REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-214/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja PI, vlasnika obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sandru Lukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženice RI, vlasnice obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, A. Medulića 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke poslovni broj Ovrv-982/2021 (sudski predmet), odnosno UPP/OS-Ovrv-40/2021 (javnobilježnički predmet) od 26. studenoga 2021. kojim je naloženo tuženici (ovršenici) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 2.521,73 EUR/19.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2021. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR/1.437,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenoga 2021. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.020,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke poslovni broj Ovrv-982/2021 (sudski predmet), odnosno UPP/OS- Ovrv-40/2021 (javnobilježnički predmet) od 26. studenoga 2021. naloženo je tuženici (ovršenici) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 2.521,73 EUR/19.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2021. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR/1.437,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenoga 2021. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela prigovor u kojem je u cijelosti osporila osnovu i visinu predmetne tražbine. Istaknula je da iz dostavljene vjerodostojne isprave, odnosno računa broj 20-1-1, nije jasno na što bi se navodno dugovanje odnosilo jer da nikada od tužitelja nije naručila, a niti primila uslugu, odnosno isporuku dobara u navedenim količinama. Također je navela da je utuženi račun prvi puta zaprimila u trenutku primitka obavijesti o podnesenom prijedlogu za ovrhu, pa da isti nikada nije zaveden u poslovnim knjigama.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Povrv-9/2022-2 od 24. siječnja 2022. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se navedeni sud rješenjem poslovni broj Povrv- 9/2022-9 od 3. ožujka 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode tuženice iz prigovora. Istaknuo je da su stranke sklopile usmeni dogovor o poslovnoj suradnji za vremensko razdoblje od 17. lipnja 2021. do 11. srpnja 2021. na događaju "Food truck festival" u Nugnetovom parku. Sukladno navedenom dogovoru tuženica da je imala obvezu osigurati prostor i šank, te nakon podmirenja troškova najamnine, plaća radnika i sirovine za izradu miješanih pića, platiti tužitelju 50% ostvarenog profita. S druge strane, tužitelj da je imao obvezu vođenja poslova tuženice, i to kreiranje ponude objekta, nabave, inventure, obuke i nadzora nad zaposlenicima, te obavljanja poslova iza šanka. Navedena poslovna suradnja da je prekinuta voljom tuženice prije isteka dogovorene suradnje, nakon čega da je obračunao svoj pripadajući dio profita, te taj iznos fakturirao tuženici. Stoga, navodi da je u cijelosti ispunio svoje obveze, ali da tuženica nije ispunila svoje obveze, kao i da je zadržala njegovu opremu.

5. Tuženica je u daljnjem tijeku postupka ustrajala na osporavanju osnove i visine tužbenog zahtjeva. Istaknula je da je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na "Food truck festivalu" njezina obveza bila ishoditi sve potrebne dozvole za postavljanje šanka, isti opremiti, osposobiti fiskalnu blagajnu za koju se plaćaju posebni računalni programi, pribaviti sav potreban sitan i potrošni materijal. Navedeno da je u ispunila u dogovorenom roku. S druge strane, tužitelj da je bio u obvezi pronaći djelatnike i napisati cjenik, a ne osmisliti ponudu pića kako to pogrešno ističe. U konačnici da je sam tužitelj predložio da će preuzeti zadaću nabave svog materijala, a što uključuje i nabavu potrošnog materijala, te pomoćnog materijala, slijedom čega da je temeljem toga konačno dogovorena podjela profita 50% - 50%. Također je istaknula da tužitelj tijekom trajanja poslovne suradnje nije ispunjavao dogovorom preuzete obveze, odnosno da je radnu snagu ona pronašla, kao i da su nabavu materijala obavljali ona i njezin suprug. U konačnici suradnju da je raskinula prijevremeno 26. lipnja 2021., a sve iz razloga neispunjenja obveza od strane tužitelja i njegova prijevarnog postupanja, te sumnje na krađu. S obzirom na navedeno, tužitelj da joj je zbog raskida suradnje trebao vratiti iznos od 19.750,00 kuna, a koji iznos se nalazio kod njega u vrijeme raskida poslovne suradnje, a što nikada nije učinio, te je na taj način zadržao dio profita njezina obrta. Osporila je tvrdnje tužitelja da je zadržala njegovu opremu, budući da mu je ista vraćena nekoliko dana nakon raskida suradnje, pri čemu je posebno naglasila da se radilo o sitnom inventaru, a koji se sastojao od tzv. "mjerica" za računanje količine pića koja se koristi za izradu koktela.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka ŽI, ĐI, JI, LI, MI, kao i tužitelja PI i tuženice RI.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.521,73 EUR/19.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom temeljem računa broj 20-1-1 od 15. listopada 2021., a na ime savjetovanja o organizaciji poslovanja za event "Food truck festival" Rijeka iznos od 796,34 EUR/6.000,00 kuna i izrade koktela u svrhu promocije na "Food truck festivalu" Rijeka iznos od 13.000,00 kuna/1.725,40 EUR.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prvenstveno valja navesti da je odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, i to računa broj 20-1-1 od 15. listopada 2021. odredio zahtjev o kojem će sud u postupku raspravljati i u konačnici odlučiti, pa sud prilikom odluke o zahtjevu tužitelja odlučuje o osnovanosti ili neosnovanosti tog konkretnom računa, te ne može odlučiti o nečem drugom osim o zahtjevu (računu) koji je tužitelj postavio.

11. Iz računa broj 20-1-1 od 15. listopada 2021. (list 7 spisa) proizlazi da je isti izdan od strane tužitelja, kao vlasnika obrta, tuženici, kao vlasnici obrta, za pružene usluge savjetovanja o organizaciji poslovanja za event "Food truck festival" Rijeka u iznosu od 6.000,00 kuna/796,34 EUR i usluge izrade koktela u svrhu promocije na "Food truck festivalu" Rijeka u iznosu od 13.000,00 kuna/1.725,40 EUR.

12. U takvoj situaciji, teret dokaza da su usluge navedene i obračunate u računu prvenstveno dogovorene sa tuženicom, a onda zaista i pružene tuženici, i to upravo za iznos naveden u računu, je na tužitelju. To znači da je tužitelj, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, koja propisuje dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima se zahtjev temelji ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, bio dužan dokazati da je sa tuženicom ugovorio da će izvršiti uslugu savjetovanja o organizaciji poslovanja za event "Food truck festival" Rijeka i uslugu izrade koktela u svrhu promocije na "Food truck festivalu" Rijeka, odnosno da je sa tuženicom zaključio ugovor o djelu, kojim se isti obvezao izvršiti navedene usluge za tuženicu, za što mu je tuženica trebala isplatiti iznos naveden na utuženom računu.

13. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. U konkretnom slučaju nije sporno da su stranke bile u određenom poslovnom odnosu temeljem usmenog zaključenog ugovora, budući da je navedeno potvrdio i sam tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2022. (list 27-28 spisa), a isto proizlazi i iz po tužitelju dostavljenoj WhatsApp prepisci između supruga tuženice i tužitelja, te tuženice i tužitelja (list 29-81 spisa). Pri tome, valja navesti da je u pregovorima prilikom zasnivanja poslovnog odnosa između ovdje stanaka, na strani tuženice, kao vlasnice obrta nastupao njezin suprug ŽI, što također među strankama nije sporno, a isto su potvrdili u svojim iskazima ŽI (list 131-133 spisa) i tuženica RI (list 137-139 spisa), kao i sam tužitelj (list 133-137 spisa). Nadalje, nije sporno, a isto tako proizlazi iz ranije navedene dokumentacije i iskaza svjedoka i stranaka, da je sadržaj usmenog dogovora stranaka bila poslovna suradnja na događaju „Food truck festival“ u Nugnetovom parku u razdoblju od 17. lipnja 2021. do 11. srpnja 2021., sa jasno podijeljenim obvezama stranaka, te u konačnici, po završetku predmetne suradnje, a po podmirenju svih obveza, podjelom profita u omjeru 50%-50%. U konačnici, nije sporno niti da je poslovna suradnja između stranaka raskinuta od strane tuženice 21. lipnja 2021., odnosno prije završetka navedenog događanja.

15. Sukladno navedenom, odnosno već iz navedenih nespornih činjenica među strankama proizlazi da sadržaj poslovnog odnosa među strankama nije bilo izvršenje usluga navedenih u utuženom računu od strane tužitelja tuženici, te da stranke nisu zaključile usmeni ugovor o djelu u kojem je obveza tužitelja bila pružanje usluga savjetovanja o organizaciji poslovanja za event "Food truck festival" Rijeka i izrade koktela u svrhu promocije na "Food truck festivalu" Rijeka, za što mu je tuženica bila u obvezi platiti naknadu. Stoga, iako je tužitelj, kao vlasnik obrta, izdao utuženi račun, te u svom iskazu, na poseban upit suda, iskazao da je predmetne usluge pružio tuženici, isto nije dokazao.

16. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze saslušanjem svjedoka ĐI, JI, LI i MI. Međutim, navedeni svjedoci nisu imali saznanja o sadržaju poslovnog odnosa, odnosno dogovora stranaka, već su sudjelovali u izvršenju istog, kao zaposlenici, odnosno posjetitelji festivala. Stoga, iskazi istih nisu relevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, za naglasiti je da predmet spora nije ispunjenje ili neispunjenje obveza iz poslovne suradnje stranaka i s tim u vezi eventualna naknada štete zbog navedenog, kao niti isplata dogovorenog profita s obzirom da tuženik navedeno nije niti tražio. Tek u slučaju tako postavljenog tužbenog zahtjeva navodi stranaka i s tim u vezi iskazi navedenih svjedoka o načinu izvršenja obveza, kao i samog ispunjenja/neispunjenja dogovorenih obveza (pronalazak zaposlenika, obavljanje poslova nabave, vođenja blagajne…), te eventualnom prijevarnom postupanju stranaka, načinu plaćanja i vođenja samog posla, bili bi od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

17. Iz navedenih razloga, sud je raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2026., kao suvišne odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka CI, NI, ŠI i ĆI. Navedeni svjedoci predloženi su upravo na ranije navedene okolnosti, i to kao česti gosti festivala, odnosno osobe koje uopće nisu sudjelovale ni u dogovoru, a niti u izvršenju poslovne suradnje stranaka. Isto tako, s obzirom da tuženik nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

18. Stoga, a budući da tužitelj na kojem je teret dokaza, prema stavu ovoga suda, nije dokazao da je sa tuženicom bio u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu sadržaja kako je to navedeno u utuženom računu, primjenom odredbe članka 219. i članka 221.a ZPP-a, te odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

20. Tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 11. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), podneska od 20. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife i zastupanja na ročištima 22. studenoga 2023., 4. ožujka 2025., 12. lipnja 2025., 23. listopada 2025. i 27. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 350,00 EUR. Nadalje, tuženiku pripada i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 270,00 EUR. Stoga, tuženiku pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.020,00 EUR.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 6. ožujka 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).