Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2984/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužitelja SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Matija Bartol, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprava zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, Zagreb, Dubrava 137, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/5130, ur.broj: 511-19- 29-25-2 od 19. studenog 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/5130, ur.broj: 511-19-29-25-2 od 19. studenog 2025. riješeno je, u 1. točki izreke, da se ČH, sin S, rođen **.**.1988., državljanin Indije, ovdje tužitelj, protjeruje iz Republike Hrvatske. U 2. točki izreke utvrđeno je da nezakonito boravi u [adresa] te je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku od sedam dana. U 3. točki izreke određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine. Točkom 4. izreke riješeno je da će se prisilno udaljiti u Indiju, kao državu podrijetla ili u drugu treću zemlju uz njegov pristanak. Prema 5. točki izreke, dužan je prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu nakon napuštanja Republike Hrvatske.
2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja tužitelj u tužbi navodi kako su protjerivanje i dvogodišnja zabrana ulaska izrečeni isključivo zbog relativno kratkog razdoblja nezakonitog boravka (83 dana prema vlastitom navodu tijela), i to nakon razdoblja zakonitog boravka temeljem odobrenog rada. Naime, tužitelj nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela niti je navedeno da je predstavljao opasnost za javni poredak ili sigurnost. Njegov boravak je prvotno bio zakonit, a nepravilnosti su nastupile u relativno kratkom razdoblju u kojem nije uspio urediti status. Nadalje, javnopravno tijelo samo apstraktno navodi da su „uzete u obzir“ određene okolnosti (duljina boravka, dob, zdravstveno stanje, integriranost, veze s državom podrijetla), ali ne navodi niti jednu konkretnu činjenicu koja se tiče tužitelja (npr. koliko dugo boravi u [adresa], je li zaposlen, ima li prijateljske i druge veze, kakvo mu je zdravstveno stanje i sl.), ne objašnjava zašto je baš protjerivanje (umjesto blaže mjere povratka bez zabrane ulaska) nužno i razmjerno, ne objašnjava zašto je zabrana ulaska određena upravo u trajanju od dvije godine. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak te obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora. Ujedno predlaže da Sud odluči da tužba u ovom sporu ima odgodni učinak. Naime, izvršenje osporavanog rješenja, odnosno protjerivanje i dvogodišnja zabrana ulaska i boravka u EGP-u, za tužitelja bi predstavljalo teško popravljivu, praktično neotklonjivu štetu jer bi bio udaljen iz Republike Hrvatske i područja EGP-a prije nego što sud ispita zakonitost donesene odluke, a eventualni povoljan ishod spora ne bi mogao u potpunosti sanirati posljedice protjerivanja (prekid poslovnih i socijalnih veza, onemogućavanje ponovnog dolaska, troškovi i sl.).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te smatra kako je tužba neosnovana. Navodi kako su policijski službenici III. policijske postaje Zagreb utvrdili da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito dana 4. prosinca 2024. temeljem „D“ vize Republike Hrvatske broj 300310666 za rad kod poslodavca „Jeti Tour“ d.o.o na radnom mjestu tesara, a koja dozvola za boravak i rad mu je odobrena od strane Policijske postaje Trogir. Kod istog poslodavca radio je do 8. travnja 2025. kada je poslodavac podnio zahtjev za ukidanjem dozvole za boravak i rad. Tužitelj po ukinutoj dozvoli ostaje boraviti u [adresa] nezakonito, sve do dana zatjecanja 14. studenog 2025., odnosno ukupno 83 dana nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2026., sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a, bez nazočnosti stranaka, koje, iako uredno pozvane, raspravi nisu pristupile.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
9. Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.
10. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
11. Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika od tužitelja pribavljena izjava, koju je dao na zapisnik u službenim prostorijama policijske postaje, a nakon što je iskazao da je suglasan da se saslušanje provede na engleskom jeziku koji govori i razumije.
13. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku zakonito ušao dana 4. prosinca 2024., temeljem D vize Republike Hrvatske broj 300310666, izdanu temeljem odobrene dozvole za boravak i rad za vrijeme od 26. rujna 2024. do 28. kolovoza 2025., od strane Policijske postaje Trogir za rad kod poslodavca Jeti tour d.o.o., na radnom mjestu tesara. Dana 8. travnja 2025. poslodavac je podnio zahtjev za ukidanjem dozvole za boravak i rad. Međutim, po isteku dozvole za boravak i rad, ostao je neprekidno nezakonito boraviti u [adresa]. Dana 14. studenog 2025. po policijskim je službenicima III. Policijske postaje Zagreb prilikom operativne provjere adrese, na kojoj po saznanjima policijskih službenika za nezakonite migracije borave strani državljani, u Zagrebu, Oporovečka ulica broj 137c, zatečen te mu je uručen poziv da se današnjeg dana javi u službene prostorije III. PP Zagreb.
14. Tužitelj je u svojoj izjavi potvrdio da je u Zagreb doputovao avionom 4. prosinca 2024. kako bi radio kao vodoinstalater. Radio je u Splitu oko 4 mjeseci nakon čega je došao u Zagreb i pokušao pronaći novi posao. Tamo je boravio kod svojih sunarodnjaka i prijatelja te je tražio novi posao. Izjavio je da bi se htio vratiti kući, da shvaća da je u nezakonitom boravku i da mu je žao te će postupiti po rješenju i napustiti Republiku Hrvatsku i EGP.
15. S obzirom na izneseno činjenično stanje spisa iz kojeg proizlazi da je tužitelj, nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad, boravio na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja, ne može se ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje tuženika kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. Zakona o strancima zbog nezakonitog boravka tužitelja. Pritom je zabrana ulaska i boravka pravilno određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima, dok tužitelj ničim ne dokazuje da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima uzimaju u obzir, u njegovu slučaju mogle dovesti do drukčije odluke.
16. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
17. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
18. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
19. Budući da tužitelj niti jednom tvrdnjom nije ukazao na to da je u njegovu slučaju ostvarena propisana pretpostavka nastanka štete koja je takva da bi se teško mogla popraviti, niti je u tom pogledu predložio izvođenje bilo kakvog dokaza, Sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 6. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
