Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1361/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika DUX GRADNJA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:25577849673, zastupan po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika i protutužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanpo punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Eror iz Osijeka, radi predaje posjed po tužbi i naknade štete po protutužbi, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i protutuženika, te tuženika i protutužitelja uz punomoćnika, uz javnu objavu dana 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku i protutižitelu UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DUX GRADNJA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:25577849673, preda u posjed građevinsku skelu od 140 m², u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

„1/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku DUX GRADNJA d.o.o. iz [adresa], OIB: 25577849673 da tuženiku-protutužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 767,03 € na ime naknade štete zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, pa sve do konačne i potpune isplate sukladno čl. 29 ZOO-a, u roku od 15 dana.

2/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi prouzročeni parnični postupak zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do konačne i potpune isplate sukladno čl. 29. ZOO-a, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku i protutužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju i protutuženiku DUX GRADNJA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:25577849673, naknadi parnični trošak od 607,02 eura (šestosedameuradvacenta) sa zateznom kamatom tekućom od dana 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodiše, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadu troška od 62,50 eura (šezdesetdvaeurapedesetcenti), kao i neodređen zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na presudu, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 22. studenog 2023. podnio tužbu koju obrazlaže navodeći da je kao vlasnik građevinske skele površine 140 m², u listopadu 2022. godine istu dao na posudbu AM, zaposleniku DUX GRADNJE d.o.o., kako bi tuženiku postavio fasadu na obiteljskoj kući. Tijekom izvođenja radova došlo je do nesuglasica između tuženika i zaposlenika AM, te je skela u vlasništvu trgovačkog društva DUX GRADNJA d.o.o. ostala u posjedu tuženika i pomoću koje je tuženiku od strane nepoznatih osoba završeno postavljanje fasade. Tužitelj je podneskom od dana 21. lipnja 2023. zatražio od tuženika da mu vrati u posjed građevinsku skelu, čemu tuženik nije udovoljio.

2. U odgovoru na tužbu od dana 23. srpnja 2024. tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti i ističe prigovor pridržaja ili retencije sukladno čl. 72. ZOO-a, te ukazuje kako tužitelj netočno navodi činjenice u toč. I tužbe na način da je svom radniku AM posudio građevinsku skelu kako bi isti postavio fasadu na obiteljskoj kući u vlasništvu tuženika. Ovom netočnom tvrdnjom tužitelj ukazuje da uopće nije bio uključen u posao postavljanje fasade na obiteljskoj kući tuženika, a koja tvrdnja je netočna i suprotna potvrdama o preuzimanju novca od tuženika za materijal i rad i to 17.09.2022. iznos od 28.200,00 kn i 09.11.2022. iznos od 15.000,00 kn. Ove potvrde je u ime tužitelja vlastoručno napisao i potpisao te preuzeo novac LM i njegova supruga CM. Dakle, ne radi se ni o kakvoj posudbi građevinske skele svom radniku od strane tužitelja već se radi o ugovorenom poslu tužitelja postavljanja fasade na obiteljskoj kući tuženika, a koji posao tužitelj nije završio unatoč nespornoj činjenici da mu je isti plaćen u cijelosti. Tužitelj netočno navodi da je došlo do nesuglasica između tuženika i radnika AM, već su se radnici tužitelja nakon nekog vremena prestali pojavljivati na gradilištu, a posao nije bio završen. Nakon višemjesečnih neuspjelih pokušaja da dogovori završetak posla kojega je platio tužitelju, bio je primoran ponovo kupiti materijal i angažirati drugog izvođača da bi završio posao postavljanja fasade na obiteljsku kuću. Predlagao je tužitelju da mu isti nadoknadi trošak za kupovinu boje pod stavkama od 10-14 prema ponudi br. 3287 GT Izolirka d.o.o., jer je istu boju već prethodno platio tužitelju, ali ju tužitelj nije nanio na fasadu kuće. Budući da do dogovora nije došlo i da tužitelj nije u cijelosti ispunio obvezu prema njemu koja mu je u cijelosti plaćena, to je slijedom čl. 72. ZOO-a zadržao u posjedu građevinsku skelu. Navodi da je pretrpio štetu zbog ponovne kupovine materijala za završetak ugovorenog posla koji nije završio tužitelj- protutuženik u ukupnom iznosu od 767,03 €, a koji iznos se odnosi na stavke od 10- 14 ponude br. 32878 Izolirka d.o.o. Smatra da je spunio u cijelosti svoje obveze prema tužitelju-protutuženiku, no unatoč što je materijal i rad platio u cijelosti, tužitelj- protutuženik nije ispunio svoju obvezu postavljanja fasade na njegovu obiteljsku kuću, već je prije završetka radova prestao dolaziti na gradilište iz nepoznatih razloga. Stoga podnosi protutužbu radi naknade štete u visini 763,03 eura s protutužbenim zahtjevom koji glasi kao pod II. izreke.

3. Tužitelj-protutuženik osporava protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti, kao i prigovor pridržaja, napominjući da su dostavljene potvrde o preuzimanju novca za materijal i rad od 17.09.2022. na iznos od 28.200,00 kn i od 09.11.2022. na iznos od 15.000,00 kn, potpisali LM i njegova supruga CM, što dokazuje kako navedeni posao nije bio dogovoren sa tužiteljem-protutuženikom, jer su radnici tužitelja AM i LM, pravne poslove sklopili u svoje ime i za svoj račun, pa ne stvaraju obveze prema tužitelju kao njihovom poslodavcu. Samim time što je navedene potvrde potpisao LM i njegova supruga CM koja ni na koji način nije povezana sa tužiteljem upravo dokazuju kako navedeni novac nisu primili u ime tužitelja-protutuženika, već je posao dogovoren isključivo između tuženika-protutužitelja, AM i LM kao fizičkih osoba. Netočan je navod kako je tuženik i protutužitelj više mjeseci pokušao dogovoriti dovršetak posla s tužiteljem-protutuženikom i da je predlagao naknadu troška za kupovinu boje, s obzirom da direktor tužitelja-protutuženika GM nije nikada komunicirao sa tuženikom-protutužiteljem, niti je imao njegov broj, posljedično nije niti znao za dogovoreni posao između radnika AM i tuženika-protutužitelja. Predmetna građevinska skela u listopadu 2022. godine je posuđena zaposleniku DUX GRADNJE d.o.o., AM koji je dalje bez znanja tužitelja-protutužitelja ugovorio posao postavljanja fasade na obiteljskoj kući tuženika-protutužitelja za svoje ime i svoj račun, te nikako za ime i račun tužitelja-protutuženika.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao zakonskog zastupnika tužitelja GM, tuženika, te svjedoke AM, LM i ĆM, te izvršio uvid i pročitao dopis od 21.06.2023. (list 4.-5. spisa), potvrdu od 17.09.2022. i 9.11.2022. (list 22.-23.), ponudu Izolirke broj 32878 od 20.04.2023. (list 24.-25.).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje CM, budući je tuženik i protutužitelj na ročištu od 30. siječnja 2026. odustao od tog dokaznog prijedloga.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan. Protutužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja i protutuženika da mu tuženik i protitužitelj preda u posjed građevinsku skelu. Predmet spora je i naknada štete po protutužbenom zahtjevu u iznosu od 763,03 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 20.04.2023. pa do isplate.

8. Među strankama nema spora da je građevinska skela koja je predmet tužbe vlasništvo tužitelja Dux gradnje d.o.o., te da je skela u posjedu tuženika i protutužitelja od jeseni 2022. godine.

9. Između stranaka je sporno da li je tuženik i protutužitelj dužan vratiti građevinsku skelu vlasniku, ovdje tužitelju i protutuženiku, koju drži u posjedu ili ima pravo zadržanja predmetne skele dok mu tužitelj i protutuženik ne naknadi štetu od 763,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i protutuženika GM proizlazi da je direktor tvrtke Dux fradnja d.o.o., te je u sporno vrijeme, pa sve do 2023. AM bio zaposlenik tvrtke. U tvrtki je praksa da se radnicima izađe u susret i na njihovu zamolbu im tvrtka posuđuje određene alate, npr. motorke i slično i radnici bi uvijek uredno sve posuđeno vraćali, slijedom čega je rukovođen takvom poslovnom praksom posudio i skelu zaposleniku AM na njegovu zamolbu kako bi obavio radove na fasadi kuće njegovog susjeda, ovdje tuženika, kojeg on sada prvi puta vidi, te s istim nije imao nikakve dogovore vezano za obavljanje bilo kakvih poslova, već se radilo isključivo o dogovoru između AM i tuženika, zbog čega je AM i posudio predmetnu skelu. Napominje da na ime radova na fasadi tuženikove kuće nije primio nikakve novce, niti od tuženika, niti od AM, a nema saznanja da li je LM imao bilo kakve veze sa dogovorima između AM i tuženika vezano za poslove oko fasade na kući tuženika. Napominje da su se ti radovi na fasadi kuće tuženika obavljali u zimskom periodu kada tvrtka nije radila fasade, pa su radnici mogli, ukoliko su imali slobodne dane, a i nakon redovnog radnog vremena, obavljati radove - npr. pomagati susjedima vezano za građevinske radove. Nakon par mjeseci kako je AM posudio skelu, tražio je od istog da tu skelu vrati, na što mu je AM dao broj od tuženika jer se skela i dalje nalazila kod tuženika, a kada je tuženika nazvao, isti je odbio predati skelu jer mu radovi koje je platio nisu obavljeni, a spominjao je AM. Skela je i dalje kod tuženika u posjedu koji je odbija predati. Nikada nije bio kod tuženika i nema saznanja da li je itko od njegovih zaposlenika u sporno vrijeme radio fasadu na tuženikovoj kući, jer njegovi zaposlenici rade na terenu i diljem Hrvatske i često se desi da se neki od radnika ne pojavi na gradilištu, a on nema saznanja gdje se taj radnik tada trenutno nalazi. AM je posudio skelu isključivo na njegovu zamolbu pri kojoj je rekao da mu skela treba na tjedan – dva, samo kako bi pomogao susjedu vezano za radove na fasadi kuće, zbog čega je AM izašao u susret i posudio građevinsku skelu. Ne može se izjasniti koliko ta skela vrijedi.

10.1. Iz iskaza tuženika i protutuižitelja UM proizlazi da nikakve dogovore nije imao sa z.z tužitelja GM, niti sa tvrtkom Dux gradnja d.o.o. već isključivo sa FM i LM, za koje je znao da su zaposlenici Dux gradnje, a sve je bilo na bazi usmenih dogovora. Tako je radove oko postavljanja fasade na njegovoj kući u listopadu 2022. godine dogovorio sa AM, a cijenu su rekli dogovoriti nakon što radovi budu završeni. Za materijal je LM dao 28.200,00 kuna, nakon što je isti rekao da on preuzima sve daljnje vezano uz dogovoreni posao sa Sičem i da AM više nema ništa s tuženikom. Tako je za materijal dao na ruke LM iznos od 20.000,00 kn i potom još 8.000,00 kn, koje je odnio kući supruzi od LM, CM, a potom je LM dao još 15.000,00 kn dana 09.11.2022. iako radovi nisu bili gotovi, a taj novac je dao na zahtjev LM. Napominje da je nakon dogovora sa AM pri početku obavljanja radova na fasadi kuće sukladno dogovoru, kamion Dux gradnje dovezao kod njega skelu, a on tada nije znao čija je to skela. AM je na fasadi njegove kuće radio oko tjedan dana i poslije toga više nije dolazio, jer je morao ići raditi u Sisak, a na kući su radili još četiri radnika iz Egipta, a misli da se radilo o zaposlenicima Dux gradnje, budući je poslovođa iz Dux gradnje d.o.o., čije ime ne zna, također radio na fasadi njegove kuće, dok LM nije obavljao te radove, već je samo došao u dva navrata kako bi od njega preuzeo novac, i to 20.000,00 kn i drugi put 15.000,00 kn. Kako je LM platio na ime materijala i boju za fasadu koja je koštala 767,03 eura, na koji iznos glasi protutužbeni zahtjev, a koja boja mu nije ispostavljena, on sada zahtijeva da mu se podmiri taj iznos koji je platio, nakon čega će skelu predati tužitelju.

10.2. Iz iskaza svjedoka AM proizlazi da je u listopadu 2022. bio zaposlen u Dux gradnji d.o.o. kada je dogovorio sa tuženikom da obavi radove na fasadi njegove kuće, a ne zna da li je za taj dogovor znao direktor tvrtke GM. On je u ime Dux gradnje d.o.o. preuzeo materijal iz kamiona za obavljanje radova oko te fasade, ali za taj materijal nije primio od tuženika novac, jer je morao otići raditi na teren, pa je dogovorio sa LM da dalje preuzme sve oko radova vezano za fasadu na kući tuženika. Napominje da je on iz svojih vlastitih sredstava platio dva radnika i to OM koji je bio u mirovini, ali misli da je bio zaposlen na crno u Dux gradnji i drugog radnika koji nije bio zaposlenik Dux gradnje, a Dux gradnja tim radnicima za rad na fasadi kuće tuženika nije plaćala, jer je upravo on dogovorio taj posao i on ga je morao ispoštovati i platiti radnike koje je sam doveo da odrade taj dogovoreni posao sa tuženikom. Međutim, taj novac mu LM nikada nije vratio, već je isti izbjegavao svaku komunikaciju s njim nakon što je preuzeo sve vezano za taj posao, koji je on dogovorio s tuženikom. Dogovorio je sa tuženikom da mu plati za obavljeni posao oko 110,00 kn/m², što je obuhvatilo ruke i materijal i sve završne radove. Ne sjeća se koliko je točno on osobno platio radnike koje je doveo da rade na fasadi kod tuženika. Napominje da on nije dogovarao s tužiteljem posudbu nikakve građevinske skele, već je tu skelu dovezao radi radova na kući tuženika LM. On je samo dogovorio posao na radovima fasadi kuće od tuženika koji mu je susjed i cijenu po m², te je on doveo dva radnika radi radova na fasadi i s kojima je i on radio sve dok nije morao otići na teren izvan Osijeka i tada je sa LM dogovorio da isti preuzme te radove kod tuženika, a u to vrijeme još nije bila dovežena građevinska skela i on nije ništa dogovarao vezano za tu građevinsku skelu. Kao što je naveo, on se osjećao obveznim platiti radnike koje je doveo iz svog džepa, a poslije je tražio od LM da mu za to vrati novac od 1.500,00 eura, a što je isti izbjegavao i do sada mu ništa nije platio.

10.3. Iz iskaza svjedoka LM proizlazi da je zaposlenik tužitelja, a u sporno vrijeme je AM bio zaposlenik tužitelja, te mu je poznato da se AM sa tuženikom dogovorio oko postavljanje fasade na kuću tuženika i iz tog razloga je AM poslodavac, ovdje tužitelj posudio građevinsku skelu, ali taj dogovor nije imao nikakve veze sa poslodavcem AM, već se isključivo radilo o dogovoru između AM i tuženika. Nema saznanja da li su radovi na fasadi kuće tuženika do završeni, jer ih on nije obavljao, međutim tuženik je nakon par mjeseci kada su tražili natrag skelu, odbio istu predati i skela je i dalje u posjedu tuženika. Prije nego su počeli radovi na fasadi kuće tuženika, AM ga je zamolio da li se može u Izolirci dobiti jeftinije materijal za te radove i koliko se sjeća tuženik je predao novac za taj materijal njegovoj supruzi jer on nije bio kod kuće i ne zna o kojem se novčanom iznosu radilo, a materijal je dan prije već prevezen iz Izolirke kod tuženika i on je sa novcima koje je tuženik ostavio kod njegove supruge platio taj materijal koji je preuzet u Izolirci dan ranije. Z.Z. tužitelja LM je bilo poznato i isti je odobrio posudbu skele AM kao zaposleniku tvrtke, a praksa u tvrtki je bila takva da se radnicima izađe u susret ukoliko bi tražili na posudbu određeni alat za neke privatne poslove, s punim povjerenjem u povrat posuđenog i do tada nije bilo problema vezano uz navedenu praksu jer bi svi radnici uredno vraćali posuđene stvari. Napominje da novac od tuženika nije uzeo u ime tvrtke Dux gradnja d.o.o., već isključivo na zamolbu AM, dakle privatno mu je napravio uslugu. To što su neki zaposlenici Dux gradnje d.o.o. radili na fasadi kuće tuženika nakon radnog vremena, ne znači da je te poslove obavljala Dux gradnja, niti da su radovi dogovoreni s tvrtkom, on nije radio ništa vezano za fasadu tuženikove kuće.

10.4. Iz iskaza svjedokinje ĆM proizlazi da je susjeda od tuženika i poznato joj je da je rađena fasada na njegovoj kući, postavljena je skela i na fasadi su radila u početku oko četiri radnika koja su dolazila prije podne u normalnom radnom vremenu, a ne znam čiji su to radnici bili, čak mislim da se radilo i o dvoje stranaca među njima, međutim, poznato joj je da su se ti radnici prestali pojavljivati u fazi dok fasada nije bila gotova, radi čega je tuženik angažirao druga dva radnika koji su dovršili posao, nakon čega se skela iz njenog dvorišta uklonila, a sada se nalazi u posjedu tuženika.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ocijenio kao vjerodostojne u bitnom dijelu koji su sukladni međusobno, a to je da su radovi oko fasade na kući tuženika i protutužitelja dogovoreni usmeno između tuženika i AM, te potom i LM, da radnike koji su radili na kući tuženika nije plaćao tužitelj, a što je u skladu i sa iskazom tuženika i protutužitelja, te zakonskog zastupnika tužitelja i protutuženika, kao i da je praksa kod tužitelja da izađe u susret radnicima za njihove privatne potrebe i povremeno im posudi alat koji su uvijek uredno vraćali. Sud nije cijenio vjerodostojnim dio iskaza svjedoka AM u kojem navodi da on nije tražio od tužitelja da mu posudi građevinsku skelu, jer je taj dio iskaza u suprotnosti sa iskazom zakonskog zastupnika tužitelja, tuženika i protutužitelja, te svjedoka LM, a nije ni uvjerljivo i životno da bi dogovorio radove postavljanja fasade na kući, cijenu tih radova, angažirao radnike, a da pri tome ne bi osigurao i građevinsku skelu koja je nužna kod obavljanja takvih radova na kući, a koju je skelu mogao tražiti na privremenu posudbu od svog poslodavca sukladno praksi u tvrtki.

12. Iz potvrde tuženika i protutužitelja od 17.09.2022. (list 22. spisa) proizlazi da materijal za fasadu na kući tuženika i protutužitelja ukupno iznosi 28.200,00 kn, te da je LM potpisao primitak iznosa od 20.000,00 kn, a CM primitak 8.000,00 kn.

12.1. Iz potvrde tuženika i protutužitelja od dana 9.11.2022. (list 23. spisa) proizlazi da je LM potpisao primitak 15.000,00 kn za fasadu.

12.2. Iz ponude GT Izolirke d.o.o. Osijek od 20.04.2023. pod brojem 32878 proizlazi da cijena materijala pod 10-14 ukupno iznosi 767,03 eura.

13. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da su u jesen 2022. godine tuženik i protutužitelj i AM koji su susjedi, postigli dogovor da AM postavi fasadu na kuću tuženika i protutužitelja, za cijenu od 110,00 kn/m² i da je AM od svog tadašnjeg poslodavca, ovdje tužitelja sukladno praksi u tvrtki i uz odobrenje direktora GM, posudio na tjedan do dva, građevinsku skelu radi pomoći oko postavljanja fasade kod susjeda. Da je AM doveo radnike kod tuženika koje je sam angažirao, a po njegovom iskazu stoga i sam platio, te ubrzo nakon početka radova na fasadi isti je morao otići raditi izvan Osijeka, radi čega je kolega sa posla LM dalje preuzeo vezano za dogovor oko radova na fasadi, nakon čega je istom tuženik i protutužitelj dao novac za radove i materijal u više navrata u ukupnom iznosu od 43.000,00 kn, a koji su primitak novca potpisali na potvrdama od **.**.2022. LM i njegova supruga CM (ukupno za 28.000,00 kn), te LM na potvrdi od dana 9.11.2022. (za 15.000,00 kn), da je materijal za fasadu dovezao LM vozilom u vlasništvu tužitelja, dok radove nije obavljao, da tuženik i protutužitelj nije znao u čijem je vlasništvu građevinska skela, da radovi na fasadi od strane radnika koje je doveo AM nisu obavljeni do kraja, jer su radnici napustili radilište, te da je tuženik i protutužitelj morao ponovno kupiti boju za fasadu u iznosu od 767,03 eura, koju je platio LM, a koju mu boju isti nije dovezao, te je radi dovršetka radova, tuženik angažirao druge izvođače radova, dok se nikada nije obratio tužitelju i protutuženiku vezano za te radove na njegovoj kući, a niti od tužitelja zahtijevao da dovrši radove koje je ugovorio sa AM, nakon što su radnici koje je doveo AM napustili radilište.

16. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

17. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009.,153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

17.1. Prema odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

18. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

18.1. Prema odredbi čl. 72. Zakona o obveznim odnosima, vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

18.2. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18.3. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

19. Cijeneći citirane zakonske odredbe i provedene dokaze, sud je utvrdio da tužitelj/protutuženik i tuženik/protutužitelj nisu bili u ugovornom odnosu. Naime, zakonski zastupnik tužitelja i protutuženika nije dogovarao sa tuženikom i protutužiteljem radove postavljanja fasade na kuću tuženika, niti je dao nalog svojim radnicima da obave taj posao, a niti je preuzeo obvezu za taj posao, a nije primio ni novac od tuženika i protutužitelja vezano za obavljanje tih radova. Pored navedenog, tuženik i protutužitelj se nikada nije obratio tužitelju vezano za bilo što oko tih radova, već su radovi i cijena bili usmeno dogovoreni između tuženika i protutužitelja i AM, a potom i LM, koji je preuzeo novac od tuženika i protutužitelja za dogovorene radove, dok je zakonski zastupnik tužitelja i protutuženika samo udovoljio zamolbi tada svoga radnika AM i istom posudio predmetnu građevinsku skelu na tjedan do dva, kako bi AM pomogao svom susjedu, ovdje tuženiku, oko postavljanja fasade, a što je bila uobičajena praksa kod tužitelja i protutuženika da poslodavac povremeno radnicima dopušta privatnu posudbu alata koji su radnici uredno vraćali poslodavcu. Činjenica da je radnik zaposlen u građevinskoj tvrtki i zna obavljati građevinske radove, nisu dovoljne za odgovornost poslodavca ako je posao dogovoren i trebao biti obavljen u privatnom angažmanu radnika, kao u konkretnom slučaju. Dogovoreni poslovi nisu obavljeni u okviru rada poslodavca i ne postoji ni ugovorna, ni izvanugovorna odgovornost poslodavca za štetu tuženiku i protutužitelju. Naime, za postojanje odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke i to štetna radnja, nastanak štete, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protuporavnost. Kako je obrazloženo, tužitelj nije bio ugovorna strana u odnosu između tuženika i protutužitelja i AM, te LM, niti je zakonski zastupnik tužitelja dao nalog radnicima da u ime i za račun tužitelja ugovore posao i primaju novac za izvođenje radova ili nabavu materijala, već je tuženik i protutužitelj dobrovoljno predao radniku tužitelja LM i njegovoj supruzi CM, novčane iznose, a sukladno postignutom dogovoru s istim i AM. Stoga tužitelj i protutuženik nije odgovoran tuženiku i protutužitelju za eventualnu štetu koja je proizašla iz ugovornog odnosa u kojem nije bio sudionik, jer izostaje postojanje protupravne radnje tužitelja i protutuženika kao i uzročna veza između postupanja tužitelja i protutuženika i nastale štete tuženiku i protutužitelju. Pored navedenog, sud ističe da odgovornost poslodavca za radnje radnika prema trećima može razmatrati samo u okviru čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako je šteta prouzročena radnjom radnika u vezi s radom ili u vezi s obavljanjem poslova za poslodavca. U konkretnom slučaju radnici nisu postupali u okviru svojih radnih zadataka, niti u ime i za račun poslodavca, ovdje tužitelja i protutuženika, već isključivo u privatnom angažmanu.

20. Slijedom navedenog, kako je tužitelj i protutuženik vlasnik građevinske skele koju tuženik i protutužitelj drži u posjedu bez valjane pravne osnove i odbija istu predati vlasniku, to su ispunjene pretpostavke iz čl. 161. st. 1., u vezi s čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je tužbeni zahtjev tužitelja za povrat građevinske skele osnovan, kako je odlučeno kao pod I. izreke. Nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 72. Zakona o obveznim odnosima, jer tuženik i protutužitelj u konkretnom slučaju nije vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, a tužitelj i protutuženik nije dužnik, pa stoga tuženik i protutužitelj nema pravo zadržati građevinsku skelu dok mu ne bude ispunjena tražbina koju neosnovano zahtijeva protutužbenim zahtjevom od tužitelja i protutuženika, radi čega je protutužbeni zahtjev odbijen kao pod II. izreke.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21.1. Zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadu troška od 669,52 eura je osnovan do iznosa od 607,02 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 100,00 eura (Tbr. 7.t.1.), odgovora na protutužbu od 100,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od 6.02.2025. i 25.09.2025. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a od dana 12.11.2025. u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9.t.5.), te od dana 30.01.2026. sukladno postavljenom zahtjevu od 50,00 eura, obračunatog PDV-a od 118,75 eura (Tbr. 46.) i plaćene pristojbe na tužbu od 13,27 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

21.2. Preostali zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadu troška od 62,50 eura nije osnovan, a odnosi se na zahtjev za trošak na ime zastupanja na ročištu od 12.11.2025. protivno Tbr. 9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te na ime sastava podneska od 19.06.2024. od 25,00 eura i PDV-a od 6,25 eura, jer se istim samo požuruje postupanje suda, dok je zahtjev za naknadu troška na ime pristojbe na presudu prema određenju suda neodređen, pa nije postavljen sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojem o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod IV. izreke.

U Osijeku, 6. ožujka 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku I. i II. tuženice