REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 679/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IEĆH, državljanina Egipta, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, kojeg zastupa opunomoćenica IE, radi ograničenja slobode kretanja, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1030, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 3. veljače 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1030, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 3. veljače 2026. tužitelju se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, na razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja točke I. i II. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka. Ističe da je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja predstavio samo djelomično činjenično stanje, svoju odluku temelji na članku 54. stavak 2. točka 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ), te navodi u obrazloženju pobijanog rješenja da odredba ima sadržaj koji ona zakonski nema, budući da istu u cijelosti pogrešno citira na način kako to odgovara tuženikovoj pobijanoj odluci. S tim u vezi naglašava da tuženik navodi da je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj dana 03. veljače 2026., a da je istome u Policijskoj postaji (PP) Zaprešić izdano i uručeno rješenje o ograničenju slobode kretanja i smještajem u Prihvatni centar za strance dana 28. siječnja 2026. godine.

2.1. Navodi kako je tužitelju rečeno u PP da je osuđen na kaznenom sudu, iako ta presuda još nije postala pravomoćna, te da mu zbog toga neće uzeti namjeru, da zbog te osude nema pravo izraziti namjeru, a što jednostavno nije bila istina, a tužitelj to u tom trenutku nije znao.

2.2. Ističe da je po dovođenju i smještaju u Prihvatni centar za strance u Ježevu, od drugog tražitelja saznao da su mu u PP Zaprešić govorili netočne informacije, te da ima pravo tražiti da mu se uzme namjera za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Namjeru je izrazio odmah po saznanju za navedeno.

2.3. Što se tiče ocjene da postoji potreba ograničenja slobode kretanja iz razloga što je neko vrijeme boravio ilegalno u Republici Hrvatskoj, tužitelj ističe se da to ne može biti valjan razlog sam po sebi, s obzirom da očito nije napuštao Republiku Hrvatskoj, pa nema nikakvih dokaza da bi bilo potrebno smještajem u Prihvatni centar za strance zatvorenog tipa osigurati njegovu prisutnost tijekom postupka, kada je očito da želi biti u Republici Hrvatskoj, da istu ne napušta, stoga nema indikacija da bi to učinio tijekom postupka međunarodne zaštite.

2.4. Predlaže provesti dokazni postupak na način da ga se sasluša, a tužbom zahtjeva da sud poništiti osporeno rješenje uz nalog tuženiku da ga pusti iz Prihvatnog centra za strance, uz odobrenje besplatne pravne pomoć i naknadu troškova na teret tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku donošenja osporavanog rješenja, uvidom u Središnji informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da je tužitelj dana 31. svibnja 2025. godine zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj te mu je PP Jastrebarsko 02. lipnja 2025. izdala Rješenje o povratku KLASA: UP/l-216-04/25-02/740, URBROJ: 511-19-39-25- 1, s rokom napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) najkasnije do 02. srpnja 2025., a tužitelj tom prilikom nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Nadalje, uvidom u zapisnik PP Zaprešić od 28. siječnja 2026. godine, KLASA: UP/l-216- 04/26-01/346, URBROJ: 511-19-37-26-2, utvrđeno je da je 27. siječnja 2026. godine tužitelj zatečen u međumjesnom vlaku na adresi [adresa], bez identifikacijskih isprava, zbog čega je priveden u postaju, gdje je utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa] od 11. prosinca 2024. godine, kada mu je istekla dozvola za boravak i rad, a ostali zahtjevi za boravišnom i radnom dozvolom su mu obustavljeni. U razgovoru s policijskim službenicima tužitelj je izjavio da je prilikom zatjecanja imao namjeru nezakonito otputovati u Italiju, gdje ima puno prijatelja, te da se ne želi vratiti u Egipat jer ima puno dugova.

3.1. Tuženik navodi da budući da sukladno članku 6. stavku 1. ZMPZ-a nije bilo zapreke, PP Zaprešić izdala je 28. siječnja 2026. godine rješenje o protjerivanju KLASA: UP/l-216-04/26-01/346, URBROJ: 511-19-37-26-1., te istoga dana i rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, KLASA: UP/l- 216-01/26-03/61, URBROJ: 511-19-37-26-1, radi organizacije povratka tužitelja u matičnu zemlju.

3.2. Osporava navode tužitelja o djelomično utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, tužitelj se nalazio u nezakonitom boravku od 11. prosinca 2024., svjesno nije postupio po rješenju o povratku od 02. lipnja 2025. godine te nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu sve do 03. veljače 2026., odnosno nakon uručenja rješenja o protjerivanju od 28. siječnja 2026. godine. S obzirom na navedeno, opravdana je sumnja na zlouporabu postupka te je sukladno tome doneseno pobijano rješenje o ograničenju kretanja. Paušalne tvrdnje o nemogućnosti izražavanja namjere, kao i navodi o navodnom davanju netočnih informacija od strane policijskih službenika u PP Zaprešić, ne mogu dovesti u sumnju vjerodostojnost službenih evidencija i postupanja nadležnih tijela.

3.3. Netočnim cijeni navode tužbe da nema dokaza prema kojima bi tužitelju trebalo ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Naime, tužitelj je izjavio da je 27. siječnja 2026. namjeravao nezakonito otputovati u Italiju. Osim toga, tužitelju je bilo nužno ograničiti slobodu kretanja radi osiguranja njegove prisutnosti tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno radi zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i provođenja saslušanja (ispitnog postupka), na kojem je tužitelj, kao tražitelj međunarodne zaštite, dužan osobno sudjelovati. Budući da tužitelj ne posjeduje važeće isprave o identitetu niti putnu ispravu, boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj od 11. prosinca 2024., nema prijavljeno prebivalište ni boravište u [adresa], nema stabilne obiteljske, socijalne ni ekonomske veze, imajući u vidu činjenicu da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek tijekom postupka prisilnog udaljenja, pravilno je utvrđeno da se svrha ograničenja slobode kretanja ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

3.4. Prilikom odabira mjere ograničenja slobode kretanja i trajanja iste uzete su u obzir osobne okolnosti tužitelja, pri čemu je utvrđeno da tužitelj ne pripada ranjivoj skupini te da je dobrog zdravstvenog stanja.

3.5. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) 6. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, tužitelja osobno i prevoditelja za arapski jezik, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

4.2. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uz pomoć tumača saslušan tužitelj na okolnosti iz tužbe.

6. Ispitan pred sudom tužitelj je iskazao da je u Republiku Hrvatsku došao sa radnom vizom u 7. mjesecu 2023. godine, počeo je raditi u firmi koja je bila garancija za radnu vizu zatim je otišao u drugu firmu, a nju je napustio jer mu nisu platili kako treba, dok u trećoj firmi nije tražio bilo kakve dokumente vezano za posao. U PP Zaprešić je tražio da mu daju politički azil, rekli su mu da to ne može tražiti jer ima prekršaj, te da mora otići negdje drugdje, uputili su ga da ne može dobiti međunarodnu zaštitu, te da mora otići drugdje te istu tamo dobiti ili napustiti Republiku Hrvatsku. Namjeru za međunarodnu zaštitu nije iskazao ranije jer je imao legalni boravak, isto je tražio kada mu je boravak istekao. Odgovarajući na upit da suda da li je tražio informacije o tome zašto mora otići negdje drugdje tužitelj je iskazao da su mu rekli da je dobio izgon iz Republike Hrvatske i da može otići bilo gdje, na primjer u Bosnu, Italiju, Austriju i tamo tražiti međunarodnu zaštitu.

6.1. Tužitelj je iskazao da su ga iz PP Zaprešić, nakon ispitivanja odveli u hotel, tamo je prespavao, a iza toga u PP, pa onda u kamp. Nije očekivao niti su mu rekli da će ga staviti u zatvoreni kamp, već samo da treba tražiti međunarodnu zaštitu ili napustiti Republiku Hrvatsku, te da kod njih ne može dobiti međunarodnu zaštitu nego u kampu. Međunarodnu zaštitu zatražio je odmah po dolasku u kamp, tamo su ga pitali i za egipatske dokumente koje je izgubio. Ne zna zašto se čekalo za uzimanje zahtjeva, od kada je zatražio do uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu proteklo je oko 7 dana. Nadalje je iskazao da međunarodnu zaštitu nije zatražio 31. svibnja 2025. kada je po policijskim službenicima zatečen na autobusnom kolodvoru u nezakonitom boravku i kada mu je izdano rješenje o povratku i napuštanja Republike Hrvatske, jer je predao zahtjev za posao odnosno poslodavac mu je obećao ishoditi radnu dozvolu pa je to čekao. Prilikom ispitivanja u PP Zaprešić bio je prisutan prevoditelj i on je potpisao zapisnik, međutim, on ne zna čitati hrvatski, ono je što prevoditelj rekao da je rekla policija da tu ne može dobiti međunarodnu zaštitu ili mora otići negdje drugdje, što je prevoditelj rekao to je on potpisao.

6.2. Odgovarajući na upite opunomoćenice tuženika da li je u međuvremenu i kada išao u Italiju kod ujaka tražiti posao tužitelj je iskazao da je bio kod ujaka u posjetu 2023., nije tražio posao tada, imao je legalno boravište i mogao se slobodno kretati, a ne sjeća se razdoblja u kojemu je tamo boravio. Želi ostati u Republici Hrvatskoj, u opasnosti je ukoliko se vrati, želi da ga se pusti na slobodu.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavka 11. ZMPZ-a, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja.

9.1. Ograničenje slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite temelji se na odredbama članka 54. stavka 2. točke 7. ZMPZ-a, uz obrazloženje da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] nakon uručenja rješenja o povratku te da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon donošenja rješenja o protjerivanju i izricanja zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jedne godine, individualnom procjenom utvrđeno je da se svrha ograničavanja slobode kretanja ne može ostvariti blažim mjerama. Pored navedenog, da je utvrđeno kako tužitelj ne pripada ranjivoj skupini u smislu ZMPZ-a, da ne posjeduje važeće isprave o identitetu niti putnu ispravu, nema prijavljeno prebivalište ni boravište u [adresa] niti stabilne obiteljske, socijalne ili ekonomske veze. S obzirom na dosadanje ponašanje, osobito ne postupanje po rješenju o povratku te izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu tek tijekom postupka prisilnog udaljenja, utvrđeno je da se svrha ograničenja slobode kretanja ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera. Rok na koji je određeno ograničenje slobode kretanja, temelji se na odredbi članka 54. stavku 9. ZMPZ -a, imajući u vidu sve činjenice i okolnosti konkretnog predmeta, utvrđeno je da je određeni rok prikladan i opravdan u predmetnom slučaju.

10. Činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, vezano za dolazak tužitelja u Republiku Hrvatsku putem radne dozvole, prethodno izdavanje rješenja o napuštanju Europskog gospodarskog prostora u roku od 30 dana (PP Jastrebarsko, KLASA: UP/I-216-04/25-02/740, URBROJ: 511-19-39-25-1 od 2. lipnja 2025.), smještaj u Prihvatni centra za strance, sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) rješenjem PP Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/61, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 28. siječnja 2026., kao i protjerivanje iz Republike Hrvatske (rješenje PP Zaprešić KLASA: UP/I-216-04/26- 01/346, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 28. siječnja 2026.), nisu sporne.

10.1. Također nije sporno da je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik PP Zaprešić, KLASA: UP/I-216-04/26-01/346, URBROJ: 511-19-37-26-2 od 28. siječnja 2026.

10.2. Prema podacima spisa, službena bilješka Prihvatnog centra za strance od 3. veljače 2026. tužitelj je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, navedeno proizlazi i iz potvrde o registraciji istog tijela od 3. veljače 2026.

11. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkom 7. ZMPZ-a.

12. Člankom 54. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Prema stavku 2. članka 54. ZMPZ-a tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske

4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama

5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine

6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

12.2. Prema stavku 5. članka 54. ZMPZ-a sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

12.3. Prema stavku 6. članka 54. ZMPZ-a mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.4. Prema stavku 9. članka 54. ZMPZ-a mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

12.5. Prema stavku 11. članka 54. ZMPZ-a Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

12.6. Prema stavku 12. članka 54. ZMPZ-a protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

13. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. ZMPZ-a.

15. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena pod točkom 10. obrazloženja presude, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja u skladu s odredbom članka 54. ZMPZ-a. U odnosu na razloge primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su isti valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. ZMPZ-a, obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije, stoga je pravilan zaključak donositelja rješenja da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja.

17. Sud prihvaća obrazloženje tuženika da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju, imajući u vidu zaključak tuženika da je namjera podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom izražena tek 3. veljače 2026., iako je tužitelj imao mogućnost istu izraziti i ranije, a sve budući da nije sporna činjenica da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao legalno 5. srpnja 2023., da se u nezakonitom boravku nalazi od 12. prosinca 2024. (po isteku radne dozvole), te da nije postupio po rješenju PP Jastrebarsko po kojemu je bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije 2. srpnja 2025., a navedena mjera izrečena je u skladu sa stavkom 9. članka 54. ZMPZ-a.

18. Navode tužitelja, sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer podaci spisa tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu daju osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a pri tom se ističe da je tužitelj od dana isteka važenja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj imao mogućnost napustiti Republiku Hrvatsku, a što nije učinio, također je imao mogućnosti izraziti namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a što također nije učinio u tom vremenu.

18.1. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da je iskazivanjem namjere nakon donošenja rješenja o protjerivanju i smještaja u Prihvatni centar za strance, a imao je mogućnost navedeno iskazati u znatno dužem razdoblju boravka u Republici Hrvatskoj, tužitelj pokušao odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

18.2. Obrazloženja tužitelja iznesena u tužbi i na raspravi, sud nije prihvatio uvjerljivima niti razlozima koji bi opravdali iskazivanje namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tek 3. veljače 2026. Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj vezano za navode policijskih službenika o nemogućnosti podnošenja zahtjeva, odnosno iskazivanje namjere u PP Zaprešić ne proizlaze iz zapisnika iste PP od 28. siječnja 2026., koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao, s tim da je, prema podacima zapisnika saslušanje tužitelja provedeno uz pomoć prevoditelja za arapski jezik. Sud nema osnova za zaključak da sadržaj navedenog zapisnika ne bi bio sukladan tijeku saslušanja tužitelja pred PP Zaprešić.

18.3. Vezano za činjenicu da odluka o odgovornosti za počinjeno kazneno djelo „bludne radnje“ ( Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, br. Kvm -359/2024- 6, Kzd-125/2024 od 5. prosinca 2024.) nije pravomoćna, napominje se da isto nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, budući da tuženik svoje rješenje o ograničenju slobode kretanja tužitelju, temelji na odredbama članka 54. stavka 2. točki 7. ZMPZ-a i prema stajalištu suda, opravdanom zaključku da tužitelj iskazivanjem namjere nastoji odgoditi /spriječiti izvršenje odluke o protjerivanju.

19. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.

19.1. Stoga, niti iskaz tužitelja pred sudom ne dovodi do drugačije odluke.

20. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana.

20.1. Okolnosti koje navodi tuženik u odgovoru na tužbi, kada iznosi novi razlog kojim obrazlaže svoje rješenje, a odnosi se na utvrđenje postojanja uvjeta iz odredbe članka 54. stavka 2. točke 1. ZMPZ-a, budući da je sud ocijenio osporeno rješenje zakonitim, nisu od utjecaja na odluku.

21. Povrede načela upravnog postupka sud nije našao.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

23. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

23.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/1. i 155/22, dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura, umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis