Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2791/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužitelja NHBA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, Zadar, Stjepana Radića 11d, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s Ispostavom Nin, klasa: UP/I-216-04/25-01/4776, ur.broj: 511-18-07-25-1 od 4. studenog 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/4776, ur.broj: 511-18- 07-25-1 od **.**.2025. CHBA, sin oca CHBA i majke NH, rođen **.**.1993., državljanin Brazila, ovdje tužitelj, protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP).
2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelj u tužbi navodi kako u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, materijalno je pravo pogrešno primijenjeno te su povrijeđena pravila upravnog postupka. Nadalje, rješenje nije pravilno obrazloženo te je proturječno samo sebi, kako u izreci, tako i u obrazloženju. Navodi kako osporavano rješenje o protjerivanju ne sadrži sve konstitutivne elemente koje sukladno Zakonu o strancima mora sadržavati. Naime, rješenje sadrži samo određivanje roka za dragovoljni odlazak i prijetnju prisilnim udaljenjem. Međutim, ne sadrži utvrđenje da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje nezakoniti boravak. Nadalje, ne sadrži niti zemlju odredišta u koju je dužan dragovoljno otići ili će u nju biti prisilno vraćen. Pritom tužitelj ukazuje na praksu Suda Europske unije da je određivanje zemlje odredišta neizostavan konstitutivni dio same odluke o vraćanju. Nadalje, ne sadrži niti određivanje vremena trajanja zabrane ulaska u EGP i boravka u EGP-u budući da je u izreci navedeno kako se zabrana određuje „u trajanju od tri (6) mjeseci“. Smatra i da mu je povrijeđeno i pravo služiti se u postupku jezikom kojeg razumije jer je njegova izjava na portugalskom jeziku uzeta na način da je službena osoba telefonski nazvala neku osobu čiji je identitet tužitelju nepoznat i koju tužitelj nije niti vidio te je ta osoba, koja je navodno znala portugalski jezik, neformalno usmeno telefonskim putem prevodila komunikaciju između tužitelja i službene osobe. Navodi da je zakonito ušao u Republiku Hrvatsku i u njoj izvjesno vrijeme zakonito boravio na temelju valjano izdane dozvole za boravak i rad. Tijekom tog se razdoblja tužitelj integrirao u okolini, nije imao nikakvih problema na poslu niti u društvu, nije činio protupravna djela niti kršio propise, poštuje hrvatsku kulturu i pravni poredak, a počeo je učiti i hrvatski jezik, bavi se sportom i aktivno igra nogomet u klubu Sv. Mihovil te je ostvario i prijateljstva, kao i kvalitetne socijalne odnose s kolegama na poslu, u nogometnom klubu i u društvenoj zajednici. Nakon što njegov raniji poslodavac nije ispunjavao uvjete za produljenje tužiteljeve dozvole za boravak i rad tužitelj se našao u situaciji da je njegov boravak privremeno ostao nereguliran jer nije uspio odmah pronaći alternativni posao unatoč nastojanjima. Međutim, u obrazloženju osporavanog rješenja ne navode konkretne okolnosti koje sukladno članku 182. i članku 191. stavku 1. Zakona o strancima treba uzeti u obzir, što takvu odluku čini arbitrarnom. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe te zastupanje na ročištu za raspravu, i to 500 bodova za svaku radnju uvećano za porez na dodanu vrijednost.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja. Navodi da je tužitelj, u prostorijama PP Zadar prilikom provođenja upravnog postupka u izjavi na zapisnik uzetoj uz prisustvo ovlaštene sudske prevoditeljice za portugalski jezik Nerea Palajs, naveo da je u Republiku Hrvatsku došao avionom iz Amsterdama u travnju 2024. godine kada je počeo raditi za poslodavca Demina gradnja d.o.o, da bi po završetku rada kod poslodavca u lipnju 2025. godine tražio novo zaposlenje te boravio na različitim adresama u Republici Hrvatskoj. Dakle, tužitelju je omogućen kontakt sa ovlaštenim prevoditeljem za portugalski jezik koji je svoje usluge pružio telefonski pa je nejasno zašto se tužitelj u svojoj tužbi poziva na činjenicu da mu nije omogućen adekvatan prevoditelj u postupku koji je vođen prema njemu. Nadalje, tužitelju je rješenjem o protjerivanju određen dragovoljniji odlazak iz EGP-a u zemlju po njegovom odabiru, odnosno nije mu imperativno određeno u koju državu je dužan dragovoljno otići. Nejasan je navod da za utvrđivanje nezakonitosti boravka stranca u Republici Hrvatskoj treba nepobitno utvrditi da se isti i nalazi u Republici Hrvatskoj budući da je tužitelj bio neposredno prisutan u PP Zadar prilikom donošenja osporavanog rješenja. Što se tiče određivanja zabrane ulaska i boravka na području EGP-a „u trajanju od tri (6) mjeseci“, tuženik tvrdi da se radi o lapsus scriptae (tipfeleru) zapisničara, međutim, kako je u daljnjem obrazloženju pojedinih točaka rješenja jasno navedeno da je tužitelju izrečena zabrana ulaska i boravka od šest (6) mjeseci, nije razvidno zašto se tužitelj poziva na nejasno i proturječno, kao i nezakonito doneseno rješenje. Slijedom svega navedenog pobijaju se tvrdnje tužitelja da je tijekom provođenja postupka protjerivanja tužitelja zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj (EGP) počinjeno niz proceduralnih pogrešaka i procesnih pravila propisanih odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o strancima.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, dok se, sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka.
9. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
10. Nadalje, člankom 192. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.
11. Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno radi protjerivanja tužitelja iz EGP-a zbog njegova nezakonitog boravka, a u kojem slučaju zabrana ulaska i boravka ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
13. Međutim, u izreci osporavanog rješenja zabrana ulaska i boravka nije jasno određena s obzirom na to da je istovremeno određena u trajanju od tri mjeseca, slovima, te u trajanju od 6 mjeseci, brojem.
14. Sukladno članku 98. stavcima 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.), izreka rješenja sadržava odluku o upravnoj stvari te mora biti kratka i određena, a može se podijeliti u više točaka.
15. S obzirom na to da je izricanje zabrane ulaska i boravka bitan dio izreke osporavanog rješenja o protjerivanju zbog nezakonitog boravka, pri čemu su obje navedene duljine trajanja izrečene unutar zakonom propisanog raspona, Sud smatra da se ne radi o očitoj netočnosti koja bi se mogla u svako doba ispraviti posebnim rješenjem sukladno članku 104. ZUP-a.
16. Pritom pravilno tužitelj ukazuje na to da je u rješenju trebalo još utvrditi i da nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, kao i odrediti državu u koju će se prisilno udaljiti.
17. Nasuprot navodima iznesenima u tužbi, Sud ne nalazi da bi uzimanjem izjave od tužitelja uz nazočnost prevoditeljice za portugalski jezik putem telefona tužitelju u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno pravo prevođenje na jezik koji razumije.
18. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na to da se iz obrazloženja osporavanog rješenja ne vidi da su razmotrene okolnosti koje, sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima, treba uzeti u obzir prilikom donošenja rješenja o protjerivanju.
19. S obzirom na navedeno, Sud nije mogao ocijeniti da je tuženik u konkretnom slučaju donio zakonitu i pravilnu odluku o protjerivanju tužitelja te Sud nije mogao otkloniti prigovore istaknute u tužbi i ocijeniti tuženikovo rješenje zakonitim.
20. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
21. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
22. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
23. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
24. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.). Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, dakle ukupno 1000 bodova, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR pa se nadoknada troška, uvećana za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, priznaje u iznosu od 2.500,00 EUR, koliko je i zatraženo. Pritom se na nepravodobno uplaćeni iznos obračunava i plaća zatezna kamata. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 6. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
