Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-252/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Danijeli Jažić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Crnčan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.; dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KO-DO-155/2021-V od 23. veljače 2021., nakon održane i zaključene javne rasprave u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Rijeci Miroslave Preuc, braniteljice optuženika, odvjetnice ĆĐ i optuženika, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

optuženi ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i Ć rođene Š, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, razveden, otac jednog djeteta, služio vojsku 1999./2000. u Puli i Delnicama, neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak

k r i v  j e

I što je:

dana 15. siječnja 2021., oko 17,00 sati, u [adresa]., u stanu u kojem prebiva s suprugom ŠĐ, kada se ova odlučila iseliti poradi međusobnih nesuglasica i povesti njihovo zajedničko mlt. dijete IĐ, u dobi od jedne godine, čemu je nazočio njezin brat, odnosno njegov šogor, JĐ, ovome rekao da će se s njime obračunati na ulici, da će ga prebiti i pojesti, što je kod imenovanog izazvalo osjećaje straha za vlastiti život,

II dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

III Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. optuženi ŽĐ

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA OD 8 (OSAM) MJESECI.

IV Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom ŽĐ izriče se uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom ŽĐ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 23. veljače 2021. optužnicu broj KO-DO-155/2021-V, protiv optuženog ŽĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi ŽĐ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

2.1. U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja, optuženik je porekao učin kaznenog djela.

2.2. Na raspravi, optuženik je iskazao Na raspravi, optuženik je iskazao da je predmetnoga dana sve bilo od jutra normalno, poljubio se sa ženom i otišao u autoškolu, nije bilo nikakvih nagovještaja da će se išta kasnije desiti. Popodne kada su bili kod kuće netko je pozvonio na vrata i došli su brat od njegove supruge i njezini roditelji. Ušli su u stan i počeli pakirati stvari nakon čega mu je bilo jasno što se događa, izašao je na balkon 10-15 minuta nakon čega je zvao svoga brata da dođe kod njega kao podrška. U jednom trenutku vidio je JĐ kako nosi njegovu kćer u sobu te je krenuo za njim i rekao da mu da njegovo dijete, a JĐ je odložio kćer na kraj kreveta te mu se unio u facu sa zatvorenim šakama, na što se on okrenuo i otišao u dnevni boravak te se obratio njegovim roditeljima da što je ovo, zašto mu ne da njegovo dijete, oni mu nisu htjeli ništa reći pa je on pozvao policiju. S ŠĐ je kratko razgovarao te ju je pitao da neka razmisli što radi, ali je ona rekla da je odlučila da želi otići. On ju u nijednom trenutku nije branio da odvede kćer, samo je gledao da ne uzmu i njegove stvari. Kada je došla policija, s njim su otišli u sobu i sastavili zapisnik te ga pitali da li želi podnijeti prijavu, a on je rekao da želi podnijeti prijavu protiv JĐ za nasilno ponašanje nad njegovom kćeri jer je mogla pasti s kreveta. Policajci su mu rekli da u tom slučaju dijete ide u dom zbog čega je on onda odustao od prijave. Prije nego što je policija došla rekao je bratu da može ići. Tom prilikom niti JĐ niti itko drugi nije prijavio njega policiji. Nakon dan dva on je poslao poruku ŠĐ u vezi dogovora za viđanje djeteta nakon čega je njega policija kontaktirala da ga je JĐ prijavio za prijetnju. On je JĐ sreo već drugi dan nakon ovoga događaja i on je inače sudjelovao u primopredaji djeteta. Ponašao se kao tjelohranitelj, a jednom je čak i fizički se unio prema njemu i sjeća se da je kćer jako plakala. Za to je čak zvao i policiju koja ga je pitala je li dobio batina, a kada je rekao da nije, onda su mu rekli da nije to ništa.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i reproducirao: zapisnik o prvom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika (list 7-12 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CĐ (list 48-50 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve JĐ (18-19 spisa). Na raspravi su ispitani u svojstvu svjedoka JĐ, AĐ, DĐ i LĐ. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 19 spisa).

4. Ispitan u prethodnom postupku u svojstvu svjedoka, žrtva JĐ iskazao je da je dana 15. siječnja 2020. oko 17,00 sati, zajedno sa svojim ocem DĐ i majkom AĐ otišao na adresu u [adresa], na poziv njegove sestre ŠĐ u njen stan kojom prilikom ih je ista pozvala jer je imala namjeru otići iz stana od svojeg supruga ŽĐ sa svojim malodobnim djetetom IĐ te se privremeno doseliti kod njihovih roditelja na adresu [adresa]. Njegova sestra ŠĐ imala je namjeru zbog zlostavljanja od strane svojeg supruga ŽĐ istoga napustiti. U stanu na navedenoj adresi kada su uzimali njene stvari, on je u rukama držao dijete, za koje vrijeme je ŽĐ rekao da neće dijete dati majci, na što je on rekao da će zvati policiju. ŽĐ je tada derući se rekao da je to otmica i da će zvati policiju, na što su onda on i njegova majka zvali policiju. Nakon što je predao dijete svojoj sestri, ŽĐ mu se obratio riječima "obračunati ćemo se mi na ulici", u tri navrata mu se unosio u facu i fizički prijetio da će ga "prebit, da će me pojesti" i slične riječi kojih se najbolje baš i ne sjeća. Na navedenoj adresi nalazili su se do dolaska policije. ŽĐ je policiji rekao da mu je ostavio dijete na krevetu i unio mu se u facu. Nakon policijske intervencije njegovi roditelji, sestra s djetetom i on su se udaljili iz stana. ŽĐ povremeno viđa, dva puta tjedno kada mu sam ili s nekim od roditelja predaje ili preuzima dijete. Prilikom susreta nema nikakvih konfliktnih situacija. U stanu su bili otac DĐ, majka AĐ, sestra ŠĐ, ŽĐ, njihovo dijete IĐ, te je nakon cca pola sata došao CĐ koji se tamo zadržao cca sat vremena koji nije izazivao nikakve probleme.

4.1. Ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka, žrtva JĐ iskazao je kako ostaje u cijelosti pri iskazu koji je ranije dao u postupku. Zbog proteka vremena ne sjeća se više točno svih detalja niti točnih prijetnji. Naime, njegova sestra je pozvala njega te je on s roditeljima došao po nju i njezino dijete. Došlo je do nekakvog konflikta i prijetnji od strane optuženika. Nakon ovoga događaja takvo što se više nije ponovilo. U trenutku kada mu je optuženik uputio prijetnju nalazio se u hodniku, a njegovi roditelji su bili u blizini te su u stanu bila sva vrata otvorena. U predmetnom trenutku osjećao je strah za svoj život zbog čega je i podnio prijavu radi vlastite sigurnosti i sigurnosti njegove obitelji. S vremenom ne sjeća se više da li je i dalje osjećao strah.

5. Ispitan u svojstvu svjedoka, HĐ iskazao je da je inkriminiranom zgodom odnosno toga dana dobio poziv od brata da dođe kod njega te je došao za cca 10 minuta i kada je došao, zatekao je u stanu brata, njegovu sada bivšu ženu, brata od njegove bivše žene i majku i oca od njegove sada bivše žene. Pitao je što se dešava jer je vidio stvari po podu, pa mu je rečeno da se njegova bivša žena seli. U jednom trenutku vidio je brata od bivše žene svog brata da drži dijete od njegovog brata i njegov brat da ide za njim i govori mu da mu da dijete no isti je ostavio dijete na rubu kreveta pored prozora i agresivno se okrenuo prema njegovom bratu i njegov brat mu je rekao da se makne i nakon toga je pozvao policiju. Na upit suca da li je njegov brat rekao bratu od bivše žene, a za kojeg ne zna kako se zove, riječi „da će se s njime obračunati na ulici, da će ga prebiti i pojesti“ iskazao je da mu to njegov brat nije rekao. Ne zna u točno koliko je sati došao na adresu, ali zna da je bilo poslijepodne.

6. Svjedokinja LĐ iskazala je da joj je poznato zašto je pozvana danas svjedočiti. Dana 15. siječnja 2021. odlučila je napustiti svoga supruga, ovdje optuženika te je pozvala brata i svoje roditelje da dođu po nju i dijete. Kada su došli kod njih u stan, optuženik nije dozvolio da odvede njihovo dijete koje je tada bilo oko godinu dana staro. Događaj se odvijao dosta dugo, čini joj se da je u sobi spremala stvari od djeteta kada je čula da optuženik prijeti njegovom bratu i ocu, ali ne može se sjetiti koje točno riječi je izgovorio. Njezin otac nije htio prijaviti optuženika. U tom trenutku vrata od sobe su bila otvorena. Optuženik je povisio ton dok je pričao, a njegov brat nije htio komunicirati s njim. Njoj je brat rekao koje riječi mu je uputio te je i sa svojim roditeljima prepričavala taj događaj, ali se ne sjeća više točnih riječi jer joj je taj dan bio jako emotivan i stresan.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka, DĐ iskazao je da su inkriminiranog dana došli supruga, njegov sin JĐ i on po njegovu kćer LĐ i njezino dijete. Svi su bili napeti, bilo je nekih verbalnih prijetnji, ali se ne sjeća više točno riječi niti samoga događaja. U to vrijeme bolovao je od karcinoma tako da je bio više fokusiran na to. Nije smatrao te prijetnje ozbiljnima u smislu da bi mogle eskalirati u nešto gore. Ne sjećam niti jedne riječi koje su bile izgovorene. U tom trenutku JĐ i optuženik su se čini mu se nalazili u hodniku, a on je bio u neposrednoj blizini jer je to mali stan. Nakon toga događaja ne zna da li je JĐ imao kontakt sa optuženikom, mislim da nije. Ne zna niti da li je JĐ predavao dijete optuženiku. Ne sjeća se da li je tom prilikom JĐ nešto rekao optuženiku, ali pretpostavlja da je.

8. Ispitana u svojstvu svjedoka, AĐ iskazala je da se sjeća da su predmetnog događaja došli njen suprug i sin po njenu kćer LĐ i njezino dijete. Zna da je njezin sin JĐ držao dijete u rukama, a optuženik mu je govorio da pusti dijete i izrekao je neke prijetnje kojih riječi se ona više ne sjeća. Taj dan joj je bio jako stresan i nastojala je sve to potisnuti jer ipak je optuženik otac njenog unučeta zbog čega moraju imati dobre odnose. Nakon toga događaja nije se više ništa slično dogodilo. Koliko se sjeća, misli da je optuženik rekao nešto u smislu da će se vidjeti ili obračunati na ulici.

9. Nesporno je da su se u inkriminirano vrijeme u stanu na adresi u [adresa], oko 17,00 sati, nalazili optuženi ŽĐ, žrtva JĐ, ŠĐ, DĐ, AĐ, HĐ te dijete IĐ. Nesporno je i da je tom prilikom došlo do verbalnog kontakta između optuženika i žrtve, što proizlazi i iz iskaza žrtve i iskaza ostalih ispitanih svjedoka. Međutim, sporno je da li je optuženik tom prilikom uputio prijetnje žrtvi, kako mu se to činjenično stavlja na teret u izreci presude.

8. Sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza ispitane žrtve JĐ, niti iskaza svjedoka AĐ, DĐ i LĐ, koji su u međusobnom suglasju, iako se ne sjećaju više točno izgovorenih prijetnji od strane optuženika, ali ne negiraju da su prijetnje bile izgovorene od strane optuženika JĐ. Iz njihovih iskaza, kao niti iz obrane optuženika ne proizlazi da bi žrtva imala neki osobni motiv lažno teretiti optuženika, stoga sud njegov iskaz, kao i iskaze svjedoka AĐ, DĐ i LĐ, neposredne svjedoke predmetnog događaja, cijeni kao vjerodostojne i životno logične.

9. Nasuprot iskazu žrtve i svjedoka, neprihvatljiva je i životno nelogična obrana optuženika da uslijed verbalnog kontakta između njega i žrtve u kojem je, prema navodima optuženika, žrtva se njemu unijela u lice, a prethodno držeći optuženikovo dijete u rukama, da mu optuženik nije uzvratio upravo riječima koje mu se stavljaju na teret. Stoga, obranu optuženika sud cijeni usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Također, i iskaz svjedoka HĐ sud cijeni pristranim i nevjerodostojnim u dijelu u kojem poriče da bi optuženik uputio prijeteće riječi žrtvi.

10. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je optuženi ŽĐ ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., pa ga je za isto valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog ŽĐ za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

11.1. Olakotnim je cijenjeno što je optuženik do sada kazneno neosuđivana osoba, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao.

12. Slijedom izloženog, imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. propisana kaznu zatvora do tri godine, sud je optuženog ŽĐ osudio na kaznu zatvora od osam mjeseci, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pritom sud smatra da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, pa je optuženiku izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi ŽĐ u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Na taj način otkloniti će se u cijelosti opasnost da optuženik ponovi istovrsno ili slično kazneno djelo, znajući koje su posljedice istoga, osobito lišenje slobode te da njegovo postupanje nije prihvatljivo, dapače kažnjivo je, jer će se u protivnom izrečena kaza izvršiti. Ovakvom kaznom će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženika o kojima se izjasnio, pa je na temelju u izreci citirane zakonske odredbe obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka i to samo na ime paušalne svote u iznosu 200,00 eura. Naime, navedeni iznos je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a isti je odmjeren na temelju činjenice da je optuženik zaposlen, sa stalnim mjesečnim primanjima, pa je sud stava kako navedeni iznos neće negativno utjecati na njegovu egzistenciju.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Rijeka, 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Danijela Jažić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. optuženik

3. braniteljica, odvj. ĆĐ

3. žrtva JĐ, nakon pravomoćnosti