REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj K-170/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11), po optužnici ODO u Metkoviću, broj: KO-DO-150/2024-1 od 15. studenog 2024. godine, nakon javne rasprave održane dana 4. prosinca 2025., 22. siječnja 2026. i 3. ožujka 2026. u nazočnosti optuženika TB, braniteljice optuženika Sandre Wagner, odvjetnice iz [adresa] i tužiteljice ŽB, više savjetnice u ODO Metković, dana 6. ožujka 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Metkoviću posl. broj K-170/2024-2 od 21. siječnja 2025.

II. OPTUŽENIK: UB sin pok. TB i pok. SB, rođene T, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VŠS, umirovljenik i ratni vojni invalid  s mjesečnim primanjima u iznosu od 2.000,00 €, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik obiteljske kuće na [adresa], stana u [adresa] i automobila iz 1998. godine, satnik 156. "R" brigade Makarska, odlikovan redom hrvatskog trolista i spomenicom Domovinskog rata, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan,

k r i v  j e

što dana je 23. ožujka 2024. oko 9,30 sati, u mjestu [adresa], u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta u vlasništvu TB na adresi [adresa], kada mu je pristupila CB i počela uklanjati daske koje je on prikovao na asfaltnu površinu, nakon kraće verbalne prepirke, u namjeri da je ustraši, CB rekao: "Ovo je moj posjed, ja imam pravo raditi što želim, odmakni se od mene ili ću te ubiti!", da bi nakon toga u jednom trenutku dok mu je CB bila okrenuta leđima, krenuo prema njoj držeći čekić u ruci s namjerom da je tjelesno ozlijedi, u čemu je verbalno spriječen od TB i LB, da bi potom istima, u nakani da ih ustraši, rekao: "Ja ću vas sve pobiti, pobit ću vas i djecu iz kalašnjikova, ja sam ubijao ljude u ratu, meni nitko ništa ne može, ja ću raditi što ja hoću!", a koje riječi je ponovio više puta, što je sve navedeno kod CB izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti za vlastiti život i živote članova njene obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24- dalje: KZ/11),

pa ga sud za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

a na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ukoliko okrivljeni za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP -a okrivljeniku se nalaže da podmiri troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove svjedoka o kojima će sud odlučiti u smislu čl. 148. st. 4. ZKP-a nakon što se pribave podaci o visini tih troškova, kao i paušalni trošak u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj:

6084-50555-507170204 (opis plaćanja: troškovi postupka u K-170/2024) te da dokaz o uplati dostavi ovom Sudu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću podnije lo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika TB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, predloživši da sud izda kazneni nalog, optuženika proglasi krivim i osudi na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koja neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Sud je izdao kazneni nalog posl. broj K-170/2024-2 od 21. siječnja 2025.protiv kojeg je optuženik pravodobno izjavio prigovor povodom kojeg je optužnica protiv optuženika potvrđena pravomoćnim rješenjem KOV-a poslovni broj Kov-9/2025 od 4. veljače 2025. pa je kazneni nalog na temelju čl. 544. st. 1. ZKP-a stavljen izvan snage.

3. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik TB je izjavio da se ne smatra krivim za predmetnu optužbu te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe ispitivanjem oštećene CB (list 96-99 spisa) te saslušanjem svjedoka TB (list 142-144 spisa), LB (list 144-145 spisa), ĆB (list 146-147 spisa) i PB (list 157-158 spisa) i uvidom u fotografiju (list 116 spisa).

5. Kao dokaz obrane saslušana je svjedokinja AB (list 159-160 spisa) te je pročitana dokumentacija koju je u spis predao optuženik i to Rješenje Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Psp – 8/2024 (list 101-115 spisa), fotografija (list 116 spisa), dokumentacija koja se odnosi na vojni status optuženika (list 117-125 spisa), potvrda PGP Vrgorac od 20. svibnja 2024.( list 126 spisa), vještvo ČB iz listopada 2024. (list 127-130 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 465 za k. o. [katastarska općina] (list 131 spisa), rješenje ZK odjela Općinskog suda u Metkoviću (list 132-134 spisa), potvrda PGP Vrgorac od 15. travnja 2024. (list 135 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 465 za k. o. [katastarska općina] (list 136 spisa), orto – foto snimak kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 137 spisa).

6. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP-a odbio prijedlog optuženika podnesen po braniteljici Sandri Wagner da se u svojstvu svjedoka ispitaju policijski službenici PGP Vrgorac DB i NB koji su po pozivu TB došli na lice mjesta neposredno nakon ovog događaja na okolnost je li oštećena bila vidno uznemirena, preplašena uslijed navodnih prijetnji jer je navedeni prijedlog neprikladan i očito usmjeren na odugovlačenje postupka te je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno izvedenim dokazima.

Naime, u konkretnom slučaju oštećena ZB je u prisutnosti optuženika i njegove braniteljice neposredno pred sudom ispitana u odnosu na sve okolnosti spornog događaja, pa tako i na okolnost ozbiljnosti prijetnje koja joj je upućena, stoga je činjenično stanje u odnosu na tu okolnost u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Osim toga, iz dokaza izvedenih tijekom postupka nije utvrđeno da bi policijski službenici PGP Vrgorac DB i NB bili svjedoci spornog događaja niti da bi imali neka posredna ili neposredna saznanja o samom događaju, zbog čega je takav dokazni prijedlog obrane neprikladan i očito usmjeren na odugovlačenje postupka .

7. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika iz koje je utvrđeno da optuženik do sada nije osuđivan.

8. Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka, optuženik je izjavio da je on čovjek koji je preko 20 godina bio direktor, nikada rasnije n ije imao nikakve probleme niti prekršajni postupak. Ovaj kazneni postupak koji je pokrenut 22. svibnja je apsurdno neosnovan, lažan i namjeran, a nastao je kao posljedica što je njima katastar koji je nezakonito ucrtao građevinsku česticu od 2667 m2, kao državnu javnu ispravu objavio i upisao u posjedovni list 465 na ime TB, a što je u skladu sa zakonom o građenju moguće učiniti tek nakon tabularne izjave što je i ispravljeno 18.4.2024. To je razlog zbog čega je ovo sve kasnije krenulo, jer su oni njemu 22.5.2024. podnijeli neosnovanu i lažnu kaznenu prijavu. On je 23. ožujka kada je vidio na svom kompjuteru da je on ušao u njegov posjed u mojih 47 m2, u njegovo dvorište, želio dozvoljenom samopomoći izliti zid 5 cm na mjestu koje su TB i on dogovorili i tu zabili 4 šipke. Nikomu nikada u životu nije prijetio, niti tada, došla je CB i razbacala njegove daske s tvrdnjom da je to sada njeno zemljište. On joj je samo rekao da je to njegov posjed kod kojeg su oni 2009. stavili među i da on neće dozvoliti da oni otimaju njegovo očinstvo jer nije dozvolio i u Domovinskom ratu da Srbija otima zemlju Hrvatske. Nikakvu prijetnju prema njoj on nije izrekao, njeni navodi da ju je on želio udariti čekićem su apsolutna laž, on je čekić držao u ruci jer je želio zakovati brokve, kada se digao nije krenuo prema njoj da bi je udario čekićem niti je imao takvu namjeru, to je lažan iskaz. Nije istina ni da su njen suprug i sin dotrčali s 50 m udaljenosti da bi ga u tome spriječili. TB je došao ali da bi razgovarao s njim, pitao sam je zašto je uzeo njegov dio zemljišta kada zna da su 2009. formirali među i postavili ju na terenu. On je do tada svake godine išao njegovoj djeci na rođendanske proslave i nema veze sa zdravom pameti to što oni pričaju da bi on njihovu djecu ubio. Oni tvrde da je rekao da je u ratu kalašnjikovom ubijao ljude, a bio je zapovjednik topništva i nikada ni u ratu nije koristio kalašnjikov niti je u ratu dozvolio da se pale neprijateljske kuće, a kamoli da ih se ubija. Da je on OB želio udariti čekićem, valjda bi policajci kada su došli tražili taj čekić koji je cijelo vrijeme bio na podu kraj dasaka. U iskazima svjedoka ima puno kontradiktornih i proturječnih izjava. OB tvrdi da su TB i LB bili udaljeni 10 metara, a oni sami tvrde da su bili udaljeni 50 metra. OB tvrdi da je on potplatio novcem njihovog svjedoka ĆB da ne dođe na raspravu, a on se odazvao i došao na raspravu. Oni tvrde da su vlasnici njegovog zemljišta, niti su vlasnici niti su posjednici ničega osim 450 m2 uknjiženog zemljišta restorana. Poslije ovog slučaja njihov sin dolazi na njegov zid i govori mu "Dabogda te tu ukopali i tu se ucrvao". Oni napadaju njegovog sina da je u gospodarskoj krao novac, da je krao iz uprave Kraša, što govori o moralnoj vrijednosti tih ljudi.

Odgovarajući na pitanja braniteljice izjavio je da on nije podnosio neke prijave inspekciji, da su izgradnjom bazena ušli u seoski put, nerazvrstanu cestu te je on zajedno sa još šest suseljana od Grada Vrgorca zatražio da se to spriječi. Poslan je komunalni redar i građevinska inspekcija.

Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe kojim mu se riječima obratila CB kada mu je pristupila, izjavio je da mu je rekla "Što ti to radiš, to je sada naše" zatim je uzela daske i razbacala ih rukama i nogama, to su bile tri-četiri tanke daske jer je on htio izliti betonski zid u debljini od 5 cm i daske je htio brokvama prikovati za asfalt. Tada su došli njen sin i muž koji su bili udaljeni 50 m, dotrčali su i pitali "Šta to ti radiš", razgovarali su, nisu se svađali. U tom trenutku kada su ĆB i LB trčali čekić mu je bio u ruci jer je istim zabijao brokve. Policiju je pozvao TB jer je smatrao da je on ušao u njegovo vlasništvo. Nije mu poznato je li prije toga nazvao njegovog sina. Kasnije su ga tražili da razgovaraju i otišli su na klupu ispred restorana. TB je CB rekao da ide kući. On, TB i LB su razgovarali o tome što je išao izliti zid, TB je rekao da mu je katastar upisao to zemljište u posjed, ali tada vjerojatno n ije znao da mu je odbijen prijedlog od suda. Na poseban upit zastupnice optužbe kako je reagirao TB kada mu je pristupio, izjavio je da su mirno došli razgovarati. Nije bilo napete atmosfere, jer ga ne bi poslije TB i LB zvali da razgovaraju. Na poseban upit zastupnice optužbe zašto nije prije izvođenja radova s TB razgovarao, izjavio je da je želio dopuštenom samopomoći zaštititi svoj posjed.

9. Na temelju ovako provedenog postupka, sud je utvrdio da je optuženik TB počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako je to činjenično opisano i pravno kvalificirano u izreci presude. Takav zaključak Sud temelji na slijedećim razlozima.

10. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena CB je iskazala da živi u [adresa] sa svojom obitelji, suprugom TB i njihovih dvoje djece u dobi od 21 i 18 godina koji su na inzulinu i koji zbog cijele ove situacije doživljavaju šokove. Gospodin UB je vlasnik susjedne nekretnine, ali živi u [adresa]. U ožujku 2024. kada su u sklopu njihove obiteljske kuće započeli izgradnju bazena gospodin MB je od njih u više navrata tražio papire, nacrte za bazen, interesiralo ga je jesu li upoznati s Pravilnicima o izgradnji bazena, a nije rekao zbog čega ga to zanima, a oni su mu rekli da rade na svome. Radove na bazenu su izvodili ĆB i njegov radnik čije točno ime ne zna, nadimak mu je IB. Taj sporni dan kada su započeli sa salijevanjem prve ploče bazena, zna da je to bilo prije Uskrsa, a ne sjeća se točnog datuma, radilo se o jutarnjim satima, bavila se ručkom te je u nekoliko navrata išla do radnikâ da vidi kako napreduje posao, ušla je u kuću i čula kako nešto "tuče". Kako oko njihove kuće nije bilo radnih strojeva koji bi proizveli takav zvuk, izišla je iz kuće da vidi što se događa i vidjela UB koji je na asfaltnom parkingu njihovog ugostiteljskog objekta koji se nalazi na adresi [adresa], bez ikakvog znanja i odobrenja njih kao vlasnika počeo postavljati drvenu dasku koju je čekićem fiksirao za asfalt, što je i fotografirala te u spis predaje tu fotografiju, a ta daska je jednim dijelom prelazila i na cestu. Kada je vidjela što UB radi nazvala je supruga i rekla mu što čini, a sama je otišla do njega i upitala ga zašto to radi, na koje njene riječi je odgovorio da on dijeli svoje. Ona se sagnula te počela skidati dasku koju je UB postavio, da bi u jednom trenutku začula vikanje od strane njenog supruga ĆB i sina LB da se pazi, na koje upozorenje je reagirala na način da se pridigla i okrenula iza sebe, da bi pri tom vidjela UB kako u ruci drži žuti čekić "kljunaš" kojim je UB zabijao drvenu dasku u asfalt, kojeg je usmjerio prema njoj i kojim ju je vjerojatno htio udariti po tijelu, ali je u tome spriječen od njenog supruga i sina koji su joj vikali. Suprug je dotrčao do nje i potegao ju prema sebi. Pitali su ga zašto se tako ponaša, a UB je govorio da mu uzimaju sve i tko smo oni. Njen suprug je zatim nazvao Mirkovog sina TB koji je njenom suprugu putem mobitela rekao da njegov otac može učiniti sve što hoće nakon čega je UB njoj, njenom suprugu i sinu LB rekao da će ih ubiti sve iz kalašnjikova, da je on ubijao ljude u ratu, da njemu nitko ništa ne može i da će on raditi što hoće. Te riječi je ponovio više puta, a ja ona ih je shvatila kao prijetnju za cijelu njenu obitelj. Nakon toga je njen suprug TB pozvao policiju te su dva policajca došla nakon 20 -ak minuta, a UB je pred njima rekao da je ubijao kalašnjikovom četnike u ratu. U strahu je za vlastiti život, kao i živote članova njene obitelji jer nije sigurna što je UB u stanju napraviti, budući da gotovo svakodnevno dolazi do njihove obiteljske kuće, postavlja drva, prikolicu i slične predmete na njihov posjed te na taj način želi izazvati članove njene obitelji na negativnu reakciju kako bi imao povoda za sukob i prijavu policiji. Namjerno je otrovom polio biljke oko košnica njenog sina prije mjesec i pol dana i po blitvi krajem kolovoza, kada ga je pitala zašto je to učinio rekao je da je to njegovo i da ću vidjeti svoga Ž 4. 12., vjerojatno misleći na današnje ročište. Njegovo ponašanje joj nije jasno, prije nego što su započeli s izgradnjom bazena nisu imali s njim problema, a od tada ih sabotira u svakom pogledu, prigovara uknjižbi njihove kuće, žali se i prijavljuje ih inspekcijama, psihički ih uništava. Čak je pred ovim sudom podnio tužbu radi smetanja posjeda, u odnosu na njihov parking, koju je izgubio, o čemu u prilogu sudu daje rješenje. Svjedok ĆB joj je rekao da ga je UB nazvao i rekao mu da ne mora doći kao svjedok u ovom postupku, da će mu on to nadoknaditi čime je pokušao utjecati na njega. UB je u sukobu zbog zemlje sa gotovo svim mještanima [adresa], a u selu ima 15- ak kuća, on želi sve sebi prisvojiti.

10.1. Nakon što je oštećenoj u smislu čl. 426. ZKP-a predočen njen iskaz sa zapisnika 20. kolovoza 2024. godine (list 71-73 spisa), u dijelu gdje je kao svjedokinja izjavila da je UB upitala što i zašto to radi, na koje riječi je isti odgovorio prijetnjama govoreći: " ovo je moj posjed...ja imam pravo raditi što ja želim.... odmakni se od mene ili ću te ubiti!" te upozorena na odstupanja u iskazu kojeg je dala na raspravi u kojem te riječi nije ponovila, svjedokinja je izjavila da je točno da je UB rekao i navedene riječi, čega se s obzirom na protek vremena i šok od cijelog događaja nije prisjetila, upečatljiva joj je ostala samo prijetnja kalašnjikovom jer je to nešto što ne može zamisliti da osoba u njegovoj dobi može nekome izgovoriti.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavila je da se UB nalazio ispred njene kuće i da je ona njemu prišla i pitala ga što radi. Po njenoj procjeni radnici, njen sin i suprug su od nje i UB bili na udaljenosti od 10-ak metara. Dolazila je inspekcija za rad gospodinu BB koji je radio na bazenu i za ceste, nisu utvrdili nikakve nepravilnosti niti je itko platio bilo kakvu kaznu. Kada je došla policija on je prvo otrčao do svog automobila da sakrije čekić kojim je krenuo na nju, policija je prvo obavila razgovor s njom, suprugom i sinom i rekli su njemu da se udalji, nakon čega su razgovarali s njim, a ostao je tu i nakon odlaska policije. Nije dobila nikakav poziv od policije u vezi remećenja javnog reda i mira.

Na poseban upit braniteljice je li njen suprug naknadno zvao UB da razgovaraju, izjavila je da je UB sa svojom suprugom došao ispred njihovog restorana gdje je htio osigurati da ne podnesu tužbu, kada su i on i njegova supruga nastavili s povišenim tonovima. Policajcima je ispričala ove riječi koje se navode u optužnici. Nije joj poznato je li obavljena pretraga optuženikove kuće vezano za kalašnjikov.

Na poseban upit braniteljice je li njoj i njenom suprugu odbijena provedba prijavnog lista u zemljišnoj knjizi u [adresa], izjavila je da brigu o njihovim nekretninama vodi njen suprug da ona o tome nema nikakvog saznanja. Na poseban upit braniteljice kako optuženik može spriječiti uknjižbu po pravomoćnoj presudi, izjavi la je da joj je to poznato jer joj je to suprug rekao, a ona ne zna kako to UB radi. Nije sigurna kada je dobila poziv na današnju raspravu, prošlo je par mjeseci.

Na poseban upit braniteljice kako su njen suprug i sin spriječili optuženika da ju udari čekićem, izjavila jr da ju je suprug potegao prema sebi nakon što je dotrčao do nje, a prije toga su vikali. Na poseban upit braniteljice zašto nije odmah podnijela kaznenu prijavu, izjavila je da je mislila da se radi o izoliranom događaju, da će sve ostati na tome, ali da je optuženik nastavio sa svakodnevnim maltretiranjem. Na poseban upit braniteljice je li podnošenje prijave baš 22. svibnja 2025. uzrokovano nekim događajem, izjavila jr da nije, da joj je bilo dosta svakodnevnog pritiska od strane EB, koji se nastavio do danas. Na poseban upit braniteljice je li između njene obitelji i UB u tijeku neki imovinski spor, izjavila jr da jedini spor bio zbog smetanja posjeda kojeg je UB izgubio po rješenju koje je predala u spis.

Nakon što je optuženiku predočena fotografija koju je oštećena predala u spis isti je potvrdio da se na fotografiji nalazim on, to je snimljeno 23. ožujka 2024. kada je obilježavao granicu dijela svoga posjeda kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je imao namjeru izliti zid u širini od 5 cm kao među.

11. Svjedok TB je iskazao da su on i UB u daljnjem srodstvu, da su njegov pradjed i Mirkov djed bili braća, a da je on Mirkinom sinu TB krizmani kum. Mirkina stara kuća u [adresa] se nalazi uz njegovu staru obiteljsku kuću na adresi [adresa], a na adresi [adresa] se nalazi nekadašnji ugostiteljski objekt u njegovom vlasništvu. UB živi u [adresa], a on živi u kući na adresi [adresa], svi ti objekti u njegovom vlasništvu su međusobno udaljeni 50-ak metara. Od kada su on i njegova obitelj počeli 2024. praviti bazen ispred njihove obiteljske kuće na adresi [adresa], UB je počeo praviti probleme, dolazio mu je s papirima, ispitivao ga o gabaritima bazena, donosio nekakve pravilnike i raspitivao se smije li praviti toliki bazen koji mu je očito iz nekog razloga smetao. Ne sjeća se točnog datuma konkretnog događaja, zna da su izlijevali prvu ploču bazena, radilo se o jutarnjim satima, UB je na parkingu njegovog nekadašnjeg ugostiteljskog objekta na adresi [adresa] u asfaltnu površinu počeo zabijati nekakve letve što je vidjela njegova supruga CB i nazvala ga na mobitel govoreći mu da UB nešto "šaluje", tj. priprema za betoniranje. On je bio sa sinom LB i radnicima ĆB i IB koji su izlijevali ploču bazena udaljen nekih 50-ak metara te je odmah trčeći krenuo prema UB, za njim je krenuo i LB, kada je vidio kako je njegova supruga već došla do njega i počela uklanjati letve, vidio je da su nešto govorili jedno drugom, no n ije čuo što jer je trčao kada je u trenutku dok mu je bila okrenuta leđima UB čekićem kljunašem žute drške zamahnuo prema njoj, pretpostavlja s namjerom da ju udari jer je bio ljut. On i LB su povikali prema CB neka se pazi i dotrčali do nje te ju je on povukao prema sebi inače bi ju sigurno dohvatio tim čekićem. Sve se odigralo vrlo brzo. Pokušao je razgovarati s UB, no on je govorio da uzimaju njegovo, nazvao je njegovog sina ĆB na mobitel kako bi ga on pokušao smiriti, zvao ga je i njegov j sin LB no njemu se nije javio, a njemu je ĆB nakon što mu je rekao što se dogodilo rekao da njegov otac UB može raditi u selu što ga je god volja, a potaknut tim riječima UB je zatim ljutitim tonom više puta rekao da će ih sve, njih i djecu poubijati kalašnjikovom, da je u ratu ubijao četnike, što im je ponovio više puta, a zatim i pred policijskim službenicima koji su došli na postupanje po njegovoj dojavi. UB je prije dolaska policijskih službenika sakrio čekić u svoj automobil, nije mu poznato jesu li ga pronašli. Ovim putem izražava strah za vlastiti život, kao i živote članova njegove obitelji, jer nije siguran što je UB u stanju napraviti, budući da gotovo svakodnevno dolazi do njihove obiteljske kuće, postavlja razne predmete (drva, prikolicu) na njihov posjed te na taj način i tim činom želi izazvati reakciju članova njegove obitelji, u sukobu je zbog zemlje sa gotovo svim mještanima mjesta [adresa]. On je u rujnu 2025. cidokorom polijevao zemljište oko njegovih pčela, dan danas se okreće automobilom ispred njegovih vrata, djeca su mu na inzulinu i sve ove provokacije jako negativno utječu na njihovo zdravlje i na cijelu njihovu obitelj u konačnici. Na tjednoj bazi mu dolaze razno razne prijave inspekcijama, državnom odvjetništvu, komunalnom redaru i pisma koja mu UB šalje, to nije normalno i ne može se izdržati.

11.1. Nakon što mu je u smislu čl. 426. ZKP-a predočen njegov iskaz sa zapisnika od 20. kolovoza 2024. godine (list 74-76 spisa), u dijelu gdje je kao svjedok izjavio da im se UB ponovno obratio riječima prijetnje: " ja ću vas sve pobiti... pobiti ću i vas i djecu iz kalašnjikova... ja sam ubijao ljude u ratu... meni nitko ništa ne može ja ću raditi što ja hoću!!!" te upozoren na odstupanja u iskazu kojeg je dao na raspravi kad je izjavio da je UB " ljutitim tonom više puta rekao da će nas sve, nas i djecu poubijati kalašnjikovom, da je u ratu ubijao četnike " svjedok je izjavio da je točno ono što je rekao kada je prvi put davao iskaz, jer se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti točnih riječi koje je UB izgovarao, on se sjeća konteksta, a UB se i dan danas ponaša na taj način – da mu nitko ništa ne može.

Odgovarajući na pitanja braniteljice izjavio je da su on i UB imali postupak po Mirkovoj tužbi radi smetanja posjeda, a UB je taj spor izgubio. UB je bio nazočan kada je po njegovom pozivu došla policija, toga dana nije podnio prijavu za prijetnju protiv UB jer je bio siguran da bi UB tada završio u istražnom zatvoru mjesec dana. Povod naknadnom podnošenju kaznene prijave je Mirkovo ponašanje s kojim nije prestao do dan danas. Mirkova žena je istog dana u popodnevnim satima došla na štakama do mjesta gdje je UB pokušao šalovati i mahala štakama. Ne sjeća se je li se u svibnju 2024. dogodilo nešto između njega i UB . Pokušao je ishoditi parcelaciju zemljišta iza nekadašnjeg ugostiteljskog objekta. Na poseban upit braniteljice optuženika je li ostvario kontakte s optuženikom od spornog događaja do podnošenja kazne prijave izjavio je da je UB svaki dan činio neki drugi problem, da je na samu Cvjetnicu došao na njegovo zemljište pilati drva. Njih dvojica nisu 2009. postavili šipke kao međašne znakove između njihovih posjeda na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Svjedok LB je iskazao da je sve krenulo od kada je njegov otac ĆB počeo raditi bazen pokraj njihove kuće na adresi [adresa]. Gospodin UB je počeo dolaziti s nekim papirima, govorio je da se ne može raditi takav bazen, nakon par dana je bila betonaža prve ploče bazena, on i otac su bili s radnicima, kada je gospodin UB počeo šalovati, tj. pripremati daske za izlijevanje betona na asfaltnom parking ugostiteljskog objekta koji je u vlasništvu njegovog oca koji se nalazio na udaljenosti od 50 ak metara od mjesta gdje su otac i on bili s radnicima. To je vidjela njegova majka OB koja je oca nazvala mobitelom, otac je počeo trčati, on je shvatio da se radi o ozbiljnoj situaciji, krenuo je trčati za njim i vidio UB koji je zamahnuo čekićem kljunašom kojim se tuku čavli prema njegovoj majci koja mu je bila okrenuta leđima, a prije dolaska policijskih službenika je sakrio taj čekić u svoj automobil. Počeo je vikati kako bi ju upozorio, vikao je i njegov otac koji je već došao do nje i povukao ju prema sebi kako bi izbjegla udarac. Otac je pokušao razgovarati s UB koji je vikao te ga nije uspio smiriti pa je čak nazvao njegovog sina ĆB na mobitel kako bi ga on pokušao smiriti, no ĆB je rekao da njegov otac UB može raditi u selu što ga je god volja. I on je pokušao kontaktirati ĆB koji mu se nije javio na mobitel, sve su pokušali da se UB smiri i da se izbjegne zvanje policije jer su prvi susjedi, nisu htjeli probleme s njim no to je bilo bezuspješno jer je UB nakon očevog razgovora s njegovim sinom ĆB više puta rekao da će ih poubijati kalašnjikovom, spominjao je da je u ratu ubijao četnike, U, ne može se točno sjetiti. Otac je pozvao policiju, a UB je i pred njima više puta rekao da je ubijao četnike. Mirkovo ponašanje je nakon ovog događaja nemoguće, tjedan dana nakon je bila Cvjetnica i on je na tom mjestu došao da će pilati drva, što mu njegov otac nije dopustio, i dan danas gotovo svakodnevno dolazi do njihove kuće, slikavao je radnike koji su radili na njihovom bazenu, okreće se svojim automobilom ispred njihovih vrata, polijevao je njihov vrt cidokorom, u strahu je za vlastiti život, kao i živote članova njegove obitelji jer nije siguran što je UB u stanju napraviti.

Odgovarajući na pitanja braniteljice izjavio je da je UB sa suprugom došao taj dan ispred restorana sa svojom ženom AB koja je mahala štakom po stolu. Na poseban upit braniteljice optuženika kako je otac reagirao nakon što je spriječio UB da tjelesno ozlijedi OB, izjavio je da je otac pitao UB šta mu je, što to radi. Upitao ga je povišenim tonom, ali nije bilo vikanja. Na poseban upit braniteljice optuženika zna li razlog podnošenja kaznene prijave baš u svibnju, izjavio je da pretpostavlja da je razlog Mirkovo ponašanje nakon spornog događaja, kada se nije smirio nego je općenito svojim ponašanjem pojačao osjećaj prijetnje i straha. Na poseban upit braniteljice optuženika je li ikada vidio oružje u rukama UB, izjavio je da je vidio čekić. On nije s UB razgovarao u periodu od spornog događaja do podnošenja prijave, pretpostavlja da su radnici koji su bili na bazenu vidjeli sporni događaj, jer su i oni priskočili.

13. Svjedok ĆB je iskazao da je on bio angažiran za izgradnju bazena ispred kuće TB i sjeća se da je UB, kojeg poznaje iz viđenja dolazio s nekakvim papirima i da je TB radio probleme. Kada su nakon par dana počeli sa izlijevanjem ploče UB je počeo postavljati nekakve letve sa južne strane ugostiteljskog objekta restorana koji je u vlasništvu TB kada mu je pristupila Antina supruga CB, koja je nakon kraćeg razgovora s UB počela rukama uklanjati letve koje je UB prikovao čekićem za asfaltnu površinu. U jednom trenutku UB je čekićem koji je držao u rukama zamahnuo prema CB koja mu je bila okrenuta leđima u čemu su ga spriječili TB i LB koji su vikali te je OB povukao da ju UB ne dohvati čekićem. Zatim je čuo kako se UB obratio TB i članovima njegove obitelji govoreći da će uzeti kalašnjikov i sve ih pobiti, da je u ratu ubijao U i te je riječi ponovio više puta. Došla je policija, a on se nije miješao u ovaj događaj, nastavio je s radovima, a UB je i nakon ovog događaja nastavio s provociranjem, u svibnju je došao do gradilišta na kojem su oni obavljali poslove te ih je bez njihovog znanja i odobrenja fotografirao mobitelom. Njemu je osobno dolazila obavijest državnog inspektorata o prijavi da radi na crno, iz županijskih cesta su mu došli na teren zbog prijave da je uzurpirao cestu sve nakon početka radova na bazenu TB.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da on ima obrt i da je PB tada bio njegov zaposlenik. Povodom prijava koje spominje nije platio nikakvu kaznu. Kada se ostvario susret CB i UB on je bio udaljen oko 30 m. Nije čuo sadržaj razgovora između CB i UB, vidio je da razgovaraju, a čuo je tek kada je TB počeo vikati u trenutku kada su tu već bili TB i LB. Nije mu poznato je li UB ponovio te riječi i pred policijom jer je nastavio s radovima i nije se miješao. Na poseban upit optuženika je li mu on davao novac da danas ne dođe svjedočiti, svjedok je izjavio da mu nije davao novac, nego da ga je nazvao na mobitel i rekao mu kako ga on nije prijavio, da njemu TB otima njegovo i da ga uznemirava, na što mu je on poklopio jer ga to ne zanima.

14. Svjedok PB je iskazao da se on ne sjeća točnog datuma spornog događaja, radilo se o jutarnjim satima, on je zajedno sa ĆB, njegovim rođakom obavljao građevinske poslove u mjestu [adresa] za investitora radova TB, a radilo se konkretno o izgradnji bazena te popratnih objekata uz njega, došla je pumpa s betonom kojeg su trebali izliti. Odjedanput se stvorila neka gužva ispred restorana, tu su bili UB i njegova supruga, TB i njegova supruga sin svi su se skupili jedni kraj drugih. Na temelju mahanja ruka i vikanja koje je čuo zaključio je da je riječ o svađi. Stajao je pokraj pumpe, na udaljenosti od oko 100 metara od njih, jer nije mogao ostaviti posao, ljudi koji su doveli beton nisu mogli čekati radi neke svađe među susjedima te nije ništa konkretno ni vidio ni čuo, ne zna koliko je trajala ta gužva. Na samom početku radova na bazenu, prije spornog događaja UB se njemu i ĆB uredno dolazio javiti, bio je pristojan, da bi nakon mjesec dana nakon prvih odrađenih radova jedan dan došao starim putem kroz masline, pretpostavlja da nije htio da ga vide, i počeo ih snimati dok su izvodili radove. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika je li vidio da je taj dan dolazila policija izjavio je da je policija došla tek nakon sat-dva nakon te gužve, on je tada bio na gradilištu bazena jer su taj dan izlili pet miksera betona. Nije ga zanimalo što se dogodilo i nije se raspitivao o spornom događaju. TB mu nije ispričao što se događalo spornog dana jer ga ne zanima. Na poseban upit braniteljice optuženika je li primijetio neke promjene u obitelji TB, izjavio je da je OB nakon te svađe otišla u kuću, bila je uznemirena. On nije čuo riječi koje je optuženik uputio CB. Na poseban upit braniteljice optuženika je li optuženik u rukama imao nekakvo oruđe ili oružje, izjavio je da on ništa nije vidio, čuo je da su policijski službenici to našli u automobilu UB ispod sjedala.

Na poseban upit sutkinje je li vidio da UB postavlja nekakve letve sa južne strane ugostiteljskog objekta restorana koji je u vlasništvu TB, izjavio je da je on par dana nakon ovog događaja počeo zagrađivati.

15. Svjedokinja AB je iskazala da ona i suprug svako jutro idu na [adresa] raditi vrt. UB je na kompjuteru vidio da TB legalizira svoje i da je uzeo njihovih 47 m2 zemljišta na kojem se odvio sporni sukob. On je išao oko 8 sati zaštititi svoj posjed, a ona to jutro nije mogla ići s njim jer je par dana prije slomila nogu. Oko 9:30 ju je nazvao sin i pitao kako je otac otišao sam, da ima problem s TB i visok tlak, rekao joj je da zamoli da ju netko odveze i susjed S ju je odveo na [adresa]. Kada je došla našla je 2 policajca, OB i njezinog sina i supruga te njenog supruga. OB ju je izvrijeđala, vidi je došla šepava, mrš ća, ona je šutila, nije ni riječi rekla. Kada je policija otišla Jelenin suprug TB je pozvao njenog UB ispred restorana da popričaju, ona im je htjela prići, ali joj OB nije dala i otišla je u njihovu kuću u [adresa]. Ističe da je ĆB ljut na njenog muža jer smatra da je njen muž njega prijavio da nema obrt, što uopće nije istina. ĆB i C i dalje njih maltretiraju, pitaju di im je sin, di im je nevista, da im nitko ne dolazi i ne posjećuje ih. Između njih je prije dvije godine počeo taj problem zbog ove međe, ranije su bili u dobrim odnosima, pili su kavu zajedno.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika je li vidjela još neke ljude osim obitelji TB, izjavila je da nikoga nije vidjela. Nije vidjela radnike, a ne zna jesu li prije bili tu. Na poseban upit braniteljice optuženika na koji način je njen suprug išao braniti svoj posjed, izjavila je da je uzeo jednu dasku i par brokava koje je htio staviti na granicu našeg posjeda na mjestu na kojem su ranije bili međašni znaci koje su postavili TB i UB jer je takav bio dogovor. Na poseban upit zastupnice optužbe zna li što se događalo nakon što je UB postavio daske, izjavila je da je došla policija jer ih je TB zvao, lagali su da je njen suprug htio ubiti OB čekićem, što je čista laž, jer je ona s njim 46 godina u braku i zna da on nije nasilan, nikada s nikim nije bio u svađi, a ako je držao čekić u ruci to je bilo da zabije brokvu, on je čovjek od 76 godina. Na poseban upit zastupnice optužbe je li pokušala pričati s nekim kada je došla u [adresa], izjavila je da nije da je htjela prići TB i UB kada su bili ispred restorana, ali da joj OB nije dala, rekla joj je da se makne i da je to njeno. Čekić je bio na podu, to je bio mali čekić, žute ili crne boje jer drugačijeg nemaju, ponijeli su ga doma.

16. Iz dokumentacije koju je u spis predao optuženik koja se odnosi na njegov vojni status (list 117-125 spisa) proizlazi da je isti bio dragovoljac Domovinskog rata i satnik 156. "R" brigade Makarska, da je odlikovan Redom hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinskog rata te da je hrvatski ratni vojni invalid.

17. Iz Rješenja Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Psp – 8/2024 od 13. ožujka 2025. (list 101-115 spisa) čiji je sastavni dio vještvo ČB iz listopada 2024. (list 127-130 spisa), vidljivo je da postoji imovinskopravni spor između UB i TB koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je odbijen tužbeni zahtjev kojim je UB u odnosu na TB i navedenu katastarsku česticu zatražio posjedovnu zaštitu.

18. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 465 za k. o. [katastarska općina] (list 131 spisa), rješenja ZK odjela Općinskog suda u Metkoviću (list 132-134 spisa), prijepisa posjedovnog lista broj 465 za k. o. [katastarska općina] (list 136 spisa), orto – foto snimka kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 137 spisa) vidljivo je da je došlo do promjene u površini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ista 16. travnja 2024. imala površinu od 2677 m² koja se odnosila na stambenu zgradu, nadstrešnicu i dvorište, a zatim 18. travnja 2024. u istom posjedovnom listu upisana površina od 450 m² koja se odnosi na dvorište, a rješenjem ZK odjela Općinskog suda u Metkoviću posl.br. Z-631/2024 je odbijena provedba prijavnog lista kojim se tražila promjena izgrađenosti i raspisa na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Iz potvrde PGP Vrgorac od 15. travnja 2024. (list 135 spisa) koja je izdana na zahtjev UB proizlazi da su policijski službenici PGP-a dana 23.03.2024. godine u 09,40 sati od strane šefa smjene upućeni u mjesto [adresa] u svezi prijave TB rođenog 1977. godine kako UB izvodi građevinske radove na njegovom zemljištu. Dolaskom na mjesto događaja policijski službenici su zatekli UB kojom prilikom im je izjavio da je imao namjeru izgraditi betonski zidić na svojoj parceli u čemu su ga omeli TB i CB govoreći kako izvodi radove na njihovom zemljištu. Obavili su obavijesni razgovor kako s UB i TB, sačinili službene zabilješke o postupanju te UB uputili da imovinsko pravne odnose riješi putem nadležnog suda.

Iz potvrde PGP Vrgorac od 20. svibnja 2024.( list 126 spisa) koja je izdana na zahtjev UB proizlazi da su policijski službenici PGP-a u svezi prijave TB r.1977. godine koji je prijavio kako ima problema s UB dana 10.05.2024. godine u 13,30 sati od strane šefa smjene upućeni umjesto [adresa] gdje su u zaseoku Pranići kod kbr. 59 ga zatekli njega i obavili obavijesni razgovor s njim na navedene okolnosti. Policijski službenici su navedenom prilikom obavili obavijesni razgovor i sa TB i članovima njegove obitelji, sačinili službene zabilješke o postupanju te UB uputili da imovinsko pravne odnose riješite putem nadležnog suda.

20. U ovom postupku nije sporno da su optuženik UB i oštećena CB susjedi u mjestu [adresa] te da su prije spornog događaja koji se dogodio 23. ožujka 2024. oko 9,30 sati, u mjestu [adresa], u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta u vlasništvu TB na adresi [adresa] njihovi odnosi bili poremećeni zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja u pogledu međe između tih njihovih nekretnina koje se nalaze u selu [adresa].

Nije sporno da je suprug oštećene TB zajedno sa svojim sinom nadgledao izvođenje građevinskih radova na bazenu ispred svoje kuće pri čemu je kao radnike angažirao radnike ĆB i PB koji su bili prisutni za vrijeme spornog događaja.

21. Sporno je je li optuženik u ovom događaju oštećenoj CB uputio riječi "Ovo je moj posjed, ja imam pravo raditi što želim, odmakni se od mene ili ću te ubiti!" , je li trenutku dok mu je CB bila okrenuta leđima, krenuo prema njoj držeći čekić u ruci s namjerom da je tjelesno ozlijedi kao i je li CB, ĆB i LB rekao: "Ja ću vas sve pobiti, pobit ću vas i djecu iz kalašnjikova, ja sam ubijao ljude u ratu, meni nitko ništa ne može, ja ću raditi što ja hoću!".

22. Optuženik poriče da je počinio kazneno djelo prijetnje koje mu je predmetnom optužnicom stavljeno na teret i tvrdi da je CB došla do njega i razbacala njegove daske s tvrdnjom da je to sada njeno zemljište, na što joj je on samo rekao da je to njegov posjed kod kojeg su oni 2009. stavili među i da on neće dozvoliti da oni otimaju njegovo očinstvo jer nije dozvolio i u Domovinskom ratu da Srbija otima zemlju Hrvatske. Ističe kako nikakvu prijetnju prema njoj on nije izrekao, a da su njeni navodi da ju je on želio udariti čekićem apsolutna laž, da je on čekić držao u ruci jer je želio zakovati brokve, a kada se digao da nije krenuo prema njoj da bi je udario čekićem niti je imao takvu namjeru, da je to lažan iskaz. Dakle, optuženik ne osporava da je između njega i CB došlo do verbalnog sukoba u kojem joj se obratio spominjući svoj posjed, Domovinski rat i Srbiju, međutim osporava da bi u tom njegovom obraćanju bile sadržane prijetnje.

23. U pogledu izgovorenih riječi prijetnje i dinamike događaja oštećena CB je iskazala da je nazvala svog supruga kada je vidjela da UB izvodi neke radove te da je sama otišla do njega i upitala ga zašto to radi, na koje njene riječi je odgovorio da on dijeli svoje. Ona se sagnula te počela skidati dasku koju je UB postavio, da bi u jednom trenutku začula vikanje od strane njenog supruga ĆB i sina LB da se pazi, na koje upozorenje je reagirala na način da se pridigla i okrenula iza sebe, da bi pri tom vidjela UB kako u ruci drži žuti čekić "kljunaš" kojim je UB zabijao drvenu dasku u asfalt, kojeg je usmjerio prema njoj i kojim ju je vjerojatno htio udariti po tijelu, ali je u tome spriječen od njenog supruga i sina koji su joj vikali te je njen suprug dotrčao do nje i potegao ju prema sebi. Pitali su ga zašto se tako ponaša, a UB je govorio da mu uzimaju sve i tko su oni. Njen suprug je zatim nazvao Mirkovog sina TB koji je njenom suprugu putem mobitela rekao da njegov otac može učiniti sve što hoće nakon čega je UB njoj, njenom suprugu i sinu LB rekao da će ih ubiti sve iz kalašnjikova, da je on ubijao ljude u ratu, da njemu nitko ništa ne može i da će on raditi što hoće. Te riječi je ponovio više puta, a ja ona ih je shvatila kao prijetnju za cijelu njenu obitelj.

24. Iskaz oštećene potkrjepljuju iskazi njenog supruga i sina koji suglasno navode da je UB na parkingu njihovog nekadašnjeg ugostiteljskog objekta na adresi [adresa] u asfaltnu površinu počeo zabijati nekakve letve što je vidjela OB i nazvala TB na mobitel govoreći mu da UB nešto "šaluje", tj. priprema za betoniranje. TB je bio s LB i radnicima ĆB i IB koji su izlijevali ploču bazena udaljen nekih 50-ak metara te je odmah trčeći krenuo prema UB, za njim je krenuo i LB, kada je vidio kako je OB već došla do njega i počela uklanjati letve, vidio je da su nešto govorili jedno drugom, no nije čuo što jer je trčao kada je u trenutku dok mu je bila okrenuta leđima UB čekićem kljunašem žute drške zamahnuo prema njoj, pretpostavlja s namjerom da ju udari jer je bio ljut. On i LB su povikali prema CB neka se pazi i dotrčali do nje te ju je on povukao prema sebi inače bi ju sigurno dohvatio tim čekićem. Sve se odigralo vrlo brzo. Pokušao je razgovarati s UB, no on je govorio da uzimaju njegovo, nazvao je njegovog sina ĆB na mobitel kako bi ga on pokušao smiriti, zvao ga je i njegov j sin LB no njemu se nije javio, a njemu je ĆB nakon što mu je rekao što se dogodilo rekao da njegov otac UB može raditi u selu što ga je god volja, a potaknut tim riječima UB je zatim ljutitim tonom više puta rekao da će ih sve, njih i djecu poubijati kalašnjikovom, da je u ratu ubijao četnike, što im je ponovio više puta .

LB ističe da je vidio UB koji je zamahnuo čekićem kljunašom kojim se tuku čavli prema njegovoj majci koja mu je bila okrenuta leđima, a prije dolaska policijskih službenika da je sakrio taj čekić u svoj automobil. Počeo je vikati kako bi ju upozorio, vikao je i njegov otac koji je već došao do nje i povukao ju prema sebi kako bi izbjegla udarac. Otac je pokušao razgovarati s UB koji je vikao te ga nije uspio smiriti pa je čak nazvao njegovog sina ĆB na mobitel kako bi ga on pokušao smiriti, no ĆB je rekao da njegov otac UB može raditi u selu što ga je god volja. I on je pokušao kontaktirati ĆB koji mu se nije javio na mobitel, sve su pokušali da se UB smiri i da se izbjegne zvanje policije jer su prvi susjedi, nisu htjeli probleme s njim no to je bilo bezuspješno jer je UB nakon očevog razgovora s njegovim sinom ĆB više puta rekao da će ih poubijati kalašnjikovom, spominjao je da je u ratu ubijao četnike, U, ne može se točno sjetiti. Otac je pozvao policiju, a UB je i pred njima više puta rekao da je ubijao četnike.

I svjedok ĆB koji je sporni događaj promatrao s udaljenosti od oko 30 m iskazao je kako je CB nakon kraćeg razgovora s UB počela rukama uklanjati letve koje je UB prikovao čekićem za asfaltnu površinu. U jednom trenutku UB je čekićem koji je držao u rukama zamahnuo prema CB koja mu je bila okrenuta leđima u čemu su ga spriječili ĆB i LB koji su vikali te je OB povukao da ju UB ne dohvati čekićem. Zatim je čuo kako se UB obratio TB i članovima njegove obitelji govoreći da će uzeti kalašnjikov i sve ih pobiti, da je u ratu ubijao U i te je riječi ponovio više puta. Nije čuo sadržaj razgovora između CB i UB, vidio je da razgovaraju, a čuo je tek kada je TB počeo vikati u trenutku kada su tu već bili TB i LB.

Svjedok PB je potvrdio da je vidio kada se stvorila neka gužva ispred restorana, tu su bili UB i njegova supruga, TB i njegova supruga sin svi su se skupili jedni kraj drugih. Na temelju mahanja ruka i vikanja koje je čuo zaključio je da je riječ o svađi. Stajao je pokraj pumpe, na udaljenosti od oko 100 metara od njih, jer nije mogao ostaviti posao, a ljudi koji su doveli beton nisu mogli čekati radi neke svađe među susjedima te nije ništa konkretno ni vidio ni čuo, ne zna koliko je trajala ta gužva. Nije ga zanimalo što se dogodilo i nije se raspitivao o spornom događaju. TB mu nije ispričao što se događalo spornog dana jer ga ne zanima, a OB je nakon te svađe otišla u kuću, bila je uznemirena. On nije čuo riječi koje je optuženik uputio CB. Nije vidio da je optuženik u rukama imao nekakvo oruđe ili oružje, ali je čuo da su policijski službenici to našli u automobilu UB ispod sjedala.

Svjedokinja AB nema neposrednih saznanja o spornom događaju i odlučnim činjenicama jer nije bila na mjestu događaja u vrijeme kada se sve odvijalo, nego je po pozivu svoga sina došla i zatekla dva policajca, OB i njezinog sina i supruga te svoga supruga UB. Izjavila je da je policija došla jer ih je TB zvao, lagali su da je njen suprug htio ubiti OB čekićem, što je čista laž, jer je ona s njim 46 godina u braku i zna da on nije nasilan, nikada s nikim nije bio u svađi, a ako je držao čekić u ruci to je bilo da zabije brokvu, on je čovjek od 76 godina.

25. Iskazi svjedokinje – oštećene CB i svjedoka TB, LB, ĆB i PB u bitnom su suglasni i nadopunjuju se, a životno je i logično da na raspravi nisu doslovno interpretirali svaku izrečenu riječ optuženika koji je sporne prilike izrekao ozbiljnu prijetnju. Prihvaćajući iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne, sud nije prihvatio obranu optuženika UB koji ne spori verbalni sukob nego riječi koje čine sadržaj ovog kaznenog djela te tvrdi kako sporne prilike nije ništa prijetio, već je samo CB rekao da označava svoje te da neće dozvoliti da oni otimaju njegovo očinstvo jer nije dozvolio i u Domovinskom ratu da Srbija otima zemlju Hrvatske, smatrajući takvu obranu usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti u ovom postupku.

Nesporno utvrđenu okolnost da je optuženik UB htio, služeći se samopomoću, kako sam tvrdi, označiti među koja je sporna između njega i TB i njegove obitelji, za kojeg smatra da neosnovano prisvaja nekretnine koje mu ne pripadaju, sud smatra motivom njegovog postupanja prema oštećenici CB sporne prilike.

Optuženik tvrdi da je povod "lažnoj kaznenoj prijavi imovinskopravni spor, odnosno da je postupak nastao kao posljedica toga što je njima katastar koji je nezakonito ucrtao građevinsku česticu od 2667 m2, kao državnu javnu ispravu objavio i upisao u posjedovni list 465 na ime TB, a što je u skladu sa zakonom o građenju moguće učiniti tek nakon tabularne izjave, što je i ispravljeno 18.4.2024. kada je ta površina poništena.

Međutim, oštećena CB, njen suprug i sin su potvrdili kako su s UB bili u dobrim odnosima sve do kada nisu započeli s gradnjom bazena ispred svoje kuće, da je TB Mirkinom sinu TB krizmani kum te da toga dana nisu podnijeli prijavu za prijetnju protiv UB jer bi sigurno UB tada završio u istražnom zatvoru mjesec dana. CB je izjavila kako je mislila da se radi o izoliranom događaju, da će sve ostati na tome, ali da je optuženik nastavio sa svakodnevnim maltretiranjem. Povod naknadnom podnošenju kaznene prijave je Mirkovo ponašanje nakon spornog događaja s kojim nije prestao do dan danas, nije se smirio nego je općenito svojim ponašanjem pojačao osjećaj prijetnje i straha. On je u rujnu 2025. cidokorom polijevao zemljište oko njihovih pčela, dan danas se okreće automobilom ispred njihovih vrata, na tjednoj bazi im dolaze razno razne prijave inspekcijama, državnom odvjetništvu, komunalnom redaru i pisma koja UB šalje, to nije normalno i ne može se izdržati i sve ove provokacije jako negativno utječu na cijelu njihovu obitelj u konačnici. Činjenica da su pokušali razgovarati i sa Mirkinim sinom neposredno nakon spornog događaja, kako bi ga on pokušao umiriti i urazumiti, što proizlazi iz iskaza AB koja je izjavila da ju je toga dana oko 9:30 nazvao sin i pitao kako je otac otišao sam, da ima problem s TB i visok tlak, rekao joj je da zamoli da ju netko odveze nakon čega ju je susjed S odveo na [adresa], ukazuje na to da su imali obzira prema UB neposredno nakon spornog događaja što je logično i životno jer su sumještani u malom selu, povezani su i kumstvom te da njihovo ponašanje u smislu podnošenja prijave nije zlonamjerno nego usmjereno prema prestanku Mirkinog ponašanja koje više ne mogu tolerirati.

26. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavku 2. KZ/11 počinitelj mora drugome ozbiljno prijetiti da će ga, između ostalog, usmrtiti. Dakle, za postojanje kaznenog dijela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

27. Navedene prijeteće riječi koje su upućene CB od strane optuženika TB da će ju ubiti, odnosno riječi ""Ovo je moj posjed, ja imam pravo raditi što želim, odmakni se od mene ili ću te ubiti!" nakon čega je uslijedila njegova radnja kretanja prema CB s čekićem u ruci dok mu je ona bila okrenuta leđima s namjerom da je tjelesno ozlijedi, u čemu je verbalno spriječen od TB i LB, da bi potom istima, u nakani da ih ustraši, rekao: "Ja ću vas sve pobiti, pobit ću vas i djecu iz kalašnjikova, ja sam ubijao ljude u ratu, meni nitko ništa ne može, ja ću raditi što ja hoću!", po ocjeni ovog suda predstavljaju ozbiljne prijetnju smrću u smislu čl. 139. st. 2. KZ/11 i objektivno su kod oštećene mogle izazvati osobnu ugroženost, strah, uznemirenost i nesigurnost pod navedenim okolnostima, sve s obzirom poremećene međusobne imovinskopravne odnose. Zbog takvog ponašanja optuženika oštećena je dovedena u stanje osobne nesigurnosti što je ista posebno naglasila u svom iskazu, ističući da je u strahu za vlastiti život, kao i živote članova njene obitelji jer nije sigurna što je UB u stanju napraviti, budući da gotovo svakodnevno dolazi do njihove obiteljske kuće, postavlja drva, prikolicu i slične predmete na njihov posjed te na taj način želi izazvati članove njene obitelji na negativnu reakciju kako bi imao povoda za sukob i prijavu policiji.

28. Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri čemu je bio svjesni zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje je htio kao svoje, pa je postupao s izravnom namjerom, pri čemu nije bilo okolnosti koje bi dovodile u pitanje njegovu ubrojivost.

29. Na taj način u radnjama optuženika UB opisanim u izreci presude, ostvarena su sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 pa ga je sud za isto proglasio krivim i osudio ovom presudom.

30. Prilikom odlučivanja o vrsti kazneno-pravne sankcije koja bi bila primjerena krivnji optuženika sud je kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i stariju životnu dob, iz čega proizlazi da nije sklon činjenu kaznenih djela, pa se ovaj događaj koji je potaknut imovinskopravnim sporom kojeg ima s obitelji oštećene pokazuje kao jedan izuzetak u njegovom dosadašnjem životu, dok otegotnih okolnost sud nije našao.

31. Imajući u vidu navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za predmetno kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečene kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

32. Odluka o trošku postupka u odnosu na optuženika temelji se na odredbi čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a te mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka koji se odnose na trošak svjedoka TB, LB, ĆB i PB o kojima će sud odlučiti u smislu čl. 148. st. 4. ZKP- a nakon što se pribave podaci o visini tih troškova, u paušalni iznos od 200,00 € (dvjestoeura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio imajući u vidu složenost predmeta, trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika koji ima redovita primanja u vidu mirovine u iznosu od 2.000,00 eura, stoga će moći podmiriti taj trošak bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba.

33. Slijedom svega prethodno iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude

Metković, 6. ožujka 2026.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe koja se putem ovog suda podnosi Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

1. ODO Metković

2. Optuženik. TB, [adresa]

3. Braniteljica optuženika: Sandra Wagner, odvjetnica iz Metkovića

Nakon pravomoćnosti

- Oštećena: CB, Vrgorac, Ravča 60