REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Pp-2348/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Jadranki Kiš Šaulovečki uz sudjelovanje Kristine Folnović Režek kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv 1-vo okrivljenika NE zbog prekršaja iz čl. 10. st. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21., 114/22 i 36/24.; dalje: ZZNO), 2-go okrivljenice DE zbog prekršaja iz čl. 10. st. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. ZZNO-a i 3-će okrivljenice NEF zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. kažnjivo po čl. 22. st. 3. ZZNO-a, pokrenutog po optužnom prijedlogu tužitelja Policijske postaje Zlatar Bistrica br. Klasa: 211-07/25-5/26441, Urbroj: 511-17-10-25- 1 od 7. listopada 2025. nakon održane glavne tajne rasprave u prisutnosti zamjenika braniteljice 1-vo i 2-go okrivljenika, 3-će okrivljenice i njezinog branitelja, a u odsutnosti 1-vo i 2-go okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, na temelju čl. 179. st. 2 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. dalje: PZ), dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ 1-vo okrivljenik: NE, sin HE, rođen **.**.1982. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan

kriv je

što se:

13.9.2025. u 10,00 sati na nogostupu pored obiteljske kuće u [adresa]., nasilnički ponašao prema supruzi 3-će okrivljenoj NEF na način da je istu vrijeđao riječima "nisi normalna, što se praviš glupa" u prisutnosti mlt. djeteta HE, a što je kod 3-će okrivljene NEF izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost

dakle, počinio psihičko nasilje na štetu supruge u nazočnosti mlt. djeteta 2-go okrivljenica: DE, rođ. [adresa], kći N, rođena **.**.1956. u [adresa], iz [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivana

kriva je

13.9.2025. u 10,00 sati na nogostupu pored obiteljske kuće u [adresa]., nasilnički ponašala u obitelji na način da je omalovažavala svoju snahu 3-će okrivljenu NEF riječima "nisi normalna, nećeš ti ulaziti u ovaj auto" u prisutnosti mlt. djeteta HE, a što je kod 3-će okrivljene NEF izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost

dakle, počinila psihičko nasilje na štetu snahe u nazočnosti mlt. unuka

čime su počinili prekršaj iz čl. 22 st. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa im se zbog toga na temelju istog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 37 st. 1, st. 2 i st. 3 t. 1 Prekršajnog zakona

izriče

novčana kazna u iznosu od 300,00 € - svakome

1-vo i 2-go okrivljenici su izrečenu novčanu kaznu dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ako 1-vo i 2-go okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 novčane kazne 200,00 € - svaki, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrati će se da su novčanu kaznu platili u cijelosti. Ukoliko pak 1-vo i 2-go okrivljenici u zadanom roku ne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, tada će se izrečene kazna u cijelosti naplatiti prisilno na novčanim sredstvima okrivljenika kod nadležnog tijela za ovrhu.

II/ Na temelju čl. 138 st. 1 i st. 1 t. 3 u svezi čl. 139 st. 4 PZ -a 1-vo i 2-go okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,50 € - svaki u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

III/ Na temelju čl 182. toč. 3. PZ-a

3-će okrivljenica: NEF, kći D i CE rođ. H, rođena **.**.1988. u [adresa], iz [adresa], mag. ekonomije, zaposlena, mjesečna plaća oko 1.050,00 €, udana, suprug zaposlen, ne zna kolika je suprugova plaća, majka jednog mlt. djeteta, državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], osuđivana zbog prekršaja iz čl. 189. st. 4. toč. 4 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima temeljem presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20.9.2022.

oslobađa se od optužbe

da bi se:

13.9.2025. u 10,00 sati na nogostupu pored obiteljske kuće u [adresa]., nasilnički ponašala prema svekrvi 2-go okrivljenoj DE u prisutnosti mlt. djeteta, na način bi ju rukama odgurnula u prsa, odnosno upotrijebila fizičku silu uslijed kod koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a što da bi kod 2-go okrivljene DE izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva

dakle, da bi primijenila fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu svekrve u nazočnosti mlt. djeteta

čime da bi počinila prekršaj iz čl. 22 st. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

IV/ U odnosu na 3-će okrivljenicu na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zlatar Bistrica podnijela je ovome sudu Optužni prijedlog protiv 1-vo, 2-go i 3-će okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci ove Presude.

2. Sud je na glavnoj raspravi ispitao 3-će okrivljenicu te pročitao pisane obrane 1-vo i 2-go okrivljenika. 3-će okrivljenica NEF u svojoj obrani porekla je krivnju za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iskazala je da je njoj 1- vo. okrivljenik suprug, a 2-go okr. je njezina svekrva, ali da je u tijeku postupak rastave braka. Kritične zgode 1-vo okrivljenik i njegova majka 2-go okrivljenica došli su po njenog mlt. sina GE jer prema rješenju Centra otac je u to vrijeme imao pravo s njime provoditi vrijeme od subote ujutro do nedjelje navečer, svaka dva tjedna. Pojašnjava da je okrivljenik prema njoj imao mjeru zabrane približavanja na udaljenosti ispod 100 metara, te je morala osigurati osobu koja će dijete predati ocu. Kako je dijete tada imalo svega 2,5 godine i nije baš u nekom bliskom odnosu sa ocem, ona ga je predavala da dijete ne bi bilo u stresu i plakalo. Kada su 1-vo i 2-go okrivljenici došli i stali ispred kuće u [adresa], na cesti, izašla je na cestu s djetetom i njegovim stvarima u ruci, 1-vo okrivljenik je ostao sjediti za upravljačem, a njegova majka je izašla i otvorila stražnja vrata pa je dijete stavila u sjedalicu, na što joj je 2 -go okrivljenica počela vikati da ne smije ulaziti u auto, da nije normalna i neka ne dira njezin auto. Navodi da ju je odgurivala rukom dok je držala dijete u naručju, dok ona nije odgurivala 2-go okrivljenicu jer ju nije ni mogla s obzirom da je držala dijete u rukama kao i sve djetetove stvari već je nekako dijete stavila u sjedalicu, a kako je dijete bilo uznemireno nije ga nikako mogla zakopčati na što je iz vozačkog mjesta izašao 1-vo okrivljenik koji je također pokušavao zakopčati dijete i vikao joj je "nisi normalna, što se praviš glupa" te ju odgurnuo o prsa dok je bila nagnuta nad djetetom u autu. Na sve je to došla policija te su svi privedeni u policijsku postaju. Ističe da ju je policija pitala da li ide dijete sa ocem i bakom i ona je to dopustila, no, taj put se dijete vratilo ozlijeđeno i više nema susreta sa ocem. Na upit branitelja iskazuje da se protiv 1-vo okrivljenika vodi kazneni postupak radi nasilničkog ponašanja u obitelji i povrede djetetovih prava, a mjeru opreza je okrivljeniku izdalo ODO Zadar.

3. 1-vo okrivljenik u pisanoj obrani poriče krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret te u bitnome navodi da kritične zgode nije uopće izlazio iz svog automobila jer mu je na snazi bila mjera opreza zabrana približavanja DEF na udaljenosti od 100 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom, a koje mjeru su mu izrečene Rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj Kir-448/2025 od 28. svibnja 2025., te samim time nije ni mogao upotrijebiti fizičku silu kao niti vrijeđati 3-će okrivljenu. Ističe da mjere dosljedno i u cijelosti poštuje, a da je 3-će okrivljena NEF upravo ta koja kontinuirano i namjerno krši sudsku odluku jer ne osigurava osobu od povjerenja koja bi trebala izvršiti predaju djeteta, kako je naloženo. Pojašnjava da na svako preuzimanje djeteta dolazi u pratnji svoje majke upravo kako bi spriječio bilo kakav kontakt sa 3-će okrivljenom. Navodi da je u ovom postupku upravo on žrtva 3-će okrivljene koja namjerno i sustavno pokušava isprovocirati njegov susret s njom, te neosnovano i ciljano pokušava ugroziti njegov profesionalni položaj, budući je po zanimanju pravosudni policajac, kao i njegov osobni ugled te odnos sa maloljetnim djetetom. Također navodi da se 13. rujna 2025. 3 -će okrivljena nasilno ponašala prema njegovoj majci jer ju je odgurnula. O kršenju sudske odluke od strane 3-će okrivljene obaviješten je i Centar za socijalni rad Zlatar Bistrica. Na kraju navodi da bi predložena novčana kazna ugrozila njegovu egzistenciju budući da ima primanja 1.300,00 €, dva puta mjesečno putuje iz [adresa] u [adresa] radi preuzimanja djeteta pri čemu nastaju troškovi od oko 280,00 € te plaća alimentaciju u iznosu od 224,00 € te još jednom napominje da kritične zgode nije počinio prekršaj kako mu se stavlja na teret jer nije ni izašao iz svog automobila već se cijelo vrijeme nalazio na vozačkom sjedalu, a sve kako bi poštivao mjere opreza koje su bile na snazi.

4. 2-go okrivljenica u pisanoj obrani poriče krivnju za prekršaj koji joj se stavlja na teret te u bitnome navodi da je ona osoba starije životne dobi, ima 70 godina i tjelesne težine oko 65 kg, dok je 3-će okrivljena znatno krupnije građe od nje te da ta okolnost jasno pokazuje na fizičku nemogućnost da bi ona mogla odgurnuti 3 -će okrivljenu. Pojašnjava da je kritične zgode, kao i svaki puta do sada, izašla iz vozila s namjerom da preuzme svoga unuka GE, radi ostvarivanja susreta i druženja između djeteta i oca, a sve sukladno sudskoj odluci te je tom prilikom mirno pružila ruke prema djetetu kako bi ga uzela. Navodi da je tada 3-će okrivljena NEF nasilno i nekontrolirano reagirala te ju snažno odgurnula, bacivši je prema vozilu. Nadalje navodi da su se policijski službenici koji su bili u ophodnji zaustavili kada su prolazili pored njih i zatekli su 1-vo okrivljenika NE u vozilu, dok je 3-će okrivljena policijskom službeniku rekla "nitko meni neće zabraniti da ga iznosim, to je za mene mrtvo slovo na papiru". Ističe da tijekom događaja nije koristila fizičku silu, nije se nasilnički ponašala niti na bilo koji način ugrozila 3 -će okrivljenu ili dijete te da je upravo ona bila ta koja je bila izložena fizičkom nasrtaju, zbog čega se osjećala uznemireno i povrijeđenog dostojanstva, a da je 3-će okrivljena kršila sudsku odluku jer nije organizirala predaju djeteta putem treće osobe. Na kraju navodi da bi izricanje predložene novčane kazne ugrozilo njezinu financijsku situaciju budući je umirovljenica s vrlo malom mirovinom.

5. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke EE i CE, te na kraju pročitao potvrde iz PE za 1-vo okrivljenika na listu 58 i 59 spisa, za 2-go okrivljenicu na listu 60 i 61 spisa i za 3-će okrivljenicu na listu 62 i 63 spisa.

6. EE svjedoči da se sjeća događaja jer je bio u policijskoj ophodnji kroz mjesto [adresa] i kolega PE i on su se nalazili u vozilu krećući se [adresa] kada su ugledali parkirano vozilo sa strane ceste i nekoliko osoba, time da im je gospođa CE mahala da se zaustave. Nakon što su se zaustavili, prišli su tim osobama i upitali ih o čemu se radi. Sjeća se da su bila otvorena zadnja vrata sa vozačeve strane i da je 1 -vo okr. NE stajao kod automobila te sa sjedala uzimao neke papire koje im je dao, radilo se o sudskom rješenju. 2-go okrivljenica je bila s desne strane automobila na nogostupu, dok je 3-će okrivljena NEF također bila s desne strane vozila na nogostupu u blizini 2-go okrivljenice Navodi da nije vidio nikakvo naguravanje. Svi prisutni, svo troje okrivljenika i svjedokinja CE su pričali u jedan glas pa su ih pozvali da dođu u policijsku postaju gdje su od njih uzeli izjave koje su oni potpisali. Na upit suda iskazuje da su svi bili uznemireni.

7. CE svjedoči da je kritične zgode izašla iz kuće zajedno sa svojom kćeri 3-će okrivljenom i mlt. unukom jer je kćerka trebala predati dijete 1 -vo okrivljeniku sukladno odluci o druženju. Pojašnjava da je dijete jako vezano za majku pa je unatoč činjenici da je 1-vo okrivljenik. imao na snazi zabranu približavanja njezinoj kćeri, ona je iznijela dijete na način da ga je držala u naručju, a isto tako je držala sve djetetove stvari. Na nogostupu ispred kuće je bilo parkirano vozilo 1 -vo okrivljenika koji je sjedio u automobilu dok je 2-go okrivljenica koja je njegova majka izašla iz automobila i stajala kod auta, a kada je vidjela njezinu kćer sa djetetom počela ju je vrijeđati i psovati, govorila joj je da je glupa i da ništa ne zna, te ju je naguravala da ne dođe do automobila. Iskazuje da njezina kćer nije uopće uspjela staviti dijete u automobil jer ju je 2-go okrivljenica odguravala, dok njezina kćer nije mogla odguravati 2-go okrivljenicu jer je u naručju imala dijete i dječje stvari. Iskazuje da je tada iz automobila izašao 1-vo okrivljenik koji je došao do mjesta gdje su se nalazile 2-go i 3- će okrivljenice, psovao je 3-će okrivljenicu i govorio joj je da je glupa. Tada je iz smjera Zlatara naišlo policijsko vozilo kojem je mahnula da se zaustavi. Policijski službenici su se zaustavili i pitali o čemu se radi, nakon čega su kazali da se neće raspravljati na cesti već da dođu u policijsku postaju. Pojašnjava da su 1-vo i 2-go okrivljenici svejedno odvezli unuka HE, ali su ga idućeg dana vratili ozlijeđenog. Na upit branitelja 3-će okrivljenice iskazuje da je 3-će okrivljenica prilikom iznošenja djeteta na svakoj ruci imala ovješenu torbu sa stvarima i u naručju je držala dijete i nije mogla nikoga odgurnuti. Na upit branitelja 1-vo i 2-go okrivljenika iskazuje da je zajedno sa svojom kćerkom kod koje je bila tog dana išla do automobila. Nadalje na upit branitelja 1-vo i 2-go okrivljenika iskazuje da je i ranije sudjelovala u predaji djeteta, predavala ga je uz pomoć 3-će okrivljenice jer je dijete plakalo. Također na upit branitelja 1-vo i 2-go okrivljenika iskazuje da je 2-go okrivljenicu vidjela tri puta u životu.

U odnosu na osuđujući dio presude

8. Na temelju obrane okrivljenika i izloženih dokaza, njihovom pomnom analizom, međusobnom usporedbom i potom povezivanjem u jednu logičnu cjelinu, u svemu je utvrđeno da se 1-vo okrivljenik tempore criminis nasilnički ponašao u obitelji na štetu supruge, kao i da se 2-go okrivljenica nasilnički ponašala u obitelji na štetu snahe na način kako im se to u stavlja na teret.

8.1. Neprijeporno je utvrđeno da su odnosi između okrivljenika narušeni kao i da je u tijeku postupak razvoda braka a isto tako je nesporno da je 1-vo okrivljenik inkriminirane zgode na snazi imao mjeru zabrane približavanja na udaljenosti ispod 100 metara prema 3-će okrivljenici.

8.2. Sporno je da li su 1-vo i 2-go okrivljenici dana 13.9.2025. počinili psihičko nasilje prema 3-će okrivljenoj na način kako im se to stavlja na teret.

8.3. Iako su 1-vo i 2-go okrivljenici poricali počinjenje prekršaja, sud je utvrdio da su oni počinili psihičko nasilje na štetu 3-će okrivljenice jer su je oboje vrijeđali na način kako im se to i stavlja na teret, dok nije utvrđeno da bi 1-vo i 2-go okrivljenici kod toga primijenili i fizičku silu na štetu 3-će okrivljenice na način da bi je odguravali pa je taj dio ispušten iz činjeničnog opisa djela prekršaja.

8.4. Da su svi troje okrivljenika bili uznemireni, u svojem je iskazu potvrdio policijski službenik EE i njegovu je iskazu u sud u cijelosti poklonio vjeru jer je taj svjedok iskazivao o onome što je vidio te je jasno naveo da da zbog činjenice da su svo troje okrivljenika govorili u glas nije niti na mjestu događaja mogao uzeti izjave pa ih je stoga pozvao u policijsku postaju. Nadalje, analizirajući pomno dinamiku događaja i činjenicu da su odnosi između 1-vo i 3-će okrivljenih loši i da 1-vo okrivljenik ima na snazi mjeru zabrane približavanja 3-će okrivljenoj na udaljenost od 100 metara, logično je za zaključiti da je svojim dolaskom do automobila u kojem se kritične zgode nalazio 1-vo okrivljenik, dok je 2-go okrivljenica bila izvan automobila, 3-će okrivljenica izazvala njihovu neprimjerenu reakciju i to od strane 2-go okrivljenice koja joj je kazala „nisi normalna, nećeš ti ulaziti u ovaj auto“, dok je je 1-vo okrivljenik kazao „nisi normalna, što se praviš glupa“, a što je jasno u svojoj obrani navela 3-će okrivljenica te potvrdila svjedokinja CE, pa sud drži su 1-vo i 2-g okrivljenici uputivši ove uvrede 3-će okrivljenoj istu uznemirili i povrijedili njezino dostojanstvo i počinili prekršaj kako im se to u izreci stavlja na teret.

8.5. Što se pak tiče dijela optužnog prijedloga u kojem se 1-vo i 2-go okrivljenike tereti da bi počinili i fizičko nasilje na štetu 3-će okrivljenice, sud smatra da za to nema čvrstih i pouzdanih dokaza. Naime, nije vjerojatno da bi osoba starije životne dobi kao što je 2-go okrivljenica naguravala fizički spremniju i mlađu osobu, a osobito ne u trenutku kada je ona držala u naručje dijete tj. njezina unuka. Tu valja posebno navesti da je svjedokinja CE navela 3-će okrivljenica nije uspjela staviti dijete u sjedalicu jer da ju je 2-go okrivljenica odguravala iako je sama 3-će okrivljenica jasno navela da je dijete stavila u sjedalicu ali da nije mogla zakopčati pojas. Isto tako nelogično je da bi 1-vo okrivljenik odguravao 3-će okrivljenicu u poziciji kada bi ona bila nagnuta nad djetetom u automobilu jer se radi i o skučenom prostoru pa je takova radnja i teško izvediva, zbog čega je sud i taj dio ispustio iz činjeničnog opisa.

9. Kako se u ponašanju 1-vo i 2-go okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, proglašeni su krivim ali im je sud primijenivši odredbe čl. 37. st. 1., st. 2. i st. 3. toč. 1- PZ-a umjesto propisane novčane kazne za ovakav prekršaj u iznosu od 1.100,00 € ili kazne zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, izrekao svakome znatno nižu novčanu kaznu. Odlučujući o vrsti i visini prekršajne sankcije koju će primijeniti, sud je vodio računa o svim okolnostima propisanim čl. 36 PZ-a. Okrivljenicima je olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok nekih otegotnih okolnosti kod njih nije našao. Imajući nadalje u vidu da su zbog zategnutih odnosa između 1-vo i 3-će okrivljenika i postupka koji se vodi protiv 1-vo okrivljenika, 1-vo okrivljenik i njegova majka 2-go okrivljenika bili u strahu od moguće optužbe za kršenje mjere i povišenih tenzija, što ih doduše ne opravdava za izrečeno 3-će okrivljenoj, ali umanjuje njihovu odgovornost, te posebice cijeneći njihove imovinske prilike, mišljenje je suda da će se i ovim znatno blažim novčanim kaznama od minimalno propisane, u cijelosti postići svrha kažnjavanja te da okrivljenici ovakve prekršaje neće činiti. Na temelju čl. 152 st. 3 PZ-a valjalo je okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

10. Sud nije 1-vo i 2-go okrivljenicima izrekao po ovlaštenom tužitelju predloženu mjeru psihosocijalnog tretmana jer smatra da nema bojazni da bi 1 -vo i 2- go okrivljenici ovakav prekršaj ponovili s obzirom da ne žive zajedno.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude, a odnosi se na paušalni iznos 20,00 € koji je odmjeren razmjerno trajanju i složenosti postupka te imovinskim prilikama 1-vo i 2-go okrivljenika, dok trošak od 13,01 € tereti 1-vo i 2-go okrivljenike jer je taj trošak nastao dolaskom svjedoka EE na sud, a isti je odmjeren razmjerno udaljenosti prebivališta tog svjedoka od sjedišta suda te je u cijelosti osnovan.

U odnosu na oslobađajući dio presude.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, pomnom analizom iskaza obrane 1-vo okrivljenika, 2-go okrivljenice i 3-će okrivljenice, sud nije utvrdio dokazanim da bi se 3-će okrivljenica tempore criminis nasilnički ponašala na štetu 2- go okrivljenice, na način i pod okolnostima kako joj se to optužnim prijedlogom PP Zlatar Bistrica stavlja na teret.

12.1. Prije svega valja navesti, da bi se nekoga proglasilo krivim, sve činjenice koje ga terete moraju biti dokazane, dok činjenice koje idu u korist okrivljeniku dovoljno je učiniti vjerojatnim, a isto tako treba navesti da je sud vezan činjeničnim opisom djela prekršaja koje se nekome stavlja na teret.

12.2. Sporno je da li je 3-će okrivljenica kako ju se tereti svoju svekrvu 2-go okrivljenicu rukama odgurnula u prsa jer to 3-će okrivljenica odlučno poriče, navodeći da to nije mogla učiniti jer je u rukama držala mtl. dijete i torbe u kojima su se nalazile djetetove stvari, a njezinu je obranu u svemu potvrdila i svjedokinja CE.

12.3. Sud obranu 3-će okrivljenice ocjenjuje životno logičnom jer teško da bi majka koja u naručju drži dijete i njegove stvari mogla bilo koga odguravati. Zasigurno je 3-će okrivljenica protivno volji 1-vo i 2-go okrivljenih došla do automobila u koji je stavila dijete, te tim postupkom njih uzrujala, no, nije sa sigurnošću utvrđeno da bi pri tome odguravala 2-go okrivljenicu pa je valjalo je primijeniti opće prihvaćeno načelo in dubio pro reo te 3-će okrivljenicu osloboditi od optužbe i presuditi kao u izreci.

13. S obzirom da je 3-će okrivljenica oslobođena od optužbe, na temelju propisa citiranih pod IV/ izreke, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tu okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zlataru, 6. ožujka 2026.

Zapisničar:

Sudac:

Kristina Folnović Režek

Jadranka Kiš Šaulovečki

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se u roku od 8 dana po primitku iste podnijeti žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu putem ovog suda u dva jednaka pisana primjerka.

Dostaviti:

1. NE, [adresa]

2. DE, [adresa]

3. NEF, [adresa]

4. Branitelj Vladimir Terešak, Zagreb, Kaptol 15

5. Braniteljica Katarina Kranjčević Zanki, Zadar, Kovačka ulica 5

6. Policijska postaja Zlatar Bistrica na br. Klasa: 211-07/25-5/26441, Urbroj: 511- 17-10-25-1

7. Hrvatski zavod za socijalni rad, po pravomoćnosti

8. MPU, Odjel prekršajne evidencije - po pravomoćnosti

9. spis.