Posl. br. P-574/2025-44

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IMETAK PLASMAN d.o.o., Županja, OIB 93364702620, J. J. Strossmayera 7, Županja, u likvidaciji zastupan po punomoćniku Hrvoje Grubeša, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ugovor o zajmu broj 0010800254, sklopljen dana 25. studenog 2008. godine te Ugovor o jamstvenom pologu broj 0010800254 između Imetak Plasman d.o.o. kao zajmodavca i UD kao korisnika zajma i založnog dužnika te ŽD kao sudužnika zajma i založnog dužnika ništetni u cijelosti te ne proizvode pravne učinke te je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih ugovora, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Imetak Plasman d.o.o. Zagreb naknaditi tužiteljici ŽD parnični trošak u iznosu od 2.277,30 eura (dvijetisućedvjestosedamdesetsedameuraitridesetcenti) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 2.277,30 eura do zatraženog iznosa od 3.246,00 eura dok se tuženik u cijelosti odbija sa zatraženim troškom postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-599/2024-2 od 15. listopada 2025. ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P-346/2022-33 od 18. lipnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je njezin prednik, suprug TD sklopio 25. studenog 2008. godine sa tuženikom ugovor broj: 0010800254, o nenamjenskom zajmu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika (u daljem tekstu ugovor o zajmu) kao korisnik zajma i založni dužnik dok je tužiteljica ovaj ugovor sklopila i potpisala u svojstvu sudužnika zajma i založnog dužnika.

2.1. Nadalje tužiteljica navodi da je temeljem ugovora o zajmu za iznos od 140.000,00 kuna u protuvrijednosti od 19.637,83 eura korisnik zajma obvezao se kredit otplatiti u 60 jednakih mjesečnih rata s kamatnom stopom od 13,20 % na godišnjem nivou i 22 % PDV-a na iznos kamata što sa obračunatim PDV-om iznosi 16,91 % kamate na godišnjem nivou, s tim da njezinom suprugu i njoj nikada nije isplaćen navedeni iznos, odnosno isplaćen je iznos kredita od 100.000,00 kn a ostatak novca je tuženik obračunao kao troškove kredita s tim da je 35.000,00 kn „zadržao“ kao „jamstveni polog“ na koji iznos korisnik kredita nije imao pravo na kamatu ali je kreditor ugovorom odredio da i na taj iznos zaračunava kamatu u istim visinama kao na isplaćeni iznos kredita te ju kao interkalarnu i naplatio prije isplate kredita. Tuženik je pored navedenog obračunao naknadu za obradu zajma i puštanje istoga u opticaj u iznosu od 3% zajma sa 22% PDV-a na iznos naknade.

2.2. Zajam je počeo teći 25.08.2008. godine a prema obračunu tuženika ukupni dug korisnika zajma prema zajmodavcu, zajedno s kamatama na iznos od 140.000,00 kn prema ugovoru i obračunatom PDV-u, iznosio je 252.728,00 kuna što je protuvrijednost od 35.450,21 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja zajma u tečaj. Za period puštanja zajma u opticaj do dospijeća prve rate zajma obračunata mu je i naplaćena interkalarna kamata u iznosu od 13,20 % godišnje uvećano za PDV u iznosu od 22% što iznosi 16,91% kamate – odnosno troška. Ugovorom je izračunata mjesečna rata (na iznos od 140.000,00 kn) u iznosu od 4.212,13 kuna u protuvrijednosti od 590,84 eura, a prema kamati koja sa uračunatim PDV-om iznosi 16,91%. Prva rata kredita dospijevala je 1. siječnja 2009. a posljednja rata 1. prosinca 2013.

2.3. Tuženik je koristeći neznanje tužiteljice i njezinog prednika iskazao efektivnu kamatnu stopu kao stopu od 16,91 % godišnje što je netočno iskazana efektivna kamatna stopa koja lažno prikazuje stvarnu cijenu kredita, jer je točno obračunata efektivna kamatna stopa iznosila 30,35% godišnje dok je zakonska zatezna kamata propisana za 2008. godinu iznosila 14,00 % godišnje do 30. lipnja 2011., zatim 12 % godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. 8,14 % , od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. 8,05% te od 1 srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. 7,88 %...a tuženik je obračunavao kamatno zaduženje od 16,91 %. Lažno prikazana efektivna kamatna stopa prikrila je stvarne troškove kredita koje je tuženik stvarno ugovorio a koji su padali na teret korisnika kredita

2.4. Dalje tužiteljica navodi da su kao osiguranje kredita TD i ona kao založni dužnik, o svom trošku, dopustili temeljem ugovora o zajmu založno pravo na stanu ukupne površine 60,80 m2 u stambenoj zgradi na adresi [adresa] sagrađene na kčbr [katastarska čestica], kao i dodatno osiguranje povrata zajma u vidu izjave o suglasnosti o zapljeni sredstava korisnika zajma (jedna bjanko mjenica potpisana od strane korisnika zajma, jedna mjenična izjava potpisana od strane korisnika zajma te iste izjave i mjenice potpisane od tužiteljice kao sudužnika zajma i založnog dužnika), te su se obvezali o svom trošku ugovoriti policu osiguranja za stan koji je predmet zaloga.

2.5. Jednako tako kao daljnji oblik osiguranja kredita TD kao korisnik zajma potpisao je sa tuženikom i fiktivni Ugovor o jamstvenom pologu temeljem kojeg je kod zajmodavca položio iznos od 35.000,00 kuna (koji iznos nikada nije primio) a na rok od 60 mjeseci sve do dana ugovorene isplate kredita, koji se jamstveni polog nije mogao podići dok se ne isplati cjelokupni zajam koji se koristi po ranije navedenom ugovoru o zajmu. Na položen jamstveni polog tužiteljica i njen suprug kao korisnik kredita nisu ostvarivali pravo na bilo kakvu kamatu ali su na navedeni iznos koji je ostao kod kreditora plaćali ugovorenu kamatu od stvarnih 16,91%. Na taj način suprugu tužiteljice isplaćen je iznos kredita koji je nominalno glasio na 140.000,00 kuna, ali je odmah umanjen za iznos jamstvenog pologa od 35.000,00 kuna i troška kredita te je korisniku kredita stvarno isplaćeno 100.000,00 kn što je stvarni iznos kredita. Dalje tužiteljica navodi da njezin pok. suprug pored toga što je plaćao kamatu na gore navedeni iznos od 40.000,00 kn, na isti je platio i interkalarnu kamatu prije isplate kredita od 100.000,00 kn, a fiktivnim Ugovorom o jamčevini dobili su jedino pravo da im kreditor isplati iznos od 35.000,00 kn na dan isplate cjelokupnog zajma iznosa od 140.000,00 kn sa obračunatim kamatama a ranije samo ako to odobri kreditor.

2.6. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) navodeći da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a razlika između obveze zaračunate po zajmodavcu i obveze kakve bi bile da je primijenio najvišu kamatnu stopu kakvu su u tom razdoblju primjenjivale banke - od 8,04 % godišnje je takva da je zajmodavac primijenivši višu kamatnu stopu od kamatne stope koje su u to vrijeme odobrenja zajma primjenjivale banke, zaračunao tužiteljici – njenom predniku iznos veći za 52.802,85 kuna. Uz primjenu otplatnog plana prema kamatnoj stopi od 8,04% godišnje ukupna obveza korisnika kredita iznosila bi 184.085,55 kuna. Prema potpisanom ugovoru ugovorena je kamata od 13,20 % ali sa obračunatim PDV-om, a radi se o stvarnom trošku ili o kamatnoj stopi od 16,91 %, tako da u konkretnom slučaju proizilazi da je nominalna kamatna stopa ugovorena za 5,16% godišnje više u odnosu na kamatnu stopu koju su u isto vrijeme primjenjivale banke, a kamatna stopa zakonske zatezne kamate sa svim troškovima iznosila je 14%. Pravilnim izračunom efektivna kamatna stopa po ugovoru o zajmu iznosi 30,35 % godišnje a ne od strane tuženika iskazanih 16,91 %, stoga je tuženik izvršio izračun obveze korisnika kredita na ime otplate kredita primjenom kamatne stope od 16/91% koja je veća od zakonom dopuštene kamatne stope.

2.7. Nadalje tužiteljica za sebe navodi da je umirovljenik sa mirovinom u iznosu od 3.652,00 kune koja je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu bila i manja, te da je u vrijeme podizanja kredita njezin suprug bio također umirovljenik koji je bio teško bolestan te **.**.2010. umro od kada su nastali problemi sa isplatom kredita. Zbog loših imovinskih prilika suprug tužiteljice i tužiteljica bili su prisiljeni posuditi novac pod ponuđenim uvjetima time da zbog prikrivanja efektivne kamatne stope nisu mogli ni razumjeti stvarni trošak na koji su se bili obvezali ovakvim kreditom. Za tuženika tužiteljica navodi da je koristeći se teškim materijalnim stanjem tužiteljice i njenog pok. supruga, koji povoljniji bankovni kredit nisu mogli realizirati te njegovim nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću ugovorio lažnim prikazivanjem stvarnih troškova kredita kroz neistinitu „efektivnu kamatnu stopu“ od 16,91% koja je točno obračunata iznosila 30,35 %, za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on tužiteljičinom suprugu kreditom dao.

2.8. U odnosu na Ugovor o Jamstvu tužiteljica navodi da je riječ o fiktivnom ugovoru jer se radi o neisplaćenom iznosu kredita sa kojim bi korisnik kredita mogao raspolagati tek nakon što ga kroz „kredit“ u cijelosti isplati i uz to na njega plati i kreditom ugovorenu kamatu, premda taj iznos nikada nije dobio. Tuženik je sastavljajući ugovor o zajmu sa neistinitim i prikrivenim podacima o stvarnim troškovima ugovora te netočno obračunatom „efektivnom kamatnom stopom“ koja je u stvarnosti 30,35% a ne 16,91 % kako ju je prikazao, tužiteljevog supruga i tužiteljicu protivno načelima savjesnosti i poštenja potakao na sklapanje ugovora o zajmu što je protivno moralu društva te odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a, a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je.

2.9. Obzirom na izloženo tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka temeljem odredbe članka 322. i 323. ZOO/05 donese presudu kojom će utvrditi da su ugovor o zajmu te Ugovor o jamstvu ništetni u cijelosti te ne proizvode pravne učinke te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih ugovora, uz naknadu troškova postupka tužiteljici s kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

2.10. Pored glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev temeljem čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) predlažući sudu da ukoliko utvrdi da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan prihvati eventualni tužbeni zahtjev, te da donese temeljem odredbe članka 324. ZOO/05 presudu kojom će utvrditi da je ugovor o zajmu djelomično ništav i to u članku 1. preko iznosa od 100.000,00 kn i protuvrijednosti od 14.027,02 EUR-a te u članku 3. u dijelu odredbe o redovnoj kamati te da je Ugovor o jamstvu ništetan u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani kako u činjeničnom, tako i u pravnom smislu, te smatra da je vrijednost predmeta spora u iznosu od 20.000,00 kn prenisko određena te predlaže sudu da sukladno čl.40.st.3. ZPP-a odrediti vps u iznosu od 140.000,00 kn što predstavlja visinu zajma, te nadalje smatra da tužiteljicu treba pozvati da uredi tužbu u smislu čl.109. ZPP-a, s obzirom da kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (t.1. izreke) u pogledu glavne stvari nije dovoljno određen (izraz „da je dužan sve vratiti što je primio” nije dovoljno određen da bi se po njemu moglo postupati).

3.1. U odnosu na stvarni isplaćeni iznos novca korisniku zajma po ugovoru o zajmu, tuženik navodi da je uvidom u isplatnicu br. 223. od 26.11.2008.g. jasno da je tuženik isplatio dio zajma u iznosu od 60.011,00 kn, dok je ostatak zajma u iznosu od 79.989,00 kn isplaćen poduzeću Silur d.o.o. na temelju pisma namjere od 28.11.2008.g.

3.2. U odnosu na ugovorenu visinu redovne kamatne stope, tuženik navodi da je čl.4. Ugovora o zajmu, redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 13,20%, što je u skladu sa čl.26.st.1. ZOO/05 kao i sa čl.29.st.2. ZOO/05, budući da je najveća dopuštena redovna kamatna stopa u vrijeme sklapanja ugovora bila 14% godišnje, tako da je tuženiku nejasno pozivanje tužiteljice na visinu redovnih kamatnih stopa koje su primjenjivale poslovne banke u RH, s obzirom da tuženik nije kreditna institucija pa stoga nije niti u obvezi primjenjivati bankarsku praksu.

3.3. Tuženik primjećuje da tužiteljica svoje navode prvenstveno temelji na financijskom vještačenju vještaka Maria Tkaleca od 30.06.2022.g., čemu se tuženik protivi jer je riječ o korištenju privatnog nalaza sudskog vještaka u ovoj parnici, a osim toga navodi da privatni nalaz nije sačinjen u skladu sa pravilima struke s obzirom da očigledno vještak ne razlikuju doseg iskazane efektivne kamatne stope u odnosu na redovnu kamatu.

3.4. Što se tiče navoda tužiteljice da bi Ugovor o jamstvu bio fiktivan(pravilno prividan), tuženik navodi da tužiteljica ne ističe koji bi to drugi pravni posao prikrivao taj tzv. prividni ugovor, pri tom se tuženik poziva na odredbu čl. 285. ZOO/05, navodeći da prividni ugovori općenito nisu ništetni, a za Ugovor o jamstvu, tuženik navodi da je uobičajen i u bankarskoj praksi, i to kao sredstvo osiguranja naplate, a koju funkciju je imao i u ovom pravnom poslu. Iz Ugovora o jamstvu je vidljivo da je uplaćen 25.11.2008.g., dok je zajam isplaćen 26.11.2008.g. a što dodatno pobija navode tužiteljice.

3.5. Za tužiteljicu, tuženik navodi da nije uvjerljiva kada tvrdi da joj nisu poznata pravila zaduživanja s obzirom da su tužiteljica i njezin suprugu i ranije podizali kredite, i to vrlo sumnjive naravi, kod poduzeća Silur d.o.o. kojem je po uputi tužiteljice i njezinog supruga isplaćen dio kredita, a koje poduzeće je osnovano u [adresa]. Osim toga, tuženik ukazuje da je ugovor o zajmu sastavljen u formi javnobilježničkog akta te je javni bilježnik sukladno čl.57. Zakona o javnom bilježništvu dužan upozoriti stranke na sve pravne posljedice pravnog posla koji se zaključuje.

3.6. U odnosu na visinu efektivne kamatne stope, tuženik navodi da ista nije ugovorena u ugovoru o zajmu nego je samo iskazana u planu otplate kredita, tako da samo zbog toga ugovor o zajmu ne može biti ništetan, a čak i da efektivna kamatna stopa nije pravilno iskazana, to opet ne dovodi do ništetnosti ugovor o zajmu, nego eventualno do prekršajne odgovornosti pojedine kreditne institucije (npr. čl.304. u vezi čl.361b.st.1.t.15. Zakona o kreditnim institucijama).

3.7. U odnosu na zdravstvene problem i teško egzistencijalno stanje supruga tužiteljice, tuženik navodi da mu o tom nije bilo ništa poznato, zbog čega nema govora da bi iskorištavao njihovu situaciju u svoju korist.

3.8. U završnom dijelu odgovora na tužbu, tuženik predlaže da se tužba vrati tužiteljici radi ispravka i dopune, a potom da se tužbeni zahtjev odbaci ako po tom pozivu ne postupi, odnosno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U podnesku od 7. rujna 2023. tužiteljica očitujući se na navode iz odgovora na tužbu izjavljuje da je vrijednost predmeta spora pravilno određena jer se prvenstveno radi o utvrđenju, a isplata kao dio tužbenog zahtjeva nije odrediva do trenutka zaključenja rasprave jer tuženik i dalje vrši prisilnu naplatu iz mirovine tuženice pa se taj iznos svakog mjeseca mijenja.

4.1. Nadalje tužiteljica u navedenom podnesku navodi da temeljem Ugovora o zajmu u kojem je ugovoren iznos zajma od 140.000,00 kuna, sveukupno je isplaćen iznos od 98.932,26 kn, odnosno da je isplaćeni iznos umanjen za jamstveni polog od 35.000,00 kn, troškove kredita od 4.200,00 kn na ime naknade za puštanje zajma u tečaj, za iznos od 700,00 kn na ime trošak zahtjeva za zajam i obradu zajma, za iznos od 347,74 kn na ime obračunate interkalarne kamate i za iznos od 79.989,00 kn koji je isplaćen prijašnjem kreditoru TD Silur d.o.o., a ostatak novca od ukupno 18.943,26 kn tuženik je isplatio tužiteljičinom suprugu.

4.2. Osporava navode tuženika da je 25.11.2008. godine njezin suprug vršio bilo kakva plaćanja, budući da je jedino u [adresa] 26.11.2008. dobio u gotovini iznos od 18.943,26 kn kada je tuženik zadržao sve gore navedene iznose, te njezinom suprugu uručio Ugovor o zajmu, Ugovor o jamstvenom pologu te račun broj 00315 od 25. studenog 2008. kojeg potpisuje blagajnik PLASMAN d.o.o. navodno u Zagrebu kao i uplatnicu redni broj 480 izdanu u [adresa] od 26.11.2008. godine koja glasi na uplatu jamstvenog pologa od 35.000,00 kn dana 26.11.2008., s tim da ona i njezin pok. suprug nisu ništa plaćali ni u Zagrebu niti u [adresa] a što je vidljivo i iz samog Ugovora o jamstvenom pologu u kojem stoji da je uplata izvršena 25.06.2008., pri tom ukazuje na odredbe čl. 1. Ugovora o jamstvu.

4.3. U odnosu na primjedbe tuženika na angažiranje vještaka prije podnošenja tužbe, tužiteljica navodi da činjenica da je tužiteljica angažirala vještaka ne čini njegov nalaz dokazom koji se ne smije upotrijebiti.

4.4. Kao prilog uz podnesak od 7. rujna 2023. tužiteljica je priložila izvode o zaprimljenim obavijestima o mirovinskim primanjima za srpanj i kolovoz 2023., navodeći kako je iz istih vidljiva visina odbitaka iznosa koji su prema ovrsi tuženika naplaćeni, navodeći da prema dopisu HZMO-a do srpnja 2022. i prema obračunu vještaka tuženiku je do 12.10.2022. godine ukupno plaćeno 121.589,97 kn te do 30.09. još 1.370,30 eur-a odnosno 10.324,52 kn, što ukazuje da je u to vrijeme putem ovrhe naplaćeno oko 131.914,49 kn.

5. U podnesku od 20. listopada 2023. tuženik se očitovao na navode tužiteljice iz podneska od 05.10.2023.g., kao i na navode iz podneska od 07.09.2023., navodeći kao i ranije da ugovor o zajmu i ugovor o pologu nisu ništeni.

6. U podnesku od 3. studenoga 2023. tužiteljica se očitovala na navode tuženika iz podneska od 20. listopada 2023. navodeći da ostaje kod tužbe i navoda iz podneska od 05. listopada 2023., dok u podnesku od 8. studenoga 2023. ponavlja navode iz tužbe kao i navode iz ranije dostavljenih podnesaka, a uz podnesak od 8. studenoga 2023. dostavlja novinske članke te navodi da govor o zajmu i ugovor o jamstvu nisu zaključeni u Zagrebu (kako to stoji u pisanoj dokumentaciji) nego u [adresa]. Isto tužiteljica čini i u dva podneska od 8. studenoga 2023.

7. Provedeni su dokazi uvidom u ugovor o zajmu s lista 8-11 sudskog spisa, uvidom u izračun otplatnog zaduženja s lista 12-13 sudskog spisa, uvidom u ugovor o jamstvenom pologu s lista 14 spisa, uvidom u dopis HZMO s lista 15 sudskog spisa, uvidom u izvadak iz matice umrlih s lista 16-18 sudskog spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju s lista 19-32 sudskog spisa, uvidom u podatke sudskog registra s lista 33-35 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Maria Tkalec sačinjen na privatni zahtjev tužiteljice s lista 36-45 sudskog spisa, uvidom u račun, pismo namjere i uplatnicu s lista 56-62 sudskog spisa, a što se odnosi na ugovor o zajmu, saslušanjem svjedoka JD, saslušanjem stranaka, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Ivana Šnajdera s lista 187-195 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Ivana Šnajdera financijske struke s lista 263-264 sudskog spisa, uvidom u presliku presude ŽS u Zagrebu posl. br. K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. i saslušanjem sudskog vještaka Ivana Šnajdera.

8. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu i glavni tužbeni zahtjev smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci, te temeljem odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a nije odlučivano o eventualnom tužbenom zahtjevu.

9. Nesporno je:

- da je pok. suprug tužiteljice TD u svojstvu korisnika zajma s tuženikom sklopio ugovor o zajmu, te da je tužiteljica po ugovoru o zajmu sudužnik zajma i založni dužnik

- da je u čl. 1. ugovora o zajmu naveden iznos zajma od 140.000,00 kn u protuvrijednosti 19.637,83 eura,

- da je u čl. 3. ugovoren rok otplate od 60 jednakih mjesečnih rata s kamatnom stopom od 13,20% na godišnjem nivou i 22% PDV-a na iznos kamate kao i naknada za obradu zajma i puštanje istog u opticaj u iznosu do 3% i 22% PDV na iznos naknade što se naplaćuje jednokratno prilikom isplate zajma,

- da je čl. 4. ugovora o zajmu ugovoreno da ukupni dug korisnika zajmodavcu s pripadajućim kamatama i obračunatim PDV-om na kamate iznosi 252.728,00 kn u protuvrijednosti 35.450,21 eura, da za period od puštanja zajma u opticaj do dospijeća prve rate obračunava se i naplaćuje interkalarna kamata u iznosu od 13,20% godišnje i PDV na kamatu,

- da je pok. suprug tužiteljice TD sklopio ugovor o jamstvenom pologu s tuženikom vezano za ugovor o zajmu te da u čl. 1. navedenog ugovora stoji da zajmoprimac polaže kod zajmodavca 25. studenog 2008. iznos od 35.000,00 kn u protuvrijednosti 4.909,46 eura, koja sredstva polaže na rok od 60 mjeseci, te koja će mu biti vraćena (čl. 2. i 3.),

- da je suprug tužiteljice umro **.**.2010.,

- da iznos zajma nije vraćen te da se vrše uskrate na mirovini tužiteljice radi povrata zajma kao i postupak ovrhe na nekretninama koje su sredstvo osiguranja povrata zajma,

10. Sporno je da li su ništetni ugovor o zajmu i ugovor o jamstvenom pologu, te ukoliko nisu ništetni u cijelosti da li je djelomično ništetan ugovor o zajmu u odnosu na iznos zajma preko 100.000,00 kn / 14.027,02 eura i u dijelu odredbi o redovnoj kamati od 13,20% uvećane za PDV od 22% na kamatu.

11. U odnosu na vrijednost predmet spora, sud je temeljem odredbe čl. 35. i 40. st. 2. ZPP-a prihvatio vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi označila na iznos od 20.000,00 kn budući da je riječ o tužbi za utvrđenje ništetnim ugovora. Nadalje sud ne pronalazi osnovanim navode tuženika da je tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje iz razloga što tužiteljica pored utvrđenja ništetnim ugovora i traženja vraćanja onoga što je svaka strana dala nije navela koji iznos novca koja ugovorna strana treba vratiti. Tužiteljica je dokazala da joj se i tijekom ovog postupka vrše uskrate na mirovini radi namirenja predmetnog zajma te je nesporno da u slučaju utvrđenja ništetnim ugovora o zajmu i ugovora o pologu svaka strana iz predmetnog ugovornog odnosa bi mogla u posebnom parničnom postupku potraživati ono što je temeljem ništetnog ugovora dala odnosno primila.

12. Odredbom čl. 322 st. 1 ZOO/05 propisano je da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom čl. 324 st. 1 ZOO/05 propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

14. Odredbom čl. 26 st. 1 ZOO/05 propisano je da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

15. Odredbom čl. 29 st. 2 ZOO/05 propisano je da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 5 postotnih poena.

15.1. Nesporno je da je na dan 25. studenoga 2008. što je dan sklapanja Ugovora o zajmu, stopa zateznih kamata iznosila 14% ("NN" 75/08), a iz sadržaja ugovora proizilazi da je ugovorena kamatna stopa od 13,20%.

16. Odredbom čl. 3. ZOO/05 propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO/05 propisano kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

17. Odredbom čl. 7. ZOO/05 propisano je da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih obveza odnosno davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO/05 propisano da je svako dužan suzdržavati se od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta.

18. Očitovanje stalnog sudskog vještaka za financijsku struku Maria Tkaleca što je sačinjeno na zahtjev tužiteljice prije pokretanja ovog parničnog postupka sud nije mogao cijeniti kao vještačenje iz čl. 250. - 261. ZPP-a, ali je prihvaćeno kao dokazni prijedlog tužiteljice, međutim ovim dokazom se ne mogu utvrditi sporne činjenice kao npr. dopuštenost ugovorene kamate, pologa, efektivne kamatne stope, s tim da u navedenom mišljenju sudski vještak Mario Tkalec navodi da prosječna aktivna vagana kamatna stopa banaka na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u studenom 2008. je iznosila 8,04% godišnje, što je 5,16 %-ih poena godišnje više u odnosu na nominalnu kamatnu stopu od 13,20% godišnje. Dalje ovaj vještak navodi da u konkretnom ugovoru o zajmu efektivna kamatna stopa iznosi 30,35% godišnje, potom je iskazao obvezu po ugovoru o zajmu kolika bi bila s kamatom od 8,04% godišnje.

19. Sudski vještak knjigovodstvene struke Ivan Šnajder u svom nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2024. navodi da je vještačenjem potrebno utvrditi visinu efektivne kamatne stope, visinu utvrđene kamatne stope prema Ugovoru o zajmu, uzimanju pologa od iznosa zajma, visinu naknada za obradu kredita, obračunu interkalarnih kamata i troškovima puštanja kredita u tečaj.

19.1. Nadalje sudski vještak navodi da je zajam odobren u iznosu od 140.000,00 HRK (19.637,83 EUR ), uz rok vraćanja od 60 mjeseci i uz 13.20 % kamata godišnje, te uz obračun stope PDV od 22 % na iznos kamate, da naknada za obradu zajma i puštanje zajma u tečaj, ugovorena je u visini od 3 % jednokratno, uz obračun PDV po stopi od 22 %, te da je uz Ugovor o zajmu priložen je i Izračun otplatnog zaduženja sa sljedećim podacima: iznos zajma: 140.000,00 kn 19.637,83 EUR, ukupno zaduženje: 252.728,00 kn 35.450,21 EUR, iznos jamstvenog pologa:

35.000,00 kn 4.909,46 EUR, iznos rate zajma: 4.212,13 kn 590,84 EUR, kamatna stopa: 13,20 % godišnje, efektivna kamatna stopa: 16,91 % godišnje.

19.2. Očitujući se o visini isplaćenog zajma, sudski vještak navodi da prema priloženim isplatnicama i uplatnicama, odobreni i isplaćeni iznos zajma bio je 140.000,00 kuna, i to se sastojalo od naloga za isplatu društvu Silur d.o.o. za pokriće postojećeg duga prednika tužiteljice od 79.989,00 kuna, te 60.011,00 kuna prema isplatnici broj 223 od 26. studenog 2008. godine. Prema navedenom sudski vještak konstatira da je odobreni i isplaćeni iznos zajma 140.000,00 kuna, a primjedbe tužiteljice da navedeni iznosi nisu isplaćeni nego je od istih oduzeto za iznose pologa i troškova odobrenja i puštanja zajma u tečaj, nema utjecaja na njegov stav o odobrenom i isplaćenom iznosu zajma. Uplaćeni iznos pologa nije prihod zajmodavca, jer se isti, a prema ugovoru o zajmu, isplaćuje korisniku zajma po konačnoj otplati odobrenog i ugovorenog zajma, ili služi za podmirenje preostatka dugovanja po odobrenom zajmu. Uplata ugovorenog pologa iz odobrenog i isplaćenog iznosa zajma je uobičajena stvar, te ne utječe na visinu odobrenog zajma, te iznosa na koji se obračunavaju kamate i naknade za odobrenje kredita ili obračun interkalarne kamate. Napomenuo je da obveza obračunavanja u uplate poreza na dodanu vrijednost na kamate su prihod državnog proračuna, a ne prihod zajmodavca. Prema tome, kod izračuna visine kamatne stope, kao i visine naknada treba uzeti navedeno u obzir, te kod izračuna koristiti nominalne stope kamata i naknada.

19.3. Očitujući se o visini naplaćenih naknada iz odobrenog zajma, sudski vještak Ivan Šnajder navodi da prema računu broj 00315 od 25. studenog 2008. godine tuženik je od prednika tužiteljice naplatio 5.247,74 kune ( 6.402,25 kuna sa pdv). U navedenom iznosu nalazi se iznos od 4.200,00 kuna naknade za puštanje zajma u tečaj ( 3,00 % od odobrenog zajma), 700,00 kuna naknade za zahtjev za zajam i obradu kredita ( 0,50 % od odobrenog zajma ) i 347.74 kune interkalarne kamate ( kamate od isplate zajma do početka otplate zajma), te sve uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost. Obračun naknade od 4.200.00 kuna reguliran je u članku 3 Ugovora o zajmu u visini od 3,00 % jednokratno od iznosa isplaćenog zajma. Obračun i naplata 347,74 kune interkalarne kamate (kamate za razdoblje od iskorištenog kredita do početna otplate) izračunata je prema članku 4. Ugovora o zajmu. Za obračun i naplatu iznosa od 700,00 kuna naknade za zajam i obradu zajma (u iznosu od 0,50 % od iznosa isplaćenog zajma) nije pronašao članak u ugovoru o zajmu po kojemu je ista obračunana i naplaćena (vjerojatno prema cjeniku usluga zajmodavca).

19.4. Očitujući se o visini kamatne stope, sudski vještak Ivan Šnajder u nalazu i mišljenju navodi da kod izračuna visine početne rate otplate zajma, zajmodavac je primijenio ugovorenu kamatnu stopu u visini od 13,20 %, (što uz obračun poreza na dodanu vrijednost daje stopu od 16,104 %) a na visinu odobrenog i isplaćenog zajma od 140.000,00 kuna.

19.5. Očitujući se o izračunu visine efektivne kamatne stope i njenom utjecaju na izračune po ugovoru o zajmu, sudski vještak Ivan Šnajder u nalazu i mišljenju navodi da efektivna kamatna stopa predstavlja stvarnu cijenu zajma, koja, osim nominalne kamatne stope, uključuje i ostale troškove zajma, poput naknada, i drugih izravnih troškova, da prema Odluci HNB (NN 111/2001) u navedene uplate izravno povezane sa zajmom, ubrajaju se: naknada za obradu zahtjeva, naknade s osnova odobravanja zajma i naknada za vođenje zajma, i ostale slične naknade. Navedenim propisom propisana je metodologija izračuna efektivne kamatne stope, te definirano koji troškovi se uzimaju u obzir kod izračuna, a koji se ne uzimaju. Dilema koja se javlja u izračunu visine efektivne kamatne stope jeste: treba li u troškove zajma uvrstiti iznos sigurnosnog pologa, i to samo kao trošak korisnika zajma i prihod zajmodavca, treba li isti iznos pologa uvrstiti i kao isplatu od strane zajmodavca – po otplaćenom zajmu, ili iznos pologa ne treba uzeti u obzir kod izračuna efektivne kamatne stope (jer je navedeni iznos korisnik zajma uplatio pri korištenju zajma, a zajmodavac ga je isplatio po konačnoj otplati zajma).

19.6. Nadalje navodi da od strane HNB postoji propisana metodologija izračuna efektivne kamatne stope, ali ista ne uzima u obzir sigurnosni polog ( niti kao primitak, niti kao izdatak zajmodavca ), stoga se on u izračunu visine efektivne kamatne stope pridržavao navedenog, te prema toj metodologiji utvrdio; iznos zajma 140.000,00 kuna, kamatna stopu 13,20 % godišnje, rok otplate 5 godina, depozit 25,00 %, kamata na depozit 0,00 %, naknada za izdavanje kredita 3,00 % jednokratno i ostale naknade 1.047,74 kune, što daje efektivnu kamatnu stopu od 16,44 % godišnje, s tim da navedena efektivna kamatne stopa izračunana je bez poreza na dodanu vrijednost, i odnosi se na primitke i izdatke bez uračunatog poreza na dodanu vrijednost.

20. U podnesku od 5. veljače 2024. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Šnajdera navodeći da istom prigovara u cijelosti iz razloga što nalaz nije sačinjen po pravilima struke te nije odgovorio na postavljena pitanja, radi čega je predložila drugo vještačenje. Navodi nadalje da je sudski vještak bio dužan navesti koji iznos novca je korisnik kredita stvarno primio, koliko iznose redovne kamate, te da li je zajmoprimac plaćao PDV.

21. U podnesku od 19. siječnja 2024. tuženik se također očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Šnajdera navodeći da na isti nema primjedbi.

22. Sudski vještak Ivan Šnajder u podnesku od 20. veljače 2024. očitujući se na navode tužiteljice iz podneska od 5. veljače 2024. navodi da je odobren i isplaćen zajam u visini od 140.000,00 HRK, te da se na isti računaju naknade i plan otplate zajma, te da podatak je li zajmoprimac uplatio ugovorenu visinu pologa iz svojih sredstava ili iz isplaćenog zajma ili istovremeno sa isplatom zajma i uplata pologa, nema utjecaja na visinu odobrenog i isplaćenog zajma. Nadalje je naveo da u svom vještačenju nije tvrdio da zajmodavac nije koristio sredstva uplaćenog pologa, te da mu u zadatku vještačenja nije bilo utvrđivati je li visina pologa prevelika, a o zaračunavanju PDV-a naveo je da zajmodavac zbog svog statusa je obveznik zaračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost na iznos zaračunate kamate, i nedvojbeno je da isto povećava trošak za zajmoprimca, a što je navedeno i iskazano u ugovoru o zajmu kao i izračunu – planu otplate zajma, kojega je zajmoprimac potpisao.

23. Tužiteljica u podnesku od 14. ožujka 2024. navodi da ostaje kod prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i njegovo dopunsko obrazloženje, ponavljajući ranije iznesene primjedbe.

24. Sudski vještak Ivan Šnajder prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja naveo je da ostaje kod nalaza i mišljenja a vezano za primjedbu tužitelja oko uplate pologa i utjecaja na troškove kredita izjavio je da se polog traži i uplaćuje radi povoljnih uvjeta kreditiranja s tim da se o visini pologa ne bi izjašnjavao jer je to stvar ugovora odnosno dogovora stranaka. Vezano za izračun interkalarne kamate gdje je navedeno da je kamata izračunana za period od 7 dana prihvaća primjedbu tužiteljice da je tuženik trebao izračunati interkalarnu kamatu prema datumima stvarnih uplata. Dakle obračunato je interkalarne kamate u iznosu od 347,74 kn/46,15 eura, trebalo bi biti u iznosu od 198,01 kn/26,28 eura, tako da je razlika u obračunatoj interkalarnoj kamati u iznosu od 149,73 kn/19,87 eura.

24.1. Što se tiče uvjeta ugovora o zajmu naveo je da ga on iskustveno ne može definirati kao povoljnog za korisnika te ukazuje da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu, kamatna stopa od 13,20% nije bila ekstremno visoka kamatna stopa, s tim da u ovom trenutku ne zna kolike kamatne stope za ovakve ugovore o zajmu su naplaćivale poslovne banke niti koliko je iznosila najviše dopuštena kamatna stopa, te da je kamata od 13,20% zaračunata na ukupni iznos zajma bez umanjenja za iznos pologa.

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Šnajdera budući da je ovaj sudski vještak odgovorio na nalog iz rješenja o vještačenju odnosno očitovao se na sporne okolnosti te se očitovao na primjedbe tužiteljice, radi čega nije prihvaćen prijedlog tužiteljice da se provede drugo vještačenje, međutim sporno pitanje jesu li Ugovor o zajmu i Ugovor o jamstvenom pologu ništetni je pravno pitanje.

26. Primjedbe tužiteljice o visini isplaćenog zajma i uplaćenog pologa također su pravne prirode te je sud utvrdio da je korisniku zajma odobren zajam u iznosu od 140.000,00 kn u protuvrijednosti 19.637,83 eura, s tim da je istovremeno kod isplate zajma zadržan kao jamstveni polog iznos od 35.000,00 kn u protuvrijednosti 4.909,46 eura iz razloga što je jamstveni polog bio uvjet za odobravanje ugovora o zajmu a korisnik kredita nije donio vlastita sredstva koja bi koristio kao jamstveni polog.

27. Vezano za isplatu po ugovoru o zajmu i uplatu po ugovoru o pologu svjedok JD u svom iskazu navodi da se na ugovoru o zajmu i ugovoru o jamstvenom pologu nalaze njegovi potpisi pod rubrikom potpis blagajnika, te da je on kod tuženika radio od 1999. – 2021., najveći dio radnog staža je bio blagajnik, te da je postupao kod isplate novca po ugovoru o zajmu na način da bi njemu upravitelj ili neka druga službena osoba tuženika donijela dokumentaciju nakon što je ugovor o zajmu sklopljen u čemu on nije sudjelovao, te da on nije vršio isplate zajma na račun nego isplate na ruke. Poznato mu je da najveći dio zajmoprimaca nije donosio novce za polog nego je zajmoprimac polog davao od novca koji bi primio putem predmetnog zajma, u tom slučaju bi se isplaćeni iznos zajma umanjio za polog.

27.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja ovaj svjedok je naveo da je on kada dobije nalog da isplati zajam popunjavao isplatnicu na iznos naveden u ugovor o zajmu te popunjavao uplatnicu za iznos pologa. Ukoliko zajmoprimac nije donio polog tada bi se njemu u najvećem broju slučajeva radi ne kompliciranja stvari na ruke isplatio iznos zajma umanjen za polog, a on je potom polog koji zadrži kod isplate zajma stavljao krajem radnog dana u trezor. Dalje je naveo da se uglavnom od iznosa zajma oduzimao i trošak kompletne obrade kredita, interkalarna kamata i naknada za puštanje kredita u tečaj, te da novac koji je uskraćen kod isplate zajma s osnova obrade kredita, interkalarne kamate i naknade za puštanje kredita u tečaj ostaje u blagajni. Dalje je naveo kako misli da tuženik nije imao više poslovnica osim u sjedištu u [adresa], s tim da dopušta mogućim da je tuženik imao i poslovnicu u Zagrebu, te je napomenuo kako je on bio zadužen za blagajne četiri pravne osobe i to za blagajnu tuženika, blagajnu ŠKZ Imetak u likvidaciji, blagajnu Kreditna unija Krajcar i mjenjačnice, a neke od navedenih pravnih osoba su imale poslovnice s blagajnom ali ne i tuženik, te da njegov potpis na ugovoru o zajmu je stavljen u [adresa], odnosno potpisao je to u [adresa] jer nije radio u Zagrebu, a za potpis na računu broj 00315 s lista 56 sudskog spisa naveo je da se ne nalazi njegov potpis. Nadalje je naveo da on ne potpisuje plan otplate zajma.

28. Tužiteljica u svom iskazu navodi da što se tiče predmetnog zajma može reći da su se ona i njezina obitelj nalazili u teškoj materijalnoj situaciji te su u novinama pronašli da "neki Ž" daje kredite, stupili su s njim u kontakt i podigli kredit kojeg nisu mogli redovno vraćati. Zbog pritisaka s njegove strane ponovno su u novinama tražili reklame o kreditima te došli do saznanja za tuženika kojeg su kontaktirali. Kada su se dogovorili sa tuženikom oko zajma, jedan čovjek je došao po nju i supruga, te ih odvezao u [adresa], gdje su u jednom danu obavili svu "papirologiju" i sklopljen je ugovor o zajmu na iznos od 140.000,00 kn a u Zagreb su se vratili sa iznosom od 18.000,00 kn jer je dio novaca ostao kao depozit a dio novaca je odmah na ime ranijeg duga uplaćen " U". Zbog kašnjenja u otplati rata tuženik je pokrenuo ovrhu na njezinoj mirovini tako da joj se trenutno mjesečno uskraćuje iznos od 145,98 eura.

28.1. Dalje je navela da su prvi kontakt s tuženikom imali telefonom, da su ugovor o zajmu vidjeli kada su došli u [adresa], a tada su prvi puta obaviješteni o pologu.

28.2. Na pitanje punomoćnik tuženika tužiteljica je navela da su prije nego što su krenuli za [adresa] sa istim čovjekom koji je iz [adresa] došao po njih otišli kod javnog bilježnika u Zagrebu gdje su potpisali dokumentaciju koju je taj čovjek donio, a sve je to bilo u istom danu 26. studenoga 2008., dalje navodi da prije potpisivanja ugovora nije isti pročitala, jer je smatrala da je sve u redu.

29. Zakonski zastupnik tuženika GD u svom iskazu navodi da se na poslovima upravitelja tuženika nalazi od kraja 2019., da tuženik vodi uredno poslovanje te da nadzor porezne uprave nije utvrdio nepravilnosti.

30. Tužiteljica u podnesku od 30. studenoga 2023. očitala se na iskaz svjedoka JD navodeći da u konkretnom slučaju s obzirom na stvarno isplaćeni novac isplatnica je trebala glasiti na iznos od 18.608,75 kn a ne na iznos od 60.011,00 kn, dok za uplatnicu od 26.11.2008. broj 480, na uplatu iznosa od 35.000,00 kn ili 4.909,46 eur-a, navodi da je u cijelosti neistinitog sadržaja. Nadalje u navedenom podnesku tužiteljica navodi da "su papiri" ovjereni kod Javnog bilježnika u Zagrebu, te da je "papire" u Zagreb donio čovjek iz [adresa], koji je istog dana nju i supruga odvezao u [adresa] te vratio u Zagreb, tako da ona zaključuje da je ugovor o zajmu u vrijeme ovjere potpisa kod JB u Zagrebu sadržavao sve potpise i parafe predstavnika tuženika i blagajnika, osim zajmoprimca i sudužnika.

30.1. Nadalje navodi da se uvidom u potvrdu JB o ovjeri i solemnizaciji Ugovora o zajmu izdate od Javnog bilježnika Sanje Barbarić broj Ov-5936/08 od 26.11.2008. može utvrditi da Javni bilježnik nije tumačio sadržaj, značenje i sve posljedice Ugovora o zajmu i svakako nije objašnjavao sudionicima pravne učinke koje taj ugovor nosi već samo upozorio na snagu i posljedice javnobilježničkog akta a ovaj zaključak slijedi iz izrijekom opisanih radnji Javnog bilježnika. „Potvrđujem da sam prednju ispravu (Ugovor o zajmu) ispitala, da ona po svojem obliku odgovara propisima o Javnobilježničkim ispravama a po svom sadržaju javnobilježničkog akta.

31. Uvidom u Pismo namjere s stranice 57 sudskog spisa utvrđeno je da je PD kao zajmodavac/predlagatelj osiguranja po Ugovoru o zajmu od 23. rujna 2008. naveo 28. studenog 2008. da će po isplati cjelokupnog duga koji po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi i promjeni datuma otplate duga iznosi 79.989,00 kn s rokom otplate zaključno s 23. prosinca 2008. na račun Silur d.o.o. izdati tužiteljici ŽD kao korisniku zajma i založnom dužniku brisovno očitovanje podobno za upisa brisanja založnog prava na dvosobnom stanu u [adresa] u zgradi koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] broj [broj poduloška], koje pismo namjere vrijede do 23. prosinca 2008.

32. Nadalje uvidom u potvrdu primitka transakcije s stranice 59 sudskog spisa vidljivo je da je tuženik 28. studenog 2008. izvršio uplatu primatelju Silur d.o.o. u iznosu od 79.989,00 kn s opisom plaćanja: uplata za UD po pismu namjere a po UG- 0010800254.

33. Cijeneći sve gore provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje sud zaključuje da je suprug tužiteljice kod sklapanja Ugovora o zajmu postupao lakovjerno budući da se o sklapanju Ugovora o zajmu informirao telefonskim razgovorom s tuženikom nakon što je pronašao reklamu tuženika o davanju Ugovora o zajmu, a prema iskazu tužiteljice kojeg je sud ocijenio kao istinit a na što tuženik nije imao primjedbi, njezin suprug je trebao novce da bi vratio zajam kojeg je ranije sklopio a nije bio kreditno sposoban tražiti kredit u banci, što je bilo poznato tuženiku kod sklapanja Ugovora o zajmu s obzirom da je od odobrenog zajma 57% iznosa trebao isplatiti za namirenje ranije sklopljenog zajma u kojem je korisnik bila tužiteljica.

34. Nadalje proizilazi da je tuženik koristeći se lakovjernošću supruga tužiteljice telefonskim razgovorom sa njim dogovorio sklapanja Ugovora o zajmu, radi čega je s pripremljenim Ugovorom o zajmu poslao jednu osobu u Zagreb gdje je suprug tužiteljice kod javnog bilježnika potpisao Ugovor o zajmu, nakon čega je ista ta osoba istog dana odvezla tužiteljicu i njezinog supruga u [adresa], gdje je njezin suprug nakon što mu je od odobrenog zajma uzet polog od 35.000,00 kn, naplaćen trošak obrade zajma, trošak naknade za zahtjev za zajam i inetrkalarna kamata u ukupnom iznosu od 6.402,25 kn u čemu je sadržan i PDV, te nakon što mu je uskraćen iznos od 79.989,00 kn što je isplaćeno za ranije sklopljeni Ugovor o zajmu s PD, isplaćen iznos od cca 18.000,00 kn.

35. Opisani način dogovaranja sklapanja Ugovora o zajmu putem telefonskog razgovora kao i opisani način donošenja već pripremljenog Ugovora o zajmu u Zagreb, te prijevoz tužiteljice i njezinog supruga u [adresa] radi primitka novca i njihov prijevoz do Zagreba u organizaciji tuženika, također upućuje na zaključak da suprug tužiteljice nije bio u dovoljnoj mjeri informiran od strane tuženika o uvjetima Ugovora o zajmu, što odstupa od prakse kod registriranih davatelja Ugovora o zajmu, te upućuje na zaključak da je tuženik iskoristio lakovjernost supruga tužiteljice uslijed čega je suprug tužiteljice u takvim okolnostima sklopio Ugovor o zajmu koji je vrlo nepovoljan budući da mu je odobravanje zajma uvjetovano pologom koji iznosi 25% od iznosa odobrenog zajma, a koje novce on nije imao te koji iznos mu je uzet od odobrenog kredita, a uz to je suprug tužiteljice prihvatio da plati nepovoljnu naknadu za obradu kredita od 3% od odobrenog iznosa kao i trošak zahtjeva za Ugovor o zajmu te interkalarnu kamatu od odobravanja zajma do dospijeća prvog obroka. Sve navedeno je povećalo "cijenu zajma", a sudski vještak knjigovodstvene struke Ivan Šnajder vezano za troškove naknade za puštanje zajma u tečaj, naknade za zahtjev za zajam i interkalarne kamate naveo je da su regulirane Ugovorom o zajmu osim naknade za zajam i obradu zajma za što nije našao ugovorene odredbe u Ugovoru o zajmu.

36. Cijeneći sve gore navedeno sud utvrđuje da je Ugovor o zajmu ništetan temeljem odredbe čl. 322. st. 1. a u svezi s odredbama čl. 3., 7. i 8. ZOO/05, budući da je tuženik znao za lakovjernost supruga tužiteljice a sklopljenim Ugovorom o zajmu sudionici u predmetnom obveznom odnosu nisu bili ravnopravni te se tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja te sudionici spornog obveznog odnosa nisu pošli od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, što povlači pravne posljedice koje su ogledaju u ništetnosti Ugovora o zajmu temeljem odredbe čl. 322. ZOO/05 jer je suprotan moralu društva.

37. Što se tiče ugovora o jamstvenom pologu sud također utvrđuje da je isti ništetan iz istih razloga iz kojeg je ništetan Ugovor o zajmu, budući da Ugovor o zajmu "prati sudbinu" Ugovora o zajmu, a također je i Ugovor o jamstvu nepovoljan za ko4risnika zajma te je također kod sklapanja Ugovora o jamstvu suprug tužiteljice postupao lakovjerno što je tuženika motiviralo na sklapanje kako Ugovora o zajmu tako i Ugovora o jamstvu, stoga je i Ugovor o jamstvu ništetan temeljem odredbe čl. 322. st. 1. a u svezi s odredbama čl. 3., 7. i 8. ZOO/05,

38. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci te temeljem odredba čl. 188. st. 2. ZPP-a nije odlučivano o eventualnom tužbenom zahtjevu.

39. Nesporno je da ništetnost ugovora temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05 ima za posljedicu to da svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primali na temelju takvog ugovora, a također je nesporno da tužbeni zahtjev ne sadrži nalog da se vrati ono što je primljeno Ugovorom o zajmu niti je npr. tuženik kao protutužitelj postavio zahtjev za vraćanje danog tako da o istom nije u ovom postupku odlučivano, što ne dovodi do neurednosti tužbe jer se i u posebnom parničnom postupku može tražiti vraćanje danog temeljem ništetnog Ugovora o zajmu.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, trošak je određen sukladno vrijednosti predmeta spora koja je označena u tužbi u iznosu od 20.000,00 kn što sada iznosi 2.654,46 eura i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetniku ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa).

40.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 4. listopada 2023., 9. studeni 2023., 9. svibnja 2024. i 20. siječnja 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište.

40.2. Nadalje tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 7. rujna 2023., u kojem se očitovala na navode iz odgovora na tužbu, trošak sastava obrazloženog podneska od 3. studenoga 2023. u kojem se očitovala na navode tuženika iz podneska od 20. listopada 2023., trošak sastava obrazloženog podneska od 30. studeni 2023., trošak sastava podneska od 5. veljače 2024. u kojem se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak,

40.3. Nadalje tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 8. studenoga 2023. i 14. ožujka 2024. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova za svaki podnesak, i trošak sastava žalbe protiv presude za što se temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 125 bodova što iznosi 2.450,00 eura s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

40.4. Tužiteljici je nadalje priznat trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 36,50 eura temeljem Tar. br. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/2023 dalje u tekstu Uredba) a u svezi s odredbom čl. 4. at. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18, 51/23 dalje u tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,50 eura temeljem Tar. br. 2. toč. 1. Uredbe a u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. toč. 4. ZSP-a, što daje parnični trošak u iznosu od 2.277,30 eura, radi čega je tužiteljica s preostalim zahtjevom s osnova troškova parničnog postupak odbijena dok je tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

41. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 6. ožujka 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu,

2. Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku.