REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 78 Pn-435/2021-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, Praška ulica 10, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika i punomoćniku tuženika VV, dana 06. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa s osnova neimovinske štete u visini iznosa od 8.972,06 EUR i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 318,53 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tužitelju EV, iz [adresa], naknaditi tuženiku Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, parnični trošak u iznosu od 2.812,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete za iznos od 5.532,55 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. svibnja 2019. godine stradao u prometnoj nezgodi kao pješak u trenutku dok je prelazio cestu na obilježenom pješačkom prijelazu, da je prometnu nezgodu skrivio OV koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranik tuženika. Navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži uz tužbu, da se obratio u mirnom postupku tuženiku radi naknade štete i da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos u visini od 50.000,00 kn. Navodi da mu tuženik nije u mirnom postupku naknadio štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje koja iznosi ukupno 78.315,00 kn, pa stoga zahtjeva daljnji iznos u visini od 25.915,00 kn s osnova neimovinske štete i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, jer je isplatom u mirnom postupku iznosa od 50.000,00 kn naknadio štetu tužitelju u cijelosti, a koja visina štete je pravilno obračunata, protivi se tijeku zateznih kamata od dana podnošenja tužbe jer je naknadio štetu tužitelju u cijelosti. Predlaže utvrditi kada je tužiteljevo liječenje dovršeno i kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo imajući u vidu odredbu čl. 1103. ZOO-a. Osporava trošak sastava odštetnog zahtjeva. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, zdravstveni karton tužitelja (list 5-20, list 40-45, list 54-59, list 63-91, list 118-120 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 30-36 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Srećku Vuletiću kojeg vještaka je sud dopunski saslušao.
Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
4. Tužitelj u tijeku postupka ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se navodima tuženika iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 30. ožujka 2021. godine (list 37-38 spisa).
Tuženik navodi da tužitelj zahtjeva naknadu štete izvan kriterija postavljenih u Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2022. godine i od dana 05. ožujka 2020 godine i od dana 15. lipnja 2020. godine. Tužitelj se protivi navodima tuženika.
5. Sud je na okolnost utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz medicinskim vještačenjem te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu.
Vještak Srećko Vuletić u nalazu i mišljenju od 01. kolovoza 2022. godine (list 96-99 spisa), navodi da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 28. svibnja 2019. godine zadobio tjelesne ozljede: natučenje mekog oglavka, oguljotine lica i tijela, potres mozga, natučenje mozga čeono bazalno, posttraumatsko krvarenje u paučinastu ovojnicu mozga, potpuni gubitak osjeta njuha (povezano smanjen osjet za slatko i slano), civilni posttraumatski stresni poremećaj blažeg stupnja, posttraumatski psihoorganski sindrom blažeg stupnja sa smetnjama pamćenja, koncentracije i pažnje, sve navedene ozljede posljedice su ozljeđivanja u štetnom događaju tj. u uzročno- posljedičnoj vezi su sa predmetnim štetnim događajem. Tužitelj liječen prema pravilima medicinske struke, liječenje dovršeno dana 18 svibnja 2021. godine, povremeni kontrolni specijalistički pregledi i određeni dijagnostički postupci bili su potrebni i nakon toga razdoblja i biti će potrebni i dalje trajno. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta kroz dva (2) dana, bol srednjeg intenziteta trio je kroz tri (3) dana, a bol slabog intenziteta kroz petnaest (15) dana, povremene bolove slabog intenziteta trpjet će i dalje trajno (povremeni bolovi uključeni u ocjenu trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti). Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni jak oscilirajući strah trpi je kroz dva (2) dana, umjereni oscilirajući strah trpi kroz tri (3) dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec dana. Kod tužitelja je utvrđeno trajno smanjenja opće životne i radne aktivnosti od 22 %, s osnova blažeg psihoorganskog sindroma nakon natučenja mozga, sa blažim smetnjama koncentracije, pažnje i kratkoročnog pamćenja, s osnova blažeg oblika potpuno razvijenog civilnog PTSP-a, dominantno sa anksiozno depresivnom ekspresijom, s osnova gubitka osjeta njuha uz pridruženo smanjen osjet okusa za slatko i slano, te zbog povremenih glavobolja. Naruženja nema. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega tri (3) sata dnevno kroz dvadeset (20) dana, za sve radnje van kuće, radnje vođenja kućanstva, za nadzor i kontrolu kod radnji samozbrinjavanja i jedan (1) sat dnevno kroz deset (10) dana za sve radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja, izlaganja suncu i vrućini.
Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ističe kako vještak nije uzeo u obzir sve činjenice vezane za zdravstveno stanje tužitelja (podnesak tužitelja od 13.09.2022. godine - list 109-110 spisa). Tužitelj predlaže provesti vještačenje po vještaku specijalistu psihijatru. Tuženik nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, protivi se provođenju vještačenja po vještaku specijalistu psihijatru.
6. Sud je dopunski saslušao vještaka dr. Srećka Vuletića na primjedbe tužitelja. U dopunskom očitovanju vještak na primjedbe tužitelja navodi da su isti medicinski neutemeljeni, dijelom paušalni, dijelom netočni. Navodi u odnosu na tvrdnju tužitelja da će ozljede mozga trajati doživotno s tendencijom pogoršanja simptoma, da njegova ocjena nije ocjena ozljeda već ocjena posljedica, a što se tiče pogoršanja simptoma izvjesno je da kod tužitelja pogoršanja neće biti, smatra da je s obzirom na prirodu trajnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale u svezi predmetnog ozljeđivanja, a koje su opisane u pisanom nalazu i mišljenju, ocjena smanjenja opće životne i radne aktivnosti od 22% je realna i primjerena. U odnosu na ocjenu oscilirajućeg straha umjerenog intenziteta u trajanju od 3 dana pojašnjava da je mogao rekonstruirati tijek liječenja i dinamiku tegoba tužitelja te je u skladu s tim njegov strah umjerenog intenziteta trajao 3 dana tj. do otpusta iz bolnice jer u protivnom on tada ne bi bio otpušten iz bolnice time da on nije ocijenio slabiji strah u trajanju od 60 dana kako to tvrdi tužitelja, ali je bio prisutan strah za ishod liječenja odnosno radi se o sekundarnom jakom oscilirajućem strahu u trajanju od 2 dana. Navodi da kod tužitelja bio je izražen specifičan strah za zdravlje u smislu gubitka osjeta njuha i okusa, pa je isto uzeo u obzir prilikom ocjene sekundarnog slabijeg straha od ukupno mjesec dana, s time da je navedeno djelomično uzeto u obzir i pri ocjeni trajnih posljedica u svezi civilnog posttraumatskog stresnog poremećaja blažeg stupnja. Smatra da je ocjena straha i fizičkih boli koju je dao u pisanom nalazu i mišljenju primjerena s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja. U odnosu na primjedbe i stajališta tužitelja u pogledu ocjene ukupnog vremenskog razdoblja u kojem je tužitelj trpio strah pojašnjava da tužitelj nije trpio strah svakodnevno, a što je uzeto u obzir prilikom ocjene vremenskog razdoblja u kojem je tužitelj trpio strah, a posebno glede ocjene o pretrpljenom sekundarnom strahu slabijeg intenziteta.
Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.
7. Sud je dopunski saslušao vještaka na primjedbe tužitelja iz podneska od 24. lipnja 2025. godine a koje primjedbe je isticao nakon dopunskog očitovanja vještaka.
U dopunskom očitovanju vještak dr. Srećko Vuletić u odnosu na primjedbe tužitelja iz podneska od 24. lipnja 2025. navodi da ne vidi u čemu bi se sastojalo možebitno naruženje kod tužitelja, a kao trajna posljedica predmetnog ozljeđivanja. Ostaje kod mišljenja i ocjene iz njegovog nalaza od 01. kolovoza 2022. godine i dopunskog očitovanja iz raspravnog zapisnika od 15. travnja 2024. godine. Nadalje u odnosu na oguljotine lica i tijela koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju navodi da nakon oguljotina rijetko zaostaju ožiljci koji bi uzrokovali naruženje, a također ukazuje na navode iz nalaza od 01. kolovoza 2022., a gdje kaže da je tužitelja pregledao dana 26. srpnja 2022. i pod poglavljem neurološki somatski stasus: "inspekcijski izvana u području ranijih oguljotina mekih česti lica ekstremiteta i tijela uredan neurocirkulacijski status bez znakova ozljeđivanja". Iz toga proizlazi da kod tužitelja nakon oguljotina lica i tijela ne zaostaje naruženja.
Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.
8. Nakon dopunskog očitovanja vještaka tužitelj ostaje kod svih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, predlaže provođenje novog vještačenja po vještacima spec. neurologije i spec. psihijatrije budući vještak nije otklonio primjedbe na nalaz i mišljenje. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja iz razloga što nalaz vještaka dr. Srećka Vuletića nije nejasan, nepotpuno niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Slijedom navedenog rješenjem suda od 22. siječnja 2026. godine sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.
9. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, te zaostalih trajnih posljedica, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).
10. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Srećka Vuletića sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj trpio bolove kroz dva (2) dana, bol srednjeg intenziteta trpio je kroz tri (3) dana, a bol slabog intenziteta kroz petnaest (15) dana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni jak oscilirajući strah trpio je kroz dva (2) dana, umjereni oscilirajući strah trpi kroz tri (3) dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec dana. Kod tužitelja je utvrđeno trajno smanjenja opće životne i radne aktivnosti od 22 %, s osnova blažeg psihoorganskog sindroma nakon natučenja mozga, sa blažim smetnjama koncentracije, pažnje i kratkoročnog pamćenja, s osnova blažeg oblika potpuno razvijenog civilnog PTSP-a, dominantno sa anksiozno depresivnom ekspresijom, s osnova gubitka osjeta njuha uz pridruženo smanjen osjet okusa za slatko i slano, te zbog povremenih glavobolja.
S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).
11. Sud bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 5.383,24 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha te trajnih posljedica u omjeru od 22%. Sud je imao u vidu životnu dob tužitelja (rođen 2022. godine) te trajne posljedice u vidu blažeg psihoorganskog sindroma nakon natučenja mozga, blaže smetnje koncentracije, pažnje i kratkoročnog pamćenja, blaži oblik potpuno razvijenog civilnog PTSP-a, dominantno sa anksiozno depresivnom ekspresijom, te gubitak osjeta njuha uz pridruženo smanjen osjet okusa za slatko i slano, te zbog povremenih glavobolja
12. Tužitelju je trebala tuđu pomoć i njega, nestručna pomoć tri (3) sata dnevno kroz dvadeset (20) dana i jedan (1) sat dnevno kroz deset (10) dana. Tužitelju bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 143,10 EUR (70 sati x 5,00 EUR = 350,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 5,00 EUR. Kako je tužitelj zahtijevao konačno specificiranim tuženim zahtjevom iz podneska od 26. travnja 2024. godine naknadu s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 318,53 EUR to mu je sud dosudio iznos s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu 318,53 EUR.
13. U tijeku postupka tužitelj podneskom od 21. travnja 2021. godine (list 46 spisa) povećava tužbeni zahtjev, zahtjeva isplatu daljnjeg iznosa štete s osnova neimovinske štete u visini iznosa od 67.600,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, naznačava visinu vrijednosti predmeta spora u visini od 70.000,00 kn, zahtjeva i trošak odštetnog zahtjeva, ističe da će isti dostaviti ukoliko to sud naloži time da ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj obrati se u mirnom postupku tuženiku budući je tuženik naknadio mu djelomično štetu u mirnom postupku.
Tužitelj podneskom od 13. rujna 2022 godine koji prileži na listu 109-110 spisa navodi da je zahtijevao isplatu daljnjeg iznosa u visini od 67.000,00 kn i da je naznačio VPS u iznosu od 70.000,00 kn, što znači da je umjesto iznosa od 17.000,00 kn trebao stajat iznos u visini od 17.600,00 kn, a kada se uzme u obzir da je prethodno isplaćen iznos od 50.000,00 kn te kako je tužbenim zahtjevom zahtijevao naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.400,00 kn i s osnova neimovinske štete iznos od 67.600,00 kn to je ukupan zahtjev tužitelja iznos od 70.000,00 kn, koju visinu VPS je naznačio u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn.
Tuženik se protivi navodima tužitelja da je omaškom naznačio visinu naknade štete u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn umanjeno za prethodno isplaćeni iznos od 50.000,00 kn. Navodi da iz navedenog jasno proizlazi da tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 50.000,00 kn kojem djelomičnom povlačenju se tuženik protivi. Ističe da tužitelj podneskom od 21. travnja 2021. godine jasno je naznači da je VPS 70.000,00 kn što čini zbroj iznosa s osnova naknade neimovinske štete u visini od 67.600,00 kn i s osnova imovinske štete iznos od 2.400,00 kn time da tužitelj nije naznačio da je VPS od 70.000,00 kn umanjen za prethodno isplaćenih 50.000,00 kn. Kako je tužitelj djelomično povukao tužbu, a za koje povlačenje je potreban pristanak tuženika u smislu čl. 193. ZPP-a to se tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Tuženik navodi da je isplatio jednokratnu naknadu štete u visini od 50.000,00 kn bez posebne specifikacije po pojedinim osnovama koje u tom trenutku nisu bile utužene. Tužitelj se protivi navodima tuženika u odnosu na djelomično povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe da omaškom pri pisanju potkrala se greška pa nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva.
Tužitelj podneskom od 26. travnja 2024. godine (list 136-138 spisa) konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u iznosu od 2.335,92 EUR (17.599,99 kn) i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 318,53 EUR (2.399,96 kn), ukupno 2.654,45 EUR (19.999,95 kn) sve sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. 19. veljače 2021. godine do isplate.
Tuženik navodi da iznos od 2.335,92 EUR s osnova naknade neimovinske štete predstavlja iznos od 17.600,00 kn za koji iznos tužitelj tvrdi da je trebao stajati umjesto iznosa od 67.000,00 kn. Tuženik ističe kako nije riječ o grešci u pisanju tako da je umjesto 67.000,00 kn trebalo stajati 17.600,00 kn kako to tvrdi u podnesku tužitelj od 13. rujna 2022. godine. Protivi se djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužitelj u podnesku od 27. lipnja 2024. godine ističe da nije preinačio tužbeni zahtjev, da je ukupan iznos štete u visini od 70.000,00 kn, tuženik je isplatio u mirnom postupku 50.000,00 kn, pa zahtjeva daljnju naknadu štete u visini od ukupno 2.654,45 EUR (19.999,95 kn).
14. Sud je ocijenio navode tužitelja kao neosnovane. Naime tužitelj je tužbom zahtijevao daljnju naknadu štete s osnova neimovinske štete u visini od 25.915,00 kn/3.439,51 EUR i s osnova imovinske štete u visini od 2.400,00 kn/318,53 EUR, ukupno 28.315,00 kn/3.758,05 EUR, potom podneskom od 21. travnja 2021. godine mijenja točku I. tužbenog zahtjeva i povisuje tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete na iznos od 67.600,00 kn, dakle povisio je tužbeni zahtjev za iznos od 41.685,00 kn/5.532,55 EUR (iznos preko 25.915,00 kn do iznosa od 67.600,00 kn). Potom tužitelj podneskom od 13. rujna 2022. godine navodi da zahtjeva isplatu iznosa od 67.000,00 kn s osnova neimovinske štete i s osnova imovinske štete od 2.400,00 kn, te naznačuje VPS u iznosu od 70.000,00 kn.
Kako je tužitelj zahtijevao ukupan iznos u tužbi od 38.315,00 kn/3.758,05 EUR, potom je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 70,000,00 kn, i to je povisio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete na iznos od 67.600,00 kn to je tužitelj ukupno povisio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete za iznos od 41.685,00 kn/5.532,55 EUR dočim ostaje kod dijela tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.400,00 kn/318,53 EUR. Tužitelj u podnesku od 21. travnja 2021. godine ne navodi da zahtjeva daljnji iznos s osnova neimovinske štete umanjen za nesporno i isplaćeni iznos od 50.000,00 kn već mijenja točku I. tužbenog zahtjeva te povisuje tužbeni zahtjev kako je prethodno navedeno i obrazloženo.
Kako je tužitelj objektivno preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva to je sud dopustio objektivnu preinaku tužbe kao u izreci rješenja.
Slijedom navedenog sud je odlučivao o zahtjeva za isplatu daljnje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u visini iznosa od 67.600,00 kn/8.972,06 EUR i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć njegu u iznos od 2.400,00 kn/318,53 EUR budući se tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbe.
15. Između stranaka nije sporno da je tuženik platio tužitelju nesporni iznos štete u visini od 50.000,00 kn /6.636,14 EUR. Kako bi sud tužitelju dosudio ukupan iznos u visini od 5.383,24 EUR s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje, te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 318,53 EUR, ukupno 5.701,77 EUR, a tuženik je isplatio tužitelju iznos u visini od 6.636,14 EUR to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa s osnova neimovinske štete u iznosu od 8.972,06 EUR i daljnji iznos s osnova imovinske štete u iznosu od 318,53 EUR, ukupno 9.290,59 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 19. veljače 2021. godine (dan podnošenja tužbe) sve kao pod točkom I. izreke presude.
16. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a, VPS 9.290,59 EUR/70.000,00 kn. Sud je priznao trošak tuženiku za sastav odgovora na tužbu od 19.03.2021. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.01.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 07.03.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 04.04.2022.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 4. OT-a), sastav podneska od 09.09.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.05.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.04.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 26.04.2024.g. u iznos od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 20.05.2024.g. u iznos od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 06.03.2025.g. u iznos od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.08.2025.g. u iznos od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 22.01.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 2.250,00 EUR, te je priznat trošak poreza u iznosu od 562,50 EUR, ukupno 2.812,50 EUR.
Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151.st.4. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 80/22).
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 06. ožujka 2026. godine
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
