REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3257/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Joži Hitrecu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. siječnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Jože Hitreca, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika iz Zagreba, dana 6. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici GU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 36.377,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. godine do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GU u preostalom dijelu za iznos od 2.871,19 EUR, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, nadoknaditi tužiteljici GU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 10.722,51 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice GU za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 31.997,28 EUR.

II. Nalaže se tužiteljici GU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi od 21. prosinca 2021. u bitnome navodi da je 27. srpnja 2017. sklopila s tuženikom višegodišnje osiguranje, a pri čemu je utvrđeno da će se police osiguranja pod navedenim uvjetima sklapati do 27. srpnja 2023., kao i da je obnovila policu osiguranja imovine za razdoblje od 27. srpnja 2019. do 27. srpnja 2020. pod brojem 89068200020176, a kojom da je osigurala građevinu i stvari kućanstva na adresi [adresa]. Ističe da je svota osiguranja za građevinu 750.000,00 kn te za stvari kućanstva 200.000,00 kn, a da je model osiguranja 0.4.2., odnosno na osnovi nove vrijednosti. Tužiteljica navodi da je predmetnom policom osiguranja imovine ugovorena i eventualna šteta od potresa te da su osigurana građevina i stvari u njoj pretrpjeli određenu štetu kada se 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute dogodio potres u Zagrebu, magnitude 5,5 po Richteru, a koju je tužiteljica promptno prijavila tuženiku. Navodi i da je tuženik prijavu štete usvojio i ustanovio odštetni zahtjev pod brojem 2082 0832 0294 te da je tuženik pritom zatražio od tužiteljice da mu dostavi preliminarni popis štete i troškovnik za otklanjanje istih, a što je tužiteljica učinila u idućih par dana. Tužiteljica navodi i da je na njezin upit kako da se ponaša u odnosu na štetu koju bi neodložno trebalo sanirati da se omogući sigurno daljnje korištenje građevine, tuženik obavijestio tužiteljicu da učini sve što je potrebno da se spriječi veća šteta te da će oni ubrzo poslati svoga procjenitelja štete da pregleda oštećeni objekt, pa da je ona potom sanirala vrh dimnjaka, koji je bio opasan po okolinu, manji dio krova, da se spriječi veće procurivanje istoga, sudoper i slavinu u kuhinji, te demontirala uništeni električni bojler, kao i da je isto ili slično učinila i s dijelovima stambenog prostora u potkrovlju te sve što je bilo potrebno za koliko toliko normalan daljnji život u objektu. Navodi i da je tuženik svog procjenitelja poslao u izvid na tužiteljičin oštećeni objekt nakon više od dva mjeseca, a da je isplatu štete izvršio nakon više od tri mjeseca od štetnog događaja, i to 2.385,30 EUR (17.972,08 kn) početkom srpnja 2020., za koji iznos tužiteljica smatra da je nemjerljivo manji u odnosu na njezinu preliminarnu procjenu štete na građevini koja je iznosila 50.512,88 EUR (380.589,32 kn) uvećano za PDV i štete na stvarima kućanstva u vrijednosti od 2.097,02 EUR (15.800,00 kn) te tužiteljica navodi da je obavijestila tuženika da se ne slaže s njegovom procjenom štete. Navodi da joj je potom tuženik ponudio iznos naknade štete u iznosu od 5.834,56 EUR (43.960,51 kn), a u odnosu na koju ponudu je tužiteljica 31. ožujka 2021. obavijestila tuženika da se sa istom ne slaže. Tužiteljica ističe da je ispoštovala sve odredbe uvjetovane pravilima o općim uvjetima osiguranja. Navodi i da tuženik neosnovano želi obračunati štetu na osnovu stvarne vrijednosti, a ne na osnovu nove vrijednosti. Obzirom na sve navedeno, tužiteljica ističe da je sastavila popis i troškovnik štete u skladu s Policom osiguranja i odredbama općih uvjeta osiguranja, i to na temelju nove vrijednosti. Tako je popisala i u odštetni zahtjev navela sve što je na njenoj građevini uslijed potresa promijenilo svoje stanje na lošije, u odnosu na stanje prije potresa. Tužiteljica smatra i da ima pravo na naknadu troškova kompletne zamjene pokrova, fasade, parketa, žbuke i bojenja zidova jer da bi se u suprotnome narušila estetika i umanjila vrijednost. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 69.881,28 EUR (526.520,47 kn) na ime naknade štete na građevini te iznos od 1.364,39 EUR (10.280,00 kn) na ime naknade štete na stvari u kućanstvu, odnosno ukupno 71.245,67 EUR, kao i da tuženik naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ukazuje na neurednost tužbenog zahtjeva. Ističe da nije sporno postojanje ugovora o osiguranju sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a sadržaj kojeg ugovora je određen Policom osiguranja imovine broj 89068200020176 i Uvjetima osiguranja. Nadalje navodi da se u tužbi iznose činjenice koje dijelom nisu relevantne za predmetni spor, dijelom su netočne, a dijelom poluistinite. Tuženik navodi da su „Troškovnik“ te „Popis i cjenik“ koji su dostavljeni uz tužbu kao prilog br. 17. privatne isprave koje je sastavila tužiteljica, bez potpisa ili ovjere ovlaštene ili druge stručne osobe i da su kao takve bez ikakve dokazne snage u predmetnoj parnici. Tuženik ističe da je od građevinske tvrtke KRO-MAL d.o.o. pribavio ponudu za sanaciju osiguranog objekta od 23. studenoga 2021., a prema kojoj ponudi je objekt moguće sanirati za iznos od 78.359,75 kn (uključen PDV). Nadalje navodi da je iznos iz navedene ponude potrebno korigirati jer ponuda obuhvaća i troškove sanacije oštećenja koja su postojala od ranije i nisu posljedica potresa, jer većina radova navedenih u Ponudi nema veze s oštećenjima iz predmetnog potresa već bi se istima postigla znatna poboljšanja objekta u odnosu na stanje zgrade prije potresa, a poboljšanja predmeta osiguranja nisu obveza tuženika. Tuženik ističe i da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela zgrade i otprilike 60% zajedničkih dijelova zgrade, pa da je troškove sanacije zajedničkih dijelova (primjerice dimnjak, krov…) potrebno umanjiti za 40% prilikom utvrđivanja visine osigurnine. Isto tako, navodi da je predmet osiguranja podosiguran jer je prema polici osiguranja predmet osiguranja 158 m², a predmetni dio kuće zapravo je površine 208,52 m², pa da u konkretnom slučaju valja primijeniti odgovarajuće odredbe čl. 960. Zakona o obveznim odnosima o umanjenju naknade razmjerno postotku podosiguranja i točki O.5.5. Uvjeta osiguranja, konkretno 158:208,52=0.758, pa da se isplaćuje 75,8% od osigurnine koja bi bila plaćena da predmet osiguranja nije podosiguran. Navodi i da je objekt star više od 30 godina, odnosno da je star 38 godina, i neodržavan, pa da se osigurnina umanjuje i zbog amortizacije, a da se visina osigurnine utvrđuje prema pravilima osiguranja sklopljenog „na stvarnu vrijednost“, sukladno odredbi Q.7.2. Uvjeta osiguranja (prema odredbama Q.6. Uvjeta). Zaključno, tuženik navodi da je, uvažavajući sve prethodno navedene ključne okolnosti, utvrdio visinu svoje obveze te da je 7. srpnja 2020. isplatio tužiteljici osigurninu u ukupnom iznosu od 2.385,30 EUR (17.972,08 kn), od čega 2.222,82 EUR (16.747,08 kn) za oštećenje objekta i 162,59 EUR (1.225,00 kn) za oštećenje stvari kućanstva, pa da je na taj način u cijelosti ispunio svoju obvezu. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužiteljica je u podnesku od 6. prosinca 2022. navela da između stranaka nije sporno da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju sadržaj kojeg je određen Policom osiguranja imovine broj 89068200020176 te da je navedenom Policom osiguranja imovine ugovorena i eventualna šteta od potresa. Isto tako, navodi da nije sporno da je Osigurani interes iz navedene Police osiguranja građevina – zgrada i to Stambena kuća ukupne površine 158 m2 (1. kat 90,78 m2, tavan površine 88,79 m2, suteren površine 23,60 m2 i terasa površine 21,80 m2) i pokretnine stambene zgrade – stvari kućanstva u jednostambenoj kući za stalno stanovanje. Navodi i da nije sporna niti činjenica da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela zgrade i otprilike 60% zajedničkih dijelova zgrade, odnosno točnije 61,79%. Tužiteljica čini nespornim i činjenicu da je potrebno izvršiti umanjenje naknade razmjerno postotku podosiguranja, konkretno 158:208,52=0.758, pa da se isplaćuje 75,8% od osigurnine koja bi bila plaćena da predmet osiguranja nije podosiguran. Tužiteljica navodi da nije osnovan navod tuženika da je objekt star 38 godina, i neodržavan, pa da se osigurnina umanjuje i zbog amortizacije, a visina osigurnine utvrđuje se prema pravilima osiguranja sklopljenog „na stvarnu vrijednost“. Naime, navodi da iz Uporabne dozvole za predmetnu nekretninu od 6. lipnja 1997. jasno proizlazi da je izgradnja predmetnog objekta završena u lipnju 1997., pa stoga smatra da se primjenjuje model osiguranja na osnovu nove vrijednosti, a sve sukladno Općim uvjetima O.4.2. prema kojoj se iznos odštete određuje prema vrijednosti koju treba upotrijebiti/utrošiti kako bi se stvari iste vrste i kvalitete vratile u jednako vrijedno novo stanje. Navedenim podneskom tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 39.248,39 EUR (295.717,01 kn), a u odnosu na koji iznos navodi da je dobiven umanjenjem ukupne štete razmjerno postotku podosiguranja (75,8%) i umanjenjem troškova sanacije zajedničkih dijelova (primjerice dimnjak, krov…) za 38,21%, a sve s obzirom da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela zgrade i otprilike 61,79% zajedničkih dijelova zgrade. Isto tako, navodi i da je ukupna šteta umanjena i za iznos od 2.385,30 EUR (17.972,08 kn) koji je tuženik već isplatio tužiteljici.

4. Dakle, tužiteljica je podneskom od 6. prosinca 2022. (list 159-163 spisa) djelomično povukla tužbu za iznos od 31.997,28 EUR od prvotno utuženog iznosa od 71.245,67 EUR na ime naknade štete. Tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužiteljice, to jest obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio niti se istome protivio u svom podnesku od 9. siječnja 2023. (list 203-206 spisa), pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

5. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2026. naveo da se tužbeni zahtjev u iznosu od 39.248,39 EUR odnosi na iznos od 37.600,00 EUR na ime oštećene nekretnine prema procjeni vještaka, dok se iznos od 1.648,39 EUR odnosi na oštećene pokretnine.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u policu osiguranja imovine broj 89068200020176 (list 7-8, 165-166 spisa), građevinsku dozvolu od 3. studenoga 1982. (list 9-11 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel od 18. siječnja 2017. (list 12-13 spisa), uporabnu dozvolu od 6. lipnja 1997. (list 14-15 spisa), Master Opće uvjeti za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine (list 16-18, 61-149 spisa), popis oštećenih pokretnina (list 19 spisa), troškovnik štete od potresa na objektu tužiteljice (list 20-23, 172-175 spisa), preslike fotografija (list 24-26,176-178 spisa), preslike e-mailova (list 27-29, 40-43, 179, 193-195 spisa), prijedlog za provođenje postupka mirenja (list 30-37, 182-189 spisa), troškovnik sanacije štete stana tužiteljice (list 38-39, 190-192 spisa), troškovnik građevinsko-obrtničkih radova (list 44-49, 196-201 spisa), popis i cjenik oštećenih stvari u kućanstvu (list 50 i 202 spisa), tlocrt kata (list 51 spisa), obračun obujma dijela zgrade (list 52 spisa), ponuda za izvođenje radova na sanaciji oštećenja nakon potresa (list 151-155 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige (list 156 spisa). Provedenje uviđaj uz sudjelovanje sudskog vještaka Žarka Željka (list 238- 239 spisa), građevinsko vještačenje (list 248-274 i 289-295 spisa) te su saslušani svjedok OU (list 302-303 i 325-326 spisa), tužiteljica (list 326 spisa) i vještak Žarko Željko (list 311-312 spisa).

7. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

8. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o osiguranju, a sadržaj kojeg ugovora je određen Policom osiguranja imovine broj 89068200020176 i Uvjetima osiguranja. Nesporno je da je osigurani interes stambena kuća ukupne površine 158 m2 i stvari kućanstva, a da je ugovoreno i osiguranje od rizika potresa. Među strankama nije sporna niti činjenica nastupa potresa 22. ožujka 2020. te da su u navedenom potresu nastala određena oštećenja na stambenoj zgradi. Nesporno je i da je tužiteljica vlasnik posebnog dijela nekretnine i otprilike 60% zajedničkih dijelova zgrade, pa da je troškove sanacije zajedničkih dijelova zgrade potrebno umanjiti za 40%. Isto tako, nije sporno da je potrebno izvršiti umanjenje iznosa naknade štete razmjerno postotku podosiguranja, odnosno da je stoga potrebno isplatiti 75,80% od osigurnine koja bi bila plaćena da predmet osiguranja nije podosiguran. Također, nesporno je i da je tuženik 7. srpnja 2020. isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete u iznosu od 2.385,30 EUR (17.972,08 kn), od čega 2.222,80 EUR (16.747,70 kn) na ime oštećenja nekretnine, a 162,59 EUR na ime oštećenih stvari kućanstva.

10. Između stranka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva

11. Iz police osiguranja (list 7-8 spisa) proizlazi da su tužiteljica i tuženik ugovorili višegodišnje osiguranje nekretnine, i to do 27. srpnja 2023. Predmet osiguranja je stambena kuća ukupne površine 158 m2 za iznos svote osiguranja od 750.000,00 kn te stvari kućanstva u jednostambenoj kući za stalno stanovanje u iznosu od 200.000,00 kn. Isto tako, policom osiguranja je naznačeno da je ugovoreno osiguranje rizika od potresa, kao i da su sastavni dio police Opći uvjeti tuženika.

12. Uvidom u građevinsku dozvolu od 3. studenoga 1982. (list 9-11 spisa) utvrđeno je da je CU 1982. godine dano odobrenje za gradnju nekretnine koja je predmet ovog postupka.

13. Uvidom u uporabnu dozvolu od 6. lipnja 1997. (list 14-15 spisa) utvrđeno je da se 1997. godine odobrila upotreba predmetne stambene građevine na adresi u [adresa].

14. Svjedok OU u svom iskazu u bitnome navodi da je tužiteljica, odnosno njegova supruga, kao vlasnica predmetne kuće u [adresa], na adresi [adresa], godinama osiguravala predmetnu nekretninu, između ostalog i od potresa. Istaknuo je da on živi u predmetnoj nekretnini od 1997. godine te da prije toga nije u njoj živio. Navodi da je 22. ožujka 2020. došlo do potresa u Zagrebu te da je nakon toga dolazila nekakva komisija za procjenu šteta, kao i da se tužiteljica obratila tuženiku za isplatu štete po polici osiguranja, ali da je tuženik po njegovom mišljenju odugovlačio. Ističe da im je u jednom trenutku na račun sjeo iznos od oko 18.000,00 kn, ali da on i tužiteljica nisu znali na što se taj iznos odnosi. Naveo je da su na kući nastala oštećenja na krovištu, zidovima, fasadi i na nekim dijelovima unutrašnjosti kuće, a što je sve već navedeno u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka. Isto tako, naveo je da je predstavnik tuženika gospodin G bio u kući i sastavio svoj troškovnik oštećenja, a koja oštećenja su bila identična onima koje su sastavili tužiteljica i on, ali da su količine bile manje kao i cijena, pa da je i ponuda za sklapanje nagodbe od strane tuženika bila bitno manja. Svjedok je istaknuo da je mali kuhinjski bojler iznad sudopera od vibracija pao na sudoper uslijed čega je oštećen te da je oštećena i slavina na sudoperu i sam sudoper. Naveo je i da je bila oštećena i jedna vitrina na koju su otpala vrata te da je sve to trebalo zamijeniti, a što su on i tužiteljica i zamijenili. Istaknuo je da se ne sjeća kolika je bila cijena svega toga odnosno bojlera, sudopera, slavine i vitrine.

15. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da su se u predmetnu nekretninu uselili 1997. godine. Istaknula je da se slaže s iskazom svjedoka OU u pogledu pokretnina koje su oštećene u potresu.

16. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedoka OU i iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, budući da su isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.

17. Vještak Žarko Željko je u svojem pisanom nalazu i mišljenju (list 248-274 spisa) i dopuni istog (list 289-295 spisa) utvrdio i metrički izrazio sva oštećenja nastala zbog potresa, utvrdio troškove sanacije kroz sve vrste radova koji su potrebni (rušenje, demontaža i pripremni radovi, zidarski radovi, stolarski radovi, podopolagački radovi, krovopokrivački i limarski radovi, ostali radovi), a pri čemu je u obzir uzeo i korekciju cijene zajedničkih dijelova zgrade na način da je iste umanjio za 40%, pa je konačno utvrdio da sveukupno trošak sanacije iznose ukupno 50.900,00 EUR te da umanjeno za omjer podosiguranja nekretnine trošak iznosi 38.600,00 EUR.

18. Povodom prigovora stranaka, na ročištu je saslušan vještak Žarko Željko koji navodi da je izračun visine štete napravio na temelju nove vrijednosti materijala i radova. Istaknuo je da ne može odgovoriti kolika je starost zgrade, ali da se to može lako utvrditi ako postoji uporabna dozvola. Stoga je naveo da prema podacima iz uporabne dozvole na stranici 14 spisa proizlazi da je objekt u trenutku potresa bio star 23 godine. Vještak je naveo i da ne može biti siguran kada je započeta gradnja navedenog objekta, ali se u načelu smatra da je on završen i spreman za upotrebu danom izdavanja uporabne dozvole, ali da on ne može sa sigurnošću utvrditi da zgrada nije bila napravljena prije 1997. godine. Smatra da je jedini relevantni dokument za starost zgrade uporabna dozvola jer izdavanjem iste odnosno pravomoćnošću iste se smatra da su ispunjeni svi uvjeti za njeno korištenje odnosno da je investitor završio zgradu u skladu sa građevinskom dozvolom te predao sve ateste i certifikate o ugrađenim materijalima i ugrađenoj opremi.

19. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Žarka Željka kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije i rezultata provedenog uviđaja. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno otklonio sve prigovore stranka i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Isto tako, sud ukazuje i na činjenicu da stranke nisu imale prigovore na usmeno dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka dan na raspravi održanoj 10. rujna 2025. godine.

20. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu starosti predmetne stambene zgrade, ističe se da iz uporabne dozvole proizlazi da je stambena zgrada dovršena 1997. godine, a sve u smislu čl. 45. Zakona o građenju („Narodne novine“ broj 77/1992, 82/1992, 26/1993, 33/1995 i 91/1996). Iz navedenog jasno proizlazi da je stambena zgrada u trenutku nastanka osiguranog slučaja bila stara 23 godine. Stoga je i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se pribavi od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada i graditeljstvo spis UP/I-36105/97-01/08, a s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje.

21. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi novu vrijednost sukladno odredbi Q.7 Master / Općih uvjeta (list 112-113 spisa).

22. Iz provedenih dokaza, sud je utvrdio da nova vrijednosti materijala i radova potrebnih za saniranje oštećenja nastalih zbog potresa na stambenoj zgradi iznosi 38.600,00 EUR, a koji iznos je već prethodno umanjen za omjer podosiguranja i činjenice da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 60%.

23. Stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu na nekretnini u iznosu od 38.600,00 EUR. Međutim, s obzirom da je među strankama nesporno da je tuženik prethodno isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete u iznosu od 2.222,80 EUR na ime oštećenja nekretnine, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu na nekretnini u iznosu od 36.377,20 EUR, dok je neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete na nekretnini u iznosu od 1.222,80 EUR.

24. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka OU sud je utvrdio da su u potresu oštećene pokretnine tužiteljice, i to bojler, sudoper, slavina i vitrina. Međutim, s obzirom da je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je bila dužna predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev (čl. 219. st. 1. ZPP-a), odnosno na temelju kojih je moguće utvrditi visinu tužbenog zahtjeva u pogledu pokretnina.

25. Međutim, tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokumentaciju ili predložila dokaze iz koje je moguće utvrditi visinu štete na pokretninama. Stoga je sud o istome zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dakle, sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva u pogledu oštećenih pokretnina, pa je stoga ocijenjen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje naknadu štete zbog oštećenih pokretnina u iznosu od 1.648,39 EUR. Naime, iz priloženih fotografija oštećenih pokretnina ne može se zaključiti jesu li iste i koliko oštećene, a tužiteljica nije dostavila nikakav račun ili dokaz koliko bi koštala zamjena tih pokretnina, a kamoli da je zamjena zaista bila i potrebna. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tuženik 7. srpnja 2020. isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete u iznosu 162,59 EUR na ime oštećenih stvari kućanstva, a više od te isplaćene štete tužiteljica nije dokazala, pa je ocijenjen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje naknadu štete zbog oštećenih pokretnina u iznosu od 1.648,39 EUR.

26. Dakle, utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 36.377,20 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. S obzirom da tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 39.248,39 EUR, sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.871,19 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

27. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

28. Temeljem odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a tužiteljici je na dosuđeni iznos dosuđena i zatezna kamata koja teče od slijedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (od 22. lipnja 2020. godine) do isplate, budući da je tuženiku već toga dana nakon izvida štete koji je sam izvršio bilo potpuno jasno o kojim količinama i razmjerima štete se radi i kolika je visina štete, pa budući da mu je moralo biti jasno i da potres nije isključen od osiguranja, njegovo daljnje postupanje bilo je po mišljenju suda odugovlačenje i izbjegavanje obveze, pa je od tog dana dužan i platiti zatezne kamate na dosuđeni iznos.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 92,68% (36.377,20 EUR : 39.248,39 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno da je osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 100%, Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+92,68=192,68 : 2 = 96,34) uspio u omjeru od 96,34%, a tuženik u omjeru od 3,66%, pa je tuženik tužitelju temeljem navedenog čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan nadoknaditi 92,68% tužiteljevih troškova.

30. Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava podneska od 6. prosinca 2022., 24. lipnja 2024., 19. veljače 2025. u visini od 500 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak podneska od 23. ožujka 2023. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 3. ožujka 2023., 11. lipnja 2025., 10. rujna 2025. i 27. siječnja 2026. u visini od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na uviđaju održanom 29. studenoga 2023. u visini od 500 bodova (Tbr. 9/7 Tarife). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 4025 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 10.062,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 438,94 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.165,05 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužitelja u parnici od 92,68%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 10.347,77 EUR.

31. Kada se gore navedenom iznosu od 10.347,77 EUR doda kao nužan trošak građevinskog vještačenja i trošak sudske komisije u ukupnom iznosu od 374,74 EUR koji je platila tužiteljica, dobije se iznos od 10.722,51 EUR, a koliko je i dosuđeno tužiteljici u izreci presude.

32. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 11. travnja 2023. i podneska od 17. lipnja 2025., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Naime, tužiteljica je iste navode mogla iznijeti u već u tužbi, odnosno ranije u postupku ili na raspravi. Isto tako, tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska od 3. kolovoza 2023., 31. kolovoza 2023., 25. ožujka 2024., 24. srpnja 2024., 22. listopada 2024. i 10. ožujka 2025., a kojima ista požuruje postupanje suda, a s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

33. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Međutim, prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. S obzirom da je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 31.997,28 EUR, tuženik ima pravo na parnični trošak s tim u vezi pa mu je za sastav odgovora na tužbu priznato 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.10.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), te za sastav podneska od 18.10.2022. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), što ukupno čini 400 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 eur, a koliko je tuženiku i dosuđeno pod točkom II. izreke rješenja.

35. Tuženik je pod točkom III. izreke rješenja odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa i to za ono što je više zatražio za tri radnje u vezi s djelomičnim povlačenjem tužbe, kao i za preostali zatraženi trošak u vezi s cijelom parnicem, a sve imajući u vidu da je tužiteljici dosuđen parnični trošak temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu od 438,94 EUR

2. pun. tuženika