REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2409/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj ica postavila podneskom od dana 30. listopada 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.480,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.400,00 eura od dana 20. ožujka 2024. do isplate, potom na iznos od 80,00 eura od dana 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, potom zakonske zatezne kamate na iznos od 1.350,00 eura od 20. ožujka 2024. do 30. siječnja 2025. i na iznos od 40,00 eura od 17. siječnja 2024. do 30. siječnja 2025., sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.254,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 16. siječnja 2024. u [adresa], na križanju Pakračke ulice i Ulice Vladimira Nazora, stradala u prometnoj nezgodi kao pješakinja. Navodi kako je za nezgodu odgovoran ŽT iz [adresa], koji je upravljajući vozilom reg istarske oznake ZG5775FF na pješačkom prijelazu udario tužiteljicu zbog čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koju je dostavila u spis uz tužbu, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava u Zagrebu. Navodi i da joj je u navedenoj nezgodi uništena jakna u vrijednosti 40,00 eura, a koji iznos potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 17. siječnja 2024., odnosno od dana nakon dana nastanka štete. Temeljem odredbe čl. 1095., čl. 1085., te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.500,00 eura te za uništene stvari 40,00 eura, odnosno ukupno iznos od 2.540,00 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 19. ožujka 2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji do dana podnošenja tužbe nije tužiteljici isplatio naknadu štete.

2. Slijedom svega navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.540,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.500,00 eura od 20. ožujka 2024. do isplate te na iznos od 40,00 eura od 17. siječnja 2025. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za isti. Navodi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede i smatra da joj pripada pravo na novčanu naknadu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha u visini od 1.350,00 eura koji tuženik priznaje u odgovoru na tužbu, no smatra kako tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega čime taj dio tužbenog zahtjeva smatra neosnovanim i predlaže navedeni dio odbiti. Nadalje, tuženik je na ročištu održanom 15. travnja 2025. učinio nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani dok je u odnosu na zatražene troškove liječenja (koje je tužiteljica zatražila podneskom od 26. veljače 2025. kako se to obrazlaže u nastavku) naveo kako smatra da je navedenu pretragu tužiteljica trebala napraviti putem HZZO-a.

4. Tužiteljica je potom podneskom od 26. veljače 2025. obavijestila sud kako je tuženik dana 30. siječnja 2025. djelomično ispunio tužbeni zahtjev i isplatio tužiteljici iznos od 1.390,00 eura od toga iznos od 1.350,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete, a iznos od 40,00 eura na ime uništenih stvari. Navedenim podneskom tužiteljica sada potražuje i naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 80,00 eura, a na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i imovinske na ime tuđe pomoći i njege potražuje daljnji iznos od 1.260,00 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.350,00 eura, sve uz naknadu troškova postupka.

5. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 15. travnja 2025. – list 45-46 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 30. listopada 2025. Tako tužiteljica navedenim podneskom od 30. listopada 2025. potražuje isplatu iznosa od 3.480,00 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete iznos od 4.550,00 eura, za tuđu pomoć i njegu iznos od 200,00 eura, na ime uništenih stvari iznos od 40,00 eura i na ime troškova liječenja iznos od 80,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.390,00 eura) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.400,00 eura od dana 20. ožujka 2024. do isplate, na iznos od 80,00 eura od 17. siječnja 2025. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.350,00 eura od 20. ožujka 2024. do 30. siječnja 2025. i na iznos od 40,00 eura od 17. siječnja 2024. do 30. siječnja 2025., sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

6. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), budući je podneskom od 30. listopada 2025. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 3.480,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 2.730,00 eura.

7. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

9. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, obzirom ni sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja.

10. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 4. ožujka 2024., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, crno-bijele fotografije sa lista 19-21 spisa, odštetni zahtjev, račun sa lista 44 spisa, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću.

12. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom su stranke učinile nespornim kako su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani , a u odnosu na preostali tužbeni zahtjev tuženik je prigovarao samo visini istog.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao pod toč. II. izreke.

14. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno i da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Nadalje, među strankama nije sporno i da je tuženik tijekom postupka dana 30. siječnja 2025. isplatio tužiteljici iznos od 1.390,00 eura na ime naknade štete koja je predmet ovog postupka (iznos od 1.350,00 eura na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 40,00 eura za uništene stvari).

15. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva i te troškovi liječenja.

16. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege kao i radi utvrđenja opravdanosti troškova liječenja, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Igoru Stipančiću.

17. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića od 27. rujna 2025. proizlazi kako je tužiteljica dana 16. siječnja 2024. ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi pri čemu je zadobila potres mozga, natučenje desne strane lica s krvnim podljevom desne vjeđe i iznad desne očne duplje , te natučenje desnog ramena i desne natkoljenice. Navodi kako su ove ozljede utvrđene na dan štetnog događaja u KB Dubrava te da je potom tužiteljica provela liječenje. Kontrolirana je od maksilofacijalnog specijalista zbog ozljeda lica, a zbog potresa mozga je imala obradu neurologa. Liječenje je završeno 15. siječnja 2025. kada je tužiteljica načinila MR mozga odnosno 16. siječnja 2025. EMNG po preporuci neurologa. Vještak navodi kako su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice potresa mozga u obliku tzv. post-komocijskog sindroma. Što se tiče bolova u rukama kao i bolova u leđima koje su posljedica oštećenja korijena živca koji izlazi iz vratnog dijela leđne moždine isti nije posljedica ozljeđivanja u ovom događaju. Tužiteljici nije postavljena dijagnoza ozljede kralježnice, a nije ni provela liječenje koje se standardno provodi za ozljedu kralježnice. Iz medicinske dokumentacije proizlaze degenerativne promjene cijele kralježnice od vratnog do slabinskog dijela uz napomenu kako nije dostavljen zdravstveni karton tužiteljice prije predmetnog događaja no što se njenih tegoba tiče evidentno je postojanje degenerativnih promjena neovisno da li u kartonu prije ovog događaja postoje zabilježeni podaci o tegobama s kralježnicom. Smanjenje životne aktivnosti zbog trajnih posljedica zadobivenih ozljeda iznosi 5%. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti i to bol jakog intenziteta koji je trpjela do 5 dana, srednjeg oko 12 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg do 6 tjedna sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. U odnosu na trošak liječenja, vještak navodi kako je pretraga EMNG bila indicirana od strane neurologa te je time račun opravdan iako je istu pretragu mogla načiniti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja putem HZZO-a, no napominje kako je činjenica da se na pregled u javnozdravstvenoj ustanovi čeka dulje nego u privatnoj.

18. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i osobni pregled tužiteljice, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo, dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, kao i opravdanost troškova liječenja, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo te stranke na isto nisu isticale prigovore i primjedbe.

19. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

20. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

21. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

23. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica.

24. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice prema utvrđenju vještaka dr. Igora Stipančića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 4.550,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.350,00 eura, dakle iznos od 3.200,00 eura pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u točki 26. i 27. obrazloženja.

25. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

26. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 200,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

27. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

28. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 40 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 200,00 eura kako je to tužiteljica i zatražila prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

29. U odnosu na troškove liječenja koje tužiteljica također potražuje u ovom postupku, u ukupnom iznosu od 80,00 eura, sud ukazuje kako slijedi. Sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09,076/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim se regulira položaj i krug trećih osoba, propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovog članka pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, dok je u stavku 1. istog članka propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari čime proizlazi da osoba ozlijeđena kao putnik u prijevozu ima pravo na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za svu štetu koja mu nastane kao posljedica štetnog događaja, pa tako i troškova liječenja.

30. Nadalje, sud ukazuje kako je opravdanost navedenih troškova liječenja potvrdio vještak dr. Igor Stipančić, dok je visinu navedenog troška sud utvrdio uvidom u list 44 spisa. Također, vještak u svom nalazu i mišljenu navodi kako je navedeni zahvat tužiteljica mogla izvršiti i putem HZZO-a, no napominje kako je činjenica da se na pregled u javnozdravstvenoj ustanovi čeka dulje nego u privatnoj. Također, vještak je naveo kako je navedena pretraga EMNG bila indicirana od strane neurologa te da je time račun opravdan, čime sud smatra da navedeno ukazuje na postupanje tužiteljice radi sprečavanja daljnje štete u vidu dodatnog oštećenja zdravlja. Iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica opravdano koristila uslugu privatne klinike za daljnje liječenje, odnosno da je ista zbog bolnosti ozlijeđenog područja (u štetnom događaju) mora la dodatno platiti druge nastale troškove kako bi doprinijela liječenju, a da je provođenje navedene pretrage putem HZZO-a bila vremenski neizvjesna zbog općepoznate činjenice da se na sve specijalističke preglede i dijagnostičke obrade u javnozdravstvenim ustanovama dugotrajno čeka. Slijedom navedenog, sud smatra kako tužiteljica ima pravo na isplatu zatraženog iznosa od 80,00 eura, čime je odlučeno kao u toč. II. izreke.

31. Također, tužiteljica u ovom postupku potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 1.390,00 eura koji je isplaćen tijekom ovog postupka dana 30. siječnja 2025. (tužba podnesena 27. studenog 2024.) slijedom čega sud ukazuje kako čl. 22. VI-Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osiguranju od odgovornosti iz uporabe motornih vozila i o provođenju obveze osiguranja takve odgovornosti, glasi: "Države članice predviđaju obvezu, koja je podržana odgovarajućim učinkovitim i sastavnim financijskim ili istovjetnim upravnim kaznama, u svrhu da, u roku od tri mjeseca od dana kada je oštećena strana dostavila svoj zahtjev za naknadu štete izravno osiguravajućem društvu osobe koja je uzrokovala nezgodu ili njegovom predstavniku zaduženom za odštetne zahtjeve, osiguravajuće društvo osobe koja je uzrokovala nezgodu ili njegov predstavnik zadužen za odštetne zahtjeve imaju obvezu dati obrazloženu ponudu za naknadu štete u slučajevima kad odgovornost nije osporena i kad je odšteta procijenjena ili osiguravajuće društvo kojemu je upućen zahtjev za naknadu štete ili njegov predstavnik zadužen za odštetne zahtjeve imaju obvezu dati utemeljeni odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu u slučajevima kad je odgovornost osporena ili kad odšteta nije u potpunosti procijenjena. Države članice donose odredbe kako bi osigurale da se, kad ponuda nije dana u roku od tri mjeseca, plaća kamata na iznos naknade štete koju ponudi osiguravajuće društvo ili na iznos koji oštećenoj strani dodijeli sud." Dakle, prema odredbi čl. 22. st. 1. citirane Direktive tuženik je u roku od tri mjeseca počev od 20. ožujka 2024., trebao tužiteljici dati obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno isplatiti joj naknadu štete, a kako u roku od tri mjeseca (do 20. lipnja 2024.) to nije učinio, ovaj sud smatra da upravo sukladno čl. 22. st. 2. citirane Direktive tuženik tužiteljici treba platiti zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva i cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice do isplate, a što je u skladu i s čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

32. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.350,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. ožujka 2024. do isplate dana 30. siječnja 2025. sukladno čl. 1103. ZOO-a, te na iznos od 40,00 eura od 17. siječnja 2024. do 30. siječnja 2025. kako je to prethodno pojašnjeno, čime je odlučeno kao pod toč. I I. izreke.

33. Kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 3.480,00 eura to je sud istoj kako je to prethodno pojašnjeno i dosudio zatraženi iznos od 3.200,00 eura na ime neimovinske štete, iznos od 200,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te iznos od 80,00 eura na ime troškova liječenja, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

34. Člankom 12. stavak 1. ZOOP-a, koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

35. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

36. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 19. ožujka 2024., a koji je tužiteljica poslala tuženiku i putem e-maila dana 19. ožujka 2024. te koji primitak tuženik nije osporio.

37. Sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, čime su iste dosuđene od 20. ožujka 2024. te je odlučeno kao u točki II. izreke.

38. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete no kako tužiteljica navedene kamate potražuje od kasnijeg datuma, od podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud udovoljio i tom zahtjevu tužiteljice čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

39. U odnosu na zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu za troškove liječenja, tužiteljica ima pravo na iste sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete kako je to ista pravilno i zatražila čime je sud navedene kamate i dosudio od 17. siječnja 2025., kao u točki II. izreke.

40. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

41. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.480,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.254,66,00 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1. te podneska od 26.2.2025., 30.10.2025. i 3.12.2025. prema Tbr. 8/1, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 15.4.2025. i 23.1.2026. prema Tbr. 9/1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, kao i za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9/3 te za sastav podneska od 25.7.2025. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,93 eura i na presudu u iznosu od 81,23 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što prema uspjehu tužiteljice u sporu ukupno iznosi 2.254,66 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužiteljice i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

42. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

43. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23.4.2025. obzirom se radi o dokazu uplate troškova, a što sud utvrđuje uvidom u novčane obveze u e-spisu ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda, čime navedeni trošak nije nužan u smislu čl. 155. ZPP-a za vođenje postupka.

Zagreb, 6. ožujka 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 6. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja