Pr-51/2022-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miri Boban, odvj. u Splitu, protiv tuženika Brodograđevna industrija Split d.d. iz Splita, Put Supavla 1, OIB: 18556905592, zastupan po punomoćniku Milanu Veiću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Anton Luka Pivac odvj. u Splitu i punomoćnika tuženika Milana Vejića, odvj. u Split, objavljene dana 06. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Dužan je tuženik Brodograđevna industrija Split d.d. iz Splita, Put Supavla 1, OIB: 18556905592 , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 9.108,29 EUR-a bruto iz osnova manje isplaćene plaće, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosađujućem iznosu, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, br: 35/05, 41/08, 125/11,78/15), i koje na iznos od:

-777,28 € teku od 01.01.2016.g.

-775,98 € teku od 01.02.2016.g.,

-717,25 € teku od 01.03.2016.g.,

-767,92 € teku od 01.04.2016.g.,

-740,29 € teku od 01.05.2016.g.,

-773,33 € teku od 01.06.2016.g.,

-740,90 € teku od 01.07.2016.g.,

-760,86 € teku od 01.08.2016.g.,

-769,12 € teku od 01.09.2016.g.,

-753,32 € teku od 01.10.2016.g.,

-754,59 € teku od 01.11.2016.g.,

-777,45 € teku od 01.12.2016.g. pa do isplate."

II. Odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 331.81 € iz osnova neisplaćene otpremnine za 2016.g. uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, br: 35/05, 41/08, 125/11,78/15), i koje teku od 31.12.2016.g. pa do isplate."

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici cjelokupni parnični trošak u iznosu od 1.054,60 eura uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom koja je zaprimljena kod suda dana 17. listopada 2016. tužiteljica predlaže utvrditi zahtjeve tuženika od 25. travnja 2016. i 2. svibnja 2016. za iseljenje iz prostorija iz zgrade Poslovnog centra koje je koristio sindikat ništetnima jer da ugovor o radu tužiteljice nije otkazan te predlaže naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na radno mjesto referenta za opće i računovodstvene poslove. Naime, tužiteljica tvrdi da je na zahtjeve tuženika uložila zahtjev za zaštitu prava zaposlenika jer da je nasilno izbačena iz predmetnih prostorija za vrijeme vikenda bez njena prisustva kao predstavnika Radničkog sindikata tuženika čime da je izložena uznemiravanju i narušavanju dostojanstva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan ističući kako je isti nerazumljiv pa je predložio odbaciti tužbu kao neurednu. Istakao je kako tužiteljica, ukoliko se radi o sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa, nije postupila sukladno čl. 133. Zakona o radu jer nije u zakonskom roku od 15 dana u kojem je poslodavac mogao odgovoriti na zahtjev za zaštitu prava radnika podnijela tužbu sudu već je to napravila nakon proteka više od 3 mjeseca pa je predložio tužbeni zahtjev odbiti. Nadalje je istakao da, ukoliko se radi o tužbi radi smetanja posjeda, ističe prigovor zastare i protek prekluzivnog roka za podnošenje tužbe. Ukoliko se radi o tužbi radi ništetnosti, istakao je kako djelovanje tuženika nije ugovor niti je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.

3. Podneskom od 8. veljače 2017. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je predložila poništenje zahtjeva tuženika za prestankom korištenja i iseljenje iz prostorija tuženika te vraćanje tužiteljice u iste, a zatražila je isplatu razlike iz osnova manje isplaćene plaće kao i božićnicu za 2016. Tužiteljica je istakla da je premještena u prostoriju koja ne ispunjava osnovne uvjete za rad i djelovanje sindikata, da se radi o prostoriji koja se nalazi u upravnoj zgradi, koja je pod stalnim nadzorom kamera, da je po svojoj veličini neadekvatna za rad jedne osobe, a kamoli za sindikalno djelovanje. Tužiteljicu da se sustavno šikanira i diskriminira, da joj nije isplaćena božićnica za 2016. iako drugim radnicima jest, da joj je plaća manja od plaće ostalih radnika, da joj je onemogućen pristup informacijama o radnicima i njihovim radnim mjestima, što da joj je tuženik dužan omogućiti s obzirom na njen položaj u sindikatu. Istakla je kako su neosnovani navodi tuženika da je prekludirana u pravu na podnošenje tužbe jer da tužiteljica može pokrenuti spor zbog nezakonitog postupanja i diskriminacije neovisno o rokovima na koje se tuženik poziva. Navela je da je ujedno i sindikalni povjerenik i predsjednica Radničkog sindikata pa da je uputila tri dopisa upravi tuženika tražeći da joj se omogući sindikalno djelovanje te da se vrati u prostorije u kojima je prethodno djelovala prije spornih odluka poslodavca. Kako tuženik nije udovoljio, to da je postupio suprotno čl. 190. Zakona o radu. Posebno da tuženik nije o svojoj odluci za premještajem tužiteljice obavijestio Radničko vijeće niti zatražio njegovu suglasnost.

4. Tuženik je naveo kako i nadalje osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan i neuredan. Naveo je kako unutar grupacije Brodosplit djeluju tri sindikata i to Nezavisni sindikat Brodosplit, Sindikat metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat i Radnički sindikat Brodosplit, a sindikalni povjerenici su svi zaposlenici društva Brodograđevna industrija Split d.d. Kolektivni ugovor iz 2003. da je otkazan i nije na snazi od 1. siječnja 2016., a svim sindikatima da je ustupljen na korištenje određeni poslovni prostor pa su isti koristili poslovne prostorije u zgradi Poslovnog centra i to u prizemlju objekta A, površine 138,28 m2, koje koristi povjerenik Nezavisnog sindikata Brodosplita i u prizemlju objekta B, površine 58,82 m2, koje su koristili povjerenici Sindikata metalaca Hrvatske i Radničkog sindikata Brodosplit. Zbog nastalih potreba za dodatnim poslovnim prostorima, sindikatima da je u dva navrata upućena zamolba da se dva sindikata iz objekta B presele u objekt A, veće površine. Stoga da tužiteljica nije upućena da se snalazi sama za poslovne prostore za rad ili da ugovara najam poslovnih prostora već je zamoljena da koristi daleko veće prostorije od onih koje je koristila do sada. Tuženik je istakao kako tužiteljica nije dokazala da bi je tuženik diskriminirao niti da postupci tuženika predstavljaju uznemiravanje i omalovažavanje tužiteljice već u svojoj suštini odluke tuženika predstavljaju odluke u rukovođenju tvrtkom i odluke o organizaciji poslova i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika.

5. Tijekom postupka je izveden dokaz pregledom dopisa Nezavisnog sindikata Brodosplita od 16. svibnja 2016., dopisa tuženika od 8. travnja 2013., zapisnika sa sastanka tuženika od 27. ožujka 2013., izjave od 1. prosinca 2004., Sporazuma od 29. studenoga 2011., Odluke radničkog sindikata od 13. prosinca 2013., posebnog dodatka KU tuženika od 29. ožujka 2013., pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 18. ožujka 1996., zahtjeva tuženika za prestankom korištenja i iseljenja iz prostorija tuženika od 25. travnja 2016., ponovljenog zahtjeva tuženika od 2. svibnja 2016., obavijesti Brodosplit-Korporativna zaštita u svezi iseljenja od 17. svibnja 2016., podataka o radnom mjestu, odgovora na zahtjev o izdavanju policijskog izvješća I. PP Split od 19. svibnja 2016., ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice, Odluke o izmjeni/dopuni organizacije i sistematizacije radnih mjesta tuženika od 25. siječnja 2006., Izmjene/dopune br. 1/2006 i dr. od 1. veljače 2006., rješenja Ureda državne uprave u SDŽ od 21. veljače 2014., dopisa tužiteljice od 2. svibnja 2016., 17. svibnja 2016., prigovora Radničkog sindikata na ponovljeni zahtjev za prestankom korištenja i dr. od 10. svibnja 2016., KU tuženika, suglasnosti Brodosplit-Antikorozivna zaštita od 7. travnja 2017., odluke Brodosplit-Antikorozivna zaštita o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 18. travnja 2017., platnih lista za tužiteljicu, obavijesti o otkazu KU od 11. veljače 2016.,Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 28. srpnja 2020.

6. Temeljen navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom broj Pr-842/16 od 09. lipnja 2021. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iskazan pod točkom 1. u kojoj je tužiteljica zatražila poništenje Zahtjeva za prestankom korištenja i iseljenja iz prostorija tuženika od 25. travnja 2016. kao i Ponovljeni zahtjev za prestankom korištenja i iseljenje iz prostorija tuženika od 02. svibnja 2016. kao i tuženika obvezati da tužiteljicu vrati u prostorije poslovnog centra prizemlje objekt B površine 58,82 koje je koristila prije donošenja pobijanih zahtjeva. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu kojem je zatražila isplatu iznosa od 2.500,00 kuna s osnova neisplaćene božićnice za 2016. s pripadajućim kamatama. Tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen je u točci 2 te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 68.626.42 kune iz osnova manje isplaćene plaće s kamatama koje teko od dospijeća svakog pojedinog isplaćenog iznosa pa do isplate. Tuženiku je naložene naknaditi parnični trošak.

7.Odlučujući o pravodobni žalbama punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Županijski sud u Rijeci je Odlukom br. Gžr 963/21 od 19. siječnja 2022. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio točku I.1. izreke presude. Istim Rješenjem ukinuta je prvostupanjska odluka u točkama I.3., II., III.

8. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je u bitnome navodila kao i u prvoj fazi postupka ustrajući u zahtjevu za isplatom manje isplaćene plaće za 2019., kao i za isplatu iznosa od 331,81 eur za božićnicu 2016.

9. Podneskom od 02. veljače 2026. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka dip. oec. Marijana Jovića.

Predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 9.108,29 eura s osnova manje isplaćene plaće, za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

Predložila je obvezati tuženika na isplatu iznosa od 331,80 eura s osnova neisplaćene božićnice (otpremnine) za 2016.

Predložila je tuženika obvezati na podmirivanje parničnog trošak.

10. Očitujući se konačno precizirani tužbeni zahtjev tuženik se istom usprotivio u cijelosti ističući kako iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Jovića proizlazi kako Ugovori o radu tužiteljice i usporednog djelatnika nisu istog tipa, jer da je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto koje ne obuhvaća Sindikalnu djelatnost, dok su usporedni radnici s tuženikom sklopili ugovore o radu za radna mjesta Sindikalnih povjerenika. Istakao je prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika predložio je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti.

11. U nastavljenom dijelu postupka sud je izveo dokaz ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MJ i ĐJ, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke. Sud je odustao od izvođenja dokaza dopunskog vještačenja po vještaku dipl. oec. Vladimiru Krklecu te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

13. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

14. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01. veljače 2006. na radnom mjestu Referenta za opće i računovodstvene poslove.

- nije bilo sporno da je tužiteljica obavljala dužnost Sindikalnog povjerenika u radničkom sindikatu Brodogradilišta Split, te da je bila osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje radničkog sindikata kako to proizlazi Odluke Radničkog sindikata tuženika od 13. prosinca 2013. kao i Rješenja Ureda državne uprave Splitsko- dalmatinske županije od 21. veljače 2014.

15. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tuženik pasivno legitimiran, jeli potraživanje tužiteljice zastarjelo. Bio je sporan i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

U postupku je trebalo utvrditi jeli osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 9.108,29 eura s osnova manje isplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. kao i Zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 331,81 eur s osnova ne isplaćene božićnice za 2016. godinu.

16. Prema odredbi čl. 153. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) ako kod poslodavca nije utemeljeno Radničko viječe Sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze Radničkog vijeća propisane zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. ovog Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. Zakona.

17. Prema odredbi čl. 156. st. 2. Zakona o radu za rad u Radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.

18. Prema Sporazumu od 29. studenoga 2011. zaključenom između Nezavisnog sindikata Brodosplita, Sindikata metalaca Hrvatske – Podružnica Brodosplit i Radničkog sindikata Brodogradilišta Split proizlazi da će određene osobe povjerenici obnašati dužnost Sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama Radničkog vijeća u odnosu na poslodavca u poslovnom sustavu Brodosplitu. Uvidom u Odluku tuženika od 08. travnja 2013. te Rješenje Ureda državne uprave od 21. veljače 2014. i 12. siječnja 2018. razvidno je da je tužiteljica imala status Sindikalnog povjerenika za zastupanje Radničkog sindikata Brodogradilišta Split.

19. U stranačkom iskazu tužiteljica je navela kako je Predsjednica Radničkog vijeća postala u veljači 2014. te da je do tada obavljala poslove referenta za opće i računovodstvene poslove za Radnički sindikat tuženika. Uz poslove Predsjednice Radničkog sindikata da je obavljala poslove referenta u Radničkom sindikatu, obnašajući i funkciju Sindikalnog povjerenika s ovlasti Radničkog vijeća za Tvornicu dizel motora. Iskazala kako je baš ona bila odabrana za Sindikalnog povjerenika s ovlastima Radničkog vijeća u ime tri sindikata koja su egzistirala kod tuženika i to baš u utuženom razdoblju. Radnički sindikat da je prije privatizacije tj. u utuženom razdoblju ima cca 250 članova, nakon privatizacije manji broj bio.

Međutim, kako je u utuženom razdoblju tijekom 2016. ostvarivala plaću u visini određenoj sklopljenim Ugovorom o radu iz veljače 2006. Iskazala je da je kao Sindikalna povjerenica bila ovlaštena pristupiti podacima vezanim za zaštitu prava i interesa radnika, tako da je imala neposredan uvid u visinu plaće dvojice sindikalnih povjerenika preostala dva sindikata kod tuženika (ĐJ i MJ), čija je plaća bila veća od njene, iako su obavljali iste poslove kao i ona. Istaknula je da MJ nije imao ovlaštenja Sindikalnog povjerenika s ovlastima Radničkog vijeća.

Na koncu, kako je od drugih radnika tuženika doznala da im je bila isplaćena božićnica za 2016. godinu, njoj da nije bila isplaćena, nije imala saznanja jeli tuženik donio posebnu Odluku glede isplate božićnice za 2016. godinu.

20. Svjedok MJ iskazao je da je posljednjih 20 godina Povjerenik nezavisnog sindikata tuženika, koju funkciju je obnašao profesionalno i u utuženom razdoblju. Iskazao je da je izvršavao poslove isključivo vezano za radi Sindikata sukladno čemu mu je isplaćivana plaća u visini reguliranoj odredbama Kolektivnog ugovora. U utuženom razdoblju da je tužiteljica bila predsjednica Radničkog sindikata tuženika, osnovanog prije privatizacije, kako smatra da je tužiteljica poslove predsjednice Radničkog sindikata obavljala profesionalno (da više nije obavljala poslove radnog mjesta na kojem je radila prije nego je postala predsjednica Radničkog sindikata). Tužiteljica kao predsjednica Radničkog sindikata da je u utuženom razdoblju obavljala istovrsne poslove kao on, kao predsjednik Nezavisnog sindikata. Njihovi sindikati da su povremeno surađivali ukoliko su njihovi stavovi vezani za radnička prava i bili sukladni, u protivnom da nisu surađivali. Svjedok je pretpostavio da je božićnica za 2016. bila isplaćena. Iskazao je da tuženik nije bio obvezan božićnicu isplatiti svake godine. Radnički sindikat da je imao mani broj članova od preostalih dva sindikata.

21. Svjedok ĐJ iskazao je da je utuženom razdoblju obnašao funkciju glavnog sindikalnog povjerenika Metalaca Hrvatske, koji je u tuženom razdoblju imao cca 300članova. S tim u svezi da je s tuženikom sklopio ugovor o radu za radno mjesto sindikalnog povjerenika jer se tim poslovima mogao baviti isključivo profesionalno. S tim u svezi da je primao plaću samo za poslove vezane za rad Sindikalnog povjerenika. Glede tužiteljice svjedok je iskazao da je ista bila predsjednica Radničkog sindikata jednog od tri sindikata tuženika, nije imao saznanja ni o poslovima koje je izvršavala niti o visini plaće koju je ostvarivala. Međutim, iskazao je kako je na sastanku u Ministarstvu nazoćila tužiteljica kao predsjednica svog sindikata zajedno s T i njim osobno. Naime, kako na sastancima u Ministarstvu predsjednici sindikata i povjerenici predstavljaju i zastupanju interese svojih sindikata.

22. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra kako je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove Sindikalnog povjerenika te predstavljala radničko vijeće, navedeno nedvojbeno proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice koji je u bitnom suglasan iskazima sindikalnih povjerenika ĐJ i T (povjerenika preostala dva sindikata kod tuženika). Svjedok MJ povjerenik Nezavisnog sindikata iskazao kako je tužiteljica poslove predsjednice Radničkog sindikata izvršavala profesionalno, te da je obavljala istu vrstu poslova kao i on. Svjedok ĐJ je pak potvrdio kako je tužiteljica nazočila zajedno s drugim povjerenicima sastanku na kojem uobičajeno predsjednici sindikata i povjerenici zastupaju prava i interese svojih članova. Činjenica da je tužiteljica izvršavala iste poslove kao ĐJ i MJ proizlazi i iz postupanja tuženika kada se tužiteljici kao predsjednici Radničkog sindikata obratio u istom trenutku kao glavnom povjereniku ĐJ radi iseljenja iz prostorija tuženika i to u dva navrata dana 25. travnja 2016. i dana 02. svibnja 2016. Na što je, tužiteljica kao predsjednica sindikata izjavila prigovor. Dakle, iz navedenih dokaza kao i iz Odluke tuženika od 08. travnja 2013., te Rješenja Ureda državne uprave od 21. veljače 2014. i 12. siječnja 2018. proizlazi da je tužiteljica imala status Sindikalnog povjerenika za zastupanje Radničkog sindikata tuženika. Iz dokaza proizlazi kako je tužiteljica izvršavala iste poslove kao i Sindikalni povjerenici ĐJ i T, profesionalno i kvalitativno i kvantitativnom vrstom poslova (nazoči sastancima u Ministarstvu, komunicira s upravom vezano za korištenje prostora tj. iseljenje i sl.).

23. Slijedom navedenog, polazeći o činjenice da je u utuženom razdoblju tužiteljica obavljala iste poslove kao i sindikalni povjerenici kao i MJ i ĐJ, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće. Navedeno u smislu odredbe č. 8. Ugovora o radu tužiteljice br. 002 od 01. veljače 2006., kojom je utvrđeno da zaposlenik ima pravo na povećanu plaću po osnovi stimulacije i dodataka u skladu s Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima zaposlenika tuženika, te u smislu Kolektivnog ugovora. Tužiteljica obavljala poslove sindikalnog povjerenika profesionalno, štoviše i poslove predstavnika radničkog vijeća. Po mišljenju ovog suda, u smislu citiranog odredbi Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće iz osnova manje isplaćene plaće u razdoblju od siječnja do prosinca 2016. godina.

24. Kako bi se utvrdila visina razlike sud je izveo dokaze ponovnim pregledom vještačenja sačinjenih po vještaku dipl. oec. Daliboru Krklecu, te je slijedom upute Županijskog suda u Rijeci izveo dokaz ponovnim vještačenjem po vještaku financijsko

– knjigovodstvene struke, suglasnošću stranaka vještvo je izradio dipl. oec. Marijan Jović.

25. Dakle, vještak dipl. oec. Dalibor Krklec pregledom dokumentacije koju je dostavio tuženik, tužiteljičinog ugovora o radu i obračunskih listi plaća za usporedne radnike, utvrdio je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu br. 002 na neodređeno vrijeme od dana 01. veljače 2006. na radnom mjestu Referenta za opće računovodstvene poslove s koeficijentom složenosti poslova 2,82. Nadalje, da je u utuženom razdoblju obračun i isplata plaće tužiteljici bila vršena na temelju ugovorenog koeficijenta složenosti poslova od 2,82.

U dopuni vještačenja utvrdivši kako je tužiteljica obavljala poslove sindikalnog povjerenika, vještak je zaključio da se ista može usporediti s radnicima tuženika ĐJ koji je s tuženikom sklopio Ugovor o radu 21. prosinca 2007. za poslove radnog mjesta Povjerenika Sindikata metalaca Hrvatske. Nadalje, za radnika MJ koji je s tuženikom sklopio ugovor o radu 03. ožujka 2007. za poslove radnog mjesta Povjerenik II Nezavisnog sindikata.

Vještak je utvrdio razliku između bruto plaće koju su ostvarili usporedni radnici i koje je ostvarila tužiteljica u utuženom razdoblju. Na koncu, utvrdio je razliku između bruto plaće usporednih radnika i plaće koju je tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 68.626,42 kune.

26. U nastavljenom dijelu postupka sud je izveo dokaz pojašnjenjem vještva dipl. oec. Dalibora Krkleca (zbog zdravstvenih razloga više nije na popisu sudskih vještaka) pa je dopunsko vještvo izradio stalni sudski vještak za financije dipl. oec. Marijan Jović koje je sud kao stručno i argumentirano u cijelosti prihvatio, na koje vještvo punomoćnici stranka nisu imali primjedbi.

27. Dipl. oec Marijan Jović zaključio je kako je vještak Krklec u dopuni nalaza od 01. listopada 2020. utvrdio kako su JJ i DJ usporedni radnici s tužiteljicom jer su kao i tužiteljica obavljali poslove sindikalnog povjerenika, s tim u svezi da je izračunao razliku između prosjeka bruto plaće navedenih djelatnika tuženika i bruto plaće tužiteljice, koji izračun vještak dipl. oec. Jović smatra matematički točnim. Nadalje, zaključio je kako je točan matematički izračun razlike plaće prihvatio u potpunosti, te utvrđene iznose preračunao u valutu EUR po fiksnom tečaju konverzije, pobliže iskazano u tablici koja prileži vještvu.

Na koncu, kako je ukupan iznos razlike između prosječne bruto plaće usporednih radnika i bruto plaće koje tijekom 2016. primila tužiteljica 9.108,29 eura bruto po mjesecima kako je tabelarno izraženo, kako je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev. Obzirom da je tužiteljica tužbeni zahtjev pod točkom I iskazala sukladno nalazu i mišljenju vještaka dip. oec. Krklec i dipl. oec. Jović toga je valjalo kao osnovano prihvatiti.

28. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kako je zatražila (tijek zateznih kamata nije bio osnovan) izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za dosuđeni iznos. Naime, odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04,73/08,80/10,114/11,22/12,144/12,43/13,112/13, 125/13,148/13,83/14,143/14 i 138/15) propisano je da predujam poreza na dohodak obračuna obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. citiranog Zakona to prilikom svake isplate prema propisima koji veža na dan isplate u smislu odredbe čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 146/09,123/10,137/11,61/12, 69/13,160/13,157/14 i 137/15) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitkom nesamostalnog rada iz čl. 14. citiranog Zakon odnosno čl. 11. citiranog Pravilnika, umanjenog za obračune i uplaćene doprinose za obvezno osiguranje iz primitka o posebnim propisima i umanjeno za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1 i 2. Slijedom navedenog, je u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Zato je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

29. Prigovora zastare nije osnovan jer se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016., iz navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev postavljen unutar roka od pet godina predviđenog za zastaru potraživanja iz radnog odnosa iz čl. 139. Zakona o radu.

30. Prigovor promašene pasivne legitimacije, nije osnovan jer je tužiteljica dana 01. veljače 2006. sklopila ugovor o radu (str. 30 spisa) na neodređeno vrijeme za poslove referenta za opće i računovodstvene poslove s poduzećem Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., Put Supavla bb. koji je pravi prednik u tužbi naznačenog tuženika Brodograđevna industrija Split d.d., Put Supavla 21, što je opće poznata činjenica.

31. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom božićnice za 2016., osim puke tvrdnje tužiteljice da je drugim radnicima božićnica za 2016. bila isplaćena kao i iz nepreciznih i paušalnih iskaza svjedoka JJ i DJ kako se ne sjećaju jeli božićnica bila isplaćena, tj. kako je ipak bila isplaćena, iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi da je tuženik bio u obvezi isplatiti božićnicu za 2016. godinu. Naime, vještak dipl. oec. Krklec naveo je kako tužiteljici kao ni usporednim radnicima božićnica za 2016. nije bila isplaćena. Nadalje, u Pravilniku o radu tuženika iz siječnja 2016. nije bila razvidna obveza tuženika za isplatu božićnice kao ni visina iste. Na koncu, iz dopisa Državne uprave Splitsko-dalmatinske županije od 11. veljače 2016., (podatak pribavljen u prvoj fazi postupka) kako je Kolektivni ugovor bio stavljen izvan snage tj. da je bio upisan otkaz Kolektivnog ugovora tuženika iz 2004. s danom 11. veljače 2016. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je postajala odluka koju je tuženik bio u obvezi isplatiti božićnicu za 2016., i u kojem iznosu, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice u ovom dijelu kao neosnovan trebalo odbiti kao što je odlučeno pod točkom II izreke presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak te uspjeh u sporu, kojeg sud procjenjuje na 66%, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za: sastav 4 podneska po 100 bodova te zastupanje na 10 ročišta po 100 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda bez PDV iznosi 1.858,12 eura. Nadalje, za pristup ročišta održana: 11.01.2024.,08.04.2024., 16.02.2026. po 200,00 eura. Za ročišta održana 11.10.2023., 19.11.2025. po 50,00 eura, za sastava podneska od 02.02.2026. 200,00 eura i za sastav žalbe 250,00 eura, uz pripadajući PDV punomoćniku tužitelja pripadao bi parnični trošak u iznosu 1.437,50 kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 1.858,12 eura tako bi punomoćniku tužiteljice pripadao parnični trošak u ukupnom iznosu 3.295,66 eura. Kada se prebiju parnični trošak tužitelja i tuženika tužiteljici se obistinjuje razmjeran iznos od 1.054,60 eura na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonsku kamatom koja teče od 06. ožujka 2026. pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima kao što je odlučeno pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 06. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis