1

             

                  Poslovni broj: 3 Kžm-5/2023-4

 

                            

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

        STALNA SLUŽBA U POŽEGI

               Sv. Florijana 2, Požega

                                                            Poslovni broj: 3 Kžm-5/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom postupku prema I-maloljetniku B. O. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. (N. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi I-maloljetnika B. O. i II-maloljetnika D. O. putem branitelja B. Z. odvjetnice iz Z., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 81 Km-6/2022 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2023., 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba I-maloljetnika B. O. i II-maloljetnika D. O., kao neosnovana. 

 

                                                             Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, I-maloljetni B. O. i II-maloljetnik D. O. proglašeni su krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavak 1. KZ/1, te za kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavak 1. KZ/11, te u svezi članka 36. stavak 2. KZ/11. te im je temeljem citirane zakonske odredbe te odredbe članka 28. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora na način da maloljetnicima može biti naknadno izrečen maloljetnički istražni zatvor ako za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine počine novo kazneno djelo ili ako se protive provođenju odgojnih mjera.

 

1.1. Sukladno odredbi članka 28. stavak 1. u svezi članka 11. Zakona o sudovima za mladež I-maloljetniku B. O. i II-maloljetniku D. O. je uz pridržaj maloljetničkog zatvora izrečena i odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji sa maloljetnicima, njihovim roditeljima, skrbnikom, tijelima socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, liječnicima i drugim stručnim osobama stalno utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti. Roditelji su dužni surađivati sa stručnom osobom. Kada služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora utvrdi da roditelji ili skrbnik ne postupaju po posebnoj uputi i ne surađuju sa stručnom osobom, mora o tome izvijestiti državnog odvjetnika. Sud naknadno odlučuje o trajanju ove mjere, s tim da ona ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od dvije godine.

 

1.2. Sukladno odredbi članka 28. stavak 1. u svezi članka 10. stavak 2. točka 11 Zakona o sudovima za mladež I-maloljetniku B. O. i II-maloljetniku D. O. je uz pridržaj maloljetničkog zatvora izrečena i odgojna mjera posebne obveze da se uključe u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Izrečene posebne obveze mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine s tim da sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili obustaviti, a Hrvatski zavod za socijalni rad pratit će ispunjenje obveza.

 

1.3. I-maloljetnik B. O. i II-maloljetnik D. O. su upozoreni da zbog neispunjavanja obveza mogu biti upućeni u disciplinski centar.

 

1.4. Temeljem odredbe članka 89. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

2. Protiv presude žalbu su podnijeli I. i II. mlt. po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer da je izreka proturječna razlozima presude, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer sud nije utvrdio postojanje namjere za zadavanje teške tjelesne ozljede. Žale se i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer smatraju kako nema dokaza da su upravo mlt .B. i mlt. D. zadali tešku tjelesnu ozljedu oštećeniku, jer se o tome nije očitovao ni jedan svjedok, a u prostoriji je bilo još 7-8 osoba čiji identitet nitko nije otkrio, oštećenik nije vidio tko ga je gurnuo na pod. Isto tako smatra nedokazanim da su mlt. B. i mlt. D. počinili kazneno djelo oštećenje tuđe stvari, a tereti ih samo izjava oštećenika. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kad ih je proglasio krivima za kaznena djela teške tjelesne ozljede i oštećenje tuđe stvari, a mogu prihvatiti da se radi o kaznenom djelu sudjelovanja u tučnjavi. Žale se i zbog izrečenih mlt. sankcija, smatraju pridržaj maloljetničkog zatvora prestrogom sankcijom za mlt. D., koji do sada nije bio u sukobu sa zakonom. Predlažu pobijanu presudu preinačiti i mlt. osloboditi od optužbi, a podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba I. mlt. prijavljenika B. O. i II. mlt. prijavljenika D. O. nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi su navedeni jasni, logični, dostatni i neproturječni razlozi u pogledu pravno odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom utvrđivanja odgovornosti obojice maloljetnika kao i pri izricanju odgojnih mjera i maloljetničkih sankcija. Naime, nisu osnovani ni žalbeni razlozi kad se navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio niti obrazložio postojanje namjere na počinjenje kaznenih djela za koja se terete, jer suprotno proizlazi iz točke 10. do 13. obrazloženja presude. Stoga je neosnovan žalbeni razlog da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Preostali žalbeni navodi se svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te će biti obrazloženi u okviru te žalbene osnove.

 

6. Nisu osnovani žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je trebao provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Iz iskaza oštećenika, medicinske dokumentacije i nalaza medicinskog vještaka te zapisnika o očevidu, sud je nedvojbeno utvrdio da su mlt. B. O. i mlt. D. O. počinili kaznena djela za koja ih se tereti.

 

6.1. Naime žalbeni navodi se svode na preocjenjivanje provedenih dokaza u korist maloljetnika, bez navođenja argumenata u prilog svojih tvrdnji, a tijekom postupka obrana, a niti optužba nisu predlagale provođenje drugih dokaza. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio istinitim iskaz oštećenika, koji je vidio da su ga mlt. udarali dok je ležao na podu i  kao oca oštećenika kojem je oštećenik rekao da su stvari u lokalu razbili i oštetili mlt. B. i mlt. D. O., što je u skladu sa zapisnikom o očevidu. Osim toga, logičan je zaključak da su stvari u lokali oštetili I. mlt. B. i II. mlt. D., jer su jedino oni tu večer u lokalu pravili probleme i gužvu, nepozvani došli na rođendansku proslavu, a nakon što im je oštećenik rekao da napuste konobu, otišli pa se ubrzo vratili kad su napali oštećnika i na kraju mu zadali tešku tjelesnu ozljedu.

 

7.  Po ocjeni ovog suda nema dvojbe o postojanju izravne namjere za zadavanje teške tjelesne ozljede u situaciji kad oštećnika netko sruši na pod i dok on leži na podu, mlt. B. i mlt. D. O. ga udaraju šakama i nogama po tijelu i glavi pri čemu su sigurno svjesni da će tim udarcima oštećenika teško tjelesno ozlijediti a to su nesumnjivo i htjeli, jer su oštećeniku zadali više udaraca, od kojih udaraca je oštećenik zadobio više prijeloma kosti u predjelu glave: prijelom luka lijeve jagodične kosti, prijelom dna i postraničnog zida lijeve očne šupljine, prijelom gornje čeljusti u području prednje i postranične stjenke lijevog maksilarnog sinusa sa krvarenjem u sinus što je ukupno teška tjelesna ozljeda, a uz to i tjelesne ozljede u vidu rana razderotina po licu. Navedene ozljede su po mišljenju vještaka nastale zadavanjem više udaraca šakom i nogom. Isto tako, kad su mlt. B. i mlt. D. bacali inventar konobe, znali su da će se time te stvari oštetiti i to su htjeli da se dogodi, te su tako i razbili tri drvene sjedalice i jednu klupu, kako proizlazi iz zapisnika o očevidu.

 

8. U pravu je prvostupanjski sud kad zaključuje da se ne radi o kaznenom djelu sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. KZ/11, jer tijekom postupka nije utvrđeno, a to nitko i ne tvrdi da je nastala tučnjava odnosno da je postojao fizički obračun između oštećenika  sa  I. mlt. B. i II. mlt. D.. Suprotno tomu, nedvojbeno  je utvrđeno da je oštećenika netko gurnuo, da je on pao na pod i da su ga tada mlt. B. i mlt. D. O. udarali šakama i nogama po tijelu i glavi, čime su mu zadali tešku tjelesnu ozljedu, a pri tome nije utvrđeno da je oštećenik bilo koga od njih u bilo kojem trenutku udario. Naime, to čak ni maloljetnici ne tvrde, tako da nema govora o kaznenom djelu sudjelovanja u tučnjavi.

 

9.  Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa time niti zaključak prvostupanjskog suda kako je nedvojbeno utvrđeno da su mlt. prijavljenici, kao supočinitelji počinili kaznena djela iz članka 118. stavak 1. i članka 235. KZ/11 pravilno ih je prvostupanjski sud proglasio krivima za navedena kaznena djela, stoga niti žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

10. Žalba zbog odluke o mlt. sankciji i odgojnoj mjeri nije osnovana. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir težinu počinjenih kaznenih djela kao i način njihova počinjenja, na temelju izvješća defektologa i socijalne anamneze utvrdio da odgojni utjecaj roditelja na ponašanje i razvoj ličnosti obojice mlt., koji su braća, nije dovoljan, da je mlt. D. O. često u društvu brata mlt. B., koji je već činio kaznena djela sa elementima nasilja, te je najčešće suodgovoran za ono što bi brat radio. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kad navodi da je prema obojici maloljetnika potrebno poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe, jer je njihovo  neprihvatljivo ponašanje progradiralo počinjenjem navedenih kaznenih djela.

 

10.1. S obzirom na izražene poremećaje u ponašanju, nekritičnost u odabiru društva, povodljivost i agresivno ponašanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdano je obojici mlt. izrečena maloljetnička sankcija pridržaj maloljetničkog zatvora, koja sankcija je primjerena svim okolnostima počinjenja kaznenih djela te osobnim svojstvima obojice maloljetnika. Uz navedenu sankciju, s pravom je prvostupanjski sud, obojici mlt. izrekao i odgojne mjere pojačane brige i nadzora i uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, a kojim odgojnim mjerama će se uz stručni nadzor u suradnji s roditeljima, tijelima socijalne skrbi, liječnicima i drugim stručnim osobama utjecati na ličnost, odgoj i ponašanje obojice mlt. te otkloniti sve utvrđene nepravilnosti u njihovu ponašanju.

 

11. Kako je vijeće našlo da žalbeni navodi nisu osnovani, niti je utvrđeno da postoji  bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468 .stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nema povrede kaznenog zakona na štetu mlt. prijavljenika, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

 

U Požegi 6. studenog 2023.

                                                                                                                     Predsjednik   vijeća 

                                                                                                     Nenad Vlašić