REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-852/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojnog FT, sina FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je imao prebivalište u [adresa], rođenog **.**.1944., a umrlog **.**.2023., odlučujući o žalbi zakonske nasljednice DT protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 26. kolovoza 2025., poslovni broj: O-6356/2023-10, 6. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba zakonske nasljednice DT, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 26. kolovoza 2025., poslovni broj: O-6356/2023-10 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se neće provoditi ostavinska rasprava iz pok. FT.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali zakonska nasljednica DT, supruga ostavitelja, smatrajući prvostupanjsko rješenje nepravilnim, arbitrarnim i tendencioznim, zbog čega rješenje pobija iz svih zakonom propisanih razloga. Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti i odlučiti o legatu.

3. U žalbi navodi da ostavinska imovina nije jedino o čemu se raspravlja u ostavinskom postupku niti je rješenje o nasljeđivanju jedino rješenje koje sud donosi u ostavinskom postupku, da je oporučitelj ostavio zapis – legat u nečiju korist i na nečiji teret, o čemu je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 174. Zakona o nasljeđivanju morao odlučiti, a ne obustaviti postupak, da je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud dao legataru krajnje neobičnu poruku da izvan ostavinskog postupka ne može ostvariti svoje pravo, ali ga nije poučio što onda s legatom i posljednjom voljom ostavitelja, koju sud nije ovlašten ignorirati i o njoj ne odlučiti.

3.1. Dalje zakonska nasljednica navodi da se ostavinski postupak vodi, raspravlja se o ostavini, zapisu i pravima i obvezama pozvanih na nasljedstvo te u tijeku postupka nastaje spor o tome je li zapis ispunjen u cijelosti ili u nekom dijelu, da javni bilježnik dostavlja spis prvostupanjskom sudu, koji odlučuje da nema o čemu odlučivati te u jedinom postupku, u kojem ujedno sud smatra da je utvrđivanje prava legatara moguće, odbija to učiniti i izvršiti svoju Ustavom i zakonima propisanu dužnost, zatim da je prvostupanjski sud utvrđivanje zapisa te prava i obveza u vezi sa zapisom, potpuno neosnovano i nepravilno učinio ovisnim i povezanim s utvrđivanjem same ostavinske imovine, odnosno činjenicom postoji li ostavinska imovina ili ne i o kakvoj se imovini radi, dok je u odnosu na sam zapis među strankama sporno u kojem dijelu je ispunjen pa da tako zakonski nasljednik VT, kao opterećeni zapisom, smatra da je zapis ispunjen u cijelosti činjenicom da je pokojni ostavitelj svojoj supruzi DT za života darovao osobni automobil i stan u [adresa], što nije točno jer je stan kupljen za vrijeme braka, a prilikom kupoprodaje stan je upisan na ime DT pa da se ime jedino može smatrati da je ostavitelj svojoj supruzi darovao ½ svog vlasničkog dijela pa je zapis mogao biti ispunjen samo u jednom dijelu i da s druge strane, imovina na teret koje je ostavljen zapis nije otuđena, nego ju je ostavitelj prenio u vlasništvo upravo svom sinu VT, kao i da je zapis VT izričito prihvatio potpisom oporuke-zapisa.

3.2. Stoga žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ostavinskog postupka iz članka 1., članka 174. i članka 175. Zakona o nasljeđivanju, u svezi sa člankom 2. i člankom 354. stavkom 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku, da je time povrijeđeno Ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčeno pravo legatara na pristup sudu, zatim apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku budući da je prvostupanjsko rješenje nerazumljivo i kontradiktorno, obrazloženje proturječi samo sebi i stanju prvostupanjskog spisa s obzirom da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što prvostupanjski sud navodi o tome i samih tih činjenica u predmetu. Osim toga žaliteljica smatra je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu sastava ostavinske imovine, sadržaja prava i obveza sudionika i o (ne)postojanju zahtjeva sudionika postupka te pogrešno primijenio materijalno nasljedno pravo.

4. U odgovoru na žalbu zakonski nasljednik VT predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba je osnovana.

6. Javni bilježnik Tomislav Garofulić, nakon što je proglasio vlastoručnu oporuku – zapis i uzeo nasljedničke izjave zakonskih nasljednika, dostavio je spis prvostupanjskom sudu jer je došlo do spora između zakonskih nasljednika u svezi predmeta zapisa. Prvostupanjski sud nakon što je zaprimio ostavinski spis donosi odluku da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pokojnog FT. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da je ostavitelj cjelokupnom svojom imovinom raspolagao za svog života, što je naveo i u svom Zapisu – oporuci od 15. lipnja 2019., da je temeljem te imovine, kojom je ostavitelj raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa sinom VT, supruzi ostavitelja DT trebao pripasti iznos od 150.000,00 eura prema zapisu ostavitelja i da sud o zapisu ne može raspravljati izvan ostavinskog postupka, a sada nisu ispunjeni uvjeti na temelju kojih bi se moglo donijeti rješenje o nasljeđivanju. Nadalje prvostupanjski sud smatra da pravo na zapis treba utvrditi rješenjem o nasljeđivanju, odnosno rješenjem o zapisu i da su se zakonski nasljednici odrekli ostavinske imovine te ne iskazuju interes za provedbu postupka i da nije moguće donijeti rješenje o zapisu s obzirom da je zapisom opterećeni nasljednik dužan činidbu ispuniti na teret i u granicama čiste vrijednosti onoga što će steći naslijedivši ostavitelja pa s obzirom da je utvrđeno da je ostavitelj od imovine ostavio samo račune na kojima nema novčanih sredstava, a nijedna od pozvanih osoba na nasljedstvo, ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak, prvostupanjski sud odlučuje da se, na temelju članka 215. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN), ostavinski postupak neće provoditi.

7. Međutim, suprotno prvostupanjskoj odluci, zapis je samostalna oporučna dispozicija i pravo na zapis nastaje uslijed ostaviteljeve smrti, jednako kao i nasljedno pravo, što znači da je otvaranjem nasljedstva zapisovnik stekao pravo na zapis ipso iure, jer je na to ovlašten, s obzirom na pravnu osnovu u valjanoj vlastoručnoj oporuci. Sud prvog stupnja u osporenom rješenju nije odlučio o pravu na zapis zakonske nasljednice DT, iako o pravu na zapis odlučuje ostavinski sud posebnim rješenjem o zapisu (članka 230. ZN-a) ili rješenjem o nasljeđivanju (članak 226. stavak 2. točka 5. ZN-a), dok će sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZN-a, na ročištu za ostavinsku raspravu sud raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise. Stoga činjenica da nema ostavinske mase jer je u ovom konkretnom slučaju ostavitelj istu rasporedio za života, ne isključuje obvezu prvostupanjskog suda da odluči o zapisu jer isti predstavlja samostalnu oporučnu dispoziciju koju treba pravno raspraviti i o istoj odlučiti, pri čemu rješenja koja donosi ostavinski sud (rješenje o nasljeđivanju i rješenje o zapisu) predstavljaju deklarativne sudske odluke, odnosno u ostavinskom postupku utvrđuje se pravo na zapis, dok se zahtjev za izvršenje samog sadržaja zapisa, koji je kondemnatorne, odnosno obveznopravne naravi ostvaruje, ako je potrebno, u posebnoj, samostalnoj parnici.

8. Prema tome, predmet ostavinske rasprave uključuje i utvrđenje prava na zapis, sukladno podacima u spisu, odnosno oporuci ostavitelja pa je prvostupanjski sud navedenim propustom počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a jer zakonskoj nasljednici DT nije omogućio raspravljanje o njezinom pravu na zapis, kao i relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 174. i članka 175. ZN-a, na koje povrede osnovano ukazuje žaliteljica, a koje su povrede bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Osim toga osnovano se žaliteljica poziva i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je obrazloženje prvostupanjskog rješenja kontradiktorno i proturječno samo sebi i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Stoga je, na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi članka 175. stavka 2. ZN- a, valjalo je uvažiti žalbu zakonske nasljednice DT i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti gore navedene bitne povrede odredaba postupka i ponovno donijeti odluku, koju će valjano obrazložiti i pri tome će imati u vidu da je dužan odlučiti o pravu na zapis zakonske nasljednice DT, a ako je između stranaka postupka i dalje sporno je li zapis izvršen i u kojem dijelu, prvostupanjski sud će u odnosu na obvezu izvršavanja zapisa postupiti prema odredbi članka 223. ZN-a, ovisno o tome ocijeni li jesu li među strankama sporne činjenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni zapis ili među strankama postoji samo spor o primijeni prava. Pri tome će prvostupanjski sud voditi računa da ostavinski sud odlučuje o postojanju i sadržaju zapisa, a parnični sud o njegovom ispunjenju.

11. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja Petrović