REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-300/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Ivica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženica SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Stavlja se izvan snage rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog KB poslovni broj O-755/2022 kojeg je 27. svibnja 2022. donijela javni bilježnik Zinka Batušić-Šlogar u dijelu u kojem je jedinim nasljednikom pokojnog KB proglašena tuženica SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
II. Utvrđuje se da je tužiteljica ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zakonska nasljednica iza pokojnog KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1938., a umrlog **.**.2022. u 1/3 dijela, a tuženica SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] je njegova zakonska nasljednica u 2/3 dijela.
III. Utvrđuje se da tužiteljici FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju prava nasljeđivanja iza pokojnog oca KB pripada:
1/6 prava sukorištenja grobnog mjesta na groblju Markovo Polje, odjel RKT, polje 24, razred I, broj groba 218, prema potvrdi Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnica Gradska groblja od 17. svibnja 2022.
[broj bankovnog računa]
1/6 sredstava na računu kod Zagrebačka banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa] i
1/6 osobnog automobila BMW 3, 316 I, broj šasije [broj šasije] registracijske oznake [registarska oznaka] prema prometnoj dozvoli broj [broj prometne dozvole] koju je izdala PP Sesvete.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da joj na temelju prava o nasljeđivanju iza pokojnog oca KB pripada: 1/6 prava sukorištenja grobnog mjesta na groblju Markovo Polje, odjel RKT, polje 24, razred I, broj groba 218, prema potvrdi Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnica Gradska groblja od 17. svibnja 2022.
[broj bankovnog računa]
1/6 sredstava na računu kod Zagrebačka banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa] i
1/6 osobnog automobila BMW 3, 316 I, broj šasije [broj šasije] registracijske oznake [registarska oznaka] prema prometnoj dozvoli broj [broj prometne dozvole] koju je izdala PP Sesvete.
V. Odbije se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se da se u ostavinsku masu iza pok. KB vraća dar učinjen II. tuženici ČB na temelju ugovora o darovanju od 10. kolovoza 2012. kojim je II. tuženica ČB stekla nekretninu nakon provedbe ugovora u zemljišnim knjigama oznake k. č. br. [katastarska čestica], površine 794 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja oranicu, dvorište i kuću, [adresa], a sve radi namirenja nužnog dijela tužiteljice u 1/12 predmetne nekretnine.
VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba od 9. srpnja 2024. u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je ona kći pokojnog KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] podnesen protiv tuženice ČB **.**.2024. i dopunjen podneskom od 15. srpnja 2024.
III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama da izvrši upis zabilježbe odbijanja prijedloga osiguranja privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 171 m[2] , dvorište površine 500 m[2] i kuća, [adresa] površine 123 m , ukupne površine 794 m[2] .
./.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 9. srpnja 2024. podnijela tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere u kojoj navodi da je ona kći KB, OIB [osobni identifikacijski broj] koji je preminuo **.**.2022. i da je rođena za vrijeme trajanja braka KB s njenom majkom NB. Dalje navodi da je tek nedavno saznala da joj je otac preminuo i da je 10. lipnja 2024. kad je pribavila presliku rješenja o nasljeđivanju saznala da je ostavinski postupak već dovršen, a ona nije bila pozvana kao jedna od zakonskih nasljednica. Prema navodima tužbe tuženica SB je supruga KB, a ČB je tužiteljičina polusestra i obje su znale za tužiteljicu, no u ostavinskom postupku koji se vodio kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar kao povjerenice suda pod poslovnim brojem O-755/2022 su nesavjesno i nepošteno zatajile postojanje tužiteljice koja nije bila stranka u tom ostavinskom postupku pa nije vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. U ostavinskom postupku iza pokojnog KB koji je umro bez oporuke nasljednicama su utvrđene tuženice s tim da je ČB svoj dio ustupila SB tako da je ona jedina zakonska nasljednica iza pokojnog KB, a tužiteljica je kao kći pokojnog KB i njegova zakonska nasljednica nesavjesnim ponašanjem tuženica lišena nasljedstva tj. 1/3 onog što prema rješenju o nasljeđivanju čini ostavinsku masu iza pokojnog KB. Tužiteljica navodi i da je pokojni KB ugovorom o darovanju s pravom doživotnog uživanja od 10. kolovoza 2012. svoju polovinu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica, dvorište i kuća, [adresa] darovao tuženici ČB čime je povrijeđen nužni dio tužiteljice. Dodaje i da za vrijeme života KB tužiteljica od njega nije stekla nikakvu imovinsku korist pa joj kao nužnom nasljedniku pripada kao nužni dio pravo na 1/6 darovanog dijela nekretnine što je 1/12 dijela cijele nekretnine. Svojim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se stavi izvan snage rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog KB u dijelu u kojem je njegovom jedinom zakonskom nasljednicom proglašena tuženica SB, da se utvrdi da je tužiteljica kći i zakonska nasljednica pokojnog KB u 1/3 dijela dok je SB njegova zakonska nasljednica u 2/3 dijela. Dalje traži da se utvrdi da tužiteljici pripada 1/3 prava sukorištenja grobnog mjesta, 1/3 prava potraživanja zaostataka dospjele i neisplaćene mirovine, 1/3 dijela sredstava na dva računa kod Zagrebačke banke d.d. i 1/3 osobnog automobila BMW 3 i da se naloži da se u ostavinsku masu vrati dar učinjen tuženici ČB radi namirenja tužiteljice u 1/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tužiteljica je u tužbi predložila i izdavanje privremene mjere zabranom tuženici ČB da otuđi predmetnu nekretninu navodeći da postoji opasnost da će ona otuđiti ili prodati svoj suvlasnički dio te nekretnine te da su tuženice i u ostavinskom postupku postupale nesavjesno i nepošteno zatajivši postojanje tuženice i smatra da postoji opravdana bojazan da bi joj ČB bez privremene mjere znatno otežala ostvarenje tražbine. Prijedlog za izdavanje privremene mjere ispravljen je podneskom od 15. srpnja 2024.
3. Tuženice se u odgovoru na tužbu osporile tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i protive se prijedlogu za određivanje privremene mjere. Ne spore da je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog KB, no tužiteljici osporavaju svojstvo njegovog zakonskog nasljednika jer nije njegovo biološko dijete. Pojašnjavaju da uopće nisu znale za tužiteljicu i da im KB nije rekao da bi imao još jedno dijete iz prvog braka tako da nisu zatajile tužiteljicu u ostavinskom postupku. Navode da je KB bio u braku s NB rođ. Z od 31. svibnja 1969. do 5. rujna 1973. kad je taj brak razveden i da je tada NB izjavila da ZB nije dijete KB, nego njenog ljubavnika i tvrde da to potvrđuje to što KB za vrijeme života nije imao nikakvog kontakta s tužiteljicom i da za nju nije plaćao uzdržavanje. Tvrde i da on nije ni znao da je bio upisan u maticu rođenih kao otac tužiteljice jer bi u protivnom pokrenuo postupak osporavanja očinstva tužiteljice. Tuženice navode i da ugovor o podjeli bračne stečevine od 8. lipnja 1977. kojeg su sklopili pokojni KB i NB potvrđuje njihove tvrdnje i da nakon toga njih dvoje nisu više bili u nikakvom kontaktu. Tuženice smatraju da se radi o nemoralnom zahtjevu tužiteljice jer se pojavila nakon 52 godine života i 2 godine nakon smrti njenog navodnog oca s kojim za života nikad nije kontaktirala i nije ga viđala. Ako sud tužiteljicu smatra zakonskim nasljednikom pokojnog KB, tada predlažu da je sud isključi iz nasljeđivanja kao nedostojnu za nasljeđivanje jer se teže ogriješila prema ostavitelju time što ga za njegova života nikad nije vidjela i nije ispunjavala svoju zakonsku dužnost da se brine o svom navodnom ocu, o kojem su brinule i skrbile tuženice, pa tužiteljici ne pripada pravo na nužni dio. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuju naknadu parničnog troška.
4. U podnesku od 12. kolovoza 2024. tuženice osporavaju prijedlog za određivanje privremene mjere jer tužiteljica nije dokazala da su ispunjenje pretpostavke za njeno donošenje. Ističu da ČB nema namjeru otuđiti obiteljsku kuću u [adresa] kao i da to ne može učiniti jer njena majka SB ima upisano pravo doživotnog plodouživanja i stanovanja.
5. U podnesku od 26. kolovoza 2024. tužiteljica osporava navode tuženica i ističe da je pozivanje na njeno isključenje iz nasljeđivanja bespredmetno jer ostavitelj nije u oporuci isključio tužiteljicu iz nasljeđivanja na izričit način uz navođenje razloga za isključenje.
6. Na pripremnom ročištu tuženica SB je istaknula prigovor da je sva imovina koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju, osim mirovine, njena bračna stečevina u 1/2 dijela.
7. Sud je pročitao isprave u spisu i to: rodni list (str. 7), izvadak iz zemljišne knjige (str. 8), rješenje o nasljeđivanju (str. 9, 10), dopise stranaka (str. 28-31) odluku o razvodu braka (str. 42-51), sporazum KB i NB rođene Z (str. 53-60), dopis HZMO-a (str. 75), dopis Zagrebačke banke d.d. (str. 77). Izveden je dokaz saslušanjem stranaka u okviru kojeg su saslušane samo tuženice jer tužiteljica nije došla na ročište za saslušanje stranaka iako je na njega bila uredno pozvana i upozorena na posljedice nedolaska na takvo ročište. Izvršen je i uvid u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-755/2022 i za ovaj spis je napravljena preslika.
8. Nije provedeno DNA vještačenje na okolnost je li pokojni KB biološki otac tužiteljice i nije saslušana tužiteljičina majka HB rođena Z jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.
9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a u dijelu je nedopušten dok je prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan.
10. Među strankama nije sporno da je KB preminuo i da je iza njega proveden ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju, a sporno je je li tužiteljica njegova kći i zakonska nasljednica te je li dostojna za nasljeđivanje kao i predstavlja li imovina navedena u rješenju o nasljeđivanju, osim mirovine, bračnu stečevinu tuženice SB u 1/2 dijela. Sporno je i je li darovanjem pokojnikovog suvlasničkog dijela nekretnine tuženici ČB povrijeđen tužiteljičin nužni dio.
11. Uvidom u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-755/2022 utvrđeno je da su u smrtovnici KB (str. 1, 2 tog spisa) koji je preminuo **.**.2022. kao nasljednice navedene tuženice SB i ČB. Na zapisniku od 17. svibnja 2022. (str. 7-9) sastavljenom kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar navedeno je da je s ovdje tuženicama sastavljeno rodoslovlje KB prema kojem je on bio dvaput u braku, da je njegov prvi brak s NB razveden i da u njemu nije bilo djece te da ostavitelj prema njihovom saznanju nije imao izvanbračnu ni posvojenu djecu. Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-755/2022 od 27. svibnja 2022. (str. 9, 10 ovog spisa) postalo je pravomoćno istog dana i njime je nasljednicom KB na temelju zakona proglašena njegova supruga SB u cijelosti. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da su kao zakonske nasljednice prvog nasljednog reda iza pokojnog KB utvrđene tuženice SB i ČB te da je ČB svoj nasljedni dio ustupila sunasljednici SB koja je taj ustup prihvatila. Ovo rješenje o nasljeđivanju je dostavljeno tuženicama, a ne i tužiteljici pa ona u skladu s čl. 232 st. 4 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) nije vezana tim rješenjem.
12. Uvidom u rodni list za tužiteljicu (str. 7) utvrđeno je da je kao otac tužiteljice BB, koja se nakon udaje preziva FB, rođene **.**.1972. u [adresa] upisan ĆB, a kao majka NB. Prema ovjerenom prijevodu odluke Suda savezne države u Darmstadtu poslovni broj 13 R-48/73 (str. 42-51) na temelju usmene rasprave održane 5. rujna 1973. razveden je brak između NB i KB koji je sklopljen 31. svibnja 1969. U obrazloženju te odluke navedeno je da je u tom braku 25. kolovoza 1972. rođena kći S. U tom predmetu iste stranke su na ročištu 5. rujna 1973. (str. 52-61) sklopile sporazum kojim su roditeljsku skrb za zajedničku kći Č prenijeli na NB koja je KB oslobodila svakog potraživanja za ime uzdržavanja djeteta te su detaljno dogovorili kako će se ostvarivati osobni odnosi između oca KB i djeteta.
13. Iz citiranih isprava proizlazi da je tužiteljica RB (u dokumentima prevedenim s njemačkog navedena kao K) rođena za vrijeme trajanja braka između KB i NB. Da se ocem djeteta smatra muž majke je načelo obiteljskog prava koje postoji još u rimskom pravu i vrijedi i danas . Ono je bilo sadržano u svim zakonima koji su uređivali brak i odnose roditelja i djece, a sada je sadržano u čl. 61 st. 1 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ) prema kojem se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka. Radi se o oborivoj presumpciji pa je dozvoljeno osporavanje očinstva, no zakonom je propisano tko ima pravo osporavati bračno očinstvo i u kojim rokovima. Ako bračno očinstvo nije osporeno u tim rokovima, tada više nije moguće dokazivati da osoba koja je bila muž majke u vrijeme kad je dijete rođeno nije njegov otac.
14. Tuženica SB je iskazala da njen pokojni suprug nije znao da je upisan u matici kao otac tužiteljice i da ni ona to nije znala te da je on njoj rekao da je imao kćer koja se rodila 1972. dok je bio u braku i da se razveo 1973. i da joj je rekao da više nema tu kćer. Navela je i da joj je rekao da mu je prva supruga rekla da ta kći nije njegovo dijete i da je on čist. Tuženica ČB je iskazala da joj je pokojni otac rekao da je bio u braku koji je rastavljen i da dijete nije njena sestra te da ga je prva supruga varala i rekla mu je da on nije otac tog djeteta. Dodala je i da njen otac nije mogao pokrenuti postupak osporavanja očinstva u odnosu na tužiteljicu jer nije znao da je upisan kao njen otac. Nepoznavanje prava ne ispričava nikog pa ni pokojnog KB tako da to je li on znao da je upisan u matici rođenih kao otac tužiteljice ili ne nema nikakvog utjecaja na pravnu činjenicu da je on otac tužiteljice. Iz u tom dijelu suglasnih iskaza tuženica proizlazi da KB nije bio pokrenuo postupak osporavanja očinstva tužiteljice ZB pa s obzirom na to da očinstvo KB nije pravodobno osporeno, uopće nije bitno je li KB doista i biološki otac tužiteljice i sud stoga nije proveo predloženo DNA vještačenje.
15. Tužiteljica ZB je dakle kći pokojnog KB kako to proizlazi iz njenog rodnog lista (str. 7) u kojem je on naveden kao ĆB. Prema čl. 9 st. ZN-a ostaviteljeva djeca i njegov bračni drug su njegovi zakonski nasljednici iz prvog nasljednog reda pa je i tužiteljica, uz obje tuženice, nasljednica pokojnog KB i nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju ostavitelja na jednake dijelove što u konkretnom slučaju znači da tužiteljica nasljeđuje pokojnog KB u 1/3 dijela. Tuženice su zatražile da sud tužiteljicu isključi iz nasljeđivanja kao nedostojnu za nasljeđivanje navodeći da se teže ogriješila prema ostavitelju jer ga za njegova života nikad nije vidjela i nije ispunjavala svoju zakonsku dužnost da se brine o svom navodnom ocu. Da bi sud mogao utvrditi je li pojedini nasljednik nedostojan za nasljeđivanje iz ovog razloga predviđenog u čl. 125 t. 4 ZN - a, stranka koja to tvrdi mora dokazati da su kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to: da je egzistencija ostavitelja bila ozbiljno ugrožena, da je tužiteljica znala za takvo stanje te da je, prema svojim mogućnostima, bila u stanju ispuniti obvezu uzdržavanja, ali ju je svjesno odbila ispuniti. Tuženice ni u svojim iskazima ne iznose takve tvrdnje niti ih potkrjepljuju drugim dokazima pa je sud tvrdnju tuženica o nedostojnosti tužiteljice za nasljeđivanje ocijenio paušalnom i neosnovanom. Sud je stoga u točki I izreke usvojio tužbeni zahtjev da se stavi izvan snage predmetno rješenje o nasljeđivanju u dijelu u kojem je jedinom zakonskom nasljednicom pokojnog KB proglašena tuženica SB, a u točki II izreke je utvrdio da je tužiteljica zakonska nasljednica pokojnog KB u 1/3 dijela dok je SB njegova zakonska nasljednica u 2/3 dijela.
16. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom traži i da se utvrdi da je ona kći pokojnog KB, a sud je u tom dijelu odbacio tužbu kao nedopuštenu. Naime, za podnošenje tužbe radi utvrđenja iz čl. 187 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) tužiteljica mora imati pravni interes pa kako je pokojni KB u matici rođenih već upisan kao njen otac, ona nema pravni interes da ga se utvrdi njenim ocem.
17. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su je tuženice nesavjesno i nepošteno zatajile u ostavinskom postupku, no sud smatra da to nije točno. Naime, sud vjeruje tuženicama koje su iskazale da im je pokojni KB rekao da tužiteljica nije njegova kći pa prihvaća da su smatrale da nemaju razloga prijaviti tužiteljicu kao nasljednicu u ostavinskom postupku, a tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da bi tuženice pritom postupale nesavjesno i nepošteno.
18. Rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog KB utvrđeno je da se njegova imovina sastoji od prava sukorištenja grobnog mjesta na groblju Markovo Polje, odjel RKT, polje 24, razred I, broj groba 218, prava potraživanja zaostataka dospjele, a neisplaćene mirovine kod HZMO-a, sredstva na dva računa kod Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa] i IBAN [broj bankovnog računa] i osobni automobil BMW 3, 316 I, broj šasije [broj šasije], registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Tuženica SB je u odnosu na ovu imovinu, osim u odnosu na mirovinu, u ovom postupku istaknula prigovor bračne stečevine. Sud je prihvatio kao životnu njenu tvrdnju iz iskaza da u ostavinskom postupku nije tvrdila da je ova imovina bračna stečevina jer to nije bilo potrebno zato što su u tom postupku sudjelovale samo ona i njena kći ČB koja je svoj nasljedni dio ustupila majci tako da s obzirom na taj ishod doista nije bilo potrebno da SB ističe taj prigovor u tom postupku.
19. U odnosu na tu imovinu SB je iskazala da se za KB udala 1974. i da su za vrijeme braka oboje bili zaposleni, ona kao krojačica, a suprug kao vozač na aerodromu u Frankfurtu u Njemačkoj. Dalje je navela da su suprug i ona 1993. kupili grob, a 1995. vozilo BMW koji su navedeni u rješenju o nasljeđivanju, a da je na račune koji su u njemu navedeni njen suprug primao mirovinu. Tuženica ČB je iskazala da su grob, BMW i novce na računu stekli njeni roditelji za vrijeme svog braka. Sud je iskaze tuženica o tome kako je stečena imovina koja je predmet nasljeđivanja prihvatio u cijelosti jer su iskazivale životno, logično i neposredno uvjerljivo, a tuženica njihove navode nije ničim osporila.
20. Prema čl. 36 st. 1 ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine , a ista odredba je bila u svim Obiteljskim zakonima koji su bili na snazi prije sadašnjeg. Imovina bračnih drugova stečena radom prema čl. 271 Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98 – dalje: ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme kad su tuženica SB i pokojni KB stekli pravo sukorištenja groba i vozilo, predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Bračni drugovi su prema čl. 36 st. 3 ObZ suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili, dok se prema čl. 281 ZBPO-a suvlasnički udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Sredstva na postojećim računima na kojima je prema iskazu SB njen pokojni suprug primao mirovinu su bračna stečevina iz čl. 36 st. 1 Obz -a pa je ova tuženica suvlasnik tih sredstava u 1/2 dijela. Na temelju iskaza tuženice SB prema kojem su tijekom braka i ona i pokojni suprug bili zaposleni sud je utvrdio da su podjednako sudjelovali u stjecanju imovine koja je stečena u vrijeme važenja ZBPO-a tako da je ova tuženica suvlasnica i vozila BMW u 1/2 dijela i pripada joj kao bračna stečevina 1/2 dijela prava sukorištenja predmetnog groba. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je osnovan prigovor SB da su sredstava na dva računa kod Zagrebačke banke d.d., vozilo BMW i pravo sukorištenja groba njena bračna stečevina u 1/2 dijela pa ne ulaze u ostavinsku imovinu pokojnog KB. Kako njegovu ostavinsku imovinu čini 1/2 dijela tog vozila, sredstava na računu i prava sukorištenja groba, tužiteljica koja kao zakonski nasljednik prvog reda nasljeđuje pokojnog KB u 1/3 dijela ima pravo na 1/6 dijela te imovine.
21. Sud je stoga u točki III izreke presude usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da joj pripada 1/6 prava sukorištenja grobnog mjesta, 1/6 sredstava na dva računa kod Zagrebačke banke d.d. i 1/6 osobnog vozila BMW dok je u odnosu na dospjele, a neisplaćene mirovine utvrđeno da joj pripada 1/3 tog potraživanja jer SB u odnosu na tu imovinu nije istaknula prigovor bračne stečevine. Kako je tužiteljica potraživala 1/3 prava korištenja grobnog mjesta, 1/3 sredstava na računima i 1/3 osobnog vozila, sud je u točki IV izreke presude odbio kao neosnovan njen zahtjev u dijelu u kojem je utvrđeno da ta imovina predstavlja bračnu stečevinu SB, odnosno za 1/6 prava sukorištenja grobnog mjesta, 1/6 sredstava na računima i 1/6 osobnog vozila.
22. Tužiteljica tvrdi i da je time što je KB za života darovao svoju polovicu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženici ČB on povrijedio njen nužni dio jer za vrijeme njegovog života tužiteljica nije od njega stekla nikakvu imovinsku korist pa traži da se taj dar vrati u ostavinsku masu radi namirenja njenog nužnog dijela u 1/12 dijela predmetne nekretnine. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tuženice ističi da tužiteljica nije predložila nikakve dokaze kojim bi dokazala vrijednost ostavine što je potrebno jer tvrdi da joj je povrijeđen nužni dio, a tužiteljica ističe da nije ništa naslijedila pa je notorno da je došlo do povrede njenog nužnog dijela.
23. Prema podacima iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 8) nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi je oranica površine 171 m[2] , dvorište površine 500 m i kuća, [adresa] površine 123 m[2] . Nužni dio tužiteljice kao kćeri pokojnog KB prema čl. 70 st. 3 ZN-a iznosi jednu polovicu od onog dijela koji bi joj pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, odnosno 1/6 dijela, a vrijednost nužnog dijela je prema čl. 70 st. 5 ZN-a onolika vrijednost kolika na nju otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njenog nužnog nasljednog prava. Povreda nužnog dijela prema čl. 77 ZN-a postoji kad je ukupna vrijednost darova tolika da zbog n je tužiteljica kao nužni nasljednik ne bi dobila punu vrijednost svog nužnog dijela. S obzirom na to da je predmet darovanja bilo 1/2 dijela navedene nekretnine kao i na to da je ovom presudom utvrđeno da tužiteljica nasljeđuje 1/6 osobnog vozila, prava sukorištenja groba i sredstava na računu te 1/3 neisplaćene a dospjele mirovine, da bi se moglo utvrditi je li izvršenim darovanjem nekretnine povrijeđen tužiteljičin nužni dio potrebno je u skladu s odredbama ZN-a utvrditi vrijednost darovane imovine kao i obračunsku vrijednost ostavine. Tužiteljica nije predložila nijedan dokaz kojim bi se mogla utvrditi vrijednost darovane nekretnine ni prava sukorištenja groba ni osobnog vozila. Kako je na tužiteljici teret dokazivanja da je povrijeđen njen nužni dio, a ona nije dokazala tu povredu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se u ostavinsku masu vrati dar kojim je tuženica ČB stekla nekretninu radi namirenja tužiteljičinog nužnog dijela u 1/12 predmetne nekretnine.
24. Tužiteljica je predlagala i da sud odredi privremenu mjeru kojom bi se tuženici ČB zabranilo otuđenje i/ili opterećenje predmetne nekretnine. U tom prijedlogu tvrdi da su tuženice zatajile tužiteljicu u ostavinskom postupku i da postoji opasnost da će ČB opteretiti tu nekretninu ili je prenijeti na drugu osobu i da postoji opravdana bojazan da bi protivnica osiguranja bez privremene mjere znatno otežala ostvarenje tražbine, osobito promjenom postojećeg stanja stvari.
25. Prema čl. 346 st. 1 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobite time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Osim što u svom prijedlogu tvrdi da je određivanje ove privremene mjere potrebno navodeći tekst ove zakonske odredbe u odnosu na otežano ostvarenje tražbine tužiteljica ničim ne čini vjerojatnim da postoji opasnost da će ČB raspolagati predmetnom nekretninom pa prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 346 st. 1 OZ-a, osobito uzimajući u obzir da je sud utvrdio da protivnica osiguranja ČB nije postupala nesavjesno i nepošteno time što tužiteljicu nije prijavila kao nasljednika u ostavinskom postupku. Također, to što je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem se odnosi na ovu nekretninu dodatno upućuje na neosnovanost predložene privremene mjere.
26. U skladu s čl. 95 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) u točki III. izreke rješenja naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da upišu zabilježbu odbijenog prijedloga za osiguranje privremenom mjerom zabrane otuđenja i raspolaganja nekretninama.
27. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa zahtjevom da se stavi izvan snage rješenje o nasljeđivanju u dijelu u kojem je tuženica SB proglašena jedinom nasljednicom pokojnog KB i u dijelu u kojem traži da se utvrdi da su njih dvije nasljednice, tužiteljica u 1/3 dijela, a SB u 2/3 dijela. U odnosu na zahtjev da se utvrdi koja joj imovina pripada na temelju prava na nasljeđivanje njen je zahtjev djelomično usvojen jer je prihvaćen prigovor SB da je veći dio te imovine njena bračna stečevina dok je u odnosu na povredu nužnog dijela tužiteljičin zahtjev u cijelosti odbijen, a odbijen je i prijedlog za određivanje privremene mjere i tužba je odbačena u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je tužiteljica kći pokojnog KB. Sud stoga smatra da su stranke u sporu djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima pa je na temelju čl. 154 st. 4 ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
U Sesvetama 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnik Marko Ivica
2. odvjetnik Damir Đegerec
3. ZK odjel
