REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: P-104/2019-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Davoru Mirkoviću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 16/I, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 28. siječnja 2026., zaključene istog dana u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Davora Mirkovića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, i zamjenika punomoćnika tuženika EV, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Josipa Jelića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbacuje se, kao nedopušten, tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010818517 od 08.I I.2005. godine, solemiziranom po Javnom bilježniku Miroslavu Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj OU-1665/2005 sklopljenog između tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Radnička cesta 44, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora, a koja u dijelu odredbe članka 4. st. 1. koji glasi: "..Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja iznosi 5,23% godišnje; Odredbe dijela članka 7. točka 7.2 koja glasi : ”...21.205,31 CHF (slovima: dvadeset jednu tisuću dvjesto pet CHF i trideset jedan C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora...plativo u kunskoj protuvrijednosti.."; odredba dijela članka 12. toč. 12.8 koja glasi: ''Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regularno ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d.. S građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala…"; odredba dijela članka 12. toč. 12.10 koja glasi: "Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita..."
II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:
" Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010818517 od 08.I I.2005. godine, solemiziranom po Javnom bilježniku Miroslavu Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj (L-1665/2005 sklopijenog izmedu tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d.,Radnička cesta 44, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora, a koja u dijelu odredbe članka 7. točka 7.2 koja glasi : " U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.; Odredba dijela članka 6. koja glasi: "... Na dospjele, nepodmirene obveze iz Ugovora, uključujući dospjelu i neplaćenu redovnu kamatu. Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu.".
III Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Podružnica Slavonski Brod Zagreb, OIB: 02535697732 da tužiteljici ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana isplati preplaćeni iznos od 509,53 EUR (pet stotina devet EUR i pedeset i tri centa) na ime otplate kredita po ugovoru o kreditu broj 9010818517 od 8. studenog 2005 godine temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. god., od 2. siječnja 2008. god. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postonih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stan je kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana koje teku na svaki mjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:
− na novčani iznos 8,32 EUR počev od 01. rujna.2007. pa do isplate,
− na novčani iznos 8,08 EUR počev od 01 . listopada 2007. pa do isplate,
− na novčani iznos 7,98 EUR počev od 01 studenog 2007. pa do isplate,
− na novčani iznos 7,99 EUR počev od 01. prosinca 2007. pa do isplate,
− na novčani iznos 7,84 EUR počev od 01. siječnja 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 7,88 EUR počev od 01 veljače 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 15,37 EUR počev od 01. ožujka 2008. pa do isplate
− na novčani iznos 15,51 EUR počev od 01. travnja 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,89 EUR počev od 01. svibnja 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,60 EUR počev od 01.lipnja 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 1 7,76 EUR počev od 01. srpnja 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,07 EUR počev od 01. kolovoza 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,88 EUR počev od 01. rujna 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,83 EUR počev od 01. listopada 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,89 EUR počev od 01. studenog 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,82 EUR počev od 01. prosinca 2008. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,48 EUR počev od 01. siječnja 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,39 EUR počev od 01. veljače 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 15,95 EUR počev od 01. ožujka 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 15,48 EUR počev od 01. travnia 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 1 5,25 EUR počev od 01. svibnja 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,72 EUR počev od 01. lipnja 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,24 EUR počev od 01. srpnja 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 14,02 EUR počev od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,86 EUR počev od 01. rujna 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,57 EUR počev od 01. listopad 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,1 8 EUR počev od 01. studenog 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 13,08 EUR počev od 01. prosinca 2009. pa do isplate,
− na novčani iznos 12,93 EUR počev od 01. siječnja 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 12,85 EUR počev od 01. veljače 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 12,49 EUR počev od 01. ožujka 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 12,45 EUR počev od 01. travnja 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 12,08 EUR počev od 01. svibnja 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 1 1,87 EUR počev od 01. lipnja 2010. pa do isplate
− na novčani iznos 12,29 EUR počev od 01. srpnja 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 11,78 EUR počev od 01. kolovoz 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 1 1,84 EUR počev od 01. rujna 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 1 1,35 EUR počev od 01. listopada 2010. pa do isplate,
− na novčani iznos 10,72 EUR od 01. studeni 2010. pa do isplate,
− novčani iznos 7,98 EUR počev od 01. prosinac 2010. pa do isplate IV Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.664,52 EUR (jednu tisuću šest stotina šezdeset i četiri eura i pedeset i dva centa) na ime troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu više zatraženog, preko dosuđenog iznosa od 350,00 EUR (tri stotine pedeset eura) na ime troškova parničnog postupka.
i r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 16. listopada 2022.
II Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela 8. ožujka 2019. tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 3.787,83 kune na ime stjecanja bez osnove temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: 9010818517, sklopljenog između parničnih strana 8. studenog 2005., ovjerovljenom po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 9. studenog 2005., pod brojem: OU-1665/2005.
1.1. Tužiteljica je navela kako predmetni ugovor sadrži odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu kamatnu stopu, a koja je promjenjiva tijekom postojanja ugovorne obveze u skladu s jednostranom odlukom banke. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je predmetna odredba – kamatna klauzula, ništetna u dijelu u kojom se njome uglavljuje visina kamatne stope, a to iz razloga što je činidba tužitelja (visina kamatne stope) neodređena i neodrediva. Nadalje, navela je kako je činidba neodređena jer u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora tužiteljica nije mogla niti morala znati koliko će novčanih jedinica, u apsolutnom iznosu morati platiti tuženiku kod vraćanja kredita. Tužiteljica je navela kako je činidba i neodrediva jer ugovor ne sadrži podatke (parametre i njihove uzročno posljedične veze) s pomoću kojih se ona može odrediti. S tim u svezi navela je da izostanak parametara za određivanje predmeta obveze (visina kamatne stope) jest notorna. U tom pogledu tužiteljica se pozvala na odredbu članka 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 09/15. – dalje: ZKP), a kojom je odredbom vjerovnicima, ovdje tuženiku, naloženo da za sve postojeće ugovore o kreditz do stupanja na snagu spomenutih izmjena, u kojima nisu definirani parametri visine kamatne stope i njihove uzročno-posljedične veze, tuženik mora ugovoriti parametre za određenje kamatne stope, i to jednu od zakonom predviđenih varijabli, te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. U svezi s tim tužiteljica je navela kako je tuženik zapravo priznao neodređenost i neodredivost visine kamatne stope po ugovoru, i to svojim pokušajem da je naknadno jednostrano odredi. Nadalje, tužiteljica je navela kako određenost činidbe stranke nisu prepustile trećoj osobi, nego tuženik, a kako on nije treća osoba, nije ovlašten samostalno i jednostrano odrediti predmet obveze tužiteljice.
Tužiteljica smatra, da u konkretnoj pravnoj stvari, kako su kamate ugovorene, ali nije određena kamatna stopa, ima vrijediti zakonom propisana kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih kamata iz članka 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima.
U pogledu ništetnosti ugovorene odredbe o promjeni kamatne stope, tužiteljica je navela kako je ista ništetna i iz razloga što protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice, kao potrošača. S tim u svezi tužiteljica je navela kako s obzirom da je sam tuženik pripremio i predložio predmetni ugovor te se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, smatra da vrijedi početna ugovorena kamatna stopa. Tužiteljica je navela kako njezini navodi proizlaze iz pravne stečevine i sudske prakse Europske unije.
Tužiteljica je navela kako je tuženi pozivajući se na kamatnu klauzulu i koristeći okolnost da raspolaže sredstvima osiguranja plaćanja izdanim od tužiteljice u korist tuženika, teretio tužiteljicu po kamatnoj stopi višoj od one na koju je imao pravo, stoga tužiteljica smatra da je on na taj način, bez valjane osnove, stekao iznos od 3.787,83 kune. Nadalje, navela je kako je tuženik postupao nepošteno s obzirom da je pripremio i predložio predmetni ugovor, te je znao ili je postupajući s pažnjom dobrog stručnjaka morao znati da je njegovo postupanje stjecanje bez osnove. Tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan vratiti stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, s obzirom da je tuženik nepošteni stjecatelj, a koje kamate teku od dana stjecanja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik je naveo kako tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 3.787,83 kn, a koji iznos, prema stavu tužitelja, predstavlja iznos za koji je tužitelj navodno „preplatio“ rate kredita temeljem ugovora o kreditu. Tuženik je naveo kako on smatra da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, stoga smatra da je pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: PŽ-6632/17 pravno irelevantno u smislu odredbi članka 138.a. i članka 502.c. ZPP-a, s tim u svezi tuženik je naveo da se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima. Tuženik, je nadalje, naveo da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te stoga smatra da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. U tom smislu tuženik je naveo da s obzirom na činjenicu da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan. Tuženik je naveo i kako je nedvojbeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi jasno navedena u članku 4.1,, kao i ostale odredbe predmetnog ugovora, ispisana jednakim fontom slova kao i ostale odredbe ugovora te je lako uočljiva, a u samoj odredbi jasno je navedeno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva. S tim u svezi naveo je kako tužitelj smatra da se ugovorena kamata po početnoj stopi ima uzeti kao fiksna, te jedino što traži je upravo razlika između stope od 5,23% i promijenjenih kamata koje su obračunavate tijekom ugovornog razdoblja. Nadalje, tuženik je naveo ako odluka o tome je li kamata kao protučinidba za korištenje novca banke od strane korisnika kredita treba biti fiksna ili promjenjiva, izravno se tiče glavne činidbe pojedine ugovorne stranke pa stoga sukladno odredbi članka 296. stavak 3. ZOO, odnosno članka 84. ZZP iz 2003. godine, članak 99. ZZP 2009-2014. godine, nije podvrgnuta sudskoj kontroli.
Tuženik smatra kako tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu novčane tražbine na način da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa. S tim u svezi smatra da obje ugovorne strane, dakle, i tužitelj, imaju pravo je da se pravna praznina koja je nastala između nesporne činjenice da je kamatna stopa promjenjiva i utvrđenja ništetnim odredbe o načinu njene promjene, jest zahtijevati popunu pravne praznine dopunskim tumačenjem ugovora budući da nema dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. U tom smislu tuženik se poziva na odredbu članka 324. ZOO, članka 87. stavak 2. ZZP 2003. i članka 102. stavak 2. ZZP 2007-2014, navodeći da je to izravna posljedica načela obveznog prava in favorem negotii. Tuženik smatra kako se spomenuto dopunsko tumačenje ugovora temelji na odredbi članka 319. stavak 2. ZOO. Nadalje, tuženik je naveo kako su se stranke dogovorile o promjenjivoj kamatnoj stopi te nema nikakvih okolnosti iz koji proizlazi da bi se za slučaj da su znale da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije valjana odlučile za fiksnu kamatu. Nadalje, tuženik je naveo kako je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, tuženik smatra da se onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. S tim u svezi tuženik smatra kako se iz takvog ponašanja tužitelja može razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Tuženik smatra da je pogrešno očekivanje tužitelja da ga je tuženik trebao „prisiliti“ ne pregovaranje o pojedinim odredbama nakon što je tužitelj sam donio odluku o zaključivanju predmetnog ugovora, kojega je bez ikakvih daljnjih pitanja i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora svojevoljeno potpisao. S tim u svezi naveo je kako banka ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu može jedino ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovora njegovim potrebama i mogućnostima, a što je tužitelj i učinio. Nadalje, je naveo kako nije osnovano očekivati od banke da ona pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, a s obzirom da to nije moguće s obzirom na specifičnost usluga banke, i to zbog posebne regulative u poslovanju banaka i same činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, te bi usluge banke zbog toga poskupjele da većini potrošača zbog toga ne bi bile dostupne. S tim u svezi tuženik se poszvao i na presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj: Gž-2658/12 prema kojoj valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu nisu ništetni, neodređeni, niti neodredivi, da nisu narušena načela obveznih odnosa, odnosno da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik k redita, upoznat sa svim ugovornim klauzulama.
2.1. Tuženik je također naveo kako tužitelj pogrešno tumači spomenutu presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, i to s obzirom da on pogrešno zaključuje da je temeljem navedene presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz predmetne odluke ni na koji način ne proizlazi. Tuženik je naveo i kako u slučajevima koji se odnose na ugovore o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, kamatna stopa se mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, izuzeće od ocjene poštenosti predviđeno je Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te se primjenjuje u konkretnom, ali i svakom istovjetnom slučaju. U svezi sa svim ranije iznesenim tuženik je naveo kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dotadašnje sudske praske Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna, a to iz razloga što je volja ugovornih strana bila ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope. Nadalje je naveo kako konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, jesu određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se stoga ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Tuženik je naveo i kako niti jedna od primjenjivanih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Tuženik je naveo kako u konkretnom slučaju ugovorna volja stranka jest ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, te s tim u svezi ponovno je naveo kako je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula. Također je tuženik istakao prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.
3. Podneskom od 16. listopada 2019., zaprimljen u sud 18. listopada 2019. tužitelj je, nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev, odnosno preinačio ga je, i to na način da je prvotno postavljenom kondemnatornom zahtjevu za isplatu dodao i deklaratorni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "…u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.205,31 CHF (slovima: dvadestjednutisućudvjestopet CHF i tridesetjedan C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita", odredbe dijela članka 4. stavak 1., koji glasi: "…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", odredba članka 6, koja glasi: "…u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."; odredbe dijela članka 7. točka 7.2. koja glasi: "…21.205,31 CHF (slovima: dvadestjednutisućudvjestopet CHF i tridesetjedan C) i kamata iz točke 4. ovoga Ugovora…plativo u kunskoj protuvrijednosti U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.; odredba dijela članka 12. toč. 12.8 koja glasi: ''Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regularno ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d.. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala; odredba dijela članka 12. toč. 12.10 koja glasi: "Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita…". Kondemnatornim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživo isplatu iznosa od 3.839,07 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3.1. Rješenjem donesenim na raspravni zapisnik 12. svibnja 2022. sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 16. listopada 2019., s obzirom da je ista učinjena nakon obavljenog vještačenja i s obzirom da je ista potrebna rado cjelovitog rješenja spora među strankama (stranica spisa 117). S tim u svezi valja istaknuti kako se tuženik na ročištu održanom kod ovoga suda 12. svibnja 2022. protivio učinjenoj preinaci. Naime, preinaku tužbe sud dopustio temeljem odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.-dalje: ZPP), jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja n ije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavak 1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe članak 190. stavak 1.ZPP -a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu. Potrebno je istaći i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o preinaci za iznos od 0,14 eura koji je zasigurno posljedica konverzije kuna u euro provedene sa četiri decimalna broja, u traženju svedeno na dva decimalna broja.
3.2. Na ročištu održanom kod ovoga suda 12. listopada 2022. tužitelj je iskazao da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenu tečaja CHF, dok ostaje kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Očitujući se na tužiteljevo djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, tuženik se istome protivo te je predložio da se u tom dijelu donese odbijajući presuda uz naknadu troškova postupka. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istoga članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. S obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a prije zaključenja glavne rasprave, a tuženik se tome protivio, sud nije prihvatio povlačenje.
3.3. Podnescima od 19. veljače 2022. i 10. veljače 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj, i uvođenju eura kao službene valute, slijedom čega je kondemnatornim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu iznosa od 509,53 EUR.
4. U daljnjem tijeku postupka, stranke su u svojim podnescima u bitnome ostale kod svih iznesenih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu.
5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: broj: 9010818517, sklopljenog između parničnih strana 8. studenog 2005., ovjerovljenom po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 9. studenog 2005., pod brojem: OU-1665/2005, , te kondemnatorni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 509,53 EUR, a koji iznos je po ugovornoj obvezi tužitelj pretplatio tuženiku na osnovu ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
5.1. Među parničnim strankama nije sporna da su tuženik i tužitelj bili u obvezno- pravnom odnosu temeljem ugovora o kreditu, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
5.2. Sporna je među parničnim strankama osnova tužbenog zahtjeva, sporno je li narušena ravnoteža u pravima i obvezama parničnih strana, sporno je jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne, ima li tužitelj pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, sporno je je li dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjenica odlučnih za odluku o glavnoj stvari sud je proveo dokazni postupak, u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta, te su pročitane isprave i to: ugovor o kreditu broj: 9010818517 (stranica spisa 7-12), otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, od 15. studenog 2005. (stranica spisa 13-14, 62-63), knjigovodstvena kartica (stranica spisa 15-28, 64- 77), prijevremena otplata kredita na dan 19. studeni 2010. (stranica spisa 38), potvrda o transakcijama (stranica spisa 39), nalog za plaćanje (stranica spisa 40), dopis punomoćnika tužitelja ( stranica spisa 41), odgovor tuženika (stranica spisa 42), opći uvjeti poslovanja s građanima (stranica spisa 50-54), poslovanje s građanima, informacija o načinu promjene kamatnih stopa o kreditima građana promjenjivim temeljem odluka nadležnih tijela banke (stranica spisa 55-58), knjigovodstvena kartica PBZ-a, partija kredita 9010818517, od 1. srpnja 2019. (stranica spisa 86-90), pregled uplata po kreditu na dan 1. srpnja 2019, partija kredita 9010818517 (stranica spisa 91), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja . (stranica spisa 127-128), i provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Filipu Toliću stranica spisa 97-108., 117-118).
6.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika Miroslava Bračuna, s obzirom da je tuženik podneskom od 2 lipnja 2022. odustao od tog dokaznog prijedloga.
6.2. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Iz Ugovora o kreditu broj: 9010818517, sklopljenog između parničnih strana 8. studenog 2005., ovjerovljenom po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 9. studenog 2005., pod brojem: OU-1665/2005 utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (čl. 2. Ugovora) u kunama koji odgovora protuvrijednosti u iznosu od 21.205,34 CHF po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja iznosi 5,23% godišnje, a koja se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva za naplatu zajedno s njima (čl. 4. Ugovora) i s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 7.1.).
9. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica je na ročištu održanom kod ovoga suda 12. svibnja 2022. iskazala kako je ona ugovor o kreditu s bankom zaključila 2005. , tada je bila zaposlena u školi kao čistačica i dostavljač pošte. Novac od kredita je korišten za kupnju osobnog automobila koje je koristila za osobne potrebe, za odlazak na posao i sl. Nadalje je iskazala da tijekom razgovora u banci nije znala da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nitko joj to u banci nije objasnio i ne sjeća se da li je uz ugovor o kreditu dobila otplatni plan. Nije znala koliko će novca na kraju morati vratiti temeljem toga ugovora o kreditu. U daljnjem tijeku postupka, nakon što je sud donio odluku o ponovnom otvaranju glavne rasprave, sud je dodatno saslušao tužiteljicu, koja je u svom iskazu danom sudu na ročištu održanom 12. listopada 2022. navela da i dalje ostaje kod svog iskaza na zapisniku od 12. svibnja 2022. te je također navela da joj pri razgovoru u banci nisu rekli da na njenoj strani postoji rizik obzirom da zaključuje ugovor vezan za tečaj CHF-a. Nadalje je navela da joj u banci nisu rekli ni da bi na njenoj strani postojao rizik obzirom da HNB može utjecati na tečaj EUR-a, a ne može na tečaj CHF-a. Također, tužiteljica je navela, da joj u banci nisu rekli da bi na njenoj strani postojao dodatni rizik obzirom da je ugovor zaključila i sa promjenjivom kamatnom stopom i sa tečajem CHF. Iskazala je kako je prilikom razgovora za kredit htjela zaključiti kredit u kunama, međutim, iskazala je da su joj u banci rekli da se može zaključiti samo ugovor vezan za tečaj CHF-a i da je tečaj CHF-a siguran, pročitala je ugovor i nije u banci tražila nakon potpisivanja Ugovora nikakva pojašnjenja, obzirom da razumije što znači promjenjiva kamatna stopa. Tužiteljica je na tom ročištu iskazala da povlači dio tužbenog zahtjeva glede tečaja CHF-a i ostaje kod tužbenog zahtjeva samo za promjenjivu kamatnu stopu.
9.1. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio i isti cijenio iskrenim i uvjerljivim, jer je njezin iskaz u suglasju s materijalnim dokazima koji prileže spisu, pa sud nije imao razloga posumnjati u istinitost istoga.
10. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaz tužiteljice, utvrđeno je da je kredit realiziran s namjenom kupnje vozila. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu odredbe članka 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
11. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužitelj je sklopio kao fizička osoba za obiteljsku kuću te je sud zaključio da nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema dokazani status potrošača i da se na njega ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, odnosno presude, udruge Potrošač.
12. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Općim uvjetima poslovanja s građanima od 19.. listopada 2004. (stranica spisa 50-54) i brošurom tuženika naziva Poslovanje s građanima Informiranje o načinu promjene kamatne stope po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (stranica spisa 55 -58) koje je tuženik dostavio, ne mogu biti dokazom o informiranju tužitelja na valjani način jer u istima nisu iskazani niti načini promjene tečaja CHF, niti faktori koji utječu na promjenu tečaja, niti faktori koji utječu na promjenu kamatne stope, niti rizici ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, niti je tuženik dokazao da je o navedenim uvjetima poslovanja razgovarao s tužiteljicom.
13. U odnosu na povlačenje tužbenog zahtjeva na ročištu održanom kod ovoga suda 12. listopada 2022. u odnosu na valutnu klauzulu, kojem povlačenju se tuženik protivio, valja istaknuti kako je tužiteljica u podnesku od 19. listopada 2022. navela da ona nije imala namjeru urediti tužbeni zahtjev u odnosu na tečaj CHF, nego samo u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a što je razvidno iz tužbe i svih prethodnih podnesaka. S tim u svezi navela je kako se iz svih podnesaka koje je dostavila u tijeku postupka niti u jednom od njih ne spominje tečaj CHF, pa niti u prijedlogu za provođenjem vještačenja koje je predloženo isključivo na okolnost visine glede promjenjive kamatne stope. Nadalje, tužiteljica je navela kako se u podnesku od 16. listopada 2019., kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, u točki II. petita tužbenog zahtjeva vidi da ona potražuje isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope. U tom pogledu tužiteljica je navela kako je ona ovome sudu podnijela zasebnu tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, koji postupak se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem: P-318/2020.
13.1. S tim u svezi ovaj sud utvrdio je da je u navedenom predmetu sud donio presudu poslovni broj: P-318/2020-43 od 15. listopada 2025., a koja presuda je pravomoćna 4. studenog 2025. Predmetnom presudom u točki I. izreke odlučeno je "
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010818517 od 8. studenog 2005. solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz Slavonskog broda broj OU-1665/2005 sklopljenog između tužiteljice ŽV, [adresa] kao korisnice kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditora, a koja u dijelu odredbe članka 1. glasi: "… u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.205,31 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."
Odredba dijela članka 4. st. 1 koji glasi: "…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…"
Odredba dijela čl. 6. koja glasi: "…u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."
Odredba dijela članka 7. točka 7.2 koja glasi: "…21.205,31 CHF (slovima: dvadesetjednatisućadvjestopetšvicarskihfranakaitridesetjedancent) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora" Odredba dijela članka 12. toč. 12.8 koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu promjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regularno ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Ž izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala." Odredba dijela članka 12. toč. 12.9 koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita i založni uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF." Odredba dijela članka 12. toč. 12.10. koja glasi: "Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita…"
13.2. U svezi s navedenim, valja istaknuti kako s obzirom na preinaku tužbe, odnosno uređeni tužbeni zahtjev od 10. veljače 2023., a iz pravomoćne sudske presude ovoga suda poslovni broj: P-318/2020-43 od 15. listopada 2025. proizlazi da je o ništetnosti odredbe članka 4. stavak 1., članka 7. točka 7.2., članak 12. točka 12.8., članak 12. točka 12.10. već pravomoćno odlučeno, pa se stoga radi o presuđenoj stvari. S obzirom da se radi o negativnoj procesnoj pretpostavci, jer naime, odredbom članka 333. stavak 2. ZPP propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbaciti će tužbu. Slijedom navedenoga, temeljem citirane zakonske odredbe sud je djelomično odbacio tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 4. stavak 1., članka 7. točka 7.2., članak 12. točka 12.8., članak 12. točka 12.10. Ugovora o kreditu broj 9010818517 od 8. studenog 2005. solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz Slavonskog broda broj OU- 1665/2005 sklopljenog između tužiteljice ŽV, [adresa] kao korisnice kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb.
13.3. U odnosu na navedeno valja istaknuti da je u pogledu ništetnosti odredbe članka 7. točke 7.2. predmetnog Ugovora pravomoćnom presudom ovoga suda utvrđena ništetnost dijela odredbe koji glasi: "…21.205,31 CHF (slovima: vadeset jedna tisuća dvjesto pet švicarskih franaka i trideset jedan cent) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora", dok je tužbom u ovom predmetu tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 7. točka 7.2. predmetnog ugovora, koja glasi: "…21.205,31 CHF (slovima: dvadeset jednu tisuću dvjesto pet CHF i trideset jedan C) i kamata iz točke 4. ovoga Ugovora…plativo u kunskoj protuvrijednosti U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora", s tim u svezi, a kako se predmetna odredba odnosi na valutnu klauzulu, u odnosu na koju je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev, a tuženik se povlačenju protivio, utvrđujući da tužiteljica nije dokazala da bi u navedenom dijelu, o kojem ranije nije odlučeno u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-318/2020, sud kao neosnovan djelomično odbio tužbeni zahtjev, uzimajući u obzir pri tome i navod tužiteljice da joj namjera nije bila utužiti ništetnost valutne klauzule, iako u preinačenom tužbenom zahtjevu ista navodi utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. točke 7.2. predmetnog ugovora.
13.4. Slijedom navedenoga, ovaj sud nesporno utvrđuje da je ništetna odredba članka 4. točka 4.2. predmetnog ugovora, a koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a što je ranije utvrđeno pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: P- 318/2020-43 od 15. listopada 2025.
14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno - financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. dipl. oec. Filipu Toliću. Stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 27. rujna 2019. naveo je da je u svom pisanom nalazu i mišljenju izračunao pretplaćeni iznos (razliku) na ime promjene kamatne stope za svaki pojedini mjesec u razdoblju od 31. prosinca 2005. do 19. studenog 2010. (kada je tužiteljica prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu prijevremeno vratila kredit). Nadalje je naveo da ukupan iznos predmetne razlike u tom razdoblju iznosi 3.839,08 kuna te da je do navedenog iznosa došao obračunavajući razlike kamate nastale između primijenjenog otplatnog plana (u kojem su mijenjane kamatne stope – Tablica 2 nalaza) i ugovorenog otplatnog plana (početni uz kamatu 5,23% godišnje – Tablica 1 nalaza) u utuženom razdoblju. Specificirao je razlike kamate nastale između Primijenjenog otplatnog plana i Ugovorenog otplatnog plana po mjesecima.
14.1. Pisani nalaz i mišljenje dostavljen je strankama.
14.2. Podneskom od 16. listopada 2019. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u skladu s rezultatima provedenog vještačenja, te nije iznosila primjedbe niti prigovore, dok je u podnesku od 7. studenog 2019. sudu predložio predmetni nalaz i mišljenje prihvatiti kao osnovano.
14.3. U podnesku od 23. listopada 2019. tuženik je u cijelosti osporavao nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa što nije bila volja stranaka niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik je naveo kako je vještakov nalaz i mišljenje neosnovan, promašen i nepotreban u smislu činjeničnih tvrdnji tuženika kako namjera ugovornih strana, odnosno tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja. S tim u svezi naveo je kako je davanjem takvog zadatka vještaku sud unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo vrijeme trajanja kredita. Tuženik je nadalje, naveo kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna nego je ista zakonom određena kao dopuštena, na tužitelju je teret dokazivanja koja je to visina kamatne stope koja je nezakonita i koju je tuženik nezakonito odredio. Tuženik je predložio odrediti dopunsko vještačenje kojim bi se utvrdilo kolika bi bila kamatna stopa s obzirom na kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope uslijed otplate kredita.
14.4. Stalni sudski vještak Filip Tolić, mr. sc. dipl. oec. na ročištu održanom kod ovoga suda dana 12. svibnja 2022. usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje, te je naveo da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju od 27. rujna 2019. Nadalje, vještak se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 23. listopada 2019. te je naveo da su parnične stranke ugovorile kamatnu stopu od 5,23% godišnje promjenjivu. Obzirom na navedeno, iskazao je da prilikom ugovaranja kamatne stope nisu određeni parametri koji utječu na promjenu iste, a sve kako je naknadno određeno Izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, kada je zakonodavac odredio da se treba ugovoriti fiksni i varijabilni dio kamatne stope. Fiksni čini kamatnu maržu, dok varijabilni čini jedan od promjenjivih kriterija kao što su 3-mjesečni ili 6-mjesečni LIBOR, NRS ili sl. S tim u svezi vještak je iskazao da je uvidom u knjigovodstvenu karticu kredita koja prileži spisu utvrdio da tužiteljica nije platila manju kamatu od početno ugovorene. Točno je da u jednom anuitetu s dospijećem manji od početno ugovorenog, međutim u navedenom anuitetu je kamata zaračunata u iznosu 82,35 CHF kao i početno ugovorena.
14.4.1. Iz raspravnog zapisnika od 12. svibnja 2022. proizlazi da nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Filipa Tolića, stranke nisu imali primjedbi ni prigovora.
14.5. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti te je isti cijenio objektivnim, nepristranim i izrađenim u skladu s pravilima struke, uvažavajući činjenicu da je sporna odredba članka 4. točke 2. predmetnog ugovora o kreditu, a koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, nesporno utvrđena ništetnom, te uvažavajući činjenicu da je u usmenom izlaganju vještak odgovorio na prigovore tuženika, iz kojeg razloga sud nije provodio dopunsko vještačenje.
15. Tužiteljica je, dakle, prvotno postavila tužbeni zahtjev na iznos od 502,73 EUR, a koji tužbeni zahtjev je tužiteljica preinačila na iznos od 509,53 EUR što je sud također dopustio pozivom na odredbu članka 190. st.3. ZPP-a, jer se radi o povećanju zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, a temeljem kojeg povećanja za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi niti isto predstavlja zlouporabu procesnih prava.
16. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
16.1. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO -a, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).
16.2. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.
17. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim. Navedeno iz razloga što je ova sud stava, da je u odnosu na kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.
17.1.Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".
17.2. Kako je tužba podnesena 8. ožujka 2019. to do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO, koji se računa za kamatnu stopu od 13. lipnja 2014.
Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke i slijedom navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. ZOO -a prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP te članka 155. ZPP. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na postavljeni kondemnatorni tužbeni zahtjev u cijelosti, i u pogledu osnove i u pogledu visine, u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev, budući da je o istome već pravomoćno odlučeno uvažavajući da je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi donesena odluka u kolektivnom sporu, po ocijeni ovoga suda radi se o neznatno razmjernom dijelu tužbenog zahtjeva, u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi.
18.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, priloženi troškovnik te činjenicu da tužiteljicu zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi
- trošak zastupanja tužiteljice na ročištima 3. lipnja 2019. u iznosu 25,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife, 27. lipnja 2019., 12. svibnja 2022.. 29. lipnja 2022., 12. listopada 2022., 28. siječnja 2026. u iznosu 100,00 EUR svako sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 525,00 EUR, sud je osnovanim troškom tužiteljici priznao i trošak pristupa ročištu 28. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife jer je predmetno ročište bilo određeno kao ročište za objavu presude, na koje je punomoćnik tužiteljice pristupio, ali je na istome sud donio odluku o preotvaranju glavne rasprave,
- trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife;
sud je osnovanim troškom priznao i trošak sastava tužbe (podnesak od 8. ožujka 2019.) u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak sastava četiri obrazložene podneska sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, i to: podnesci od 3. lipnja 2019., 23. kolovoza 2019., 7. studenog 2019., 8. veljače 2023. svaki u iznosu 100,00 EUR, ukupno 400,00 EUR. Kao osovan trošak sud je tužiteljici priznao i trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2019., 15. veljače 2021. i 9. ožujka 2022. u iznosu od 25,00 EUR svaki sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife, ukupno 75,00 EUR.
Pored navedenoga sud je osnovanim troškom cijenio trošak uplaćenog predujma za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 437,98 EUR jer iz stanja spisa stranica 95 proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 3.300,00 kuna, a što iznosi 437,99 EUR. Nadalje, sud je osnovanim utvrdio i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 EUR jer je tužiteljica uz tužbu dostavila dokaz o plaćenoj pristojbi u navedenom iznosu. Dakle, sud je ukupno osnovanim troškom utvrdio, priznao i dosudio iznos od 1.664,52 EUR.
18.2. Kamate na trošak su temeljem članka 151. ZPP i članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ)u svezi s člankom 29. ZOO dosuđene od presuđenja do isplate
19. Sud je kao neosnovan utvrdio više zatraženi trošak od 75,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 3. lipnja 2019. s obzirom da je isto odgođeno; zatraženi trošak od 50,00 EUR na ime pristupa ročištu od 18. lipnja 2019., jer isto nije održano, više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 28. srpnja 2022. Sud nije osnovanim utvrdio niti zatraženi iznos od 100,00 EUR na ime troška sastava podneska od 22. listopada 2022. jer iz stanja spisa ne proizlazi da je podnesak navedenog dana podnesen, te više zatraženi iznos od 75,00 EUR na ime troška sastava podneska od 28. kolovoza 2019. Slijedom navedenoga sud je ukupno neosnovanim troškom utvrdio iznos od 350,00 EUR, za koji iznos je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.
20. Sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj:118/18., 51/23., dalje: ZSP/23) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe koje su za tužitelja nastale nakon stupanja na snagu ZSP/23 (članak 4. stavak 1. točka 4 ZSP/23). S obzirom da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe za ovu presudu istu je u obvezi podmiriti tuženik te je odlučeno kao u izreci rješenja.
21. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja
Slavonski Brod, 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Anđela Bionda Martić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužiteljica ŽV po punomoćniku Davoru Mirkoviću, odvjetniku u Slavonskom Brodu
2. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d., po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu
