu tužiteljeva osiguranika, fotodokumentaciju, zapisnik o očevidu i situacijski plan, zaključio, uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu i iskaz svjedoka SU u pogledu smjera kretanja srneće divljači, da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na srneću divljač, na način da je prednji desni vrh vozila kontaktirao sa nekim od stražnjih dijelova tijela srneće divljači. Mjesto naleta vozila na srneću divljač je u situacijskom planu označeno slovom K, te se nalazi na udaljenosti od 80m od PTM u smjeru juga i 3,5m od istočnog ruba kolnika u smjeru zapada. Nije mogao definirati brzinu kretanja vozila na temelju zaostalih oštećenja na vozilu s obzirom na to da je došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na srneću divljač gdje se u trenutku naleta samo jedan dio tijela divljači nalazio unutar gabarita vozila. Stoga je u prikazao prostorno vremensku analizu kretanja sudionika prometne nesreće sukladno kazivanju svjedoka SU (da se kretao brzinom od 55km/h (15,3m/s)). Za zaustavljanje predmetnog vozila pri brzini kretanja od oko 55km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost od oko 0,8s, potreban je zaustavni put od oko 32,6m i vrijeme od oko 3,4 s. Od mjesta prelaska istočnog ruba kolnika predmetne nerazvrstane ceste, do mjesta naleta, srneća divljač bi trčanjem prešla put od oko 3,4m u vremenu od oko 0,35s. Vremenski 0,35s prije naleta vozila na srneću divljač, predmetno vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za od oko 5,4m. Na dužini puta od 5,4m (udaljenost vozila do mjesta naleta u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 15,1 km/h. Vještak zaključuje da u ovoj prometnoj situaciji svjedok SU, pri brzini kretanja od oko 55km/h, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 0,8s, a što je za 0,45s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik do trenutka naleta. Budući da u štetnom događaju nije došlo do puknuća stakla prednjeg desnog fara, kao ni do puknuća navedena 4 oštećena pvc dijela na način da bi se puknuti pvc dijelovi uslijed naleta na srneću divljač odvojili od predmetnog vozila, isto je u sukladnosti sa pronađenim stanjem na mjestu štetnog događaja gdje nisu pronađeni tragovi stakla, fara, plastike na tlu. U odnosu na visinu štete vještak je zaključio da je vrijednost predmetnog vozila, a prema stanju vozila neposredno prije štete, iznosila 43.017,36 eura ne uključujući PDV jer je vlasnik vozila pravna osoba. U štetnom događaju na vozilu je nastala djelomična šteta budući da je cijena popravka vozila u sveukupnom iznosu od 1.288,27 eura manja od 70% vrijednosti vozila na dan nastanka štetnog događaja. Zaključio je da je visina štete u vrijeme nastanka štete iznosila 1.288,27 eura.

22. Budući je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka vještak je pozvan i da usmeno iznese nalaz i mišljenje. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2025. vještak je u cijelosti ostao pri pisanom nalazu i mišljenju. Obrazložio je da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomično čeonog izlaznog naleta gdje je smo jedan dio tijela divljači (najvjerojatnije noga) ostao unutar gabarita vozila, pa da iz tog razloga nije moguće uspostaviti vezu između naletne brzine i zaostalih oštećenja na vozilu. Vještak se nije mogao dati odgovor na to jesu li su oštećenja na vozilu moguće nastala od naleta na neku domaću životinju npr. psa ili slično. Nije mogao isključiti mogućnost da su oštećenja nastala drugačije, te nije mogao isključiti mogućnost da se upravo na tom mjestu štetni događaj dogodio. Obrazložio je da na mjestu prometne nesreće ne postoji prometni znak ograničenja brzine s obzirom na to da se lice mjesta nalazi izvan naseljenog mjesta slijedom čega vrijedi ograničenje brzine općim propisom na 90 km/h. U slučaju da je divljač u vidu srne ušla na kolnik sa desne strane, umjesto sa lijeve strane, odnosno da se radi o djelomičnom ulaznom čeonom naletu, a ne djelomično izlazno čeonom naletu, očekivao bi moguća oštećenja mogla nastati na većoj visini od tla na prednjem desnom vrhu vozila, a sve u odnosu na prikazana u fotodokumentaciju oštećenja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Po istaknutim prigovorima vještak je iznio daljnja obrazloženja nalaza i mišljenja. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, razmotrio predmet vještačenja i u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

24. Na temelju provedenih dokaza proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja od 29. svibnja 2022. došlo na cesti označenoj kao L50006-Vilanija-Petrovija (D300), odnosno kolniku nerazvrstane ceste iz smjera naselja Gornji Picudo u smjeru naselja Juricani. Nije bilo propusta u vožnji od strane vozača SU. Vozač nije imao tehničkih mogućnosti poduzeti radnju kočenja vozila prije mjesta naleta na divljač. Na dan štetnog događaja nije se provodio lov. Uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj čeonoj strani, koja je šteta na dan izračuna visine štete, prema stanju vozila na dan štetnog događaja, utvrđena u iznosu od 1.288,27 eura, koji je iznos tužitelj nesporno isplatio.

25. S obzirom na to da je utvrđeno da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači proizlazi da je tuženikov prigovor pasivne legitimacije neosnovan. Iako tuženik nije vlasnik divljači isti gospodari divljači zajedničkog otvorenog lovišta „UMAG“.

26. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.).

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlašten ik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

27. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Naime, iako prometnice nisu područja na kojima se provodi, niti se smije provoditi lov, tuženik gospodari lovištem iz kojega je logično prispjela divljač unatoč svim radnjama koje tuženik poduzima da bi divljač obitavala izvan naseljenih područja i prometnica. Tuženik je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO).

28. Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 1.288,27 eura. Spisu su priloženi nalozi za doznaku i ispisi po transakcijskom računu (list31. -34. spisa), a tuženik je učinio nespornim da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa. Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO -a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022-4 od 5. rujna 2024.). U izreci presude tuženiku je stoga naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.288,27 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.059,19 eura teče od 9. veljače 2022., a na iznos od 229,08 eura od 25. studenog 2022. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

29. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

30. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. U točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.277,63 eura, koji se odnosi na trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 4. srpnja 2024. u iznosu od 93,75 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), po 187,50 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 24. siječnja 2025., 25. ožujka 2025. i 22. siječnja 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 746,38 eura koji je tužitelj sveukupno u tijeku postupka uplatio na ime predujma za trošak prometnog i biološkog vještačenja (više uplaćeni predujam u iznosu od 35,03 eura biti će vraćen tužitelju), te 62,50 eura za sastav podneska od 27. veljače 2024., sukladno Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke Tarife. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke rješenja tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP -a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

31. Tužitelju je u točki III. izreke rješenja odbijen zahtjev za nagradu za sastav tužbe jer je tužba bila sastavljena po punomoćniku koji je zaposlenik tužitelja, a ne po odvjetniku. Odbijen je zahtjev za nagradu za sastav podneska od 12. ožujka 2024. s obzirom na to da je tužitelj uslijed vlastite omaške morao naknadno dostavljati dokumentaciju koju je prvotno u pogrešnom obliku priložio uz tužbu. Odbijen je zahtjev za sastav podnesaka od 4. travnja 2024., 11. srpnja 2024. i 12. ožujka 2024. jer se ne radi o obrazloženim podnescima već o dostavi dokaza o up lati sudskih pristojbi, odnosno predujma, kao i zahtjev za sastav podneska od 19. studenog 2025. jer je podnesen bez prethodnog odobrenja, a isti ne sadrži očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te ga sud nije otpremao protivnoj strani. Odbijen je zahtjev za nagradu za zastupanje na ročištu koje je bilo zakazano za 11. lipnja 2025. jer je isto bilo odgođeno. Odbijen je i zahtjev za naknadu sudskih pristojbi po odluci suda jer tužitelj nije određeno naveo trošak sudske pristojbe čiju naknadu zahtijeva (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

U Pazinu, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,

- Umješaču po punomoćniku.