Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-462/2023-100
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Užarska 17a protiv tuženika GRAD CRIKVENICA, Ulica kralja Tomislava 85, OIB: 81687755716, radi utvrđenja prava vlasništva te po tužbi glavnog miješanja tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci protiv tuženika 1. JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Užarska 17a i 2. GRAD CRIKVENICA, Ulica kralja Tomislava 85, OIB: 81687755716, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja tužbe glavnog miješanja Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica, Ulica braće dr. Sobol 1, OIB: 73993273127, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan i dr. iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, radi trpljenja upisa pomorskog dobra, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I.1. Utvrđuje se da je k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište 667 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni trpjeti da se ista nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica upiše kao POMORSKO DOBRO.
2. Utvrđuje se da je dio k. č. br. [katastarska čestica], Strossmayerovo šetalište (NC- C1037) nerazvrstana cesta 10609 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro u površini od ukupno 35 m2, i to dio na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D-E-F ogradni zid s metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k.č.
1/65, k. o. [katastarska općina] u cijelosti te dio na Skici lica mjesta označeno zelenom ispunom i oznakama D-I-J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici s kolnikom šetališta i linija F-E-D ogradni zid s metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni priznati i trpjeti da se provede parcelacija nekretnine na način da se dio nekretnine koji je pomorsko dobro izdvoji u zasebnu katastarsku česticu te da se potom nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica ista nekretnina upiše kao POMORSKO DOBRO.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."
III. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenic, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k.č.br.
1/64, oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 na nekretnini iz točke 1. nekretninama u zemljišnim knjigama."
IV. Nalaže se tuženicima 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA naknaditi tužitelju glavnog miješanja REPUBLICI HRVATSKOJ parnični trošak u iznosu od 11.099,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženicima 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA naknaditi umješaču na strani tužitelja glavnog miješanja parnični trošak u iznosu od 38.887,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 3.800,00 EUR kao neosnovan.
VII. Odbija se zahtjev umješača na strani tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 35.026,25 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica je 8. kolovoza 2014. pred Općinskim sudom u Crikvenici podnio tužbu protiv tuženika GRAD CRIKVENICA radi utvrđenja prava vlasništva. Obrazlaže da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici kao vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište, površine 189 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 6 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik. Na predmetnim nekretninama sagrađen je ugostiteljski objekt restoran Crni Molo, površine 185,66 m2 s pripadajućom terasom površine 369,22 m2, čiji je izvanknjižni i stvarni vlasnik tužitelj. Predmetni ugostiteljski objekt-restoran Crni Molo u procesu pretvorbe procijenjen je u društveni kapital tužitelja JADRAN d.d. Taj objekt je tužitelj svojim sredstvima izgradio prije više od 30 godina te samostalno upravljao i raspolagao u okviru svoje djelatnosti, čemu se nitko nije protivio i to sve uz znanje tuženika, kao knjižnog vlasnika nekretnine na kojoj je izgrađen predmetni restoran, koji je izdao građevinsku dozvolu dana 19. studenog 1979. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu temeljem odredbe čl. 24. i 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Tuženik nije potraživao naknadu za vrijednost zemljišta u rokovima propisanim citiranim Zakonom. Tužitelj je izvršio znatna ulaganja u predmetni objekt, s time da vrijednost objekta prema procjeni stalnog sudskog vještaka Mirjane Andres Rogović od 21. listopada 2005. iznosi 2.336.997,95 kuna. Stoga podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.
2. Općinski sud u Crikvenici se rješenjem poslovni broj P-465/2014 od 18. rujna 2014. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 23. veljače 2015. (odluka na stranici 43-45 spisa).
3. Tuženik GRAD CRIKVENICA u odgovoru na tužbu prije svega ističe da je tužba neodređena i nejasna. Nejasno je koji to dio suvlasništva traži tužitelj i u kojem omjeru. Tužitelj nije dokazao da bi svojim sredstvima sagradio predmetni objekt. Nadalje ističe da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva pa nije mogla biti predmetom stjecanja prava vlasništva temeljem građenja sukladno čl. 2. i 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Smatra da se odredbe o stjecanju vlasništva građevina na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kad pravna osoba gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu. U odnosu na tužiteljeve navode da je objekt procijenjen u društveni kapital prednika tužitelja, napominje da rješenje Fonda nije temelj stjecanja prava vlasništva. Također je netočan navod da tuženik kao slijednik općine Crikvenica nije potraživao naknadu za vrijednost objekta budući da je to učinjeno 2010. zahtjevom prema Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Predmetne nekretnine su unutar granica pomorskog dobra te je takav upis u razdoblju od 2006. do 2013. bio upisan temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Crikvenici. Međutim povodom žalbi ovdje tuženika na takav upis bez naknade za izvlaštenje, žalbe su uvažene te je naložena ponovna uspostava stanja prije upisa pomorskog dobra, odnosno ponovni upis vlasništva tuženika. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Republika Hrvatska je 16. travnja 2015. prijavila svoje miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika. Ističe da je predmetna nekretnina temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže određena granica pomorskog dobra te su predmetne nekretnine ušle u zahvat pomorskog dobra. Osporava tužbu u cijelosti te se u cijelosti pridružuje navodima tuženika. Poziva se na odredbu čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te dodaje da se na pomorskom dobru nikada nije moglo stjecati nikakvo stvarno pravo pa tako ni pravo vlasništva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da sagrađeni objekt ne čini pojedinačnu nekretninu pa zasebno ne može biti predmet tužbenog zahtjeva, već samo kao dio predmetne katastarske čestice. Predmetni restoran izgrađen je prije 15. veljače 1968., čija temeljita rekonstrukcija s dogradnjom je zadnji puta obavljena 1980. pa bi se na sporni odnos trebala primijeniti pravna pravila iz paragrafa 478. Općeg građanskog zakonika.
6. Republika Hrvatska je u podnesku od 2. ožujka 2016. navela da se pod poslovnim brojem P-765/2015 vodi postupak po tužbi glavnog miješanja tužitelja Republike Hrvatske protiv ovdje tužitelja i tuženika radi trpljenja upisa pomorskog dobra te je predložila spajanje tog predmeta na predmet P-278/2015. Republika Hrvatska je na ročištu održanom 13. listopada 2016. povukla izjavu o sudjelovanju u ovom postupku kao umješač na strani tuženika. Na istom ročištu rješenjem suda odlučeno je spojiti parnice koje se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojem P- 278/2015 i P-765/2015 radi zajedničkog raspravljanja te je odlučeno da će se spojeni predmeti voditi pod poslovnim brojem P-278/2015 (stranica 123-125 spisa).
6.1. Tužitelj tužbe glavnog miješanja Republika Hrvatska je podneskom od 24. veljače 2017. povukla tužbu. Na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj P- 278/2015-18 razdvojen je predmet poslovni broj P-765/2015 od predmeta poslovni broj P-278/2015 (odluka na stranici 146 spisa).
7. Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica je 21. kolovoza 2018. dao izjavu o miješanju u ovoj pravnoj stvari na strani tužitelja tužbe glavnog miješanja (stranica 299 spisa) navodeći da je koncesionar, između ostalih, i na predmetnim nekretninama na kojima obavlja svoju djelatnost (Izjava o miješanju na stranici 188 spisa).
8. Nadalje, temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj P-278/2015-36 od 29. kolovoza 2018. odlučeno je spojiti parnice koje se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojem P-278/2015 i P-520/2018 (po tužbi glavnog miješanja tužitelja Republika Hrvatska protiv tuženika 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA) radi zajedničkog raspravljanja te je odlučeno da će se spojeni predmeti voditi pod poslovnim brojem P-278/2015 (stranica 199 spisa).
9. Prvotuženik tužbe glavnog miješanja JADRAN d.d. Crikvenica u odgovoru na tužbu od 27. rujna 2018. navodi da se o utvrđenju granice pomorskog dobra ne odlučuje u parničnom postupku, nego u upravnom. Iz Nalaza i mišljenja vještaka izrađenog u ovom predmetu proizlazi da se restoran Crni Molo pretežitim dijelom nalazi na nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se manjim dijelom nalazi na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koje su u zemljišnim knjigama upisane kao pomorsko dobro.
10. Drugotuženik tužbe glavnog miješanja GRAD CRIKVENICA u odgovoru na tužbu od 4. listopada 2018. se protivi tužbenom zahtjevu da se predmetne nekretnine utvrde kao pomorsko dobro. Predmetne nekretnine bile su u režimu društvenog vlasništva te je nosioc prava korištenja bila Općina Crikvenica, a drugotuženik je njezin pravni slijednik. Upisom pomorskog dobra došlo bi do prestanka prava vlasništva odnosno do potpunog izvlaštenja drugotuženika na predmetnim nekretninama, na kojima se nalazi ugostiteljski objekt značajne vrijednosti.
11. Primorsko-goranska županija je u podnesku zaprimljenom 11. prosinca 2018. obavijestila sud da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predmet koncesijskog ugovora sklopljenog između Primorsko- goranske županije i Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica. Nadalje ističe da nema namjeru stupiti kao umješač u ovu parnicu (podnesak na stranici 333 spisa).
12. Prvotuženik JADRAN d.d. je u podnesku od 8. ožujka 20119. obavijestio sud da se temeljem njegovog prijedloga vodi upravni postupak radi izmjene granica pomorskog dobra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pred Upravnim odjelom za pomorskog dobro, promet i veze, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra u Primorsko-goranskoj županiji pod Klasom: 342-01/19-05/3. Stoga je sud rješenjem poslovni broj P-278/2015-49 od 25. travnja 2019. odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim odjelom za pomorskog dobro, promet i veze, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra u Primorsko- goranskoj županiji pod Klasom: 342-01/19-05/3 (odluka na stranici 350-352 spisa).
13. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je 18. svibnja 2022. predložio nastavak ovog postupka te je sud na temelju rješenja poslovni broj P-278/2015-51 od 23. lipnja 2022. nastavio ovaj postupka pod novim poslovnim brojem P-323/2022 (stranica 346- 347 spisa), protiv koje odluke je žalbu podnio umješač Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-3626/2022 od 1. rujna 2022. ukinuo citirano rješenje i predmet vratio na ponovan postupka.
14. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je podneskom od 11. travnja 2023. predložio nastavak ovog postupka pa je sud na temelju rješenja poslovni broj P- 323/2022-58 od 6. rujna 2023. nastavio ovaj postupak pod novim poslovnim brojem P-462/2023 (stranica 395-397 spisa), protiv koje odluke je žalbu podnio umješač Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-3486/2023 od 23. listopada 2023. (zaprimljeno 18. prosinca 2023.) odbacio žalbu umješača kao nedopuštenu (stranica 408-410 spisa).
15. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je na ročištu održanom 28. veljače 2024. predložio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji bi imao zadatak utvrditi u koju česticu je spojena utužena nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja više ne postoji u zemljišnim knjigama te se za obje čestice koje su predmet tužbe k. č. br. [katastarska čestica] očitovati ulaze li u pojas utvrđene granice pomorskog dobra. Izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka određeno je rješenjem od 9. srpnja 2024.
16. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je podneskom od 20. prosinca 2024. precizirao tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka GEO DEŠMAN d.o.o. (precizirani tužbeni zahtjev na stranici 513-514 spisa). Tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica je podneskom od 24. prosinca 2025. precizirao tužbeni zahtjev (precizirani tužbeni zahtjev na stranici 563-564 spisa).
17. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljno obrazložena dalje u obrazloženju, uviđajem na licu mjesta (5. lipnja 2017. i 7. listopada 2024.) vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke GRUND d.o.o. Rijeka, koje vještačenje je obavio ČU dipl. ing. geodezije iz Rijeke (uviđaj na stranici 148-150 spisa i Nalaz i mišljenje na stranici 156-173 spisa), uviđajem na licu mjesta 7. listopada 2024. uz sudjelovanje vještaka geodetske struke GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka (uviđaj na stranici 427 spisa i Nalaz i mišljenje vještaka na stranici 463-502 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).
18. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:
18.1. Tužbenim zahtjevom tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica traži utvrđenje da je tužitelj građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te podredno utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva iste nekretnine. Tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, kao i eventualni tužbeni zahtjev su neosnovani.
18.2. Tužbenim zahtjevom tužbe glavnog miješanja tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA traži utvrđenje da je k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište 667 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni trpjeti da se ista nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica upiše kao POMORSKO DOBRO te utvrđenje da je dio k. č. br. [katastarska čestica], Strossmayerovo šetalište (NC-C1037) nerazvrstana cesta 10609 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro u površini od ukupno 35 m2, i to dio na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D- E-F ogradni zid s metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti te dio na Skici lica mjesta označeno zelenom ispunom i oznakama D-I-J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici s kolnikom šetališta i linija F-E-D ogradni zid s metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni priznati i trpjeti da se provede parcelacija nekretnine na način da se dio nekretnine koji je pomorsko dobro izdvoji u zasebnu katastarsku česticu te da se potom nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica ista nekretnina upiše kao pomorsko dobro. Tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE je osnovan.
19. Među strankama nije sporno da se tužitelj tužbe glavnog miješanja prije podnošenja ove tužbe sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP-a 1. rujna 2017. obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora tuženicima (zahtjev na stranici 203-208 spisa), no mirno rješenje spora je izostalo. Time je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe glavnog miješanja.
19.1. Nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica na predmetnim nekretninama k. č. [katastarska čestica] (ugostiteljski objekt i dvorište, površine 189 čhv) i k. č. [katastarska čestica] (dvorište površine 6 čhv) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik GRAD CRIKVENICA (izvadak iz zemljišne knjige na stranici 212-213 spisa).
19.2. Nadalje nije sporno da je Skupština Općine Crikvenica 21. prosinca 1978. donijela rješenje broj: UP/Io-04-235/1-1979 kojim se neposrednom pogodbom daje predniku društva JADRAN d.d. na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje restorana "Crni molo" (rješenje na stranici 14 spisa). Također nije sporno da je prednik društva JADRAN d.d. 9. veljače 1979. s Općinom Crikvenica sklopio Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta, a kojim se daje na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje objekta "Crni molo" te kojim se društvo JADRAN d.d. obvezalo u proračun Općine Crikvenica uplatiti naknadu za nacionalizirana građevinska zemljišta Općine Crikvenica (Ugovor na stranici 15-16 spisa).
19.3. Nije sporno da je Komitet za gradjevinarstvo, urbanizam i stambeno- komunalne poslove, na zahtjev prednika JADRAN d.d. Crikvenica za odobrenje građenja ugostiteljskog objekta restorana " Č" **.**.1979. izdao građevinsku dozvolu broj: UP-Io-07-673-1979. (stranica 17-18 spisa).
19.4. Također nije sporno da je prednik tužitelja 24. listopada 1979. pribavio Rješenje Općine Crikvenica, Sekretarijat za opću upravu, Sanitarna inspekcija broj:
06-UP/Io-1025/1-1979 kojim se predniku društva Jadran daje sanitarna suglasnost na lokaciju za izgradnju restorana Crni molo u Crikvenici na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te sanitarna suglasnost na tehničku dokumentaciju za izgradnju restorana (rješenje na stranici 23-24 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.
20. Sporno jest jesu li predmetne nekretnine pomorsko dobro (što je predmet tužbe glavnog miješanja) te s tim u vezi je li tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina građenjem, podredno dosjelošću, s obzirom na tvrdnje tužitelja tužbe glavnog miješanja da predmetne nekretnine nisu mogle biti predmet vlasničke pretvorbe prava vlasništva jer su izgrađene na pomorskom dobru.
20.1. Odredba čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:
ZVDSP-a, "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.) propisuje da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
20.2. U konkretnom slučaju nije sporno da su se predmetne nekretnine z.č.
1/64 i 1/65 k. o. [katastarska općina] nalazile u režimu društvenog vlasništva te da je nositelj prava korištenja bila Općina Crikvenica temeljem upisa Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Crikvenici od 1. studenog 1973. broj Z-1047/73.
20.3. Tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica je tvrdio da je predmetna nekretnina (ugostiteljski objekt i dvorište izgrađen na kč. br. [katastarska čestica]) procijenjena u temeljni kapital JADRAN d.d. na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. Uvidom u citirano rješenje od 2. lipnja 2003. sud je utvrdio da je u temeljni kapital JADRAN d.d. procijenjen objekt "Crni molo" sagrađen na javnom dobru k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 277,97 m2 te da zemljište nije procijenjeno (rješenje na stranici 84-94 spisa). Uvidom u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti prednika tužitelja JADRAN d.d. iz veljače 1992. proizlazi da u temeljni kapital nije procijenjeno zemljište, već objekt-restoran Crni molo (6.1.), kao i da je riječ o objektu na javnom i pomorskom dobru (Elaborat na stranici 6-9 spisa). Također uvidom u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina za prednika tužitelja JADRAN d.d. iz travnja 1992. (Dopuna) vidljivo je da u temeljni kapital prednika tužitelja procijenjen objekt-restoran "Crni molo", ali ne i zemljište te da je navedeno da je riječ o objektu na javnom i pomorskom dobru (Elaborat na stranici 10-12 spisa).
20.4. Slijedom navedenog, na temelju citirane dokumentacije utvrđeno je da je u temeljni kapital prednika tužitelja JADRAN d.d. procijenjen objekt Crni molo, ali ne i zemljište na kojem je objekt sagrađen (k. č. br. [katastarska čestica]) jer je predmetni objekt sagrađen na javnom i pomorskom dobru.
21. Nadalje je bilo potrebno utvrditi imaju li predmetne nekretnine status pomorskog dobra.
21.1. Pravni status luka i morske obale kao općeg ili javnog dobra na kojem je svima bila dopuštena uporaba propisan je još paragrafom 287. Austrijskog građanskog zakonika donesenim 1. lipnja 1811., koji se na ovim se prostorima primjenjuje od 1. svibnja 1853. Na taj način status pomorskog dobra bio je određen njegovom pravnom prirodom i namjenom općoj uporabi. Godine 1939. Uredbom sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru bilo određeno koje nekretnine predstavljaju pomorsko dobro. Pravni sustav pomorskog dobra po prvi put uređen je Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima koji je stupio na snagu 22. svibnja 1974., dakle prije izgradnje predmetnog objekta i bio na snazi do stupanja na snagu Pomorskog zakonika 22. ožujka 1994. ("Narodne novine" broj 17/94., 74/94. i 43/96.). Pomorsko dobro od ožujka 1994. do listopada 2003. bilo je uređeno odredbama Pomorskog zakonika i Zakon o morskim lukama ("Narodne novine" broj 108/95. i 97/00.), dok je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama stupio na snagu 15. listopada 2003. Nadalje, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama stupio je na snagu 29. srpnja 2023. ("Narodne novine" broj 83/23.).
21.2. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima propisano je da pomorsko dobro jesu morska obala, luke, lukobrani, nasipi, sprudovi, bridi, grebeni, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te ostali dijelovi obalnog mora, njihovo podmorje (morsko dno i podzemlje) i u njima živa i neživa prirodna bogatstva (ribe, rude i dr.). Pomorsko dobro je dobro u društvenom vlasništvu u općoj upotrebi (st. 2.). Pomorskim dobrom upravlja općina (st. 3.). Pravo vlasništva i druga stvarna prava na pomorskom dobru ne mogu se stjecati po bilo kojoj osnovi (st. 4.). Odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona propisano je da se prirodnim kupalištem smatra neograđeni vodeni i s vodom neposredno povezani kopneni prostor koji je pristupačan svakomu i slobodno se može koristiti za kupanje.
21.3. Nadalje, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Odredba čl. 3. st. 2. ZPDML-a propisuje kako pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koje je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Isto propisuju i odredbe čl. 4., 5. i 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. Odredba čl. 5. st. 2. ZPDML-a propisuje kako se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Prema tome, svim citiranim pravnim propisima osiguran je pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra na način da se isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru po bilo kojoj osnovi.
21.4. Pomorsko dobro je stvar izvan prometa i njegovim korištenjem upravlja Republika Hrvatska te se ono može koristiti samo na temelju odluke državnog tijela, a objekti sagrađeni na pomorskom dobru su pripadnost tog dobra i za njih vrijede ista pravila i isti status kao i za zemljište na kojem su sagrađeni (stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-131/03-2 od 2. srpnja 2003). Dakle, objekti koji su izgrađeni zbog svoje prirode i trajne povezanosti s pomorskim dobrom, smatraju pripatcima pomorskog dobra (tako i sudska praksa VTS Pž-731/2023).
22. Nadalje, nije sporno da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže Crikvenica od 27. travnja 2000. ("Narodne novine" broj 46/00., Uredba na stranici 214-215 te popis katastarskih čestica na stranici 76-77 i 216-217 spisa) te je utvrđeno da predmetne nekretnine imaju status pomorskog dobra. Temeljem citirane Uredbe izrađen je parcelacijski elaborat radi provođenja Uredbe u katastar i zemljišnu knjigu te je područni ured katastra u Crikvenici donio rješenje o provođenju predmetnog parcelacijskog elaborata Klasa: UP/I-932-07/01-01/00077 od 4. listopada 2001. temeljem čega je nadležno državno odvjetništvo podnijelo Općinskom sudu u Crikvenici prijedlog da se, među ostalim, i za predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi učini vidljivim status pomorskog dobra (prijavni list na stranici 303-331 spisa). Taj prijedlog je nadležni sud prihvatio svojim rješenjem poslovni broj Z-677/2005 od 7. veljače 2006., no povodom žalbe GRADA CRIKVENICE, Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž-3386/2009 od 28. prosinca 2009. (rješenje na stranici 225-226 spisa) prihvatio žalbu te je tuženik GRAD CRIKVENICA upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina.
22.1. Predmetna granica pomorskog dobra nije upisana u zemljišnim knjigama te tužitelj tužbe glavnog miješanja ovom tužbom traži da se u zemljišnim knjigama utvrdi da su predmetne nekretnine pomorsko dobro. Da je neka nekretnina pomorsko dobro određeno je po samom zakonu, što znači da za postojanje ovog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi. Odluka-rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt jer je pomorsko dobro definirano zakonom. Ovom odlukom samo se utvrđuje da je određena nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu jer odgovara zakonskoj definiciji iz čl. 3. i 4. ZPDML-a.
23. Budući da je između stranaka sporno ulaze li predmetne nekretnine u pojas utvrđene granice pomorskog dobra, sud je odredio izvođenje dokaznog postupka uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke radi utvrđenja u koju česticu je spojena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te utvrditi za obje čestice koje su predmet spora k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je sagrađen objekt – restoran Crni Molo ulaze li u pojas utvrđene granice pomorskog dobra.
23.1. Uviđajem na licu mjesta 5. lipnja 2017. i 7. listopada 2024. utvrđeno je da se predmetni objekt – restoran Crni Molo s natkrivenom terasom i dvorištem nalazi na centralnom dijelu gradske plaže, odnosno na dijelu obale namijenjenom kupačima, što je jasno vidljivo i iz priloženih fotografija uz Nalaz vještaka GRUND d.o.o. (fotografije u prilogu 8 na stranici 172 i 173 spisa), kao i iz fotografija priloženih uz Nalaz vještaka GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka (fotografije na stranici 501 i 502 spisa).
23.2. Stalni sudski vještak GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka, Zvonimirova 20A, koje je obavio UU dipl.ing. geodezije iz Rijeke, Dražice, Zamet 138 u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 4. prosinca 2024. (Nalaz i mišljenje na stranici 463-502 spisa) navodi da zemljišno-knjižna čestica 1/64, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, na skici lica mjesta označeno žutom ispunom, a gdje se u naravi nalazi ugostiteljski objekt, natkrivena terasa, nadstrešnica i dvorište; dio zemljišno-knjižne čestice 9357, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nerazvrstana cesta površine 10609 m2, a u vlastovnici upisano Javno dobro u općoj uporabi - Grad Crikvenica, a na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D-E-F ogradni zid sa metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k. č. [katastarska čestica] u cijelosti, te dio na skici lica mjesta označen zelenom ispunom i oznakama D-I-J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturalno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici sa kolnikom šetališta i linija F-E-I) ogradni zid sa metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], a u navedenu površinu se ne može pristupiti sa kolnika šetališta već samo iz dvorišta ugostiteljskog objekta. Prijeporne nekretnine 1/64 i 1/65 nastale su Elaboratom geodetske izmjere broj 34, a potvrđenog od nadležnog ureda za katastar 15. ožujka 1999. i to k. č. [katastarska čestica] u površini od 189 čhv i k. č. [katastarska čestica] u površini od 6 čhv. Uredbom Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine broj 46/2000) o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže definirana je granica pomorskog dobra, a u popisu nekretnina koje pripadaju pomorskom dobru su navedene i prijeporne k. č. [katastarska čestica]. Na skici lica mjesta utvrđena granica pomorskog dobra, obilježena je plavom linijom, a koja prolazi točkama K-L-M-F-G, a prema članku 2. i grafičkom prilogu iz Uredbe. Geodetskim elaboratom za evidentiranje izvedenog stanja ceste - Strossmayerovo šetalište, broj elaborata: 2020-01 1, a potvrđenog od nadležnog katastarskog ureda 9. svibnja 2020., nekretnine 1/64 i 1/65 doživjele su promjenu i to: za k. č. [katastarska čestica] prema grafičkom prikazu, iskazu površina i prijavnom listu za zemljišnu knjigu oduzeta je površina od 13 m2 i pripojena za k. č. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta), za k. č. [katastarska čestica] prema grafičkom prikazu, iskazu površina i prijavnom listu za zemljišnu knjigu poništena je katastarska čestica u cijelosti u površini od 22 m2 i pripojena za k. č. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta). Navedene promjene evidentirane su u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] brojem Z-3038/2022, iako je za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u zemljišno-knjižnom ulošku pod brojem 6299, stajala zabilježba spora pod brojem Z-2276/2018. Provedbom Geodetskog elaborata broj 2020-011 promijenjena je granica pomorskog dobra određena Uredbom iz 2000. to na uštrb dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 13 m2 (zelena ispuna) i k. č. [katastarska čestica] u cijelosti površine 22 m2 (crvena ispuna).
23.3. Vještak u Dopuni nalaza od 31. siječnja 2025. na skici lica mjesta prikazuje i krajnju evidentiranu liniju između mora i kopna na pozicijama od I-VI (stranica 532-533 spisa), a iz kojeg proizlazi da se predmetni objekt nalazi na udaljenosti većoj od šest metara od mora.
23.4. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući da je logičan, objektivan, argumentiran i u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, posebno uzimajući u obzir da stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.
23.5. Dakle, na temelju Nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su dio k.č.
1/64 (u površini od 13 m2) te k. č. [katastarska čestica] (u površini od 22 m2) u cijelosti ušle u sastav novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nerazvrstana cesta) uslijed provedbe Elaborata za evidentiranje stanja ceste – Strossmayerovo šetalište br. Elaborata:
2020-011, kao i da je provedbom Geodetskog elaborata broj 2020-011 promijenjena granica pomorskog dobra određena Uredbom iz 2000. i to na uštrb dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 13 m2 (zelena ispuna) i k. č. [katastarska čestica] u cijelosti površine 22 m2 (crvena ispuna), a iz čega proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] površine 667 m2 te dio k. č. [katastarska čestica] (ranije k. č. [katastarska čestica], površine 22 m2) te dio k. č. [katastarska čestica] (ranije dio k. č. [katastarska čestica], površine 13 m2) nalaze unutar granica pomorskog dobra (granica pomorskog dobra obilježena je plavom linijom koja prolazi točkama K-L-M-F-G, stranica 471 spisa).
24. Navode tužitelja JADRAN d.d. da se predmetni objekt nalazi na udaljenosti većoj od šest metara od mora te da stoga ne predstavlja pomorsko dobro sud nije prihvatio. To iz razloga što je u konkretnom slučaju granica pomorskog dobra nesporno utvrđena citiranom Uredbom te su predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. [katastarska čestica]) navedene u popisu katastarskih čestica koje pripadaju pomorskom dobru (granica pomorskog dobra stranica 216-217 spisa). Uredba o određivanju granice pomorskog dobra je za sud u parničnom postupku obvezujuća. Eventualno nezadovoljstvo utvrđenom granicom ne može se rješavati u parnici radi utvrđenja vlasništva ili statusa nekretnine, već se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred upravnim tijelima ili, u slučaju sumnje u zakonitost same Uredbe, postupak pred Ustavnim sudom, koji u konkretnom slučaju nesporno nije pokrenut. Osim toga se ističe da je zakonski minimum za širinu morske obale šest metara od crte srednjih viših visokih voda, međutim osim tog kriterija se za procjenu radi utvrđenja koji dio kopna služi moru koriste i prirodni te funkcionalni kriteriji. Kopno služi moru ako se koristi za opću uporabu, kao što su plaže te šetnice neposredno uz more koje omogućuju pristup obali. U konkretnom slučaju nije sporno da se predmetni objekt nalazi na centralnom dijelu plaže odnosno na dijelu obale koji je namijenjen kupačima i koji služi općoj uporabi te kao takav predstavlja pomorsko dobro.
25. Iz sve citirane dokumentacije jasno proizlazi da su predmetne nekretnine pomorsko dobro i to prije svega iz Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje plaže Crikvenica od 27. travnja 2000. No navedena činjenica proizlazi i iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. te Elaborata iz veljače i travnja 1992. u kojima je navedeno da u temeljni kapital prednika tužitelja JADRAN d.d. nije procijenjeno zemljište, već samo objekt koji je izgrađen na pomorskom i javnom dobru. Ta činjenica proizlazi i iz Procjene vrijednosti ugostiteljskog objekta-restorana Crni Molo stalnog sudskog vještaka građevinske struke Mirjane Andres Rogović iz Crikvenice od 21. listopada 2005. u kojem je u t. 1.1.2. utvrđeno da se nekretnina nalazi u centralnom dijelu gradske plaže (stranica 27 spisa), što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta. Navedeno proizlazi i iz dopisa tuženika GRADA CRIKVENICE Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture od 27. rujna 2010. u kojem je navedeno kako nije sporno da predmetne nekretnine na kojima je izgrađen restoran Crni Molo predstavljaju pomorsko dobro (dopis na stranici 54-55 spisa). Ta činjenica proizlazi i iz Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru koji je sklopljen između Primorsko- goranske županije, kao davatelja koncesije i treće osobe, kao ovlaštenika koncesije od 2. siječnja 2008. iz čijeg čl. 2 je vidljivo da je predmet koncesije gospodarsko korištenje pomorskog dobra na području grada Crikvenice, odnosno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] te ostalim nekretninama navedenim u Ugovoru (Ugovor na stranici 190-195 spisa).
26. Budući da predmetne nekretnine u dijelu kako ih je odredio vještak u svom Nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2024. ulaze u pojas utvrđene granice pomorskog dobra, ovaj sud je svojom odlukom mogao samo utvrditi stanje na predmetnim nekretninama zasnovano navedenim rješenjima jer ne može preispitivati odluku kojom se utvrđuje granica pomorskog dobra. S obzirom da predmetne nekretnine ulaze u pojas utvrđene granice pomorskog dobra, riječ je o stvari koja je izvan prometa i koja nije sposobna biti predmetom prava vlasništva niti drugih stvarnih prava sukladno čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), čl. 4. st. 4. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te ranijem čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.). Dakle, upravo zbog toga što nekretnine predstavljaju pomorsko dobro te je riječ o stvarima izvan prometa, predmetne nekretnine nisu mogle postati vlasništvo ovdje tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica (VTS Pž-7167/15 od 22.11.17.). U konkretnom slučaju je riječ o nekretninama koje se nalaze na pomorskom dobru i zato one ne mogu biti predmet stjecanja prava vlasništva (arg. iz čl. 390.a ZV-a). Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine pomorsko dobro te je prihvatio tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja i donio odluku kao u t. I.
1. i 2. izreke presude.
27. Također se napominje da tužitelj JADRAN d.d. neosnovano navodi da je stekao pravo vlasništva procjenom predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] u društvenom kapitalu u pretvorbi. To iz razloga što je ova nekretnina nesporno pomorsko dobro na kojoj nije bilo moguće steći pravo vlasništva, neovisno o iskazu njene vrijednosti u temeljnom kapitalu društva prednika tužitelja sukladno odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer predmetna nekretnina nije mogla biti objekt stjecanja prava vlasništva. Pomorsko dobro kao opće dobro izvan je pravnog prometa neovisno o činjenici što bi takvo dobro eventualno i bilo procijenjeno u temeljni kapital društva. Rješenje u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ne utječe na stjecanje prava vlasništva, jer je to akt o utvrđivanju procijenjenih nekretnina koje su uvrštene u kapital i nema značaj akta o stjecanju prava vlasništva, već je po pravnoj prirodi uvjerenje o visini kapitala (tako i sudska praksa VTS Pž- 97/23 od 7.2.24.).
28. Budući da je utvrđeno da su predmetne nekretnine pomorsko dobro, iste ne mogu biti predmet stjecanja prava vlasništva.
28.1. Tužitelj JADRAN d.d. tužbom traži utvrđenje da je građenjem na tuđem zemljištu stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina navodeći da je predmetni restoran izgrađen prije 15. veljače 1968. pa smatra da bi se na sporni odnos trebala primijeniti pravna pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (OGZ-a).
28.2. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
28.3. Prije svega se ističe kako tužitelj tvrdi da je predmetni objekt izgrađen prije 15. veljače 1968., ali o tome spisu ne prileži niti jedan dokaz, osim navoda vještaka u Procjeni vrijednosti od 21. listopada 2005. (t. 1.1.1., stranica 27 spisa). Iz isprava koje su priložene spisu i navedene pod točkama 19.2. -19.4. obrazloženja ove presude proizlazi da je predniku društva JADRAN d.d. zemljište dano na korištenje radi izgradnje predmetnog restorana na temelju rješenja od 21. prosinca 1978., a da je građevinska dozvola za odobrenje građenja predmetnog restorana izdana 19. studenog 1979.
28.4. Odredba iz paragrafa 418. OGZ-a je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ako je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak tome nije protivio. Međutim, u vrijeme izgradnje predmetnog objekta (1979.) već je bio na snazi Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima koji je stupio na snagu 22. svibnja 1974., a sukladno odredbi čl. 4. st. 4. toga Zakona pravo vlasništva i druga stvarna prava na pomorskom dobru ne mogu se stjecati po bilo kojoj osnovi. Budući da se predmetna nekretnina u vrijeme izgradnje, kao i danas nalazila na samoj plaži, kako je utvrđeno ranije u obrazloženju ove presude, predmetna nekretnina je pomorsko dobro te tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti građenjem, a niti dosjelošću. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica te je donio odluku kao u t. II. i III. izreke presude.
29. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da su tuženici u cijelosti izgubili parnicu, dužni su tužitelju glavnog miješanja nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju glavnog miješanja, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po tužbi glavnog miješanja od 373.622,15 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 11.099,74 EUR (t. IV. izreke presude).
29.1. Tužitelj glavnog miješanja ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 163. ZPP-a, koji se sastoji od trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) i to na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 32/1, troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška sastava obrazloženog podneska od 23. listopada 2018., 11. travnja 2023., 19. rujna 2023. i 20. prosinca 2023. u iznosu od po 1.000,00 EUR (ukupno 4.000,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška sastava podneska od 8. studenog 2018. i troška zastupanja na ročištu istoga dana 8. studenog 2018. u iznosu od ukupno 1.000,00 EUR (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 2.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1 budući da je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu na kojem ga je predao, a za zastupanje na kojem mu je priznata naknada troškova pa se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice (tako i sudska praksa, VTS Pž-4621/08 od 9.11.12.), troška sastava podneska od 18. svibnja 2022. kojim predlaže nastavak postupka u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/3 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 1.000,00 EUR) budući da nije riječ o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8/1 i Tbr. 8/2, troška zastupanja na ročištima 22. veljače 2024., 7. listopada 2024. i 21. siječnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR (ukupno 3.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška zastupanja na ročištima 1. travnja 2025. i 27. studenog 2025., koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR) sukladno Tbr. 9/5 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 2.000,00 EUR), sve uvećano za troškove vještačenja i uviđaja od ukupno 899,74 EUR.
29.2. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj glavnog miješanja postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude.
30. Umješač na strani tužitelja glavnog miješanja ima pravo na naknadu parničnog troška na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Stoga je sud umješaču na strani tužitelja glavnog miješanja, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po tužbi glavnog miješanja od 373.622,15 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 38.887,50 EUR (t. V. izreke presude).
30.1. Trošak umješača se sastoji od troška zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.620,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 8. studenog 2018., 22. veljače 2024., 7. listopada 2024. i 21. siječnja 2026. u iznosu od po 5.620,00 EUR (ukupno 22.480,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška zastupanja na ročištima 1. travnja 2025. i 27. studenog 2025., koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR) sukladno Tbr. 9/5 (umješač na strani tužitelja je neosnovano tražio nagradu u iznosu od po 5.622,00 EUR uvećano za PDV), troška sastava žalbe od 5. srpnja 2022. u iznosu od 2.810,00 EUR sukladno Tbr. 10/4 (umješač na strani tužitelja je neosnovano tražio nagradu u iznosu od po 5.622,00 EUR uvećano za PDV), što ukupno iznosi 31.110,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 7.777,50 EUR sukladno Tbr. 42.
30.2. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev umješač postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki V. izreke presude.
31. Zahtjev tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 3.800,00 EUR je neosnovan (t. VI. izreke presude). Sud tužitelju glavnog miješanja nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tužitelj tražio i iznosa koji mu je sud za naprijed navedene radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo.
32. Umješačev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 35.026,25 EUR je neosnovan (t. VII. izreke presude). Sud umješaču nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je umješač tražio za zastupanje na ročištima 1. travnja 2025. i 27. studenog 2025. i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo.
32.1. Sud umješaču također nije priznao zahtjev za nagradu zastupanja na ročištu 7. siječnja 2025. u iznosu od 5.622,00 EUR uvećano za PDV budući da u ovom predmetu nije bilo zakazano ročište za dan 7. siječnja 2025. Nadalje, sud umješaču nije priznao zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR budući da te troškove odvjetnik može naplatiti od svoje stranke, ali ne i od suprotne strane u sporu temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a. Sud isto tako umješaču nije priznao zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 15. rujna 2023. u iznosu od 7.027,50 EUR uvećano za PDV budući da je žalba umješača odbačena kao nedopuštena.
Rijeka, 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).