Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-85/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu toga suda mr. sc. Borisu Vukoviću u pravnoj stvari tužitelja [obrt], obrt za trgovinu i usluge, vl. DI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 8/II, protiv tuženika M LINE d.o.o., Jarmina, Vatroslava Lisinskog 41, OIB: 93361120581, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Plavšić odvjetnik iz Vinkovaca, Duga ulica 10, radi isplate iznosa od 974,47 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 6. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovrv-9351/2022-6 od 31. siječnja 2023. godine kojim se na temelju vjerodostojne isprave nalaže tuženiku M LINE d.o.o., Jarmina, Vatroslava Lisinskog 41, OIB: 93361120581 da u roku od osam dana tužitelju [obrt], obrt za trgovinu i usluge, vl. DI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri tražbinu u iznosu od 974,47 EUR (slovima: devetstotinasedamdesetčetirieuraičetrdesetsedamcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.806,77 HRK / 372,52 EUR od 18.06.2022.,

- na iznos od 1.179,37 HRK / 156,53 EUR od 18.06.2022.,

- na iznos od 3.356,00 HRK / 445,42 EUR od 19.06.2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 1.593,75 HRK / 211,53 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, a od 1. siječnja 2023. nadalje, i to tako da se potražuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena (%), u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Tužitelj [obrt], obrt za trgovinu i usluge, vl. DI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 582,41 EUR (slovima: petstotinaosamdesetdvaeuraičetrdesetjedancent) u roku od petnaest dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (slovima: stoosamdesetsedameuraipedesetcenti) kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja [obrt], obrt za trgovinu i usluge, vl. DI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za određivanjem prethodne mjere kojom se određuje zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u visini iznosa utužene tražbine s pripadajućim kamatama i nastalim troškovima ovrhe.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog Općinski sud u Vinkovcima donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-9351/2022-6 od 31. siječnja 2023. godine radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 974,47 EUR sa za zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor, a Općinski sud u Vinkovcima rješenjem poslovni broj: 4 Povrv- 41/23-2 od 16. veljače 2023. oglasio se stvarno stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti rješenja, predmet ustupio nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: 7 Povrv-85/2023-4 od 23. ožujka 2023. godine ovaj sud stavio je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik osporava navedeno rješenje o ovrsi navodeći da nema u poslovnim knjigama navedeni dug niti da isti postoji, te da ništa ne duguje tužitelju.

4. Tijekom postupka tužitelj navodi da je u isto vrijeme dok je HI ostvarivao svoj poduzetnički pothvat putem društva pravne osobe dužnika M LINE d.o.o. bio zaposlen kao radnik s punim radnim vremenom kod tužitelja kao komercijalist u prodaji robe iz prodajnog programa tužitelja i to dominantno zamjenskih dijelova potrebnih u održavanju motornih vozila, a što je i osnovna poslovna djelatnost tuženika M LINE d.o.o. Tuženik smatra da je HI kao jedini član društva i član uprave tuženika koristio svoje privilegije kao radnik tužitelja da bi dolazio do robe koju je potom u okviru poduzetničkog pothvata tuženika ugrađivao prilikom servisnog održavanja vozila svojih klijenata.

5. Tužitelj ističe da iz tog razdoblja angažmana ŽI kao radnika kod tužitelja dolaze i tri računa koji su predmetom utuženja u ovom postupku, a po kojima su robu ŽI za potrebe njegovog društva pravne osobe, ovdje tuženika M LINE d.o.o., isporučili njegovi radni kolege u prodajnoj jedinici tužitelja u [adresa] LI i SI, a koje tužitelj predlaže saslušati kao svjedoke u ovom postupku na okolnost izvršene isporuke robe koja je predmetom utuženja ŽI. Tužitelj posebno napominje da je HI potpisao sva tri računa koja su predmetom utuženja u ovom postupku, s tim da je kod računa koje je izdao LI preko svog potpisa u preklapanju vlastitih sfera djelovanja otisnut štambilj tužitelja kojim je raspolagao kao zaposleni komercijalist.

6. Tužitelj navodi da je tuženik potpisao kompenzaciju u lipnju 2022., u kojoj je navedeno da se ona sačinjava na iznos od 35.472,43 HRK, dok se određeno navodi da je tada preostali dug u iznosu od 7.342,14 HRK, pri čemu je upravo riječ o iznosu koji je utužen u ovom postupku.

7. Tužitelj je također predložio da sud temeljem odredbe čl. 221.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) od Ministarstva financija, Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koja je predmetom utuženja u ovom postupku.

8. Također, tužitelj je predložio da sud odredbi prethodnu mjeru na način -budući je vjerojatniji tužiteljev uspjeh u sporu - da odredi zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u visini iznosa utužene tražbine s pripadajućim kamatama i nastalim troškovima ovrhe, jer smatra da iz navoda prigovora i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu.

9. Tuženik tijekom postupka osporava da je primio robu prema trima utuženim računima, da potpis na navedenim računima - otpremnicama nije njegov i da je svoje poslovne odnose s tužiteljem riješio kompenzacijom od 30. travnja 2022. godine.

10. Na pripremnom ročištu sud je odbio prijedlog tužitelja da tuženik po pozivu suda dostavi prijavu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje svakog pojedinog računa iz knjige UR sve sukladno čl. 221.b. ZPP-a te da se sasluša tužitelj kao stranka. Također je odbijen i prijedlog tuženika radi provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja vještačenja na okolnost poslovnog odnosa tužitelja i tuženika, odnosno isporuke robe i međusobnih plaćanja.

11. Navedene prijedloge tužitelja i tuženika sud je odbio budući da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 6. ZPP-a), a stranke su navedene dokaze predložile izvan navedenog zakonom propisanog roka i o tome su prethodno od suda bile i upozorene u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

12. Radi utvrđenja sporne činjenice da li je tuženik preuzeo robu od strane tužitelja po utuženim računima - otpremnicama sud je prihvatio prijedlog tužitelja i odredio na navedenu okolnost saslušanje tadašnjih djelatnika tužitelja svjedoka LI i ĆI, kao i na istu okolnost prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Također, sud je prihvatio prijedlog tužitelja i zatražio od Ministarstva financija Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu navedenu u tri utužena računa otpremnice u smislu čl. 221.b ZPP-a. Sud je također i rješenjem poslovni broj: 7 Povrv-85/2023-23 od 3. studenog 2023. godine po prijedlogu tužitelja odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem po Ministarstvo unutarnjih poslova, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić" Zagreb, sa zadatkom vještaka da utvrdi da li je račun – otpremnicu broj 8722/09/01 22- 008722/09/01 od 20. svibnja 2022., račun – otpremnicu broj 8659/09/01 22- 008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i račun – otpremnicu broj 8658/09/01 22- 008658/09/01 od 19. svibnja 2022. potpisao zakonski zastupnik tuženika HI.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u izvod iz otvorenih stavaka kupaca (str. 10.), račun – otpremnicu broj 8722/09/01 22- 008722/09/01 od 20. svibnja 2022., račun – otpremnicu broj 8659/09/01 22- 008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i račun – otpremnicu broj 8658/09/01 22- 008658/09/01 od 19. svibnja 2022. (str. 11.-13. spisa), izvadak iz obrtnog registra od 14.03.2023. (str. 33.-35. spis), izvadak iz sudskog registra od 14.03.2023. (str. 36.- 38. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 47. -48. spisa), Ugovor o radi na neodređeno vrijeme (st. 49.-50. spisa), mail korespondenciju (st. 51. spisa), račun – otpremnicu broj 8722/09/01 22-008722/09/01 od 20. svibnja 2022., račun – otpremnicu broj 8659/09/01 22-008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i račun – otpremnicu broj 8658/09/01 22-008658/09/01 od 19. svibnja 2022. (str. 52.-54. spsia), Izjavu o prijeboju-kompenzacija (str. 55. spisa), račun – otpremnicu broj 8722/09/01 22-008722/09/01 od 20. svibnja 2022., račun – otpremnicu broj 8659/09/01 22-008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i račun – otpremnicu broj 8658/09/01 22-008658/09/01 od 19. svibnja 2022. (str. 65.-67. spisa), dopis RH Ministarstva financija Porezne uprave PU Vukovar Ispostava Vinkovci od 13.07.2023. (str. 68. spisa), izvadak iz obrtnog registra od 21.09.2023. (str. 74. -76. spisa), izvadak iz sudskog registra od 21.09.2023. (str. 77. -79. spisa), potpise HI (str. 138.-141. spisa), Ugovore o radu na neodređeno vrijeme (str. 144.-147. spisa), Izjavu o prijeboju-kompenzacija (str. 148. spisa), račun – otpremnicu broj 8722/09/01 22- 008722/09/01 od 20. svibnja 2022. (st. 149. i 151. spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 152.-155. spisa), Izjavu o prijeboju-kompenzacija (str. 156. spisa), izvadak iz obrtnog registra od 04.12.2023. (str. 157. -159. spisa), izvadak iz sudskog registra od 04.12.2023. (str. 160.-162. spisa), Plaće – potpisna lista (str. 185-193. spisa i 196.-204. spisa), potpise HI u izvorniku (str. 210. -215. spisa), Nalaz i mišljenje vještaka sa specifikacijom materijala vještačenja od 01.07.2025. (str. 221.-226. spisa) kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 974,47 EUR koji se odnosi na isporučenu robu prema tri utužena računa - otpremnice.

15. U konkretnom predmetu sporno je da li je tuženik preuzeo robu od strane radnika tužitelja po izdanim računima - otpremnicama broj 8722/09/01 22- 008722/09/01 od 20. svibnja 2022., broj 8659/09/01 22-008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i broj 8658/09/01 22-008658/09/01 od 19. svibnja 2022.

16. Sud je ocijenio da nije osnovan navod tužitelja da je tužitelj temeljem ugovora o kupoprodaji predao stvari naznačene u tri predmetna računa - otpremnice tuženiku kao kupcu, te da mu je stoga tuženik dužan platiti utuženu cijenu prema predmetnim računima-otpremnicama.

17. Tužitelj je u spis kao dokaz svojih navoda da je predmetnu robu predao tuženiku dostavio navedene račune otpremnice za koje tvrdi da ih je kao dokaz o preuzimanju potpisao tuženik. Radi utvrđenja sporne činjenice da li je tuženik preuzeo stvari od strane tužitelja po utuženim računima - otpremnicama sud je prihvatio prijedlog tužitelja i odredio na navedenu okolnost saslušanje svjedoka LI i ĆI, tadašnjih djelatnika tužitelja za koje tužitelj navodi da su upravo te dvije osobe isporučile utužene stvari tuženiku.

18. Međutim, sud je utvrdio na temelju izvedenog dokaza svjedočenjem tadašnjeg djelatnika tužitelja LI na ročištu održanom 26. listopada 2023. da isti nema saznanja da je tuženik preuzeo robu prema dva utužena računa otpremnice broj 8659/09/01 22-008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i broj 8658/09/01 22- 008658/09/01 od 19. svibnja 2022. Također, utvrđeno je i da navedeni svjedok ne samo da nije predao navedene stvari tužitelju, već i da isti kao tadašnji djelatnik tužitelja nije niti izradio niti potpisao navedene račune otpremnice iako je njegovo ime na istima naznačeno.

19. Također, niti drugi svjedok tadašnji djelatnik tužitelja ĆI na istome ročištu nije potvrdio da je tuženik preuzeo robu po trećem računu - otpremnici broj 8722/09/01 22-008722/09/01 od 20. svibnja 2022., navodeći da mu nije poznato da je tuženik po navedenom računu - otpremnici preuzeo robu jer je on samo izdao taj račun ali da nije vidio da li je roba po predmetnom računu isporučena i preuzeta od tuženika, jer on radi u uredu, a ne kao dostavljač robe.

20. Na istom ročištu sud je izveo dokaz i saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika kao stranke i isti je naveo da nije primio robu prema trima utuženim računima - otpremnicama, da potpis na navedenim računima - otpremnicama nije njegov i da je svoje poslovne odnose koje nisu predmet ovog spora s tužiteljem riješio izjavom o kompenzaciji od 30. travnja 2022. godine koja se nalazi u spisu.

21. Sud je također uvidom u podnesak Ministarstva financija Porezne uprave od 13. srpnja 2023. utvrdio da tuženik nije u Knjigama primljenih (ulaznih) računa za razdoblje od 01.05.2022. do 31.05.2023. evidentirao primljeni (ulazni) račun tužitelja kao isporučitelja usluga (prodavatelja) za navedene račune. Također uvidom u isti podnesak utvrđeno je da tuženik kao porezni obveznik PDV-a prema naplaćenoj naknadi nije evidentirao gore navedene ulazne račune tužitelja kao isporučitelja usluga u knjizi primljenih (ulaznih) računa ni u PDV obrascu za razdoblje od 01.05.2022. do 31.05.2023. godine, te da u navedenom razdoblju nije koristio pretporez.

22. Također, i grafološki vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da tuženik vjerojatno nije potpisao dva računa otpremnice 8659/09/01 22-008659/09/01 od 19. svibnja 2022. i broj 8658/09/01 22-008658/09/01 od 19. svibnja 2022., dok je za treći račun otpremnicu broj 8722/09/01 22-008722/09/01 od 20. svibnja 2022. mišljenja da ju je tuženik vjerojatno potpisao. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu od 2. prosinca 2025. pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja naveo da je njegovo mišljenje vjerojatnosti potpisa dano u nižem stupnju vjerojatnosti, jer da se prema uputi forenzične udruge EU instituta koristi skala i to 1. da osoba nije skriptor (potpisnik) 2. vjerojatno je skriptor 3. vrlo vjerojatno je skriptor 4. vrlo vjerojatno gotovo sigurno je skriptor i 5. sigurno je skriptor, te isto tako u negativnom mišljenju. Vještak je također pojasnio da je njegovo mišljenje dano u nižem stupnju vjerojatnosti jer se kod dva vještačena potpisa radi o fotokopijama koja nisu dostatna za provedbu kvalitetne analize te da vještačenje sva tri potpisa dodatno otežava i činjenica da su pisani vrlo jednostavnim grafijskim izrazima.

23. Budući da je vještak tek s najnižim stupnjem vjerojatnosti (razina 2) mišljenja da je tuženik potpisao jedan račun otpremnicu broj 8722/09/01 22-008722/09/01, te da je s istim najnižim stupnjem vjerojatnosti (razina 2) mišljenja da tuženik nije potpisao preostala dva računa otpremnice broj 8659/09/01 22-008659/09/01 i broj 8658/09/01 22-008658/09/01, sud nije mogao na temelju tako izvedenog dokaza sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tuženik potpisao odnosno da nije potpisao predmetne račune otpremnice o primitku robe, te će u smislu čl. 221.a ZPP-a o postojanju navedene činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Naime, ovaj sud smatra da na temelju mišljenja grafološkog vještaka koji iznosi samo „vjerojatnost“ i to najnižeg pozitivnog stupnja (razina 2), da se činjenica da je tuženik potpisao jedan račun otpremnicu odnosno da nije potpisao preostala dva računa otpremnice ne može sa sigurnošću prihvatiti, jer stupanj utvrđenja činjenica treba biti izvjesnost, a ne vjerojatnost i to niže razine.

25. Sud nije prihvatio navod tužitelja da je izjavom o kompenzaciji od 9. lipnja 2022. tuženik priznao da duguje tužitelju utuženi iznos jer u donjem tekstu navedene izjave o kompenzaciji piše “razliku po kompenzaciji od 7.342,14 kn, platiti po dospijeću“. Naime, navedenu izjavu o kompenzaciji potpisali su i tužitelj i tuženik i iz iste izjave nije jasno tko je od potpisnika dužan kome platiti navedenu razliku po dospijeću i po kojoj osnovi, posebice što tuženik osporava da išta duguje tužitelju.

26. Sud je ocijenio da je osnovan navod tuženika da mu tužitelj nije predao stvari naznačene u tri predmetna računa - otpremnice tuženiku kao kupcu, te da mu stoga tuženik nije dužan platiti utuženu cijenu prema predmetnim računima - otpremnicama. Člankom 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, dok je člankom 389. st. 1. ZOO-a propisano da je prodavatelj dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđeno ugovorom. Naime, oba svjedoka navedena u računima - otpremnicama za koje tužitelj tvrdi da su kao djelatnici tužitelja isporučili robu tuženiku, jasno navode da nisu isporučili predmetnu robu tuženiku niti da imaju saznanja da je istu po predmetnim računima - otpremnicama tužitelj predao tuženiku. Dapače, sud je utvrdio da jedan od svjedoka (LI) ne samo da nije predao navedene stvari tužitelju, već i da isti kao tadašnji djelatnik tužitelja nije niti izradio niti potpisao navedene račune - otpremnice iako je njegovo ime na istima naznačeno.

27. Da tuženik nije zaprimio robu od strane tužitelja po predmetnim računima otpremnicama i da tuženik stoga nije dužan platiti cijenu, sud je također utvrdio i uvidom u dostavljeni podnesak Ministarstva financija Porezne uprave od 13. srpnja 2023. prema kojoj tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženim računima u skladu s čl. 221.b ZPP-a, niti to proizlazi iz Nalaza i mišljenja grafološkog vještaka gdje je vještak s nedovoljnim najnižim stupnjem vjerojatnosti mišljenja da je tuženik potpisao jedan i da nije potpisao dva utužena računa - otpremnice.

28. Budući da pravilo o teretu dokaza leži na tužitelju, tužitelj je trebao dokazati da je tužitelj predao stvari tuženiku u vlasništvo, jer tuženik ne može dokazati negativnu činjenicu da navedene stvari nije primio.

29. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su predmetne stvari predane tuženiku kao kupcu pa da bi tužitelj stoga imao pravo na isplatu cijene, te je sud stoga ocijenio da tužitelj nije dokazao ni osnovanost ni visinu svoga potraživanja.

30. Kada isprave predstavljaju temeljni dokaz za utvrđenje obveze tuženika tada moraju imati onaj stupanj vjerojatnosti da je isključena svaka razumna sumnja u istinitost podataka navedenih u njima, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da se iz priloženih računa otpremnica ne može sa sigurnošću utvrditi da je navedenu robu tužitelj kao prodavatelj predao kupcu u vlasništvo u smislu čl. 376. i čl. 389. st. 1. ZOO-a. U tom smislu kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 8., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a. Stoga je u konkretnom slučaju na tužitelju teret dokazivanja te tužitelj mora dokazati da je upravo tuženik preuzeo predmetnu robu. Naime, budući da je tuženik porekao da je ikada primio robu po predmetnim računima otpremnicama od tužitelja, teret dokaza tzv. pozitivne činjenice da je upravo tužitelj kao prodavatelj izvršio predaju stvari tuženiku leži na tužitelju. Stoga u predmetnom postupku kad je tuženik osporio da je primio robu po predmetnim računima, na tužitelju je bilo da dokaže istinitost svojih navoda, a što prema izjavama saslušanih svjedoka kao tadašnjih djelatnika tužitelja, te dopisu Ministarstva financija Porezne uprave i mišljenju vještaka nije uspio.

31. S obzirom na to da iz spisa ne proizlazi da je tužitelj predao stvari prema utuženim računima otpremnicama tuženiku niti da je tuženik potpisao sporne račune otpremnice, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

32. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti i da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 376. i čl. 389. ZOO-a.

33. Stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije priložio dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica da je tužitelj predao tuženiku predmetne stvari u vlasništvo i da je tuženik potpisao predmetne račune otpremnice, dok tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu da nije preuzeo utužene stvari, budući da je to trebao dokazati tužitelj.

34. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokazivanja.

35. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju.

36. Sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere budući da iz navoda u spisu i priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u parnici, u smislu čl. 501.a ZPP-a. Naime, oba svjedoka navedena u računima otpremnicama za koje tužitelj tvrdi da su kao djelatnici tužitelja isporučili robu tuženiku, jasno navode da nisu isporučili predmetnu robu tuženiku niti da imaju saznanja da je istu po predmetnim računima otpremnicama tužitelj predao tuženiku. Isto proizlazi i iz podneska Ministarstva financija Porezne uprave od 13. srpnja 2023. prema kojoj tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženim računima u skladu s čl. 221.b ZPP-a, a da je tuženik potpisao primitak robe sa sigurnošću ne proizlazi niti iz Nalaza i mišljenja grafološkog vještaka.

37. Odluka o trošku iz toč. II temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ; u daljnjem tekstu OT ) te odredbama Uredbe o Tarifi sudskih (Narodne novine broj 37/23). Sud je tuženiku priznao ovršni trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 37,50 (Tar. br. 11. t. 1. OT ), trošak parničnog postupka i to trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2023. i 26. listopada 2023. u iznosu od 150,00 EUR po svakom ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT ) uvećano za PDV u iznosu od 37,50 EUR po svakom ročištu, kao i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 19,91 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 582,41 EUR.

38. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR za zastupanje na ročištu od 2. prosinca 2025. s PDV-om budući da sud u smislu čl. 98. ZPP-a nije uzeo u obzir radnje osobe koje je na navedenom ročištu obavila bez punomoći, a koju niti po naredbi suda u ostavljenom roku nije podnesena niti ju je stranka naknadno odobrila.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 6. ožujka 2026.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.