REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-118/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o odlučujući o žalbi vjerovnika [adresa], za ..., [osobni identifikacijski broj], zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 17. prosinca 2025., poslovni broj: Sp-422/2025-12, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika [adresa], za ..., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 17. prosinca 2025., poslovni broj: Sp-422/2025-12.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I/Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača SI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],
II/Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača SI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],
III/Oslobađa se potrošač SI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], preostalih obveza u odnosu na slijedeće osnove za plaćanje i vjerovnike (ovrhovoditelje), a kako su niže navedeni sve u € iznosima:
1. osnova broj UP/I-415-02/2024-001/16768, izdavatelja ...,
[adresa]
- vjerovnik (1) ...,
[adresa], [osobni identifikacijski broj]
- vjerovnik (2) [adresa], [osobni identifikacijski broj]
zaprimljena 09.12.2024., glavnica: 1.096,33 EUR, kamata: 77,76 EUR, trošak: 26,54 EUR.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio vjerovnik [adresa], za ... zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP).
2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud pri analizi potrošačeve imovine na koju mu je ukazano u podnesku od 28. listopada 2025. (dohodak od trgovačkog društva ...), nije jasno obrazložio na koji način je utvrdio da ukupni iznos primanja potrošača za 2022., 2023. i 2024., nije dovoljan za podmirenje predmetne obveze, već da se obrazloženje odnosi samo na analizu primanja za 2024.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u žalbi, u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 36/22, 27/24; - dalje SZ), te člankom 23. i 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15, 67/18, 36/22; - dalje ZSP), a nisu počinjene niti bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP- a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Predmet ovog postupka je utvrđenje postojanja pretpostavki za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača uz istovremeno zaključenje tog postupka i oslobođenje potrošača od preostalih obveza navedenih pod točkom III izreke pobijanog rješenja.
6. Odredbom članka 2. stavka 1. ZSP-a propisano je da je cilj toga Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), a stavkom 2. istog članka da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskoga postupka i razdoblja provjere ponašanja.
6.1. Ako potrošač po pozivu ..., ne dostavi očitovanje i popis svoje imovine, kao što je ovdje slučaj, u smislu odredbe članka 79.c stavka 4. ZSP-a smatra se da je suglasan da se može provesti jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, dok se u odredbi članka 79.m istog Zakona taksativno navodi u kojim slučajevima će sud obustaviti postupak jednostavnog stečaja potrošača, između ostalog i ako se prema odredbama tog Zakona potrošač smatra nepošten.
6.2. Sukladno odredbi članka 79.f stavka 2. ZSP-a, sud je dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača putem ..., koja je ovlaštena podatke o potrošačevoj imovini pribavljati od ..., ... i drugih tijela i osoba koje vode evidenciju o imovini potrošača. Prema stavku 3. iste zakonske odredbe vrijednost potrošačevih pokretnina odnosno prava sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni a procjenu može povjeriti sudskom ovršitelju odnosno sudskom procjenitelju ili posebnom vještaku.
7. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je po službenoj dužnosti u skladu sa odredbama članka 79.d stavka 5. i članka 79.f stavka 2. ZSP-a putem ... (dalje u tekstu: ...) pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, te podatke o imovini potrošača, a između ostalog i podatke o dohocima i primicima potrošača za protekle tri godine iz evidencije dohodaka i primitaka Porezne uprave (EDIP), te je pribavio i podatke iz Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra o nekretninama potrošača radi utvrđivanja vlasništva i raspolaganja unazad tri godine, pri čemu nije utvrdio okolnosti koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača.
8. Prvostupanjski sud je analizirao pribavljene podatke i obavijesti vjerovnika, dakle ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je utvrdio imovinu potrošača koja bi se mogla unovčiti u ovom postupku i to kako slijedi:
- nezaštićeni dio redovnog primanja, odnosno plaća od 353,56 eura mjesečno prema prosjeku za 2024. ([obrt]),
- trgovačko društvo ..., sa 5,00 eura temeljnog kapitala, te
- odjavljeno vozilo navedeno u podacima ... (motocikl, godina proizvodnje 2007., odjavljen 2014.).
8.1. Vezano uz prethodno navedeno prvostupanjski sud pravilno je obrazložio da je primjenom članka 173. stavka 2. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje OZ) od ovrhe izuzeto ¾ iznosa primanja manjeg od prosječne neto plaće u [adresa] (1.321,00 eura), a najviše do iznosa od 2/3 prosječne neto plaće, što konkretno ostavlja iznos od ¼ primanja odnosno 88,39 eura mjesečno, pa da bi u slučaju otvaranja postupka i unovčavanja imovine, potrošač temeljem članka 79.h stavka 5. ZSP-a bio dužan uplatiti taj iznos za 12 mjeseci, što daje ukupan iznos od 1.060,69 eura kojim bi se mogle namirivati tražbine vjerovnika, pri čemu ovaj sud primjećuje da ukoliko se iz dostavljenih podataka uzme u obzir i prosjek plaća potrošača za 2022., 2023. i 2024., iznos od ¼ primanja iznosi 94,83 eura mjesečno, što za 12 mjeseci daje iznos od 1.137,96 eura, dakle iznos manji od 1.327,23 eura.
8.2. Nadalje je sud imajući u vidu oblik društva ..., te niski temeljni kapital od 5,00 eura, utvrdio da se ne može raditi o društvu koje ima tržišnu vrijednost, te je po slobodnoj ocjeni procijenio da nije vjerojatno očekivati da bi se udio potrošača u takvom društvu mogao prisilno prodati imajući u vidu i dodatne troškove postupka procjene, ovjera i prijenosa tog društva, pri čemu ovaj sud ističe da prvostupanjski sud nije bio dužan samoinicijativno provoditi opsežnu financijsku istragu bez opravdanih razloga, posebno uzimajući u obzir da žalitelj ne tvrdi niti je učinio vjerojatnim da društvo ima aktivan promet, da ostvaruje značajnu dobit, da ima imovinu (npr. potraživanja, opremu, vozila i sl.), da ima račun sa vidljivim prometom, niti da udio potrošača ima realnu tržišnu vrijednost.
8.3. Prema mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da odjavljeno vozilo konkretno motocikl proizveden 2007., ne predstavlja imovinu koja ima tržišnu vrijednost jer njegova starost i činjenica da je odjavljeno na to ukazuju, da je isto u uporabnom stanju vjerojatno bi bilo registrirano, a niti žalitelj ne prigovara takvom zaključku suda.
9. Slijedom navedenog, činjenica što se potrošač sukladno članku 79.b ZSP-a nije očitovao na poziv ..., niti dostavio popis svoje imovine, ne presumira niti ukazuje na njegovo nepoštenje, pri čemu treba istaći da je u konkretnom slučaju iz dostavljenih podataka službenih evidencija o imovini potrošača utvrđeno da potrošač nema ovršive imovine čija bi vrijednost bila veća od 1.327,23 eura, kao i da žalitelj nije dokazao suprotno tome utvrđenju, a utvrđeno je i da je ispunjen uvjet iz članka 79.a stavka 2. alineja 2. ZSP-a u pogledu trajanja razdoblja u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova dulje od tri godine, ispunjeni su uvjeti iz članka 79.g stavka 1. i 4. ZSP-a.
10. ZSP ne propisuje obvezu suda da u obrazloženju rješenja posebno i numerički obrazloži prihode za svaku od tri godine zasebno, već je odlučno da iz obrazloženja proizlazi da je sud izvršio uvid u relevantno razdoblje i da je na temelju tih podataka utvrdio postojanje ili nepostojanje unovčive imovine u smislu članka 79.g stavka 1. ZSP-a, a kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud iznio jasno određene i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te pravilno zaključio da vrijednost imovine potrošača koja bi mogla biti predmetom jednostavnog postupka stečaja potrošača ne prelazi iznos propisan člankom 79.g stavka 1. ZSP-a, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud bio dužan analitički obrazlagati prihode za sve tri godine. Sud naime mora obrazložiti samo ono što je pravno relevantno za odluku, što je u konkretnom slučaju i učinio.
10.1. Žalitelj u žalbi ne navodi niti čini vjerojatnim postojanje dodatnih prihoda ili imovine potrošača koji bi mogli utjecati na drukčiju odluku, već se žalbeni navodi svode na općeniti prigovor nedostatne analize trogodišnjeg razdoblja, što samo po sebi ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
11. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje i istodobno zaključenje jednostavnog postupka stečaja potrošača te oslobođenje potrošača od preostalih obveza, žalbu je valjalo kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje, pa je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člancima 23. i 79.o ZSP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 6. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić