REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-186/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Gorupić, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženog ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Mileusniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, od 8. siječnja 2025., poslovni broj: P-259/2024-37, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženog ND iz [adresa] i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, od 8. siječnja 2025., poslovni broj: P-259/2024-37

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškove žalbenog postupka.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.548,59 EUR-a zajedno za zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos:

- od 384,90 EUR-a od dana 14.01.2022. godine do 31. prosinca 2022.,

- od 304,30 EUR-a od dana 05.02.2022. godine do 31. prosinca 2022 ;

- od 152,63 EUR-a od dana 08.02.2022. godine do 31. prosinca 2022;

- od 411,46 EUR-a od dana 15.02.2022. godine do 31. prosinca 2022;

- od 295,31 EUR-a od dana 16.02.2022. godine do 31. prosinca 2022.,

a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku ND, [adresa] nadoknaditi tužitelju ..., [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.356,18 €, uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od 08. siječnja 2024., pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, a podredno da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim raspravnim sucem. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Tuženik se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a i ističe da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi koji se navode nejasni i proturječni izvedenim dokazima i da postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zatim da je prvostupanjski sud samo djelomično postupio po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda te pro forme saslušao svjedoka ŠD, međutim da je svoju odluku donio već ranije jer mu uopće nije bilo bitno što ovaj svjedok ima za reći i da iz zaključka prvostupanjskog suda proizlazi da se odredba članka 161. Zakona o obveznim odnosima ne primjenjuje na pravne osobe te da pravna osoba ne može biti treća osoba koja će ispuniti obvezu dužnika.

2.2. Nadalje tuženik navodi da je ŠD po struci knjigovođa i da joj je poznato da za sva plaćanja koja vrše pravne osobe mora postojati vjerodostojna isprava ili pravna osnova pa da upravo ta činjenica ukazuje da je između nje i njezinog brata, kao zakonskog zastupnika tužitelja, postojao prethodni dogovor da se povrat zajma izvrši na način kako je svjedokinja iskazivala, da su joj isto tako poznate konzekvence koje može trpjeti u slučaju vršenja neovlaštenih uplata, da može kazneno odgovarati, ostati bez posla i licence, da je osim toga svjedokinja više puta izjavila da do svađe između nje i brata nije došlo zbog predmetnih uplata, već zbog podjele njihove obiteljske imovine, međutim da prvostupanjskom sudu ovaj dio iskaza uopće nije bio bitan pa ga nije niti unio u zapisnik, zatim da je vrijeme sačinjena pisane izjave ŠD potpuno irelevantno, da je propušteno ocijeniti da je svjedokinja izjavila da je dio duga vratila tužitelju, a vraćanjem dijela duga eventualna tražbina tužitelja postaje neegzistentna.

2.3. Osim toga tuženik ističe da obvezu može ispuniti ne samo dužnik, nego i treća osoba i da se pri tome ne ispituje postojanje pravnog interesa treće osobe niti se traži da treća osoba bude ubilo kakvom poslovnom odnosu s vjerovnikom, da se prvostupanjski sud nije zapitao zbog čega tužitelj nije poduzeo nikakvu pravnu radnju protiv svjedokinje u cilju zaštite svojih prava i interesa, već je ustao tužbom samo protiv tuženika i da bi, ukoliko bi se potvrdila prvostupanjska presuda, tuženik bio penaliziran za nešto što uopće nema nikakve veze s njim i da s druge strane svoju tražbinu prema ŠD ne bi mogao naplatiti jer se radi o tražbini u odnosu na koju je nastupila zastara.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a , u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za sve odlučne činjenice i svoje pravne stavove dao dostatno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 1.548,59 eura. Pravna osnova tužbe je stjecanje bez osnove.

7. Na temelju ocjene provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće činjenice:

- da je u razdoblju od siječnja do ožujka 2022. izvršeno nekoliko uplata s računa tužitelja na račun tuženika i na račun pravne osobe ..., koju zastupa tuženik,

- da tužitelj tvrdi da su novčana sredstva isplaćena bez pravne osnove,

- da je trgovačko društvo ..., izvršilo povrat novčanih sredstava tužitelju,

- da tuženik nije izvršio povrat novčanih sredstava u iznosu od 11.667,88 kn,

- da tužitelj i tuženik nisu u poslovnom odnosu,

- da je tuženik u nekoliko navrata posudio novac ŠD, sestri zastupnika tužitelja,

- da je ŠD dala pisanu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da joj je tuženik u nekoliko navrata početkom 2022. pozajmio novac, što je ukupno iznosilo 22.000,00 kn i da mu je novac vratila na način da je s žiro računa trgovačkog društva ... [adresa], koja je firma u vlasništvu njezinog brata, novac doznačila na žiro-račun ... i na tekući račun tuženika,

- da su zastupnik tužitelja BD i svjedokinja MD iskazali da tužitelj nikome nije davao pozajmice, da u nikakvom pravnom odnosu nije s tuženikom, da tužitelj nije plaćao dug za nikog trećeg niti za ŠD, koja nije tužitelja izvijestila o izvršenim uplatama, da su o uočenim nepravilnostima obavijestili banku i da je novac s računa pravne osobe ... vraćen, a s tekućeg računa tuženika nije vraćen,

- da je tuženik iskazao da je ŠD posuđivao novac i da mu je novac vraćala preko računa tužitelja, da mu je objasnila da je tužitelj pravna osoba u vlasništvu njezinog brata, da je on upoznat s plaćanjem i da tuženik nema brige te mu je daljnje objasnila da je ona blokirana i ne može vršiti plaćanja sa svog računa,

- da je ŠD iskazala da je pozajmila novac od tuženika i da je u dogovoru s bratom, s računa njegove tvrtke, vraćala novac tuženiku, budući daje imala token i radila je poslove knjigovodstva, da je njezin brat s tim bio upoznat, da joj je rekao da ga samo obavijesti svaki puta kada napravi transakciju, da s ovim njihovim dogovorom nitko drugi nije bio upoznat, da je ona bila blokirana i dugovima pa joj je brat htio pomoći, da je nakon toga došlo do obiteljske svađe zbog imovine i da ju je brat na kraju optužio da mu je ukrala novac, da ne zna kad je sastavila izjavu i da je njezin brat s tom izjavom bio upoznat, da se ne sjeća da bi bila kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa, da je bratu dio novca vratila i da je ostala dužna još 9.000,00 kuna, a da je isto toliko još dužna tuženiku.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj; 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO) i zaključuje da su uplate s računa tužitelja nesporno izvršene u korist računa tuženika bez pravne osnove i da se ne radi o ispunjenju duga od strane treće osobe, da je svjedokinja ŠD radila u knjigovodstvenom servisu koji je vodio knjigovodstvo tužitelja, da je bila je u posjedu tokena i da je bez suglasnosti i odobrenja tužitelja uplaćivala novac na račun tuženika, da tužitelj nije imao nikakav pravni interes da ta obveza bude ispunjena, a da se radi o obvezi koju mora ispuniti svjedokinja ŠD, kao i da je tuženik nepošten stjecatelj jer je već prilikom primitka uplata uočio da su mu izvršene uplate od strane pravne osobe s kojom nije u nikakvom poslovnom odnosu.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilna pa ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

10. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Odredbom članka 161. propisano je da obvezu može ispuniti, ne samo dužnik, nego i treća osoba (stavak 1.). Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju (stavak 2.). Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno (stavak 3.). Vjerovnik može primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu (stavak 4.), ali ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće osobe (stavak 5.).

12. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da su u utuženom razdoblju izvršene uplate s računa tužitelja na račun tuženika niti je sporno da između tužitelja i tuženika nije postojao nikakav poslovni ili drugi obveznopravni odnos, koji bi predstavljao osnovu za takve uplate. Sporno je predstavlja li prijenos novčanih sredstava valjano ispunjenje obveze treće osobe u smislu članka 161. ZOO-a ili se radi o stjecanju bez osnove u smislu članka 1111. stavka 1. istog Zakona.

13. Tuženik u žalbi ustraje na stajalištu da je predmetnim uplatama podmirivan dug ŠD prema njemu te da obvezu može ispuniti i treća osoba i da se pri tome ne ispituje postojanje pravnog interesa treće osobe niti njezin odnos s vjerovnikom. Međutim, takvi navodi nisu odlučni za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Naime, iako je točno da obvezu može ispuniti i treća osoba, takvo ispunjenje pretpostavlja da je riječ o voljnom i dopuštenom raspolaganju imovinom te treće osobe, odnosno da bi se plaćanje smatralo ispunjenjem duga od strane treće osobe mora biti dokazano da je ta osoba dosita htjela podmiriti tuđu obvezu i da je takvo raspolaganje učinjeno u okviru njezinih ovlaštenja. Na tuženiku je da dokaže postojanje valjane pravne osnove za zadržavanje primljenog novčanog iznosa.

15. U postupku nije dokazano da je tužitelj kao pravna osoba donio odluku ili dao suglasnost da se s njegovog računa podmiri obveza ŠD prema tuženiku. Sam iskaz svjedokinje da je s bratom, kao zakonskim zastupnikom tužitelja, imala usmeni dogovor o načinu povrata duga, nije potkrijepljen niti jednim objektivnim dokazom niti proizlazi iz poslovne dokumentacije tužitelja, dakle nije predočena knjigovodstvena isprava, nikakva odluka ili pisani trag iz poslovne dokumentacije tužitelja niti drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetno raspolaganje novčanim sredstvima učinjeno voljom i u okviru ovlaštenja tužitelja. Suprotno tome zakonski zastupnik je izričito osporio postojanje takve suglasnosti i naveo da tužitelj nikada nije davao pozajmice niti podmirivao dugove trećih osoba. Stoga pravilno prvostupanjski sud iskaz svjedokinje i tuženika ocjenjuje subjektivnim, međusobno povezanim i bez objektivne potvrde.

16. Pri tome valja naglasiti da raspolaganje sredstvima trgovačkog društva ne može počivati na neformalnim obiteljskim dogovorima, već mora biti rezultat odluke ovlaštenog tijela ili zastupnika društva u okviru njegovih ovlaštenja. Sama činjenica da je svjedokinja raspolagala tokenom za pristup računu tužitelja ne znači da je bila ovlaštena koristiti sredstva društva za podmirenje vlastitih obveza niti da je takvo raspolaganje bilo odobreno od strane tužitelja. Postojanje eventualnog zajma između tuženika i ŠD predstavlja njihov međusobni odnos koji ne može sam po sebi konvalidirati prijenos sredstava s računa tužitelja, ako za takav prijenos nije postojala volja i suglasnost tužitelja pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dokazao postojanje pravne osnove za prijenos dijela imovine tužitelja u svoju imovinu.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi da bi tuženik, potvrđivanjem pobijane presude bio penaliziran zbog odnosa koji nije s njim pravno povezan, budući da obveza vraćanja stečenog bez osnove proizlazi iz same činjenice da je u njegovu imovinu prešao dio imovine tužitelja bez valjane pravne osnove, bez obzira na eventualnu zastaru ili druge okolnosti njegovog odnosa sa svjedokinjom. Odnos između svjedokinje i tuženika samostalni je pravni odnos. Isto tako nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud nije unio dio iskaza svjedokinje u zapisnik s obzirom da tuženik na zapisnik, u skladu sa odredbom članka 126. ZPP-a nije stavio prigovor, odnosno nije sadržaj zapisnika pobijao u postupku. Također, neosnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da je svjedokinja ŠD dio duga vratila svome bratu pa da bi time tražbina tužitelja postala neegzistentna jer čak i kada bi se prihvatila tvrdnja da je svjedokinja dio sredstava naknadno vratila zastupniku tužitelja, takva okolnost ne utječe na postojanje osnovanosti tražbine tužitelja prema tuženiku s obzirom da eventualni prijenosi novčanih sredstava između tužitelja i treće osobe predstavljaju njihov zaseban pravni odnos i ne utječu na obvezu tuženika koja je nastala samim primitkom novčanih sredstava pa ovaj žalbeni prigovor nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

18. U konkretnom okolnostima tuženik se ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je znao da dug prema njemu ima fizička osoba ŠD, dok je isplate primao s računa trgovačkog društva, s kojim nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu pa je u takvoj situaciji bio dužan s povećanom pažnjom provjeriti osnovu i zakonitost takvih uplata, dok sama činjenica da mu je svjedokinja objasnila da sredstva potječu od trgovačkog društva u vlasništvu njezinog brata, bez ikakve dodatne provjere ili postojanja bilo kakvog pisanog traga o suglasnosti društva, nije dostatna za zaključak o njegovoj dobroj vjeri. Naprotiv, takve okolnosti morale su kod savjesnog sudionika u pravno prometu pobuditi sumnju u postojanje valjane pravne osnove za prijenos novčanih sredstava. Slijedom toga tuženik je morao biti svjestan da prima sredstva od osobe koja mu nije bila dužnik, bez jasne pravne osnove pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao tuženika nepoštenim stjecateljem, s posljedicama koje iz toga proizlaze u pogledu obveze vraćanja i zateznih kamata.

19. Stoga su u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke iz članka 1111. stavka 1. ZOO-a, budući da je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnovu u pravnom poslu, odluci nadležnog tijela niti zakonu pa je tuženik dužan vratiti primljeni iznos.

20. Slijedom navedenog ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primijenjeno materijalno pravo pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

21. Prvostupanjski sud je o parničnom trošku pravilno odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a o primjeni materijalnog prava u odluci o parničnom trošku, drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti.

22. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

23. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ova radnja nije bila potrebna za žalbeni postupak.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 6. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić