Poslovni broj: Us I-1886/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja HUDOLIN d.o.o., OIB: 20044469983, iz Republike Slovenije, Ljubljana, Bezenškova ulica 21, zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb, Kranjčevićeva 11, protiv tuženika Grada Dubrovnika, OIB: [osobni identifikacijski broj], Pred Dvorom 1, Dubrovnik, radi dodjele dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika, nakon javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Sanje Neveščanin Mateša, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 6. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje Odluke o ponavljanju Javnog natječaja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru zbog neispunjenja natječajnih uvjeta od strane ponuditelja (31. MIKROLOKACIJA "Mala Buža" broj lokacije 31.1) Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Gradskog vijeća, Klasa: UP/I-342-01/24-02/86, Urbroj: 2117-1-09-24-01 od 27. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Predmetnom tužbom osporena je Odluka o ponavljanju Javnog natječaja na pomorskom dobru zbog neispunjenja natječajnih uvjeta od strane ponuditelja (31. Mikrolokacija "Mala Buža" broj lokacije 31.1) Grada Dubrovnika, Klasa: UP/I-342- 01/24-02/86, Urbroj: 2117-1-09-24-01 od 27. lipnja 2024.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je predmetnom odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja došlo do povrede odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i vijeća, Ustava RH, Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakona o koncesijama, Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o upravnom sporu, Zakona o Poreznoj upravi, Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prigovara kako je povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku budući Zaključak Gradonačelnika Grada Dubrovnika od 18. lipnja 2024. tužitelju nikada nije dostavljen. Navodi kako je natječajni postupak strogo formalni postupak zbog čega u tekstu natječaja mora jasno i egzaktno biti navedeno koju je točnu dokumentaciju potrebno predati da bi bili zadovoljeni svi uvjeti natječaja. Tvrdi kako je evidentno da niti u jednom dijelu natječaja nije propisano da je ponuditelj dužan dostaviti potvrdu Porezne uprave [adresa], odnosno kako je strana pravna osoba koja ima registrirano sjedište u [adresa] te koja ne posluje na području Republike Hrvatske dužna dostaviti potvrdu Porezne uprave [adresa] o nepostojanju dugovanja po osnovi javnih davanja. Poziva se na odredbu članka 5. Zakona o poreznoj upravi (NN 153/23) te odredbe Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (NN 114/23), kojim se uređuje administrativna suradnju u području poreza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije, te ističe kako je nedvojbeno da tužitelj nije u konkretnom slučaju bio dužan dostaviti potvrdu Porezne uprave [adresa]. Poziva se na obavijest sa službenih internet stranica Europske unije za kategoriju pravila javnih natječaja. Nadalje, navodi kako u zapisniku o otvaranju ponuda pristiglih po javnom natječaju za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. -2028. dostavljeno na usb-sticku, za ponudu pristiglu od tužitelja za lokacije (31.1., 31.2) u rubrici "Tražena dokumentacija" pod brojem 16. stoji Potvrda Porezne uprave da nema dospjelih, a nepodmirenih dugovanja ne starija od 30 dana od dana podnošenja ponude (izvornik), dok se u rubrici "Dostavljeno (DA/NE)" navodi DA. Dakle, prigovara kako suprotno obrazloženju prijedloga Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donesenog od strane povjerenstva, a koji čini sastavni dio Zaključka gradonačelnika Grada Dubrovnika, iz predmetnog zapisnika jasno proizlazi kako je tužitelj uredno ispunio uvjet koji se u javnom natječaju navodi u točki 16. (XIV Sadržaj ponude), a zbog čega se ponuda tužitelja nikako nije mogla smatrati nepotpunom. Nadalje, navodi kako niti središnji ured Porezne uprave [adresa] kao niti jedan područni ured kao niti ispostava na području Republike Hrvatske nije u mogućnosti izdati potvrdu o negativnim činjenicama odnosno potvrdu u kojoj će biti navedeno da nisu u mogućnosti stranoj pravnoj osobi koja nema sjedište niti posluje na području Republike Hrvatske izdati potvrdu o nepostojanju dugova s osnove javnih davanja prema državnom proračunu Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj ukazuje na odredbu članka 3. točke 1. Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji kojim je propisano kako se javni naručitelji i naručitelji prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i bez diskriminacije te djeluju na transparentan i razmjeran način te da koncept postupka dodjele koncesije, uključujući procjenu vrijednosti, nije osmišljen s namjerom da ga se isključi iz područja primjene ove Direktive ili da se određenim gospodarskim subjektima ili određenim radovima, robi ili uslugama nepravedno daje prednost ili da ih se stavlja u nepovoljan položaj. Tužitelj tvrdi kako je opisanim postupanjem tuženika, tužitelj kao ponuditelj, stavljen u nepovoljniji položaj naspram drugih ponuditelja i to samo isključivo zato što nema sjedište na području Republike Hrvatske odnosno na području Grada Dubrovnika. Poziva se na govor i izjavu gradonačelnika [adresa] GC na 33. sjednici gradskog vijeća od 27. lipnja 2024., koji je u tužbi citira. Smatra kako predmetni javni natječaj nije proveden sukladno načelu jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti, a kako to proklamira Direktiva 2014/23/EU. Nadalje, prigovara nezakonitosti teksta predmetnog javnog natječaja jer smatra kako je nejasno mogu li se natjecati fizičke i pravne osobe odnosno sukladno kojem važećem propisu koji je na snazi u Republici Hrvatskoj je fizička osoba gospodarski subjekt registrirana za obavljanje gospodarske djelatnosti, pozivajući se na rubriku II PONUDITELJ u tekstu javnog natječaja i odredu članka 71. stavka 4. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Nadalje, poziva se na odredbu članka 71. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te navodi kako je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno do 1. veljače tekuće godine, na temelju Plana upravljanja pomorskim dobrom, objaviti javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru, međutim, u konkretnom slučaju javni natječaj raspisan je 8. travnja 2024., dakle, protekom 53 dana od zadnjeg dana kada je gradonačelnik Grada Dubrovnika bio dužan raspisati predmetni javni natječaj. Također, prigovara kako je prema javnom natječaju u rubrici pod brojem VIII. Rok za donošenje odluke o odabiru najboljeg ponuditelja, tuženik bio dužan odluku donijeti u roku 30 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda, odnosno do 24. svibnja 2024., međutim, predmetne odluke su donesena tek 27. lipnja 2024., dakle, 62 dana od dana isteka roka za predaju ponuda. Nadalje, prigovara kako je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i odluka o ponavljanju Javnog natječaja nepotpisana od strane predsjednice povjerenstva. Nadalje, prigovara kako je tužitelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Naposljetku prigovara kako za lokaciju 31.2. odluka nije donesena. Tužbenim zahtjevom traži poništenje Odluke tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi tužbu treba odbaciti kao nepravodobnu, te podredno kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim. U bitnom ponavlja utvrđenja iz osporene Odluke. Ističe kako je Odluka potpuna i obrazložena, a njen sastavni dio je i Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024., stoga su navodi tužitelja kako mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku potpuno netočni i neosnovani. Navodi kako se postupak javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje od 2024.-2028. provodi sukladno hrvatskom pravu i propisima i to temeljem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/23) te odredbama Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" broj: 5/24.), te se poziva na odredbe članka 6., članka 20., članka 31. i članka 18. Plana upravljanja. Tvrdi kako je tužitelj dostavio potvrdu Financijskog ureda Ljubljana, Financijske uprave Republike Slovenije od 15. travnja 2024. koja pokazuje odnos ponuditelja prema javnim davanjima i državnom proračunu nositelja prava – Republike Slovenije, a tužitelj je trebao dokazati da je ispunio navedene obveze i u Republici Hrvatskoj. Tvrdi kako tužitelj nije dostavio potvrdu Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske da nema dospjelih, a nepodmirenih dugovanja po osnovi javnih davanja prema državnom proračunu Republike Hrvatske, iako ima osobni identifikacijski broj (OIB) registriran kod Porezne uprave [adresa] te je mogao ishoditi navedenu potvrdu nadležne Porezne uprave u Republici Hrvatskoj. Tvrdi kako su navodi tužitelja da je stavljen u nepovoljniji položaj naspram drugih ponuditelja i to samo isključivo zato što nema sjedište na području Republike Hrvatske odnosno području grada Dubrovnika potpuno netočni i ničim dokazani. Ističe kako je Grad Dubrovnik potpuno javno i transparentno proveo predmetni javni natječaj, na način da se otvaranje ponuda pristiglih po javnom natječaju audiovizualno snimalo i prenosilo u stvarnom vremenu na službenim internet stranicama Grada Dubrovnika, a cijeli postupak odabira najpovoljnijeg ponuditelja proveden u skladu sa Zakonom i uvjetima javnog natječaja, što je vidljivo cjelokupnog spisa predmeta. Tvrdi kako su svi ponuditelji bili ravnopravni prilikom odabira, stoga da su navodi tužitelja usmjereni na nezakonitost pobijane odluke promašeni i neosnovani. Nadalje, navodi kako se odabir najpovoljnijeg ponuditelja provodio sukladno Zakonu o pomorskom dobru morskim lukama, Planu upravljanja pomorskim dobrom i Javnom natječaju za dodjelu dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru za razdoblje 2024. - 2028., što proizlazi iz Zapisnika o otvaranju ponuda pristiglih u predmetnom javnom natječaju od 10. svibnja 2024. i zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024., stoga, tvrdi kako su paušalni navodi kako javni natječaj nije proveden sukladno načelu jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti te su isti neosnovani, neutemeljeni na konkretnim činjenicama i dokazima već ih tužitelj temelji na citatima govora gradskih vijećnika i gradonačelnika sa sjednice gradskog vijeća koji su potpuno irelevantni za predmetni upravni spor. Vezano za prigovor o povredi članka 71. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ističe kako je za raspisivanje Javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. do 2028. prethodno bilo potrebno donijeti Plan upravljanja pomorskim dobrom, a donošenju Plana upravljanja pomorskim dobrom prethodi Uredba o vrstama djelatnosti i minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru izdana od Ministarstva mora prometa i infrastrukture koja je stupila na snagu 9. veljače 2024. Tvrdi kako se nakon usvajanja Plana upravljanja pomorskim dobrom, koji je stupio na snagu 28. ožujka 2024. pristupilo izradi samog Natječaja koji je raspisan 8. travnja 2024. Tvrdi kako činjenica da je u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama naveden rok za objavu natječaja do 1. veljače tekuće godine, ali i to da je podzakonski akt neophodan za izradu Plana upravljanja pomorskim dobrom donesen tek 9. veljače 2024., a predmetnim Zakonom nije propisana i pravna posljedica u slučaju da se Plan ne donese u navedenom roku, što znači da se radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku, koji bi podrazumijevao gubitak prava na donošenje Plana za tekući tekuću godinu. Nadalje, u odnosu na navode kako je tuženik u roku od 30 dana od dana isteka roka za predaju ponuda bio dužan donijeti odluku o najpovoljnijem ponuditelju, tuženik ističe kako se radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku te ukoliko je tužitelj smatrao da su takvim postupanjem povrijeđena njegova prava imao je mogućnost pokrenuti upravni spor i tužbom zahtijevati donošenje odluke koja nije donesena u propisanom roku. U odnosu na prigovore za lokaciju 31.2. navodi kako ista nije predmet ovog upravnog spora. Ističe kako su navodi tužitelja neutemeljeni i ničim dokazani, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 6. veljače 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti Odluke o ponavljanju Javnog natječaja na pomorskom dobru zbog neispunjenja natječajnih uvjeta od strane ponuditelja (31. Mikrolokacija "Mala Buža" broj lokacije 31.1) Grada Dubrovnika, Klasa: UP/I-342- 01/24-02/86, Urbroj: 2117-1-09-24-01 od 27. lipnja 2024.
8. Iz sadržaja Odluke proizlazi kako su na Javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024.-2028. ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 8/24) za predmetnu lokaciju, za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pripreme i usluživanja pića i hrane, šank na otvorenom s točionikom + terasa ukupne površine 75 m2, na rok od 5 godina, zaprimljene četiri ponude. Utvrđeno je kako ponude ponuditelja " [obrt]", ponuditelja "Event point" j.d.o.o. iz Zagreba, ponuditelja "Dubrovnik Royal transfer" d.o.o. Dubrovnik te ponuditelja "Hudolin" d.o.o. (Republika Slovenija), ovdje tužitelja, nisu potpune i nisu uzete u razmatranje.
9. Iz Zapisnika o javnom otvaranju ponuda Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj:
2117-1-27/12-24-10 od 10. svibnja 2024., Zapisnika 2 o pregledu i ocjeni ponuda Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj: 2117-1-27/12-24-11 od 07. lipnja 2024. i Rang liste ponuditelja Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj: 2117-1-27/12-24-12 od 10. lipnja 2024., koji su sastavni dio Odluke, proizlazi kako tužitelj nije priložio potvrdu Porezne uprave [adresa] temeljem koje se utvrđuje da isti nema nepodmirenih obveza po osnovi javnih davanja prema državnom proračunu, kako je to propisano točkom 16. (XIV. Sadržaj ponude) Javnog natječaja, slijedom čega je ocijenjeno kako je ponuda nepotpuna u skladu sa točkom III. stavkom. 10. Javnog natječaja, zbog čega nije uzeta u razmatranje.
10. Ocjenjujući zakonitost osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
11. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako ponuda tužitelja nije potpuna obzirom da tužitelj nije priložio potvrdu Porezne uprave [adresa] temeljem koje se utvrđuje da isti nema nepodmirenih obveza po osnovi javnih davanja prema državnom proračunu, kako je to propisano točkom 16.
XIV. Sadržaj ponude Javnog natječaja.
12. Prigovor tužitelja kako u natječaju nije propisano da je ponuditelj dužan dostaviti potvrdu Porezne uprave [adresa], pa isto nije bio dužan, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što se u točki 16. XIV. Sadržaj ponude Javnog natječaja jasno navodi kako je potrebno dostaviti potvrdu Porezne uprave da ponuditelj nema dospjelih a nepodmirenih dugovanja po osnovi javnih davanja prema državnom proračunu (ne stariju od 30 dana od dana podnošenja ponude), dok je logičan zaključak da se radi o potvrdi Porezne uprave [adresa] obzirom da se javni natječaj provodi na području Republike Hrvatske i temeljem pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske, koji se navode u tekstu Javnog natječaja. Ukoliko je tužitelj imao kakve dvojbe, mogao je zatražiti pojašnjenje/tumačenje od tijela nadležnog za provođenje postupka. Također, iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi kako je tužitelj dostavio uvjerenje Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu Grada Dubrovnika, Klasa: 401-01/24-02/344, Urbroj: 2117-1-07-02-24-8 od 18. travnja 2024. kojim se potvrđuje da nema nepodmirenih (dospjelih) financijskih obveza prema Gradu Dubrovniku, te je tužitelj takvo uvjerenje mogao zatražiti i od Porezne uprave. Osim toga, osnovano tuženo tijelo navodi kako tužitelj u Republici Hrvatskoj ima osobni identifikacijski broj (OIB) registriran kod Porezne uprave [adresa] te je mogao ishoditi navedenu potvrdu nadležne Porezne uprave u Republici Hrvatskoj.
13. Nastavno, prigovore tužitelja da postupka nije proveden sukladno načelu jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti, Sud je ocijenio neosnovnim iz razloga što je tužitelj kao poslovni subjekt s poslovnim sjedištem u državni članici EU mogao, a što je podnošenjem prijave i učinio, sudjelovati u postupku dodjele dozvola na pomorskom dobru pod jednakim uvjetima kao subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, te je uz svoju ponudu bio dužan dostaviti Javnim natječajem tražene isprave.
14. Vezano za prigovor tužitelja da u rubrici "Tražena dokumentacija" pod brojem
16. stoji Potvrda Porezne uprave da nema dospjelih, a nepodmirenih dugovanja ne starija od 30 dana od dana podnošenja ponude (izvornik), dok se u rubrici "Dostavljeno (DA/NE)" navodi DA, valja navesti kako se očito radi o omašci, jer iz Zapisnika, kao i priložene natječajne dokumentacije tužitelja, ali i njegovih tužbenih navoda, nedvojbeno proizlazi kako tužitelj nije dostavio Potvrdu Porezne uprave.
15. Prigovor tužitelja kako Porezna uprava nije u mogućnosti izdati potvrdu o negativnim činjenicama odnosno potvrdu u kojoj će biti navedeno da nisu u mogućnosti stranoj pravnoj osobi koja nema sjedište niti posluje na području Republike Hrvatske izdati potvrdu o nepostojanju dugova s osnove javnih davanja prema državnom proračunu Republike Hrvatske, ovaj Sud ocjenjuje neosnovnim i neargumentiranim iz razloga što tužitelj nije priložio dokaz da je zatražio izdavanje potvrde ali da mu ista nije izdana.
16. U odnosu na prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 71. stavka 1. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, valja kazati kako je ovaj Sud stajališta da prekoračenje roka iz navedenog članka ne dovodi do pretpostavke da zbog zakašnjenja u raspisivanju Javnog natječaja, u tekućoj godini se neće davati dozvole na pomorskom dobru za tu godinu, jer isto ne proizlazi iz odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama niti bi takvim tumačenjem bio postignut opći cilj da se pomorsko dobro kao područje od općeg interesa gospodarski koristi. Prema stajalištu Suda, ne radi se o prekluzivnom roku, odnosno roku protekom kojeg ne bi bilo moguće više raspisati natječaj i dati dozvole, kako to osnovano tuženik ističe u odgovoru na tužbu.
17. U odnosu na prigovor kako za lokaciju 31.2. odluka nije donesena, valja kazati kako osnovano tuženik navodi da ista lokacija nije predmet ovog upravnog spora, a ukoliko tužitelj smatra kako nije odlučeno o istome, zaštitu svojih prava može ostvarivati u smislu odredbe članka 101. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21). Pri tome, valja napomenuti kako iz predmetnog tužbenog zahtjeva ne proizlazi kako se isti odnosi i na lokaciju 31.2., pa o istom sud nije bio dužan niti odlučivati.
18. Naposljetku, prigovor tuženika kako je tužba nepravodobna nije osnovan iz razloga što je osporena odluka tužitelju dostavljena 26. srpnja 2024., što proizlazi iz dostavnice priložene spisu upravnog tijela, a tužbu je podnio 29. srpnja 2024., dakle, u roku propisanim odredbom članka 40. stavka 1. ZUS-a.
19. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.
21. Dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje SC Sud je raspravim rješenjem od 6. veljače 2026. odbio kao nepotreban, iz razloga što odlučne činjenice u predmetnoj upravnoj stvari proizlaze iz dokumentacije priložene spisu predmeta.
22. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 6. ožujka 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja
2. Tuženiku
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana