REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1525/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Gordani Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Čule, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Roto Dinamic d.o.o., Samobor, Ulica grada Wirgesa 14, OIB: 24723122482, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Krešimira Čule, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Mandića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, dana 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice na temelju ovršne isprave - bianco zadužnice Javnog bilježnika GF iz [adresa], M. Matošeca 3 pod brojem broj OV--8602/11 kao i ovrha u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 1286/2019 određena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1286/2019 od 22. travnja 2021.g. koje ovrhe se vodi po prijedlogu ROTO DINAMIC D.O.O., Samobor, Ulica grada Wirgesa 14, OIB: 24723122482 kao ovrhovoditelja protiv IF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknade trošak ovog parničnog zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženika Roto Dinamic d.o.o., Samobor, Ulica grada Wirgesa 14, OIB: 24723122482, troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 06. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu dana 04.03.2025. navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1826/2019 od 5.2.2025. tužiteljica (tamo ovršenica) upućena protiv tuženika (tamo ovrhovoditelja) pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Tuženik je na temelju bianco zadužnice broj OV-8602/11 Javnog bilježnika GF sa sjedištem ureda u Zagrebu, M. Matošeca 3, dana od 01.04.2011. pokrenuo ovrhu protiv ovršenika, i to najprije na pokretninama ovršenika koja se vodila pred naslovljenim sudom pod br. Ovr-4761/2017 te kasnije, u ovršnom postupku broj Ovr-1826/2019, na plaći ovršenika. Rješenje o ovrsi u predmetu Ovr-1826/2019 doneseno je dana 22.4.2021 te je postalo pravomoćno s danom 14.5.2021. Na bjanco zadužnici je samo ovjeren potpis ovršenika (nema solemnizacije). Pema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji je zauzet na sedmoj sjednici Građanskog odjela VSRH 19. studenog 2018., na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada čl.255. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada čl.233. ZOOO/05). Obzirom da sporna zadužnica nije solemnizirana, prema navedenom pravnom shvaćanju, na nju se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Obzirom da je ovrha pokrenuta tek 2017.g. zastarni rok od 5 godina je istekao 2016.Tužiteljica pored navedenog ističe i prigovor zastare same tražbine. Ovo se odnosi kako na glavnicu tako i na na pojedina potraživanja (kamate na glavnicu, troškove ovršnog postupka i kamate na troškove ovršnog postupka). Slijedom iznijetog, tužiteljica smatra da je ovrha nedopuštena te predlaže tužbeni zahtjev usvojiti i naložiti tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik je na temelju bjanko zadužnice posl. br.: Ov-8602/11 od 01. travnja 2011., a koju zadužnicu je potvrdio javni bilježnik GF, pokrenuo ovršni postupak na pokretninama tužiteljice 7. lipnja 2017. S obzirom na to da je ovrha na pokretninama tužiteljice ostala bezuspješna, tuženik je predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe 29. travnja 2019., a kojem prijedlogu je sud udovoljio te je ovrha određena i na plaći. Predmetno rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno 14. svibnja 2021. Suprotno tvrdnjama tužiteljice sporna zadužnica na temelju koje je pokrenut ovršni postupak na pokretninama pa kasnije na plaći tužiteljice je solemnizirana. S obzirom na to da se na tražbine koje su potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina, da je sporna bjanko zadužnica solemnizirana 4. siječnja 2011., a da je ovrha pokrenuta 2017., jasno je da nema govora o zastari potraživanja tuženika niti mjesta primjeni čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Tuženik spori i prigovor zastare same tražbine. S obzirom na to da je tuženik protiv tužiteljice vodio ovršne postupke još od 2013. na temelju iste činjenične i pravne osnove, razvidno je da je zastara prekinuta sukladno citiranom članku, stoga je tužiteljičin prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Tužiteljica u tužbi ne spori postojanje pravnog odnosa s tuženikom iz kojeg je proizašla tražbina za čije je osiguranje dana predmetna zadužnica. Dakle, predmetni se postupak vodi isključivo zbog pravnog pitanja je li nastupila zastara ili nije. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom Sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tijekom postupka sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u zaključak ovog suda poslovni broj: Ovr-1826/2019-33 od 05. veljače 2025. (list 3 spisa), spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-433/2019 (ranije Ovr-4761/2017 odnosno Ovr-4761/17) i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1826/2019.

4. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka GF, javnog bilježnika obzirom da je sve sporne činjenice utvrdio temeljem provedenih dokaza te je navedeni prijedlog ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti postupka. Također nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice jer je ista odustala od prijedloga za njezinim saslušanjem, a što proizlazi iz raspravnog zapisnika od 23. siječnja 2026.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmet zahtjeva je proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22, 06/24 – dalje OZ).

7. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1826/19 utvrđeno je da je temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, od 30.04.2019. radi promjene predmeta i sredstva ovrhe – na plaći ovršenika, ovdje tužiteljice, na temelju bjanko zadužnice koju je dana 01.04.2011. pod posl. brojem OV-8602/11 potvrdio javni bilježnik GF iz [adresa] u iznosu od 123.108,64 kn sa zateznom kamatom od 12.08.2013. do isplate, na temelju rješenja o ovrsi Ovrpl-12732/13 od 20.03.2014. za trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.705,00 kn sa zateznom kamatom od 21.03.2014. do ispate, te na temelju rješenja o ovrsi Ovr-4761/2017 od 07.06.2017. za trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom od 08.06.2017. do ispate, dana 22. travnja 2021. doneseno rješenje na plaći ovršenice. Ovršenica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu izvan roka te da je zaključkom poslovni broj: Ovr-1826/2019-33 od 05. veljače 2025. upućena proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Također je utvrđeno da je rješenjem o ovrsi Ovrpl-12732/13 od 20.03.2014. određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.705,00 kn te da je navedeno rješenje pravomoćno dana 17.04.2014.

8. Uvidom u bjanko zadužnicu koja se u originalu nalazi u predmetu posl. br. Ovr-1826/19 utvrđeno je da je ista izdana do 500.00,00 kn te da istom dužnik IF, ovdje tužiteljica, kao vlasnik obrta " [obrt]" daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 123.108,64 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. kolovoza 2013. do namirenja zaplijene svi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u ovoj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku Roto Dinamic d.o.o., ovdje tuženiku. Zadužnica je izdana 01.04.2011. Na 3. stranici bjanko zadužnice javni bilježnik GF navela je: „Potvrđujem da sam prednju ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku i sadržaju odgovara PRAVILNIKU O OBLIKU I SADRŽAJU BJANKO ZADUŽNICE (NN 147/10, NN 16/11). Sudionicima pravnog posla sam ispravu pročitala te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršne isprave – pravomoćnog rješenja o ovrsi.“

9. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-4331/2019 (ranije Ovr-4761/2017 odnosno Ovr-7601/18) utvrđeno je da je temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, od 21.06.2016., protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, na temelju bjanko zadužnice koju je dana 01.04.2011. pod posl. brojem OV-8602/11 potvrdio javni bilježnik GF iz [adresa], dana 07.06.2017. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-4761/2017 kojim je određen trošak u iznosu od 3.125,00 kn, a koje rješenje je pravomoćno dana 16.10.2017. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu nazvanu prigovor koja je na ovom sudu zaprimljena 28.12.2017., a predana putem pošte dana 27.12.2017. Rješenjem ovog suda poslovni br. Ovr-4761/17-18 od 16.2.2018. navedena žalba odbačena je kao nepravovremena. Protiv navedenog rješenja ovršenica je podnijela žalbu, a rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-397/2018-2 od 27.4.2018. žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda. U navedenom predmetu ovrhovoditelj je dana 30.4.2019. podnio prijedlog radi promjene predmeta i sredstva ovrhe na plaći ovršenice, a koji je izdvojen iz navedenog predmeta te je formiran spis ovog suda poslovni bro Ovr-1826/2019. Rješenjem poslovni broj Ovr-7601/18-39 (ranije Ovr- 4761/17) od 14.5.2019. obustavljena je ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4761/17 od 7.6.20217. na pokretninama ovršenika te su ukinute sve provedene radnje. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu, a rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-796/2019-2 od 22.11.2019. uvažena je žalba ovrhovoditelja kao osnovana, ukinuto je rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-7601/18-39 od 14.5.2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Dana 12.5.2021. ovršenica je podnijela žalbu na rješenje o ovrsi, a navedena žalba odbačena je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-4331/19-46 (ranije Ovr-7601/18, 4761/17) od 2.7.2021. Dana 2.10.2024. doneseno je rješenje poslovni broj Ovr-4331/19-46 (ranije Ovr-7601/18 i Ovr-4761/17) kojim se obustavlja postupak ovrhe određen ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4761/17 od 7.6.2017. na pokretninama ovršenika, a koje rješenje je pravomoćno s danom 22.11.2024.

10. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je temelju bjanko zadužnice koju je dana 01.04.2011. pod posl. brojem OV-8602/11 potvrdio javni bilježnik GF, potvrđena je sukladno čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu .Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, te su slijedom toga kod zadužnice ispunjene pretpostavke iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), jednako kao i na potraživanja iz rješenja Ovrpl-12732/13 od 20.03.2014. i Ovr- 4761/2017 od 07.06.2017.

11. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

13. Tim slijedom zastara prava iz bjanko zadužnice koju je tužiteljica izdala tuženiku počinje teći prvog dana od dospijeća zadužnice, a to je slijedećeg dana nakon dana izdavanja zadužnice, a kako je zadužnica izdana 01.04.2011., zastarijevanje je počelo teći 02.04.2011. Zastarijevanje u odnosu na potraživanje po rješenja o ovrsi Ovrpl-12732/13 od 20.03.2014 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.705,00 kn sa zateznom kamatom od 21.03.2014. do ispate započeo je teći od pravomoćnosti navedenog rješenja odnosno od 17.04.2014., a na rješenje o ovrsi Ovr-4761/2017 od 07.06.2017. za trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom od 08.06.2017. do isplate od pravomoćnosti navedenog rješenja odnosno od 17.10.2017.

14. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. U konkretnom slučaju u odnosu na bjanko zadužnicu zastara je prekinuta dana 21.06.2016. kada je tuženik, ako ovrhovoditelj temeljem predmetne bjanko zadužnice pokrenuo ovršni postupak u predmetu ovog suda posl. br. Ovr-4331/2019 (ranije Ovr-4761/2017 odnosno Ovr-7601/18) te bi zastara počela ponovno teći pravomoćnošću rješenja o obustavi postupak ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4761/17 od 7.6.2017., dakle dana 22.11.2024., da u međuvremenu dana 30.04.2019. tuženik kao ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je dana 22.04.2021. doneseno rješenje o ovrsi doneseno Ovr-1826/19 čeme je ponovno prekinuta zastara u odnosna sve tri isprave (bjanko zadužnicu, rješenje o ovrsi Ovrpl-12732/13 od 20.03.2014 i rješenje o ovrsi Ovr-4761/2017 od 07.06.2017).

16. Nadalje, uvidom u bjanko zadužnicu utvrđeno je da je ista izdana radi naplate potraživanja u iznosu od 123.108,64 kn sa zateznom kamatom od 12.08.2013. do isplate. Tužiteljica u tužbi ne spori postojanje pravnog odnosa s tuženikom iz kojeg je proizašla tražbina za čije je osiguranje dana predmetna bjanko zadužnica, visinu potraživanja i dospijeće potraživanja, te nije predložila dokaze na okolnost dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji je osigurava zadužnicom odnosno na okolnost od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze slijedom čega je prigovor zastare same tražbine temeljem pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1., a u vezi s odredbom čl.221.a ZPP) sud ocijenio neosnovanim.

17. Slijedom naprijed navedenog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona radi kojih bi pljenidba i prijenos u postupku bili nedopušteni radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ) u skladu s postavljenim zahtjevom te prema vrijednosti predmeta spora.

19. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1), te trošak zastupanja na ročištu 23.01.2026. 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25 % ukupno iznosi 500,00 eur.

20. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Tužitelj nema pravo na troškove postupka obzirom da je u cijelosti spor izgubio.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sudac:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika