Republika Hrvatska Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM
BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj tužitelja J I EL TRADE društvo
s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih
branitelja 1, OIB 63559670735, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz
Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Kutjevo
dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,
Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, radi: naknade štete, V.P.S.:

47.869,71 eur/360.674,33 kn1, nakon održane glavne i javne rasprave 22. rujna
2023, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jasmine Tot Solina, odvjetnice i
punomoćnice po zaposlenju tuženika Ruže Kovačević, 6. studenog 2023 .

p r e s u d i o j e

I Nalaže se Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, isplatiti
tužitelju J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge,
Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, iznos od 15.211,92
eura/114.614,21 kn1 sa zateznim kamatama od 25.6.2016. do 30.6.2016. po stopi od
8,05 % godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od

1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po
stopi od 7,41 % godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od

1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po
stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30 % godišnje,
od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1.7.2020. do 31.12.2020.
po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje,
od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022.
po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 %
godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1.7.2023. po
stopi koja se određuje za svako polugodišnje uvećanjem kamatne stope koje je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta s
uvećanjem za 3 (tri) postotnih poena,

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

koje teku na iznose kako slijedi:

- 13.186,08 eur/99.350,52 kn1 od 26. lipnja 2016. do isplate,
- 1.238,57 eur/9.332.01 kn1 od 5. srpnja 2016 do isplate,
- 787,27 eur/5.931,69 kn1 od 25. lipnja 2016. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i
usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, se odbija s
tužbenim zahtjevom za iznos od 32.657,79 eur/246.060,12 kn1 sa zateznim
kamatama.

III Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i
usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, se odbija sa
zahtjevom za naknadom troškova nastalog povodom parničnog postupka (troškovi
prevođenja dokumentacije) u iznosu od 186,34 eur/1.404,00 kn1 sa zateznim
kamatama od 2. lipnja 2017. do isplate te sa zahtjevom za naknadom troškova
parničnog postupka u iznosu od 32.301,39 eur/234.374,82 kn1.

IV Nalaže se tužitelju J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za
trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, da
tuženiku Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, naknadi
troškove parničnog postupka (putovanja) u iznosu od 40,43 eur/304,64 kn1 u roku od
8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i
usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, u daljnjem tekstu:
tužitelj, u tužbi traži naknadu štete zbog neispunjenja ugovornih obveza iz Ugovora o
zakupu, iz razloga što tuženik Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB
21918659912, u daljnjem tekstu: tuženik, nije održavao hladnjaču na temperaturi od
3ºC zbog čega su višnje propale, ističući da je neodržavanje temperature na 3ºC
dovelo do propasti višanja. Ističe da su višnje dostavljene od strane dobavljača
voćara bile svježe ubrane, odgovarajuće kvalitete i zdravstveno ispravne. Budući
tuženik nije poduzimao nikakve radnje da hladnjaču dovede i održava na razini
ugovorene temperature, a što je rezultiralo brzim padom kvalitete višanja i početkom
procesa truljenja višanja, tužitelj je bio primoran raskinuti Ugovor o zakupu i pronaći
nove hladnjače gdje će uskladištiti predmetne višnje. Tužitelj je raskinuo Ugovor o
zakupu 25. lipnja 2016., te mu je tuženik izvršio povrat iznosa zakupnine razmjerno
danima nerealiziranog zakupa hladnjače, a jer su višnje nakon skladištenja kod
tuženika bila neodgovarajuće kvalitete, tužitelj je robu prodao nizozemskom umjesto
njemačkom kupcu za nižu cijenu od planirane i imao troškove dodatnog prijevoza iz
Njemačke u Nizozemsku.

2. Tužitelj se u tužbi poziva na činjenicu da je hladnjača tuženika nije bila tehnički podobna za pothlađivanje ugovorene količine višanja, zbog čega smatra da

3

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

je tužitelj isključivo odgovoran za štetu, a podredno u daljnjem tijeku postupka se
poziva i na to da tuženik kao vlasnik hladnjače nije vodio računa o procesu hlađenja.

3. Tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu postavlja tužbeni
zahtjev kojim traži od tuženika povrat uplaćenih sredstava na ime zakupa hladnjače u
iznosu od 787,27 eur/5.931,69 kn1, na ime stvarno nastale štete traži iznos od

16.482,61 eur/124.188,23 kn1, te iznos od 1.548,22 eur/11.665,06 kn1 na ime
dodatnog, odnosno izvanrednog prijevoza i odvoza višanja iz Njemačke do
Nizozemske, na ime izmakle dobiti traži iznos od 29.051,61 eur/218.889,36 kn1.
Predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju ukupni
iznos od 47.869,71 eur/360.674,33 kn1 te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju
troškove prevođenja dokumentacije u iznosu od 186,34 eur/1.404,00 kn1.

4. Tuženik se i u ponovljenom postupku nakon presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj: Pž-5266/2020-3 od 8. studenog

2022. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da je tužitelj uzrokovao nastanak
štete jer je sam unosio u hladnjaču višnje i razmještao ih po svojoj volji, nije tražio
nikakve upute od tuženika u svezi upravljanja hladnjačom, tj. kada i koliko višanja se
može odjednom unijeti, koliko hladnjača nakon toga mora biti zatvorena i kada se
može ponovo otvoriti radi unosa ili iznosa višanja, stranke nisu ugovorile količinu
višanja koja će biti smještena u hladnjaču.

5. Iz čl. 1, 2. i 3. predmetnog ugovora proizlazi da je sklopljen ugovor o zakupu
poslovnog prostora hladnjače sukladno čl. 2. stavak 2. Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora poslovne prostorije (NN 125/11, 64/15 i 112/18,
dalje: ZZKPU), da je ugovorna namjena poslovnog prostora - uskladištenje i čuvanje
svježih višanja, da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme - 20 dana, u pisanom
obliku po čl. 4. istog Zakona.

6. Sadržaj ugovorne obveze tuženika iz članka 5. Ugovora između stranaka
broj 320/2016 od 24. lipnja 2016., u dijelu u kojem glasi: „poduzima sve radnje
vezane za upravljanje hladnjačom, održava stalno temperaturu hladnjače od 3°C,
osigurava viljuškar za utovar robe u hladnjaču i istovar robe iz hladnjače, palete za
smještaj robe u hladnjaču te vagu za vaganje višanja", upućuje na to da su stranke
sklopile i ugovor o djelu po čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, dalje ZOO). Tuženik i ne tvrdi da je nakon unosa višanja u komoru
mogao održavati ugovorenu temperaturu od + 3 stupnja C. Stoga tuženik nije
sukladno čl. 590. ZOO-a postigao ugovoreni cilj.

7. Da bi obveza iz ugovora o djelu bila izvršena, potrebno je postići ugovoreni
cilj - hlađenje višanja na +3 stupnja C, nakon što su višnje skladištene u hladnjaču
preko noći pa sud zaključuje da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu.

8. Proizlazi da je tužitelj, nakon da tuženik nije izvršio ugovoreni posao prema
uvjetima ugovora, ne tražeći izričito od tuženika otklanjanje nedostataka u
određenom roku, jer to zbog osjetljive prirode višanja i činjenice da su višnje
fermentirale, nije niti mogao, postupio po čl. 609. ZOO-a u svezi s čl. 27. ZZKPU-a
raskinuo ugovore, jer zbog nepostizanja ugovorene temperature nakon što su višnje
unesene u komoru, niti rashladna komora nije više bila poslovna prostorija u

4

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

ugovorenom stanju, te da u ovom postupku zahtjeva naknadu štete zbog kršenja ugovorne obveze tuženika i povrat danog po osnovi raskinutog ugovora.

9. Bitna obveza tužitelja prema predmetnom ugovoru – čl. 7. je izvršiti
uskladištenje i razmještaj robe u hladnjači na propisan način prema uputama
zakupodavca.

10. U ponovljenom dokaznom postupku na okolnost visine štete povedeno je
financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Sandi Marinac iz Požege, a za
potrebe tog vještačenja pribavljen je podatak od društva Badel 1862 d.d. vina,
alkoholna i bezalkoholna pića, izvršen je uvid u dopis istog od 17. siječnja 2023, te
je izvršen uvid u pisani nalaz i mišljenje tog vještaka od 28. srpnja 2023. te je taj
vještak vještačila na ročištu.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Sande Marinac od 28. srpnja 2023.
proizlazi da bi razlika ostvarena prodajom višanja nizozemskom umjesto njemačkom
kupcu ako bi se pri obračunu uzeli u obzir navodi tužitelja o cijeni s njemačkim
kupcem 0,62 eur/4,66 kn1 po kilogramu za količinu od 85.780,00 kg, za koju prema
vagarskim listovima proizlazi da je bila na skladištenju kod tuženika, i za koju prema
karticama partnera tužitelja proizlazi da je tužitelj platio dobavljače, a uzevši u obzir i
navod tužitelja o cijeni i količini za višnje prodane nizozemskom kupcu – 52.500,00
kg po cijeni od 0,14 eur po kg/1,05 kn1 bila: 47.260,97 eur/356.087,76 kn1 što je
razlika umnoška količine otkupljenih višanja za koje postoje vagarski listovi tuženika i
kunske protuvrijednosti dogovorene cijene prema navodu tužitelja s potencijalnim
njemačkim kupcem od 0,62 eur/4,67 kn1 i umnoška količine prodanih višanja i kunske
protuvrijednosti ostvarene cijene od 0,14 eur/1,05 kn1 s nizozemskim kupcem,
utvrđena razlika je uvećana za trošak prijevoza na relaciji od Njemačke do
Nizozemske 1.545,99 eur/11.648,26 kn1.

12. Tuženik ne prigovara računskoj ispravnosti nalaza i mišljenja financijskog
vještaka, ali smatra da je obračun cijene za višnje i procjena visine štete vršena po
pogrešnim cijenama koje su određene rješenjem o vještačenju jer u spisu nema
ugovora, narudžbenica i isplatnica, pa smatra da tužitelj nije dokazao po kojoj cijeni
je trebao tužitelj prodati višnje u Njemačku, niti po kojoj cijeni ih je prodao u
Nizozemsku.

13. Vještak je otklonila primjedbe tužitelja na nalaz, objasnila je da je mišljenje
dala temeljem dokumentacije u spisu i koja je dostavljena. O količini višanja se
izjasnila iz vagarskih listova i knjigovodstvenih kartica dobavljača višanja. Za
dobavljače OPG Vingula, OPG Svalina Ivica i OPG Lovrić Borislav nije utvrdila da
postoje vagarski listovi.

14. Kako tužitelj vagarske listove za navedene dobavljače nije dostavio u spis,
niti uz podnesak od 20. rujna 2023. kojim predlaže dopunu vještačenja u odnosu na
višnje zaprimljene od tih dobavljače, nije bilo uvjeta usvojiti primjedbe na nalaz i
mišljenje tužitelja, odnosno odrediti dopunu vještačenja.

15. Iz spisa i provedenog vještačenja ne proizlazi, međutim, da je tužitelj u
postupku pa niti za potrebe vještačenja dostavio dokaze na okolnost cijene
dogovorene s potencijalnim njemačkim kupcem, niti cijene dogovorene s

5

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

nizozemskim kupcem, niti je predložio provođenje personalnih dokaza na te
okolnosti, niti u e.mail komunikaciji s njemačkim kupcem koja je priložena uz tužbu
ima dokaza o cijeni o kojoj je tužitelj pregovarao s mogućim njemačkim kupcem, pa
je osnovan prigovor tuženika da se u tom dijelu mišljenje vještaka ne može koristiti.

16. U ponovljenom postupku provedenim financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem, kojem sud poklanja vjeru, u dijelu u kojem je sačinjen temeljem
dostupne financijsko-knjigovodstvene dokumentacije, jer je odgovorio na zadatak
vještačenja u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje kojim dobavljačima, po kojoj
cijeni i kada je tužitelj platio otkupnu cijenu višanja (prikazano u tabeli 1 pisanog
nalaza vještaka Marinac), proizlazi da je tužitelj zaključno s danom 25. lipnja 2016.
uplatio dobavljačima za količinu višanja od 85.780,00 kg, otkupnu cijenu od

32.447,14 eur/ 244.473,00 kn1, te je tako sud utvrdio visinu uzrokovane štete, na ime
stvarno nastale štete zbog plaćanja cijene višanja dobavljačima, ali kako tužitelj po
tom osnovu traži iznos od 16.482,61 eur/124.188,25 kn1, odlučeno je u okviru
tužbenog zahtjeva.

17. Nije bilo potrebno zatražiti dopune tehnoloških vještačenja vještaka Marine
Međugorac i Vlaste Kudrna jer su se ti vještaci već decidirano u ranijem tijeku
postupka izjasnile o propustima stranaka.

18. Prema istim nalazima sud se izjašnjava o pravno relevantnim propustima stranaka u izvršenju ugovornih obveza.

19. Tužitelj je imao slijedeće propuste:

- kod izbora hladnjače s kojom je sklopio Ugovor, tužitelj je postupio ishitreno po čl.

10. ZOO-a, nije uložio potrebno pažnju dobrog gospodarstvenika, pa je ugovor
sklopio s hladnjačom koja nema dovoljno iskustva (bave se hlađenjem loznih
cijepova i šampanjca), a ne i svježeg voća, a moralo mu je biti poznato da tuženik
nema zaposlenog tehnologa sa znanjem i iskustvom u pothlađivanju višanja koji
jedino može biti osoba koja bi rukovodila procesom dovoza robe, razmještaja robe u
hladnjaču te procesom pothlađivanja;

Kod organizacije berbe i dovoza robe i unosa robe u hladnjaču utvrđeni su slijedeći propusti tužitelja:

- izostanak suradnje, postupanje protivno čl. 5. ZOO-a, tužitelj nije tražio
izričite upute stručne osobe tuženika, kada i koju količinu višanja treba dopremiti
pred komoru;

- izostanak traženja da tuženik imenuje točno određenu osobu sa znanjem i
iskustvom – tehnologa koji će davati tužitelju upute vezano za dovoz robe, termine i
količine radi skladištenja i vezano za takav dogovor oko izvoženja robe iz komore,
što je postupanje suprotno čl. 10. ZOO-a jer nije uložena pažnja dobrog
gospodarstvenika;

- bez angažiranja stručne osobe, odnosno obavijesti tuženika tko je ovlašteni
tehnolog tuženika i dogovora s njim, tužitelj nije trebao niti početi s organizacijom
berbe i dovozom robe;

- tužitelj je protivno pravilima struke prvi dan 24. lipnja 2016. dovezao u
komoru veliku količinu robe s ulaznom temperaturom višnje od 30 stupnja C, što nije
poželjno jer se višnja kad se pri toj temperaturu uveze u komoru na +3 stupnja C
orosi što dovodi do oksidacije kožice i povećava mogućnost kvarenja (četvrta

6

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

stranica, četvrti odjeljak pisanog nalaza vještaka Vlaste Kudrna), a brzo zagrijavanje
zraka u komori je dodatno povećano unosom prevelike količine višanja;
- predugo vrijeme od berbe do uvoza u hladnjaču u poslijepodnevnim satima
(što vještak zaključuje prema podacima o analizi, vršene od 16,00 h do 20,45 h) – str.
šest vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna, drugi i treći odjeljak;

- uvoženje velike količine robe u jednom danu uz uporabu jednog viličara je
dovelo do zagrijavanja komore jer su vrata duži vremenski period morala biti
otvorena (stranica šest vještačkog nalaza, drugi i treći odjeljak).

20. Slijedeći su propusti tužitelja koji se odnose na razmještaj robe u komori
jer je sukladno čl. 7. Ugovora stranka tužitelj trebao tražiti stručnu osobu tuženika
za kontakt i upute tužitelju jer po tom čl. zakupnik - tužitelj je dužan izvršiti
uskladištenje i razmještaj robe u hladnjači i na propisan način prema uputama
zakupodavca, ali je i sam trebao znati po poslovnoj praksi, da je takva stručna osoba
neophodna koja mu je trebala davati upute, pa je to postupanje ujedno protivno čl.

10. ZOO-a, a mogao je u odsustvu tehnologa tuženika eventualno zaposliti neku
stručnu osobu (tehnologa) po ugovoru o djelu, pa se ne bi dogodilo da tužitelj stavi
odjednom takvu količinu u komoru, kao što je stavio, jer je time onemogućio hlađenje
i pospješio trulenje robe. Nema dokaza da je tužitelj tražio kontakt sa stručnom
osobom tužitelja koja bi mu davala upute, nego se samoinicijativo upustio u posao
organizacije berbe, dovoza robe i smještaja robe u hladnjaču i taj posao prepustio
osobama bez dovoljno znanja i iskustava.

21. Što se tiče smještaja robe u hladnjaču, u tom dijelu unatoč nedostatku
stručne osobe i uputa tuženika, tužitelj nije postupio nepravilno jer se vještak Vlastu
Kudrna izjasnila prema fotografijama da je bio pravilan raspored u komori ( šesti
odjeljak druge stranice pisanog nalaza).

22. Po čl. 7. stavak 2. Ugovora stranaka, zakupodavac ne odgovara
zakupniku za štetu do koje dođe zbog loše manipulacije i razmještaja voća u
hladnjači, odnosno zbog propusta zakupnika.

23. U ovom djelu obzirom na mišljenje vještaka, tuženik se ne može pozvati
na oslobođenje od odgovornosti zbog lošeg razmještaja robe u hladnjači, ali je
osnovano pozivanje na podijeljenu odgovornost zbog loše manipulacije robom prije
uvoza u hladnjaču i uvoza prevelike količine robe odjednom, te prebrzog iznošenja
robe iz hladnjače.

24. Propusti tužitelja se sastoje i u tome što je unosio robu u hladnjaču i noću
i time onemogućio hladnjači da ima dovoljan vremenski period ne otvaranja vrata za
postizanje niže temperature, što je također postupanje suprotno Ugovoru i čl. 5.
(postupanje protivno dužnosti suradnje s tuženikom), čl. 10. (izostanak potrebne
pažnje) i čl. 8. (zabrana prouzročenja štete), a da se radi o takvim postupanju koje je
u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom proizlazi iz pisanog vještačkog nalaza vještaka
Vlaste Kudrna.

25. Propusti tužitelja kod izvoza robe iz hladnjače i naručivanja transporta robe su slijedeći:

- tužitelj je nepravilno u prvom danu uvezao veliku količinu višnje, a drugi dan je
komora otvarana zbog unosa daljnje količine višnje od 1.785,00 kg, da bi potom

7

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

uslijedio utovar robe u hladnjaču istog dana radi transporta u Njemačku (na to
upozorila vještak Vlasta Kudrna u ( stranica dva, peti odjeljak pisanog nalaza), jer se
po pravilima struke roba trebala hladiti u komori bez otvaranja najmanje dva dana da
se temperatura vrati na ugovorenu temperaturu od +3 stupnja C;

- tužitelj nije analizirao robu kod izvoza iz komore (na to je upozorila vještakinja
Marica Međugorac) niti utvrđivao sadržaj kiseline u višnjama kod izvoza iz komore,
jer da je to učinio ne bi dalje zakupljivao drugu komoru i robu transportirao u
Njemačku, te doveo do toga da je roba dalje fermentirala u tijeku transporta u
Njemačku (upozorila vještakinja Vlasta Kudrna);

- trebao je znati kao dobar gospodar da takvim postupanjem ne može isporučiti robu
kupcu u Njemačkoj odgovarajuće kvalitete, pa su provedene radnje bile suvišne, ali
to nije pravno relevantno kad tužitelj ne traži trošak prijevoza robe u Njemačku;
- tužitelj je tako postupio ishitreno i suprotno čl. 10. ZOO-a jer nije uložio potrebno
pažnju dobrog gospodarstvenika i dalje nije surađivao s tužiteljem kod te radnje, a
mogao je robu ostavi na daljnjem pothlađivanju (barem dva dana da se temperatura
vrati na +3 stupnja C, što proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna) pa je i dalje
prouzročio štetu, postupanje protivno čl. 8. ZOO-a jer je plaćao trošak zakupa druge
komore, ali nije relevantno za ovaj predmet jer trošak zakupa druge komore tužitelj
nije tražio, niti trošak odvoza robe z Njemačku.

26. Sud nije dalje dodatnim tehnološkim vještačenjem utvrđivao ove činjenice,
vezano za to što je tužitelj mogao, kad je tvrdio da višnje nisu dovoljno pothlađene,
jer tužitelj ne traži štetu koja mu je nastala time što je platio drugu komoru i naručio
odvoz robe u Njemačku, niti se tuženik u tijeku pripremnog postupka pozivao na to
da je tužitelj mogao prodati i dio višnje koja je uništena kao sirovinu za rakiju i tako
smanjiti štetu.

27. U postupku utvrđeni propusti tuženika su slijedeći:

- propust tuženika predati tužitelju u zakup po čl. 2. Ugovora hladnjaču odgovarajuću
za uskladištenje voća jer konkretna komora nije imala hlađenje na -5 stupnja C,
kakva komora nije pogodna za pothlađivanje veće količine višanja (vještački nalaz
Vlaste Kudrna, sedma stranica, drugi odjeljak). Svjedok Josić je iskazao da
konkretna komora nije mogla ići u minus.

- na stranici trećoj pisanog vještačkog nalaza vještak Vlasta Kudrna se izjasnila da bi
bilo puno bolje da je prije ulaska u hladnjaču veće količine robe temperatura bila oko
-5 stupnja C jer se kod ulaska veća količine tople višnje odjednom temperatura zraka
brzo povećala (treća stranica, deveti odjeljak vještačkog nalaza) - jer nije predao
hladnjaču koja vodi dnevnik strojarnice ili ima pisaća zbog čega se nije mogla
kontrolirati temperatura i temeljem pisanog dokaza utvrditi da li je temperatura
prilikom predaje komore bila na potrebnoj razini, što je otežalo i vještačenje pa je
vještak o temperaturi komore zaključivala prema izmjerenoj temperaturi predaje robe
u kamion hladnjaču +14 stupnja C;

- kod konkretne komore nije bilo moguće protivno pravilima struke iz strojarnice pratiti
temperaturu u komori (vještački nalaz vještaka Vlaste Kudrna, sedma stranica, prvi
odjeljak), nije dao u zakup obje komore hladnjače (vještak Vlasta Kudrna je iz
specifikacije komore utvrdila da je konkretna hladnjača imala dvije komore, ali je
samo veća dana u zakup) - ovo je bitno zato što se je vještak Vlasta Kudrina u
pisanom nalazu na drugoj strasnici, drugi odjeljak, izjasnila da je jedan od načina
pothlađivanja višanja da se višnja više dana uvozi u komoru u manjim količinama i da
se prethodno pothlađuje u drugoj komori.

8

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

28. Dakle proizlazi da je ključni propust tuženika zaposliti i odrediti stručnu
osobu - tehnologa koji bi imao kontakt s tužiteljem i davao mu naputke, to je suprotno
izričitoj Ugovornoj odredbi čl. 5. prema kojoj tuženik-zakupodavac obavlja upravljanje
hladnjačom, održava stalnu temperaturu u hladnjači od 3 stupnja C (jer je upravo
stručna osoba (tehnolog) koja o tome vodi brigu, provodi mjerenja i kontaktira
strojara, odnosno električara), koji propust je značajniji od tehničkih nedostataka
konkretne hladnjače, jer iz vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna proizlazi da je
znanje tehnologa oko načina hlađenja moglo nadomjestiti nedostatke konkretne
hladnjače.

29. Utvrđen je propust tuženika davati upute po tehnologu koliku količinu robe
i u kojoj količini treba zakupoprimac tužitelja dovesti pred hladnjaču i kako je
razmjestiti u hladnjači, jer je to obveza tuženika kao vlasnika hladnjače po čl. 7.
Ugovora.

30. Vještak Vlasta Kudrna je na trećoj stranici pisanog nalaza i mišljenja
navela u odjeljcima sedam i osam da je kod posla trebao biti angažiran stručnjak za
pothlađivanje, što je izostalo, zato termini berbe nisu bili usklađeni s tehnologijom
hlađenja, kao niti s terminima transporta. Izostalo je mjeriti po tehnologu temperaturu
prilikom ulaska višanja u komoru i o tome ostaviti pisani trag (strana dva pisanog
vještačkog nalaza, prvi odjeljak), isto tako odrediti trajanje pothlađivanja višnje bez
otvaranja vrata da se postigne temperatura od +3 stupnja C (barem dva dana bez
otvaranja), prema pisanom vještačkom nalazu vještaka Vlaste Kudrna (druga
stranica, četvrti odjeljak pisanog vještačkog nalaza).

31. Izostalo je od strane tuženika organizirati prijenos dijela robe u drugu
komoru hladnjače bez obzira što su se u toj komori već nalazili lozni cijepovi i
šampanjac. Ovo nije propust iz ugovora jer su stranke ugovorile zakup točno
određene hladnjače zapremnine 777 m2, ali mogao je tuženik organizirati premještaj
dijela robe u drugu hladnjaču, uz suglasnost tužitelja čak i postupajući kao
poslovođa bez naloga, samo da postigne izvršenje ugovorne obveze, da se spriječi
šteta, a sve sukladno čl. 5. ZOO-a (postupanje protivno dužnosti suradnje s
tuženikom), čl. 10. ZOO-a (izostanak potrebne pažnje) i čl. 8. ZOO-a (zabrana
prouzročenja štete).

32. Tuženik je mogao, a nije učinio:

- dio već ohlađene robe zadržati u komori prije nego što je tužitelj dopremio veću
količinu tople višnje, prema nalazu vještaka Vlaste Kudrna (treća stranica nalaza,
predzadnji odlomak) da se spriječi prilikom ulaska tople višnje naglo dizanje
temperature zraka;

- tuženik je trebao na vrata komore za potrebe ovog posla postaviti barem plastični
zastor (stranica tri vještačkog nalaza, prvi odjeljak), vještakinja je utvrdila odsustvo
istog, a svrha tog zastora bi bila da smanji ulazak vanjskog toplog zraka i izlazak
pothlađenog zraka iz komore za vrijeme ulaska robe u hladnjaču (da je hladnjača
trebala imati zastor na vratima proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna), a što
je propust tuženika predati tužitelju u zakup po čl. 2. Ugovora hladnjaču
odgovarajuću za uskladištenje voća;

9

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

- tuženik je trebao tražiti da se kod iznošenja robe iz hladnjače izmjeri kiselost i
konstatira stanje robe, te izlazna temperatura robe, što je suprotno čl. 10. ZOO-a, jer
bi tako otklonio i prigovore u ovom sporu;

- tuženik se nije po pravilima struke pripremio za realizaciju posla s tužiteljem, pa nije
niti utvrdio da ne raspolaže hladnjačom tehničkih karakteristika kakve se uobičajeno
koriste kod pothlađivanja višanja, koje mogu postići pothlađivanje na -5 stupnja C što
je propust po čl. 10. ZOO-a.

- tuženik se kod procjene da li je hladnjača odgovarajuća za konkretni posao vodio
mišljenjem nestručnih osoba za ta pitanja, pa je propustio angažirati stručnu osobu,
ako je već sam nije imao zaposlenu.

33. Međutim, iako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije dao u zakup
hladnjaču tehničkih karakteristika kakve se uobičajeno koriste kod pothlađivanja
višanja, iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna proizlazi da je ispravnim upravljanjem
i takvom hladnjačom i da je bilo stručnih uputa tužitelju kako postupiti kod dovođenja
robe i slaganja robe u hladnjaču, da je bilo tehnologa tuženika, bilo je moguće
otkloniti nastanak štete tužitelju, i izvršiti ugovornu obvezu tuženika pa bi i konkretna
hladnjača mogla pothladiti robu na potrebnu temperaturu.

34. Dakle, odlučni propust na strani tuženika je nedostatak pravilnog
upravljanja, odnosno odsustvo stručnjaka za pothlađivanje - tehnologa, što je upravo
u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete.

35. Dužnost tehnologa vlasnika hladnjače je obavljanje za tuženika posla
upravljanja hladnjačom sukladno čl. 5. Ugovora stranaka koji bi davao upute
tužitelju, jer je logično i po pravilima struke da vlasnik komore određuje osobu od
povjerenja, s kvalifikacijama i iskustvom za organiziranje procesa pothlađivanja, koji
bi davao naputke tužitelju vezano za organizaciju berbe i uvođenje robe u hladnjaču,
razmještaj robe po komorama, mjerio temperaturu u hladnjači i davao upute strojaru,
odnosno električaru, davao dozvolu za izvođenje robe iz hladnjače, u proces
hlađenja uključio po potrebi i drugu komoru tuženika, te dao nalog da se postavi
dodatni zastor na vrata komore i tako prilagodi komoru konkretnom hlađenju višanja.

36. Tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti pozivanjem na to je da je
on samo dao u zakup tužitelju komoru, jer zakup komore znači po pravilima struke i
osiguranje stručne osobe jer sistem hlađenja prema potrebama naručitelja određuje
vlasnik hladnjače (stranica sedam zadnji odjeljak vještačkog nalaza vještaka Vlaste
Kudrna), a objašnjeno je da ugovor ima i elemente ugovora o djelu.

37. Taj propust tuženika ne isključuje obvezu tužitelja da po pravilima struke
zna i primjeni znanje kako dovoziti robu u hladnjaču, da mora tražiti upute ovlaštene
osobe tuženika, a ne postupati samoinicijativno i ishitreno, da ima znanje da mora
ostaviti robu u hladnjači preko noći bez otvaranja, jer za zaključak da tako treba
postupati i ne treba imati uputu stručnjaka pa je zbog tih propusta i zbog činjenice da
je tužitelj ishitreno naručio prijevoz nedovoljno pothlađene robe u Njemačku, a nije
poduzeo radnje po pravilima struke da smanji štetu, nego je poduzeo radnje da mu je
nastala i veća šteta, sudjelovao u šteti.

38. Sud zaključuje da je tuženik kao dobar gospodar mogao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovorne obveze moguću štetu u visini otkupne cijene

10

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

višanja, kao i potrebne troškove transporta radi prodaje robe drugom kupcu koji je
spreman kupiti i fermentiranu višnju.

39. Sva šteta koja je nastala, nastala je zbog propusta obje strane jer da je
tuženik imao stručnu osobu - tehnologa isti bi spriječio samoinicijativne i nestručne
radnje tužitelja i dao tužitelju jasne naloge, ali sud ocjenjuje da je i tužitelj postupao i
neovisno o propustima tuženika na način protivan pažnji i ponašanju dobrog
gospodara, a da su ponašanja obje stranke u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom
štetom.

40. Propust tužitelja je prvenstveno u nedostatku svijesti da nema potrebno
stručno znanje vezano za unos robe i izvoz iste iz hladnjače i da nedostatak istog
znanja može utjecati na nemogućnost pothlađivanja robe na potrebnu temperaturu,
te da nije od tuženika niti tražio nikakve upute (o čemu su iskaze dali svjedoci i
direktor tužitelja), a da je takvo postupanje tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s
nastalom štetom proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna.

41. Sud zaključuje primjenom članka 1092. st. 1. ZOO-a o tuženikovom
doprinosu šteti uzevši u obzir da je odsustvo pravilnog upravljanja hladnjačom i
procesom hlađenja koje je bio dužan organizirati tuženik tako da angažira stručnu
osobu, uz pretpostavku da bi ista uspjela spriječiti samoinicijativno ponašanje
tužitelja kod unosa robe i izvoza iste iz hladnjače, primaran razlog zašto je šteta
nastala.

42. To što tužitelj nije niti tražio upute stručne osobe tuženika upućuje na
potpuni nedostatak znanja o tome da je potrebno stručno rukovođenje procesom
rashlađivanja.

43. Tužitelj je raspolažući minimalnim znanjem i iskustvom u poslu
organiziranja otkupa i pohranjivanja robe u hladnjaču trebao znati da vlasnik
hladnjače treba imati stručnu osobu i da se po uputama iste treba postupati, a ne
samoinicijativno postupati.

44. Ukoliko tuženik takvu osobu nije imao, tužitelj je radi sprječavanja štete
trebao odustati od ugovora s tuženikom ili sam angažirati stručnu osobu, a niti jedno
od toga nije učinio, nego je samoinicijativno unosio i iznosio robu iz hladnjače mimo
pravila struke olako smatrajući da hladnjača može održavati potrebnu temperaturu
bez obzira na broj ulazaka i izlazaka u kratkom vremenskom periodu.

45. Koji dio štete potječe od tužiteljeva ponašanja i propusta, nije bilo moguće
utvrditi, pa sud dosuđuje naknadu štete tužitelju po čl. 1092. st. 2. ZOO-a.

46. Sud odlučuje prema okolnostima ovog spora:

- jer je tuženik kao vlasnik hladnjače trebao u većoj mjeri imati znanja kako izvršiti
ugovor i da treba imati stručnu osobu koja treba davati naputke tužitelju, ali i da na
strani tužitelja postoji očito odsustvo pažnje dobrog gospodarstvenika kad smatra da
smije samoinicijativno postupati i nema svijest da od tuženika treba tražiti naputke
stručnjaka i da je takav stručnjak uopće potreban, sud smatra da je doprinos tuženika
80%, a doprinos tužitelja 20%, pa tužitelju dosuđuje 80% utvrđenog u ovom postupku
uzrokovanog štetnim radnjama obje strane i zatraženog iznosa potpune štete.

11

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

47. Naknada štete je dosuđena u novčanom iznosu po čl. 1085. stavak 4.
ZOO-a s kamatama od prvog idućeg dana od dospijeća pojedinih vidova štete po čl.

1086. ZOO-a i to za slijedeće vidove štete: 80% stvarno nastale štete u visini otkupne
cijene višanja, visina koje proizlazi iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog
vještačenja, a nije odlučno što je tužitelj većinu novca za otkup višanja pozajmio (što
proizlazi iz iskaza direktora tužitelja), kad se zajmom stječe vlasništvo nad
zamjenjivim stvarima, a zajmoprimac je dužan vratiti istu vrstu i količinu stvari.

48. U spisu na stranicama 82. i 83. su računi za prijevozu robe u Nizozemsku,
ali nema računa za prodane višnje u Nizozemsku. Nema dokaza - pisanog
(dokumenta) o cijenama po kojima je roba trebala biti prodana u Njemačku, i za koju
je dio robe bio prodan u Nizozemsku, a dokumentaciju o tim činjenicama tužitelj nije
dostavio niti vještaku Sandi Marinac, pa je ista obračun iznosa moguće izgubljene
dobiti izvršila prema tvrdnjama tužitelja o relevantnim cijenama, slijedom čega sud
utvrđuje da se isti obračun ne može koristiti za potrebe utvrđenja visine štete, kad
tužitelj nije dostavio dokaze o relevantnim cijenama, iz kojeg razloga sud po pravilu o
teretu dokazivanja po čl. 221a ZPP-a odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na
izgubljenu dobit. Tužitelj koji nije dostavio dokumentaciju o relevantnim cijenama u
tijeku prethodnog postupka, ali je predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje
na okolnost visine štete, mogao je istu dostaviti vještaku za potrebe vještačenja, što
nije učinio.

49. Za trošak izvanrednog prijevoza iz Njemačke u Nizozemsku, tužitelju je
priznata naknada štete od 80% utuženog iznosa prema cijeni prijevoza po dva
računa, od dana dospjelosti istih, (koji računi za prijevoz se nalaze na str. 82. i 83.
spisa, (računi broj 1531-101 i broj 1531-101 su na iznos od 775,00 eur/5.839,24 kn1
svaki), što je ukupno 1550,00 eur11.678,48 kn1, pa je tužitelju dosuđen 80 % od
zahtijevanog iznosa - 1.548,22 eur/11.665,06 kn1 (manje nego što proizlazi iz zbroja
računa), sa kamatama od prvog idućeg dana po dospijeću računa - 5. srpnja 2016, a
dani dospijeća računa proizlaze iz računa.

50. Iako tužitelj isplatnicom ili na drugi način ne dokazuje da je račune za
prijevoz platio, kako tužitelj ima pravo tražiti i buduću izvjesnu štetu, ako taj prijevoz
nije platio, jer će ga morati platiti s zateznim kamatama od dospijeća računa,
zahtjevu je u tom dijelu udovoljeno.

51. Tužitelju je dosuđen trošak povrata dijela zakupnine za nerealizirani zakup
po danima, s osnova prava na povrat danog, a nevraćenog nakon raskida ugovora
po čl. 368, stavak 2, ZOO-a s kamatom od 25. lipnja 2016. (od kada tužitelj traži
kamate), u punom iznosu (ne radi se o zahtjevu za naknadom štete) po čl. 368.
stavak 5. ZOO-a jer je nesporno da je tuženik tada već primio zakupninu, a visina tog
dijela zahtjeva je potvrđena financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

52. Iznos otkupne cijene Badela 1862 d.d. Zagreb za višnju marasku u srpnju

2016., prema dopisu tog društva od 17. siječnja 2023. pribavljenom za potrebe
vještačenja od 0,60 eur/4,50 kn1 po kilogramu se ne može uzeti kao kriterij za
dosuđenje tužitelju naknade s osnova izgubljene dobiti jer se radi o iznosu cijene na
domaćem tržištu za skuplju sortu višnje.

12

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

53. Tužitelju je dosuđen iznos od 15.211,92 eura/114.614,21 kn1 sa zateznim
kamatama po općoj kamatnoj stopi po čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP)
jer se ne radi o tražbini s osnova trgovačkog ugovora nego po osnovu naknade štete
i tražbine radi povrata danog zbog raskida ugovora i to sa zateznim kamatama na
iznose od:

- 13.186,08 eur/99.350,58 kn1 od 26. lipnja 2016 do isplate (radi se o tražbine s
osnova stvarne štete, dospjelost tražbine proizlazi iz dokumentacije tužitelja iz koje
proizlazi kad su dobavljači plaćeni, što je prikazano u nalazu financijskog vještaka),
- 1.238,57 eur /9.332.01 kn1 od 5. srpnja 2016. do isplate, radi se o tražbini za
naknadu štete u visini troškova za prijevoz robe iz Njemačke u Nizozemsku
(dospjelost tražbine proizlazi iz računa za prijevoz robe).

- 787,27 eur/5.931,69 kn1 od 25. lipnja 2016. do isplate (radi se o tražbini s osnova
povrata plaćene zakupnine za ugovor koji je raskinut, a dospjelost tražbine proizlazi
iz utvrđenja činjenice o raskidu ugovora).

54. Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 32.657,79 eur/246.060,12 kn1 sa zateznim kamatama.

55. Proizlazi da je tužitelj uspio u sporu s 31,78%, a tuženik s 68,22 %.

56. Proizlazi da tuženiku ima uvjeta priznati 36,44 %( razlike između uspjeha
tuženika i tužitelja) zatraženih i osnovanih troškova po čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi
s čl. 155. st. 1. ZPP-a.

57. Tuženik traži trošak pristojbe na odgovor na tužbu. Tuženiku nije priznat
trošak pristojbe na odgovor na tužbu iznosu do 110,86 eur/835,27 kn1 jer će tuženik
biti u obvezi na uplatu pristojbe na odgovor na tužbu tek po pravomoćnosti presude
razmjerno uspjehu u sporu. Tuženik nije zadužen za navedenu pristojbu niti je istu
platio kako proizlazi iz spisa.

58. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak prevođenja dokumentacije u iznosu
od 186,34 eur/1.404,00 kn1 jer se radi o trošku vezanom za parnični postupak, koje
se može priznati samo kao parnični trošak, a utvrđeno je da nema uvjeta tužitelju
priznati parnični trošak.

59. Tuženiku koji je uspio u sporu djelomično, ali u većem dijelu od tužitelja po
čl. 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a priznata je naknada putnih troškova
u visini karte za javni autobusni prijevoz na relaciji Požega-Slavonski Brod i obrnuto –
38,00 kn u vrijeme održanih ročišta u jednom smjeru (dva smjera po pristupu na
svako ročište), za ukupno jedanaest ročišta koja su održana dana: 28. studenog
2017, 13. ožujka 2018, 4. prosinca 2018, 26. ožujka 2019, 4. srpnja 2019, 8.
kolovoza 2019, 20. studenog 2019, 5. prosinca 2019, 27. svibnja 2020, 29. lipnja
2020, 14. listopada 2020., što je ukupno 836,00 kn, a 36,44% od tog iznosa je
dosuđeni iznos tuženiku – 40,43 eur/304,64 kn1. Ročišta nisu održana dana 22.
veljače 2018. i 23. rujna 2019, a za posljednje ročište dana 22. rujna 2023. tuženik
nije tražio naknadu putnih troškova.

13

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

60. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka
u iznosu od 32.301,39 eur/243.374,82 kn1 zatraženog troška po čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Slavonskom Brodu 6. studenog 2023.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 15 dana, putem ovog suda. Žalba
protiv presude ne odgađa ovrhu po čl. 467. a ZPP-a, a žalba se može uložiti po čl.

467. ZPP-a samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda
odredaba postupka iz čl. 354 stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. stavka 2. toč.
3 tog Zakona.

DNA:

- tužitelju e-komunikacijom, po punomoćniku
- tuženiku e-komunikacijom