REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-212/2022-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari prvotužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1, OIB: 17113221373, kojeg zastupa u njegovo ime i za njegov račun stečajni vjerovnik GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, zastupan po ĐO, dipl.iur., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj GO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osnovano osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda tuženika HRVATSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, u iznosu od 139.346.841,69 kn/18.494.504,20 EUR[1] u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1, OIB: 17113221373, pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod posl. br. St-386/2021 te se utvrđuje da je tražbina tuženika HRVATSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, u iznosu od 139.346.841,69 kn/18.494.504,20 EUR osnovano osporena.

II. Utvrđuje se osnovano osporena tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženika HRVATSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, u iznosu od 139.346.841,69 kn/18.494.504,20 EUR kao vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1. OIB: 17113221373, pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod posl. br. St-386/2021 te utvrđuje se da je osnovano osporavanje tražbina tuženika HRVATSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, u iznosu od 139.346.841,69 kn/18.494.504,20 EUR.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelji su 10. svibnja 2022. protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbina te su u bitnome naveli da se pred naslovnim sudom nad drugotužiteljem vodi stečajni postupak poslovni broj St-386/2021 u kojem je ovaj sud donio rješenje 2. svibnja 2022. kojim je vjerovnika GO uputio na parnicu da dokaže osnovanost svog osporavanja tražbine drugog višeg isplatnog reda tuženika, kao vjerovnika u iznosu od 139.346.841,69 kn, a predmetno rješenje da sud obrazlaže tvrdnjom da vjerovnik za ovu tražbinu ima ovršnu ispravu. Sukladno navedenom, tužitelji navode da je GO aktivno legitimiran, sve sukladno odredbi čl. 266. st. 4. Stečajnog zakona. Međutim, tužitelji navode kako nije poznato kako i iz kojih dokaza sud zaključuje da za cijelu prijavljenu tražbinu tuženika postoji ovršna isprava, budući da takva tvrdnja tuženika nije točna te navode da je na istom teret dokazivanja. Pa tako u tablici prijavljenih tražbina razlučnih vjerovnika i izlučnih prava kao pravna osnova prijavljene tražbine da se navodi Ugovor o klupskom kreditu broj: 325194684 od 14. listopada 2020. i Dodaci I., II. i III., Ugovor o poslovnoj suradnji po modelu podjele rizika broj: PR-VP-13/2012 od 18. listopada 2012./kreditu od 14. listopada 2020., Ugovor o kreditu MEZZANINE. Tužitelji posebno ističu da se ne navodi da bi se radilo o ovršnim ispravama, kao i da navedeno nije vidljivo niti iz rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-386/2021 od 2. svibnja 2022. Stoga, navode da je u pogledu utvrđenja osporavanja dijela tražbine tuženika za koji ne postoji ovršna isprava, bilo potrebno tužbu podnijeti u ime i za račun stečajnog dužnika (čl. 466. st. 2. SZ-a).

1.1. Tužitelji potom navodi da je GO osporio cijelu tražbinu tuženika prijavljenu u iznosu od 139.346.841,69 kn, budući ista nije osnovana te kao takva ne postoji prema stečajnom dužniku CEDAR d.o.o. u stečaju. Stečajni dužnik da ne duguje ništa tuženiku, kao što niti postoji bilo kakva valjana pravna osnova po kojoj bi tuženik navedeni iznos tražbine mogao potraživati u stečajnom postupku nad društvom CEDAR d.o.o. u stečaju. Nadalje, navodi da tuženik nikada nije uplatio drugotužitelju odobreni iznos kredita, kao i da navedeno nije niti učinio prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d.d., a koja kao, navodni cedent, nikada nije obavijestila drugotužitelja o ustupljenim tražbinama, kao što niti tuženik nije dostavio Ugovor o ustupanju tražbine.

1.2. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, tužitelji obrazlažu da je tuženik razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske, čiji je cilj poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva. U okviru navedenog zakona, navode da tuženik nije dopušteno teretio i pozivao društvo CEDAR d.o.o. na plaćanje cjelokupne stečajne tražbine od Zagrebačke banke d.d. (sve da je hipotetski ova tražbina i postojala), već je to mogao učiniti isključivo za diskontni iznos koliko je sam platio za predmetnu tražbinu. Navode da ukoliko je cilj tuženika poticanje razvitka gospodarstva da u tom slučaju nije dopušteno te da je protivno prisilnim propisima teretiti dužnika za višestruko viši iznos od stvarno uloženog iznosa. Postupak tuženika da je sličan zelenaškom postupku i ugovoru, a ne postupku poticanja razvitka društva CEDAR d.o.o. Tužitelji navode da je upravo zbog takvih postupaka tuženika zajedno sa Erste & Steiermärkische bank d.d. i Hrvatskom poštanskom bankom d.d., društvo CEDAR d.o.o. završilo u stečaju, kao i da raspolažu informacijama da su tuženik i navedene banke stekli tražbine koje su prijavili u stečajnom postupku društva CEDAR d.o.o. za cijenu od cca 40.000.000,00 kn te da su upravo slijedom takve protivnosti prisilnim propisima ništetni pravni poslovi koje je tužitelj naveo kao pravnu osnovu svoje tražbine i to: Ugovor o klupskom kreditu broj: 325194684 od 14. listopada 2020. i Dodaci I., II. i III., Ugovor o poslovnoj suradnji po modelu podjele rizika broj: PR-VP-13/2012 od 18. listopada 2012./kreditu od 14. listopada 2020., Ugovor o kreditu MEZZANINE.

1.3. Navedeno pitanje ništetnosti da se pojavljuje kao prejudicijelno pitanje u ovom postupku te tužitelji navode kako je na tuženiku teret dokazivanja da je Zagrebačka banka d.d. uplatila odobrena kreditna sredstva društvu CEDAR d.o.o. i u kojem iznosu, da je tuženik stekao tražbinu prema društvu CEDAR d.o.o., pod kojim uvjetima i koliko je platio Zagrebačkoj banci d.d., postojanje ugovornog odnosa sa društvom CEDAR d.o.o. i ispunjenje preuzetih ugovornih obveza, kao i druge činjenice u pogledu osnovanosti i visine tražbine u iznosu od 139.346.841,69 kn. Tužitelji da ne raspolažu ispravama kojima bi nesumnjivo dokazali osnovanost osporavanja, već navode da iste posjeduje tuženik, CEDAR d.o.o. u stečaju te Zagrebačka banka d.d., slijedom čega predlaže da sud temeljem odredbe čl. 233. i čl. 234. Zakona o parničnom postupku pozove iste na dostavu isprava vezanih uz sklapanje predmetnih ugovora i ispunjenja ugovornih obveza. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, kao i da tuženika obveže na naknadnu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da je tužbu potrebno odbaciti, budući ista nije podnesena sukladno točki 14. rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-386/2021 od 2. svibnja 2022. kojim je osporavatelj upućen u parnicu, a niti da je ista u skladu sa Stečajnim zakonom. U obrazloženju istog rješenja da se navodi da je vjerovnik GO osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda vjerovnika HABOR u iznosu od 139.346.841,69 kn uz obrazloženje da ne postoji kreditna obveza, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 266. st. 2. i čl. 265. st. 2., čl. 266. st. 2. i st. 4. i čl. 267. odlučio kao u točki 14. izreke rješenja. Stoga, tuženik navodi da je razvidno da je tužba pogrešno podnesena, budući da se u tužbi kao su/tužitelj navodi i stečajni dužnik, iako da je tražbinu tuženika na ispitnom ročištu osporio samo prvotužitelj kao stečajni vjerovnik, dok da je stečajni dužnik kojeg zastupa stečajni upravitelj priznao tražbinu tuženika. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, obrazlažući da je tuženik sa društvom CEDAR d.o.o. u stečaju, a kao što je i navedeno u prijavi tražbine u stečajnom postupku, zaključio Ugovor o klupskom kreditu broj: 3251943684 zajedno sa Dodacima I., II. i III., zatim Ugovor o kreditu od 14. listopada 2020. i Ugovor o kreditu II. od 14. listopada 2020., temeljem kojih tuženik ima potraživanje prema tužiteljima koje iznosi 139.346,841,69 kn na dan otvaranja stečajnog postupka nad drugotužiteljem, a za koje potraživanje postoje ovršne isprave koje su priložene uz prijavu potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik navodi da su tužitelji imali mogućnost izvršiti uvid kako u prijavu potraživanja tuženika, tako i u ovršne isprave koje je tuženik priložio, a što su isti propustili učiniti te su podnijeli predmetnu tužbu pa da se može zaključiti da se radi o obijesnom osporavanju tražbine tuženika, kao i obijesnom parničenju. Također, navodi da ukoliko su tužitelji smatrali da ne postoje ovršne isprave za cijelu prijavljenu tražbinu, da su u tom slučaju imali mogućnost izjaviti žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-386/2021 od 2. svibnja 2022., međutim, da mu nije poznato da li je osporitelj izjavio žalbu na isto. Nadalje, tuženik navodi da su posebno apsurdne tvrdnje tužitelja da je na tuženiku teret dokazivanja.

2.1. U odnosu na navode tužitelja da stečajni dužnik nema dugovanja spram tuženika, kao i da ne postoji bilo kakva pravna osnova po kojoj bi tuženik iznos tražbine mogao potraživati u stečajnom postupku nad drugotužiteljem, zajedno sa navodom da tuženik nikada nije uplatio drugotužitelju odobreni iznos kredita, a niti da je to učinio prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. koja da pak nikada nije obavijestila društvo CEDAR d.o.o. o ustupljenim tražbine te kao i da tuženik nije dostavio Ugovor o ustupanju tražbine, navodi da su te tvrdnje neosnovane, budući je tuženik u stečajni postupak dostavio cjelokupnu dokumentaciju kojom dokazuje svoje potraživanje. Također, navodi da tuženik niti ne temelji svoje potraživanje na cesiji, kao ni da iznos ustupljene tražbine mora biti identičan iznosu naknade za ustup tražbine, jer cedent može cesionaru tražbinu ustupiti i bez naknade, slijedom čega da su irelevantni i neosnovani prigovori tužitelja. Navodi da su netočne i tvrdnje tužitelja kako tuženik ne bi raspolagao ispravama na koje se pozivaju. Isto tako navodi da je prvotužitelj kao jamac platac po ugovorima o kreditu i kao bivši direktor stečajnog dužnika te povezanih osoba koje su sudužnici po kreditima, zaprimio ne jedan, nego i čak više primjeraka predmetne dokumentacije. U konačnici, navodi da su tužitelji mogli izvršiti uvid u stečajni spis koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci te zatražiti presliku dokumentacije i istu priložiti uz tužbu. Slijedom svega iznijetog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U podnesku od 18. srpnja 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. U pogledu aktivne legitimacije u parnici, navodi da je bitno da li za prijavljenu tražbinu postoji ovršna isprava. Tužitelji nadalje obrazlažu da ukoliko za tražbinu ili dio tražbine ne postoji ovršna isprava aktivnu procesnu legitimaciju da ima stečajni dužnik, a osporavatelj u takvom parnici nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika (čl. 266. st. 2. SZ-a), a ako za tražbinu ili dio tražbine postoji ovršna isprava aktivnu legitimaciju da ima osporavatelj (čl. 266. st. 4. SZ-a). Tužitelj da nije dokazao niti u stečajnom postupku, a niti u parnici da za cijelu tražbinu postoji ovršna isprava, kao što isti ne predlaže kao dokaz, a niti prilaže niti jednu ispravu iz čega bi navedeno bilo vidljivo te navodi da tuženik zasigurno nije dokazao da za tražbinu postoji ovršna isprava. Prijava tražbine u stečajnom postupku da se podnosi stečajnom upravitelju, a ne stečajnom sudu (čl. 257. st. 1. SZ-a), tako da navedena okolnost nije dokazana niti u stečajnom spisu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-386/2021, a iz kojeg razloga ističe da tužitelji nisu mogli uvidom u isti utvrditi postojanje prijave tražbine i navodno tako predloženih isprava. Upravno iz navedenog razloga navode da su predmetnu tužbi podnijeli stečajni dužnik zastupan po osporavatelju koji nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika (ako za tražbinu ne postoji ovršna isprava) i osporavatelj, za slučaj da za dio ili cijelu tražbinu ipak postoji ovršna isprava. Nadalje, tužitelji navode da nisu morali izvršiti uvid u stečajni spis, već da tuženik u predmetnoj parnici mora dokazati postojanje svoje tražbine u cijelosti, odnosno da za istu postoji ovršna isprava. Također, tužitelji navode da tuženik niti ne iznosi tvrdnje koje tražbine ima, na temelju kojih osnova, kako su nastale, kao i ostale činjenice na kojima ih temelji, slijedom čega da nema niti činjeničnih navoda tuženika iz kojih bi proizlazilo postojanje tražbina i postojanje ovršne isprave u pogledu tih tražbina. Također, tužitelji navodi da tuženik ne navodi i ne dokazuje da je sklopio ugovor sa drugotužiteljem i koja tražbina proizlazi iz kojeg ugovora, da je i kada uplatio kreditna sredstva iz ugovora o kreditu na koja se poziva, da je stekao tražbinu od Zagrebačka banke d.d. i po kojoj osnovi te koliko je iznosila navodna tražbine, da je Zagrebačka banka d.d. uplatila iznos odobrenog kredita drugotužitelju ili trećoj osobi po njegovom nalogu, odnosno da postoji navodno prenesena tražbina Zagrebačke banke d.d., da je sklopio ugovore koje naziva Ugovor o klupskom kreditu, Ugovor o kreditu i Ugovor o kreditu II, te da je isplatio iznose iz navedenih kredita koje je bio u obvezi isplatiti, da za eventualne tražbine postoji ovršna isprava, kao i sve druge činjenice vezane uz osnovanost navodnih tražbina tuženika.

4. U podnesku od 26. rujna 2022. tuženik opetovano navodi da je predmetnu tužbu potrebno odbaciti, budući da stečajni dužnik sukladno rješenju Trgovačkog suda u Rijeci nije niti upućen na parnicu, slijedom čega nema niti pravni legitimitet za podnošenje iste. Također, navodi da je predmetna tužba podnesena 10. svibnja 2022., prije pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, slijedom čega da je ista preuranjena te da ju je iz navedenog razloga također potrebno odbaciti. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je na tuženiku teret dokazivanja u ovoj parnici, kao i da isti ne dostavlja niti jedan dokaz, navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-2557/2022 od 15. lipnja 2022. naveo da je iz stanja spisa vidljivo da su vjerovnici kojima je žalitelj osporio tražbinu, ujedno i razlučni vjerovnici koji imaju založna prava koja su upisana u javnim knjigama, kao i da sve prijave tražbina su bile sukladno odredbama Stečajnog zakona, izložene u pisarnici suda. Isto tako navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio da su vjerovnici, banke kojima je GO osporio tražbine, a među njima i tuženiku, obavijestio sud o postojanju razlučnog prava te prijavili tražbine i kao stečajni vjerovnici jer im je dužnik osobno odgovoran temeljem ugovor o kreditu i solemniziranih isprava o osiguranju u kojima je glavni ugovor o kreditu sastavni dio javnobilježnički ovjerene isprave, kao i da su priložene zadužnici po osnovi ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog, navodi da je očito da su stečajni upravitelj, stečajni sud i Visoki trgovački sud RH nesporno utvrditi postojanje tražbine tuženika odnosno dokumentacije na kojoj se temelji tražbina tuženika, a jedino da tužitelji navode da nisu mogli izvršiti uvid u stečajni spis. Nadalje, tuženik navodi da se ovdje ne radi o dokazivanju negativnih činjenica, već o tome da tužitelj osporava tražbinu tuženika, slijedom čega da je isti dužan predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice navedene u tužbi.

5. Stranke su u daljnjem tijeku postupka u svojim podnescima ustrajale na već iznesenim navodima.

6. Na ročištu održanom 28. veljače 2023. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih navoda iznijetih u tijeku postupka te je naveo da tuženik nije jasno odredio na temelju čega temelji svoje navodno potraživanje (ugovor o kreditu ili cesije), odnosno da nije odredio kako je potraživanje stekao. Ukoliko je potraživanje stekao cesijom, tužitelj navodi da je tuženik morao obrazložiti postojanje tražbine cedenta, odnosno Zagrebačke banke d.d., a ukoliko je potraživanje stekao davanjem kredita da bi u tom slučaju morao obrazložiti i dokazati da je kredit dao korisniku kredita, a tuženik da u dosadašnjem postupku nije dokazao da je korisniku kredita ili po njegovom nalogu isplatio bilo koji iznos. Također navodi da tuženik nije dokazao niti da bi takva tražbina bila temeljena na ovršnoj ispravi. Tuženik je ustrajao kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu kao i u tijeku postupka te je istaknuo da je dostavio i predložio dokaze kojima dokazujem osnovanost svojeg potraživanja, a posebice sva tri ugovora o kreditu na kojima se temelji njegova tražbina te je naveo da je nesporno da su tužitelji stranke svih ugovora o kreditu. U odnosu na ustup potraživanja od Zagrebačke banke d.d., tuženik je naveo da je dostavio Ugovor o ustupu iz kojeg da je razvidno da je cesija bila zakonita i valjana. U odnosu na agente i to Zagrebačku banku d.d. i Erste & Steiermärkische bank .d.d., da je razvidno iz Ugovora o kreditu da su iste bile agenti, odnosno da je Zagrebačka banka d.d. bila administrativni i platni agent te agent osiguranja po Ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 21. prosinca 2016., dok da je Erste & Steiermärkische bankd .d.d. bila agent po ostala dva Ugovora o kreditu na kojima tuženik temelji svoje potraživanje. U odnosu na obvezujuće pismo namjere koje su banke izdale, tuženik je naveo da je razvidno da se radi o valjanom dokumentu koji su banke izdale u sklopu restrukturiranja drugotužitelja, a u kojem su se obvezale po isplati naknade u iznosu od 18% ukupnog potraživanja banaka po Ugovoru o kreditu – MEZZANINE da neće više imati bilo kakvo potraživanje po navedenom Ugovoru o kreditu.

7. Podneskom od 11. travnja 2023. tuženik je naveo da svoje potraživanje temelji na tri ugovora o kreditu, odnosno da se njegova tražbina temelji na Ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 21. prosinca 2016., Dodatku I. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 11. veljače 2020., Dodatku II. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 22. rujna 2020. i Dodatku III. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 14. listopada 2020., koji pravni poslovi su zaključeni sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji po Modelu podjele rizika – VP broj:

PR-VP-13/2012 od 18. listopad 2012., Ugovoru o kreditu od 14. listopada 2020. i Ugovoru o kreditu 2. od 14. listopada 2020

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je osnovano osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 139.346.841,69 kn u stečajnom postupku koji se vodi na stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju pred Trgovačkom sudom u Rijeci pod poslovnim brojem St-386/2021, kao i da se utvrdi da je tražbina tuženika osnovano osporena. Također, predmet spora je i da se utvrđuje da je osnovano osporavanje tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 139.346.841,69 kn, kao vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju te da se utvrđuje da je osnovano osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 139.346.841,69 kn.

9. Među strankama nije sporno da se pred Trgovačkom sudom u Rijeci nad stečajnim dužnikom CEDAR d.o.o. u stečaju, vodi stečajni postupak pod poslovnim brojem St-386/2021, kao i da je tuženik prijavio svoje potraživanje u iznosu od 139.346.841,69 kn.

10. Sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno da li za cijelu prijavljenu tražbinu postoji ovršna isprava, odnosno da li tuženikova prijavljena tražbina kao takva postoji te jesu li pravni poslovni koje tužitelj navodi kao osnovu svoje tražbine, ništetni.

11. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

12. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, budući je tuženik predlagao da sud u odnosu na drugotužitelja odbaci tužbu, valja istaći da je uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-386/2021-58 od 2. svibnja 2022., ovaj sud utvrdio da je na pokretanje predmetne parnice upućen stečajni vjerovnik GO, a da su predmetnu tužbu podnijeli GO kao prvotužitelj te CEDAR d.o.o. u stečaju kojeg zastupa u njegovo ime i za njegov račun stečajni vjerovnik GO, kao drugotužitelj.

13. Sukladno odredbi čl. 266. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17. i 36/22; dalje: SZ), propisano je da ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnoga dužnika. Stavkom 4. istog članka je propisano da ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja. Prema tome, činjenica što je predmetni postupak pokrenut od GO kao stečajnog vjerovnika, odnosno osporavatelja, kao i od stane društva CEDAR d.o.o. u stečaju, koga zastupa u njegovo ime i za njegov račun stečajni vjerovnik GO, nije zapreka za meritorno odlučivanje, obzirom da u predmetnoj parnici radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine stečajni dužnik nema položaj samostalne stranke jer se njegova procesna legitimacije ostvaruje putem osporavatelja. Stoga, okolnost da je u tužbi uz stečajnog vjerovnika označen i stečajni dužnik ne utječe na dopuštenost tužbe niti predstavlja nedostatak procesne legitimacije koji bi onemogućavao meritorno odlučivanje. Ujedno valja istaći i da eventualni nedostatak aktivne građanskopravne legitimacije utječe na (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud o tome mora donijeti meritornu odluku (tako Visoki trgovački sud RH u rješenju posl.br. Pž-3711/2025-2 od 25. rujna 2025.).

14. U odnosu na navod tuženika da je predmetna tužba preuranjena, a iz kojeg razloga da je istu potrebno odbaciti, sud je stava kako je isti navod neosnovan, budući da činjenica što je predmetna tužba podnesena prije pravomoćnosti rješenja kojim se stečajni vjerovnik upućuje pokrenuti parnici u roku od osam dana od pravomoćnosti istog, ne predstavlja procesnu zapreku za vođenje parnice. Pravomoćnost rješenja kojim se tužitelj upućuje u parnicu ne predstavlja uvjet za dopuštenost tužbe, već se istim određuje početak roka za njezino podnošenje, slijedom čega u konkretnom slučaju, činjenica da je tužba podnesena prije pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. St-386/2021 od 2. svibnja 2022., (a koje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 2557/2022 od 15. lipnja 2022.), ne predstavlja zabranu poduzimanja procesne radnje prije nastupa roka.

15. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju i to Ugovor o poslovnoj suradnji po Modelu podjele rizika – VP broj: PR- VP-13/2012 (list 252-269 spisa) zajedno sa Ugovorom o založnim pravima, kao i dodacima istog te Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama, pokretninama i poslovnim udjelima (list 270-327 spisa), Ugovor o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 21. prosinca 2016. s prilozima i Dodatak I. ugovora o klupskom kreditu, Dodatak II. ugovora o kreditu broj: 3251943684, Dodatak III. o klupskom kreditu broj: 3251943684 (list 346-402 spisa), Sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretninama (list 403-410 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. listopada 2020. (list 470-484 spisa), Ugovor o kreditu ("Ugovor") zaključen između Erste & Steiermärkische bank d.d., HABOR, Hrvatske poštanske banke d.d. i društva CEDAR d.o.o. od 14. listopada 2020. (list 516-581 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretnini od 23. prosinca 2020. (list 582-587 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. listopada 2020. (list 670-684 spisa), Ugovor o kreditu 2. zaključen između Erste & Steiermärkische bank d.d., HABOR, Hrvatske poštanske banke d.d. i društva CEDAR d.o.o. od 14. listopada 2020. (list 716-780 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretnini od 17. prosinca 2020. (list 781-787 spisa), Ugovor o ustupu od 4. studenog 2020. (list 867-885 spisa), obvezujuće pismo namjere od 14. listopada 2020. zajedno sa nalozima za isplatu (list 887-900 spisa), stanje potraživanja tuženika za društvo CEDAR d.o.o. kao korisnika kredita na dan otvaranja stečaja zajedno sa Planom otplate i pregledom obračunate zatezne kamate, kao i obrazac prijave tražbine u stečajnom postupku (list 901-944 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju te je proveo dokaz financijskim vještačenjem.

16. Uvidom u Ugovor o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 21. prosinca 2016. s prilozima, proizlazi da je isti zaključen između društva CEDAR d.o.o., kao kreditoprimatelja/investitora i VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., kao sudužnika 1., PILANA VRBOVSKO d.o.o., kao sudužnika 2., PAN ADRIA d.o.o., kao sudužnika 3. i Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Zagrebačke banke d.d., kao kreditodavatelja i Zagrebačke banke d.d., kao agenta. Također, proizlazi da se kredit odobrava na temelju Modela podjele rizika – VP za financiranje velikih investicijskih projekata, kao i da se kredit odobrava i to za dio kredita odobrenog iz sredstava HABOR-a u iznosu od 4.356.141,54 EUR i za dio kredita odobrenog iz sredstava Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 4.356.141,54 EUR, dakle, sveukupno iznos od 8.712.283,08 EUR. Iz odredbe čl. 2.2.1. proizlazi da se kredit odobrava za zatvaranje mostnih kredita Zagrebačke banke d.d.

17. Uvidom u Dodatak I. ugovora o klupskom kreditu od 11. veljače 2020., proizlazi da je isti zaključen između društva CEDAR d.o.o., kao kreditoprimatelja/investitora i VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., kao sudužnika 1., PILANA VRBOVSKO d.o.o., kao sudužnika 2., PAN ADRIA d.o.o., kao sudužnika 3. i Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Zagrebačke banke d.d., kao kreditodavatelja i Zagrebačke banke d.d., kao agenta. Također, proizlazi da ugovorne strane Dodatkom I. suglasno mijenjaju odredbu čl. 8. st. 4. klupskog ugovora, dok ostale odredbe ostaju neizmijenjene.

18. Uvidom u Dodatak II. ugovora o kreditu broj: 3251943684 od 22. rujna 2020., proizlazi da je isti zaključen između društva CEDAR d.o.o., kao kreditoprimatelja/investitora i VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., kao sudužnika 1., PILANA VRBOVSKO d.o.o., kao sudužnika 2., PAN ADRIA d.o.o., kao sudužnika 3. i Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Zagrebačke banke d.d., kao kreditodavatelja i Zagrebačke banke d.d., kao agenta. Također, proizlazi da ugovorne strane su suglasne da se zbog pandemije virusa COVID-19 na obveze primijeni moratorij pod uvjetima detaljno definiranim istim dodatkom, dok ostale odredbe ugovor o kreditu ostaju neizmijenjene.

19. Uvidom u Dodatak III. ugovora o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 14. listopada 2020., proizlazi da je isti zaključen između društva CEDAR d.o.o., kao kreditoprimatelja/investitora i VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., kao sudužnika 1., PILANA VRBOVSKO d.o.o., kao sudužnika 2., PAN ADRIA d.o.o., kao sudužnika 3. i Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Zagrebačke banke d.d., kao kreditodavatelja i Zagrebačke banke d.d., kao agenta. Također, iz odredbe čl. 3. istog proizlazi da ugovorne strane su suglasne da se reprogramira neotplaćena glavnica kredita HABOR-a po ugovoru o kreditu sa stanjem na dan 1. listopada 2020. u iznosu od 3.012.194,74 EUR u kunskoj protuvrijednosti iznosa iskazanog u EUR i obračunatog po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, kao i da reprogramirani iznos kredita predstavlja zaduženje kreditoprimatelja/investitora. Iz odredbe čl. 4. istog proizlazi da se kredit otplaćuje u 24 uzastopne mjesečne rate, od kojih prva dospijeva na naplatu 30. lipnja 2021., a zadnja rata dospijeva na naplatu 31. ožujak 2027.

20. Uvidom u Sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretninama proizlazi da je isti zaključen 17. prosinca 2020. između tuženika kao založnog vjerovnika i društva CEDAR d.o.o., kao kreditoprimatelja/založnog dužnika i VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., kao sudužnika 1., PILANA VRBOVSKO d.o.o., kao sudužnika 2., PAN ADRIA d.o.o., kao sudužnika 3., PRODAN INDUSTRIES d.o.o., sudužnik IV. I GO, kao jamca platca, te da je isti ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, sa sjedištem u [adresa], dana 5. siječnja 2021., pod poslovnim brojem OV- 137/2021. Iz odredbe čl. 1. istog proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je između njih 21. prosinca 2016. zaključen Ugovor o klupskom kreditu broj: 3251943684 zajedno sa Dodatkom I., Dodatkom II. i Dodatkom III. Također, proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da založni vjerovnik na dan 1. listopada 2020. s osnova Ugovora o kreditu prema korisniku kredita ima potraživanje u iznosu od 3.012.194,74 EUR. Uvidom u odredbu čl. 6. navedenog Sporazuma proizlazi da korisnik kredita kao i svi sudužnici ovlašćuju založnog vjerovnika da radi naplate bilo kojeg dijela, kao i cijele osigurane tražbine iz odredbe čl. 1. ovog Sporazuma nakon dospjelosti, može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na svim njegovim računima kod banaka i na cjelokupnoj njihovoj ostaloj pokretnoj i nepokretnoj imovini, prema svom izboru. Također, proizlazi i da jamac platac ovlašćuje založnog vjerovnika da radi naplate bilo kojeg dijela, kao i cijele osigurane tražbine iz odredbe čl. 1. ovog Sporazuma nakon dospjelosti, može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na svim njegovim računima kod banaka i na cjelokupnoj njihovoj ostaloj pokretnoj i nepokretnoj imovini, prema svom izboru, pri čemu je jamac platac izričito i neopozivo suglasan da založni vjerovnik može neposredno zatražiti prisilnu ovrhu nad bilo kojom nekretninom u njegovu vlasništvu.

21. Uvidom u Ugovor o kreditu ("Ugovor") od 14. listopada 2020., proizlazi da je isti zaključen između Erste & Steiermärkische bank d.d., kao davatelja kredita 1 i agenta, tuženika, kao davatelja kredita 2, Hrvatske poštanske banke d.d., kao davatelja kredita 3 i društva CEDAR d.o.o., kao korisnika kredita i jamaca. Iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora proizlazi daje isti namijenjen za financijsko restrukturiranje obveza prema financijskim institucijama i financiranje obrtnih sredstava korisnika kredita.

22. Uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. listopada 2020., proizlazi da je isti ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, sa sjedištem u [adresa], dana 16. listopada 2020., pod poslovnim brojem OV-21746/2020. te da je zaključen između Erste & Steiermärkische bank d.d., HABOR-A i Hrvatske poštanske banke d.d., kao vjerovnici i predlagatelji osiguranja i društva CEDAR d.o.o., VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., PILANA VRBOVSKO d.o.o., PAN ADRIA d.o.o., PRODAN INDUSTRIES d.o.o. i GO, kao dužnika i protivnika osiguranja. Iz odredbe čl. 1. navedenog Sporazuma, proizlazi da su vjerovnici i dužnik 14. listopada 2020. sklopili ugovor o kreditu na iznos ukupne glavnice od 12.553.159,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, sve uvećano za ugovorne kamate, zatezne kamate, naknade i troškove. Nadalje, iz odredbe čl. 1.2. st. b), proizlazi da HABOR ima tražbinu prema dužniku na ime glavnice kredita iz ugovora u iznosu od 8.982.683,70 EUR i u iznosu od 780.900,55 EUR. Iz odredbe čl. 17. istog, proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da ovaj Sporazum ima snagu javnobilježničke ovršne isprave, kao i da su dužnici i protivnici osiguranja suglasni da vjerovnici, kao predlagatelji osiguranja, mogu neposredno na temelju ovog Sporazuma radi naplate tražbine koju imaju prema tuženiku provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine, opreme, poslovnog udjela i zaliha nakon što javni bilježnik na isti stavi potvrdu ovršnosti.

23. Uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretnini od 23. prosinca 2020., ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, sa sjedištem u [adresa] od 5. siječnja 2021. pod poslovnim brojem OV- 121/2021, između Erste & Steiermärkische bank d.d., HABOR-A i Hrvatske poštanske banke d.d., kao vjerovnici i predlagatelji osiguranja i društva CEDAR d.o.o., VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., PILANA VRBOVSKO d.o.o., PAN ADRIA d.o.o., PRODAN INDUSTRIES d.o.o. i GO, kao dužnika i protivnika osiguranja. Iz odredbe čl. 1. navedenog Sporazuma, proizlazi da su vjerovnici i dužnik 14. listopada 2020. sklopili ugovor o kreditu na iznos ukupne glavnice od 12.553.159,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, sve uvećano za ugovorne kamate, zatezne kamate, naknade i troškove. Nadalje, iz odredbe čl. 1.2. st. b), proizlazi da HABOR ima tražbinu prema dužniku na ime glavnice kredita iz ugovora u iznosu od 8.982.683,70 EUR i u iznosu od 780.900,55 EUR. Iz odredbe čl. 8. istog, proizlazi da dužnici i jamac izrijekom pristaju da vjerovnici u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru i ovom Sporazumu, mogu provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju ovog Ugovora, Sporazuma i izvadaka iz poslovnih knjiga na svim njihovim računima te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima, pri čemu je jamac GO izričito i neopozivo suglasan da vjerovnici mogu neposredno temeljem ovog Sporazuma zatražiti prisilnu ovrhu nad bilo kojom nekretninom u njegovom vlasništvu.

24. Uvidom u Ugovor o kreditu 2 ("Ugovor") od 14. listopada 2020., proizlazi da je isti zaključen između Erste & Steiermärkische bank d.d., kao davatelja kredita 1 i agenta, tuženika, kao davatelja kredita 2, Hrvatske poštanske banke d.d., kao davatelja kredita 3 i društva CEDAR d.o.o., kao korisnika kredita i jamaca. Iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora proizlazi da je isti namijenjen za financijsko restrukturiranje obveza prema financijskim institucijama.

25. Uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. listopada 2020., ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, sa sjedištem u [adresa] od 16. listopada 2020. pod poslovnim brojem OV-21789/2020, između Erste & Steiermärkische bank d.d., HABOR-A i Hrvatske poštanske banke d.d., kao vjerovnici i predlagatelji osiguranja i društva CEDAR d.o.o., VRBOVSKO EKO ENERGIJE d.o.o., PILANA VRBOVSKO d.o.o., PAN ADRIA d.o.o., PRODAN INDUSTRIES d.o.o. i GO, kao dužnika i protivnika osiguranja. Iz odredbe čl. 1. navedenog Sporazuma, proizlazi da su stranke suglasno utvrdile da su vjerovnici i dužnik 14. listopada 2020. sklopili Ugovor o kreditu 2 na iznos ukupne glavnice od 16.772.487,84 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, sve uvećano za ugovorne kamate, zatezne kamate, naknade i troškove. Nadalje, iz odredbe čl. 1.2. st. b), proizlazi da HABOR ima tražbinu prema dužniku na ime glavnice kredita iz ugovora u iznosu od 7.302.983,07 EUR i u iznosu od 2.166.521,70 EUR. Iz odredbe čl. 17. istog, proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da ovaj Sporazum ima snagu javnobilježničke ovršne isprave, kao i da su dužnici i protivnici osiguranja suglasni da vjerovnici, kao predlagatelji osiguranja, mogu neposredno na temelju ovog Sporazuma radi naplate tražbine koju imaju prema tuženiku provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine, opreme, poslovnog udjela i zaliha nakon što javni bilježnik na isti stavi potvrdu ovršnosti.

26. Uvidom u Ugovor o ustupu od 4. studenog 2020., proizlazi da je isti zaključen između Zagrebačke banke d.d., kao prodavatelja/cedenta s jedne strane te HABOR- a, Erste & Steiermärkische bank d.d. i Hrvatska poštanska banka d.d., svih zajedno kao kupaca ili cesionara. Iz odredbe čl. 1. istog proizlazi da cedent ustupa nepodmirena, dospjela novčana potraživanja cedenta prema dužniku CEDAR d.o.o., a koja su taksativno navedena, kao i da tuženik stječe 43,54 %, odnosno iskazano razlomkom 2177/5000 navedenih potraživanja. Također, proizlazi da potraživanje na dan 2. studenog 2020. iznosi 22.017.201,04 EUR. Iz odredbe čl. 2. istog, proizlazi da se potraživanje sa sporednim pravima cedenta na cesionare prenose danom sklapanja ovog Ugovora te iz odredbe čl. 3. istog, proizlazi da cedent ovlašćuje cesionare da na temelju predmetnog ugovora bez ikakve daljnje suglasnosti i odobrenja provedu o svom trošku prijenos taksativno navedenih instrumenata osiguranja potraživanja u omjerima u kojima su ista stekli.

27. Uvidom u stanje potraživanja tuženika za društvo CEDAR d.o.o., kao korisnika kredita na dan otvaranja stečaja 10. prosinca 2021., proizlazi da temeljem Ugovora o klupskom kreditu broj: 3251943684, tuženik ima potraživanje spram društva CEDAR d.o.o. u iznosu od 23.970.316,44 kn, temeljem ugovora o kreditu (klupsku ugovor o kreditu), potraživanje u iznosu od 58.628.216,69 kn, temeljem ugovora o kreditu (MEZZANINE) iznos od 56.748.308,56 kn, odnosno da sveukupno potraživanje tuženika spram društva CEDAR d.o.o. iznosi 139.346.841,69 kn.

28. Predmetnu materijalnu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, budući da predmetni ugovori, dodaci ugovora, kao i sporazumi o osiguranju novčane tražbine predstavljaju privatne isprave koje su potpisane od parničnih stranaka kao ugovornih strana, a njihova autentičnost tijekom predmetnog postupka nije osporena. Navedene isprave međusobno su sadržajno sukladne te logično i kronološki prate nastanak, kao i prijenos dijela predmetne tražbine iz kojeg razloga je sud predmetnu materijalnu dokumentaciju prihvatio kao vjerodostojnu za utvrđenje odlučnih činjenica.

29. Na ročištu održanom 28. veljače 2023. tužitelj je naveo da u dosadašnjem tijeku postupka tuženik nije jasno odredio na temelju čega temelji svoje navodno potraživanje, odnosno da li temelji na Ugovoru o kreditu ili na temelju cesije, a ukoliko je potraživanje stekao davanjem kredita, da je u tom slučaju morao dokazati da je kredit dao korisniku kredita. Također, tužitelj je naveo da tuženik nije dokazao niti druge bitne činjenice o kojima ovisi postojanje njegove navodne tražbine, kao i da nije dokazao da bi takva tražbina bila temeljena na ovršnoj ispravi. Tuženik je s druge strane naveo da je jasno dokazao postojanje svojeg potraživanja te da je dostavio, kao i predložio dokaze kojima dokazuje osnovanost svojeg potraživanja, a to da se temelji na sva tri Ugovora o kreditu. U odnosu na ustup potraživanja od Zagrebačke banke d.d., tuženik je naveo da je dostavio i Ugovor o ustupu iz kojeg da je razvidno da je cesija bila valjana i zakonita. Također, tuženik je predložio i provođenje financijskog vještačenja, slijedom čega je ovaj sud rješenjem od 23. ožujka 2023. te ispravkom tog rješenja od 10. svibnja 2023. odredio provođenje financijskog vještačenja po vještaku financijske struke čija je zadaća utvrditi visinu potraživanja tuženika prema tužitelju temeljem Ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 21. prosinca 2016., Dodatku I. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 11. veljače 2020., Dodatku II. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 22. rujna 2020. i Dodatku III. ugovoru o klupskom kreditu broj: 3251943684 od 14. listopada 2020., koji pravni poslovi su zaključeni sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji po Modelu podjele rizika – VP broj:

PR-VP-13/2012 od 18. listopad 2012., Ugovoru o kreditu od 14. listopada 2020. i Ugovoru o kreditu 2. od 14. listopada 2020.

30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marina Rameše od 10. travnja 2024. (list 1176-1188 spisa), proizlazi da navedena potraživanja tuženika proizlaze iz klupskih ugovora o kreditima u kojima je tuženik nositelj dijela kredita, slijedom čega sudski vještak utvrđuje da od ukupnog iznosa potraživanja, iznos od 132.777.78096 kn otpada na glavnicu, iznos od 6.095.374,56 kn otpada na redovnu kamatu, iznos od 159.509,13 kn otpada na zateznu kamatu, iznos od 23.403,96 kn otpada na naknadu te iznos od 290.773,08 kn otpada na ostale troškove. Potraživanja po kreditima broj: 1100707 i 1101268 djelomično da se odnose na otkupljena potraživanja iz Ugovora o ustupu, a koje da je tuženik otkupio od Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 17.881.019,00 kn. Visina glavnice kredita da su potvrđene uvidom u kartice kredita poslovnih banaka, isplatne naloge te Ugovore o kreditu, kao i da su korištenja kredita od strane tužitelja povezana s dokumentima o isplati, iz kojih proizlazi da je za dio isplata nalog dao tužitelj, a da se za dio isplata radilo o otkupu prethodno aktivnog kredita u kojima je tužitelj bio primalac kredita. Visinu kamata sudski vještak je utvrdio tako što je rekalkulirao svaki obračun kamate koristeći iznose glavnice te ugovorne kamate. Plaćanja kamata i glavnica vještak je utvrdio uvidom u kartice kredita poslovnih banaka. Nadalje, sudski vještak je naveo da je dodatno tražio i pregled stanja po mostnim kreditima Zagrebačke banke d.d., slijedom čega je ovaj sud rješenjem od 10. svibnja 2023., kao i rješenjem od 14. svibnja 2025. zatražio od Zagrebačke banke d.d. dostavu potrebne dokumentacije, koja je uz dopis od 25. kolovoza 2025. i dostavljena. Također, obzirom na dvije primjedbe tuženika te primjedbe tužitelja na njegov nalaz i mišljenje, stalni sudski vještak dodatno se očitovao podneskom od 2. srpnja 2024. (list 1229 spisa) te podneskom od 28. srpnja 2024. (list 1230-1246 spisa). Budući da je tužitelj imao daljnje primjedbe, sudski vještak se podneskom od 21. studenog 20124. dodatno očitovao na podnesak tužitelja od 6. rujna 2024. (list 1273- 1275 spisa), kao i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 25. rujna 2025. (list 1296-1298 spisa) te se nakon saslušanja ponovno dodatno očitovao u svom podnesku od 6. listopada 2025. te u konačnici i podneskom od 19. studenog 2025., a nakon kojeg tužitelji više nisu imali pitanja niti primjedbi.

31. Iz usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja stalni sudski vještak je u cijelosti ustrajao kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja od 10. travnja 2024., kao i kod svih dodatnih očitovanja te je iskazao da se radi o tri kredita te da je konkretno za Ugovor broj: 37554 na dan 30. prosinca 2016. iskorišten kredit, time da sredstva društvu CEDAR d.o.o. nisu direktno uplaćena na račun društva jer da se radilo o refinanciranju (4.350.947,44 EUR). Glede Erste klupskog kredita, sudski vještak je naveo da se radi o iznosu od 8.982.683,70 EUR te da je riječ o odobrenom iznosu, a da je stvarno iskorišten iznos od 7.423.234,15 EUR, a koji da se sastoji od otkupa potraživanja od Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 2.362.614,65 EUR, kao i da je taj iznos banka stvarno uplatila. Glede predmetnog kredita sudski vještak je nadalje naveo da postoji sedam obavijesti o povlačenju, a što da znači da je društvo CEDAR d.o.o. dalo nalog da se ta sredstva koriste na određeni način, kao što je plaćanje faktura dobavljačima, zatvaranje faktura prema Unicredit leasingu, zatvaranja obveza prema OTP banci, plaćanje dobavljaču VRBOVSKO EKO GRADNJA d.o.o., plaćanje dobavljaču prema specifikaciji te da se jedan dio odnosi i na interno zatvaranje naknada prema HABOR- u, Erste & Steiermärkische banci d.d. te Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Glede trećeg Ugovora o kreditu (MEZZANINE), sudski vještak je naveo da se radi o potraživanju stečenom ustupom od 4. rujna 2020., kao i da se radi o iznosu od 7.223.752,97 EUR, slijedom čega da se ne radi o konkretnoj uplati na račun društva, a da se dokumentacija nalazi u spisu. Ukupan obračun sredstava koje je društvo CEDAR d.o.o. iskoristilo, bilo da je uplaćeno na račun dobavljača ili bankama zajedno sa ustupom, sudski vještak navodi da se radi o iznosu od 18.997.935,00 EUR. Stanje glede kredita broj: 37554 od Zagrebačke banke d.d., sudski vještak je naveo da je utvrdio prema kartici kredita od Zagrebačke banke d.d. Glede Erste klupskog kredita sudski vještak je naveo da postoji kartica kredita, kao i specifikacije. Glede MEZZANINE kredita, sudski vještak je naveo da se iznos od 7.223.752,92 EUR odnosi na Ugovor o ustupu potraživanja, koje je HABOR platio Zagrebačkoj banci i za taj iznos da je stekao iznos tražbine iz Erste klupskog kredita i MEZZANINE-a.

32. U podnesku od 6. listopada 2025. vještak se dodatno očitovao na pitanja tužitelja te je naveo da od ukupno iskorištenog iznosa kredita prema ugovorima i bankovnim karticama iznosi 18.997.935,01 EUR, s time da je iznos od 7.223.752,92 EUR stečeno cesijom, iznos od 380.899,90 EUR je preneseno na račun HR 0724020061100845142 koji pripada društvu CEDAR d.o.o. radi isplate plaća, iznos od 253.204,95 EUR da se odnosi na interno zatvaranje bankovnih kamata i naknada, iznos od 427.979,28 EUR da se odnosi na podmirenje leasing obveza prema društvu Unicredit leasing, iznos od 7.784.163,16 EUR se odnosi na refinanciranje kredita Zagrebačke banke d.d. i OTP banke d.d. te iznos od 2.927.934,80 EUR na plaćanje dobavljača prema specifikacijama u spisu. Navedeni podaci su sumirani iz tablica koje je sudski vještak dostavio sudu u osnovnom nalazu te u dodatnim očitovanjima, slijedom čega da se radi isključivo o prezentaciju ranije iznijetih podataka.

33. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je isti svoj nalaz i mišljenje zaista detaljno i objektivno obrazložio. Također, sudski vještak je u svojem nalazu i mišljenju uvjerljivo i stručno odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na sva pitanja i primjedbe stranaka te u konačnici nakon usmenog obrazlaganja i dodatna dva pisana očitovanja nakon toga, stranke više nisu imale pitanja, slijedom čega sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

34. Iz dokumentacije koja je priložena spisu su razvidne odlučne činjenice i to da:

- da je nad dužnikom (drugotužiteljem) otvoren stečajni postupak te da je Trgovački sud u Rijeci rješenjem posl.br. St-386/2021-58 od 2. svibnja 2022. uputio vjerovnika GO (prvotužitelja) da u roku od 8 dana od pravomoćnosti istog pokrene parnicu jer je osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda vjerovnika HBOR (tuženika) u iznosu od 139.346.841,69 kn uz obrazloženje da ne postoji kreditna obveza,

- u istom rješenju je Trgovački sud u Rijeci utvrdio kako vjerovnik za osporenu tražbinu ima ovršnu ispravu te je temeljem odredbe čl. 265. st. 1., čl. 266. st. 4. i čl. 267., odlučio kao pod tokom II. 14. izreke rješenja,

- iz prijave potraživanja tuženika u stečajnom postupku od 10. prosinca 2021., utvrđeno je da je isti prijavio svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 139.346.841,69 kn koja je ispitana na ispitnom ročištu i koju tražbinu stečajna upraviteljica nije osporila,

- da su tužitelji 10. svibnja 2022. podnijeli predmetnu tužbu ističući da nije poznato kako i iz kojih dokaza sud zaključuje da za cijelu prijavljenu tražbinu postoji ovršna isprava, slijedom čega da prijavljena tražbina tuženika nije osnovana jer kao takva da ne postoji, kao i da tuženik društvu CEDAR d.o.o. u stečaju, nikada nije uplatio odobreni iznos kredita, kao što to nije učinila niti Zagrebačka banka d.d., kao prethodni vjerovnik,

- da su stečajni dužnik (drugotužitelj), kao i jamac platac (prvotužitelj) te stečajni vjerovnik (tuženik) zaključili navedene Sporazume radi osiguranja novčane tražbine iz predmetnih Ugovora koju čine osnov potraživanja tuženika u stečajnom postupku te koji su zaključeni u obliku javnobilježničkog akta,

- iako ugovori o kreditu nisu zaključeni u obliku javnobilježničkog akta, iz navedenih Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine je razvidno da za osporenu tražbinu drugog višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 139.346.841,69 kn kn postoji ovršna isprava.

35. Predmetni sporazumi predstavljaju ovršnu ispravu iz odredbe čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20; dalje: OZ), odnosno ovršnu javnobilježničku ispravu. Značenje javnobilježničke isprave kao ovršne isprave mogu imati javnobilježnički akti, kao isprave koje su javni bilježnici sastavili o pravnim poslovima i izjavama kojima se utemeljuju prava u smislu odredbe čl. 2. i čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine" broj: 78/93., 29/94., 16/07., 75/09. i 120/16; dalje: ZJB). Da bi takav akt mogao biti ovršna isprava, mora sadržavati utvrđenje određene obveze na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (ovršna klauzula, clausula exequendi) u smislu odredbe čl. 3. i čl. 54. st. 1. ZJB- a. S obzirom na to da je predmetnim sporazumima ugovoreno: „da dužnici i jamac izrijekom pristaju da vjerovnici u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru i ovom Sporazumu, mogu provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju ovog Ugovora, Sporazuma i izvadaka iz poslovnih knjiga na svim njihovim računima te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima, pri čemu je jamac GO izričito i neopozivo suglasan da vjerovnici mogu neposredno temeljem ovog Sporazuma zatražiti prisilnu ovrhu nad bilo kojom nekretninom u njegovom vlasništvu“ i da je javni bilježnik Velibor Panjković sa sjedištem u [adresa] ovjerio navedene sporazume te je potvrdio da da je sporazume ispitao i utvrdio da isti po svom obliku odgovaraju propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o javnobilježničkom aktu, kao i da je sudionicima pročitao isprave te ih upozorio da potvrđene privatne isprave imaju snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji, to je ovaj sud utvrdio da je razvidna odlučna činjenica da za tražbinu tuženika kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 139.346.841,69 kn kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda postoji ovršna isprava.

36. Glede tvrdnje tužitelja da tuženik nikada nije uplatio društvu CEDAR d.o.o. odobreni iznos kredita, kao i da to nije učinio prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d.d., sud je istu također utvrdio neosnovanom u cijelosti, obzirom na to da je iz provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je stečajni dužnik ukupno iskoristio iznos od 18.997.935,00 EUR i to na način bilo da mu je direktno uplaćeno na njegov račun ili je isti dao nalog da se sredstva uplate na račun dobavljača ili banaka. Ocjenjujući sve izvedene dokaze te rezimirajući navedeno, ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje da iznos kredita prema Ugovorima i bankovnim karticama iznosi 18.997.935,00 EUR, s time da je iznos od 7.223.752,92 EUR stečen cesijom, iznos od 380.899,90 EUR je preneseno na račun [broj bankovnog računa] koji pripada društvu CEDAR d.o.o. radi isplate plaća, iznos od 253.204,95 EUR da se odnosi na interno zatvaranje bankovnih kamata i naknada, iznos od 427.979,28 EUR da se odnosi na podmirenje leasing obveza prema društvu Unicredit leasing, iznos od 7.784.163,16 EUR da se odnosi na refinanciranje kredita Zagrebačke banke d.d. i OTP banke d.d. te iznos od 2.927.934,80 EUR da se odnosi na plaćanje dobavljača prema specifikacijama u spisu.

37. U odnosu na daljnji navod tužitelja da stečajni dužnik nije bio obaviješten o ustupu tražbine Zagrebačke banke d.d. na tuženika, ističe se da temeljem odredbe čl. 80. i čl. 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), eventualno neobavještavanje dužnika o prijenosu tražbine nije uvjet valjanosti prijenosa, jer pristanak dužnika na ustupanje nije potreban. Naime, ugovor o ustupanju tražbine, time i prava kojima se ta tražbina osigurava je dvostrano obvezni pravni posao između cedenta i cesionara, iako ima učinak i prema dužniku. Naime, promjenom vjerovnika ne mijenja se pravni položaj dužnika glede obveze koja ga tereti, zbog čega je ugovor o prijenosu tražbine perfektan u trenutku sklapanja ugovora o cesiji. Učinak obavijesti i znanje dužnika o ustupu značajan je samo utoliko što od dana saznanja za ustup valjano je samo ono ispunjenje koje dužnik učini cesionaru, dok je posljedica neobavještavanja o ustupu jedino u tome što ukoliko dužnik svoju obvezu ispuni cedentu, obveza je valjano ispunjena i gasi se. Dakle, obavijest dužniku o ustupanju nije preduvjet za valjanost ugovora o ustupanju, već za sobom povlači određene posljedice koje su navedene u st. 2. čl. 82. ZOO-a. Stoga, kako okolnosti ne/ispunjenja obveze dužnika bilo novom ili starom vjerovniku nisu upitne, to je navedena tvrdnja tuženika irelevantna.

38. Glede tvrdnje tužitelja da je temeljem odredbe čl. 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine“ broj: 138/06. i 25/13; dalje: ZHBOR), tuženik nedopušteno teretio i pozivao društvo CEDAR d.o.o. na plaćanje cjelokupne tražbine od Zagrebačke banke d.d. već da je to mogao učiniti isključivo za diskontni iznos koliko je sam platio za predmetnu tražbinu, kao i da ukoliko je cilj tuženika poticanje razvitka gospodarstva da u tom slučaju nije dopušteno, odnosno da je protivno prisilnim propisima teretiti dužnika za višestruko veći iznos od stvarno uloženog iznosa pa da je postupak tuženika sličan zelenaškom postupku i ugovoru, a ne postupku poticanja razvitka društva CEDAR d.o.o., slijedom čega da su ugovori na kojima tuženik temelji pravnu osnovu svoje tražbine ništetni pravni poslovi, je neosnovana u cijelosti. Odredba čl. 2. ZHBOR-u definira pravni status i svrhu osnivanja tuženika, međutim ista ne propisuje zabranu sklapanja određenih vrsta kreditnih poslova niti sadrži sankciju ništetnosti za ugovore koji eventualno ne bi bili u skladu s općom razvojnom politikom ili ciljevima banke. Temeljem odredbe čl. 322. ZOO-a, ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Međutim, sama činjenica da je tuženik razvojna banka RH ne znači da svaki kreditni pravni posao koji eventualno ne bi odgovarao određenoj gospodarskoj procjeni predstavlja pravni posao protivan prisilnim propisima. Eventualno odstupanje od poslovne ili razvojne politike ne dovodi samo po sebi do građanskopravne ništetnosti sklopljenih Ugovora o kreditu. Kako tužitelj nije dokazao postojanje jednog od razloga ništetnosti, a niti je navedeno utvrdio sud po službenoj dužnosti, to je navod tužitelja glede ništetnosti Ugovora o kreditu, neosnovan u cijelosti. Ujedno se navodi da Ugovorom o ustupu tražbine vjerovnik ustupa cjelokupno pravo na naplatu, a diskontni iznos koji je ustupitelj dobio od primatelja tražbine predstavlja naknadu koju je ustupitelj primio za prijenos te se time ne limitiraju prava primatelja tražbine. Navedeno ograničenje moglo bi postojati ukoliko je ugovoreno, a što u konkretnom slučaju nije. Stoga tuženik kao primatelj tražbine ima pravo naplatiti od dužnika cjelokupni iznos tražbine, a naknadu koju je platio ili drugi eventualni troškovi, utječu samo na odnos između ustupitelja i primatelja, ali ne ograničavaju tražbinu prema dužniku.

39. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP- a), iz kojeg razloga je raspravnim rješenjem na ročištu održanom na daljinu 17. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka, kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem stečajne upraviteljice ZO i svjedoka PO, kao suvišne, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim te budući da se personalnim dokazima ne mogu utvrditi odlučne činjenicu u predmetnoj pravnoj stvari (čl. 220. ZPP-a). Odlučne činjenice utvrđuju se prvenstveno na temelju materijalne dokumentacije (ugovora i dodataka ugovora, sporazuma, obračuna duga i drugim ispravama), dok je visina tražbine drugog višeg isplatnog reda tuženika utvrđena financijskim vještačenjem.

40. Ocjenjujući sve izvedene dokaze te rezimirajući navedeno, ovaj sud utvrđuje da se osporena tražbina temelji na ovršnoj ispravi te da tužitelji nisu opravdali osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 139.346.841,69 kn/18.494.504,20 EUR, dok je tuženik dostavio dokaze da je njegovo potraživanje osnovano, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučio kao u izreci ove presude.

Napominje se da je novčani iznos u presudi iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).