1

                                                                              Poslovni broj: 60 Gž R-2799/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-2799/2022-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz P., OIB:…, zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku u P., protiv tuženika bolnica P. – O. G. P. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-90/2019-30 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika bolnica P. – O. G. P. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-90/2019-30 od 1. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici K. M. bruto iznos od 14.708,38 kn/1.952,14 EUR–a[1], zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućima na sljedeće iznose:

 

- iznos od 481,51 kn/63,90 EUR–a od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- iznos od 89,71 kn/11,90 EUR–a od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- iznos od 291,32 kn/38,66 EUR–a od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 582,14 kn/77,26 EUR–a od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 641,56 kn/85,14 EUR–a od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 1.399,49 kn/185,74 EUR–a od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 185,75 kn/24,65 EUR–a od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- iznos od 1.134,43 kn/150,56 EUR–a od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- iznos od 462,90 kn/61,43 EUR–a od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- iznos od 540,37 kn/71,71 EUR–a od 16. studenog 2014. pa do isplate,

              - iznos od 175,17 kn/23,24 EUR–a od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- iznos od 741,48 kn/98,41 EUR–a od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- iznos od 145,19 kn/19,27 EUR–a od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 489,81 kn/65,00 EUR–a od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 221,94 kn/29,45 EUR–a od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 1.147,52 kn/152,30 EUR–a od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 242,51 kn/32,18 EUR–a od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 304,58 kn/40,42 EUR–a od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- iznos od 35,46 kn/4,70 EUR–a od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- iznos od 1.079,50 kn/143,27 EUR–a od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- iznos od 172,40 kn/22,88 EUR–a od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 407,49 kn/54,08 EUR–a od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- iznos od 96,97 kn/12,87 EUR–a od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- iznos od 127,53 kn/16,92 EUR–a od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 172,39 kn/22,88 EUR–a od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 246,82 kn/32,75 EUR–a od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 246,82 kn/32,75 EUR–a od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 61,98 kn/8,22 EUR–a od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- iznos od 2,81 kn/0,37 EUR–a od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 91,16 kn/12,09 EUR–a od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- iznos od 87,95 kn/11,67 EUR–a od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 252,86 kn/33,56 EUR–a od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 110,77 kn/14,70 EUR–a od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 1.146,03 kn/152,10 EUR–a od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 341,22 kn/45,28 EUR–a od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- iznos od 96,08 kn/12,75 EUR–a od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 9,15 kn/1,21 EUR–a od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 26,03 kn/3,45 EUR–a od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- iznos od 100,11 kn/13,28 EUR–a od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- iznos od 18,45 kn/2,44 EUR–a od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 100,66 kn/13,35 EUR–a od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 183,81 kn/24,39 EUR–a od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 96,50 kn/12,80 EUR–a od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- iznos od 120,05 kn/15,93 EUR–a od 16. siječnja 2019. pa do isplate,    

 

kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.860,00 kn/1.043,20 EUR–a, sve to u roku od 15 dana te pod točkom III. izreke.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-90/2019-30 od 1. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku bolnica P. – O. G. P. isplatiti tužiteljici K. M. bruto iznos preko 14.708,38 kn/1.952,14 EUR–a do 22.102,54 kn/2.933,51 EUR (za iznos od 7.394,16 kn/981,37 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu preko 7.860,00 kn/1.043,20 EUR–a do 11.000,00 kn/1.459,95 EUR–a (za iznos od 3.140,00 kn/416,75 EUR–a) te sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužiteljice K. M. za isplatu iznosa od 7.394,16 kn/981,37 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice K. M. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.140,00 kn/416,75 EUR–a kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici K. M. naknaditi tuženiku bolnica P. – O. G. P. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 240,50 EUR–a/1.812,02 kn u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženika bolnica P. – O. G. P. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 118,45 EUR–a/892,48 kn kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 22.102,54 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn, sve to u roku od 8 dana.

 

2. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

 

3. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

 

4. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 2.562,50 kn.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 26. kolovoza 2021. (list 246-248 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. M. R., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 14. svibnja 2021. (list 224-241 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2014. pa do 31. prosinca 2018. (osim za prosinac 2014., veljaču i studeni 2015., srpanj, rujan i listopad 2016., veljaču, kolovoz, rujan i listopad 2017. te srpanj i listopad 2018.), a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu i neplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati ukupan bruto iznos od 22.102,54 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

 

8. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

 

9. Djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

10. Prvostupanjski sud na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je rad tužiteljice bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), zbog čega je u svakom mjesecu u utuženom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati,

 

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. M. R., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 14. svibnja 2021. proizlazi:

              - da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iznosI:

              - 247,78 kn na ime naknade za državni praznik,

              - 35,92 kn na ime dodatka za radni staž,

              - 82,28 kn na ime dodatka za uvjete radnog mjesta,

              - 10.594,21 kn na ime manje isplaćene plaće za prekovremeni rad,

              - 5.886,27 kn na ime manje isplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada,

              - 3.358,94 kn na ime manje isplaćene naknade za godišnji odmor,

              - 1.897,14 kn na ime razlike za manje isplaćeno bolovanje,

              odnosno ukupno 22.102,54 kn,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. M. R., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 4. ožujka 2022. i 13. travnja 2022. (list 258-267 spisa; list 274-286 spisa) proizlazi da, pod pretpostavkom da se Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, razlika bruto plaće iznosi:

- 247,78 kn na ime naknade za državni praznik,

              - 35,92 kn na ime dodatka za radni staž,

              - 82,28 kn na ime dodatka za uvjete radnog mjesta,

              - 5.357,83 kn na ime manje isplaćene plaće za prekovremeni rad,

              - 4.939,09 kn na ime manje isplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada,

              - 2.358,54 kn na ime manje isplaćene naknade za godišnji odmor,

              - 1.686,94 kn na ime razlike za manje isplaćeno bolovanje,

              odnosno ukupno 14.708,38 kn,

 

- da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev konačno postavila sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. M. R., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 14. svibnja 2021., a kojim od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 22.102,54 kn,

 

11. Nadalje, odredbom iz čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima, a sukladno odredbi iz čl. 5. istoga Zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

 

              ''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

              Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

              Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

              Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

              Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

              Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

 

13. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU) nije stavljen izvan snage.

 

14. Nadalje, valja reći i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU–a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

 

''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.''

 

15. S obzirom na odredbu iz čl. 19. st. 6. KU–a, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU–a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU–a (takav stav je izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.

 

16. KU je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe iz čl. 51. st. 10. KU–a doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

17. Kako je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, tako se od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje (takav stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.).

 

18. Prema tome, imajući u vidu da se Zaključak br. 148. primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju pripada bruto iznos od 14.708,38 kn (naveden u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 13. travnja 2022.), sve u smislu odredaba iz čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. KU–a, čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 96/15 – u daljnjem tekstu: Dodatak I. KU–u), čl. 60., čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR 09) te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR 14), kao i zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 84. st. 3. ZR 09 i čl. 92. st. 3. ZR 14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

 

19. Posljedično, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju neosnovano potražuje preostali dio zatraženog bruto iznosa od 7.394,16 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

 

20. Djelomično su osnovani i preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

 

21. Naime, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 22.102,54 kn, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 29. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, troška pristupa na ročište od 25. ožujka 2019. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 kn, troška pristupa na ročište od 9. svibnja 2019. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava obrazloženog podneska od 31. kolovoza 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 14. svibnja 2021.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pristupa na ročište od 6. listopada 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava obrazloženog podneska od 31. ožujka 2023. (očitovanje na dopunski pisani nalaz i mišljenje vještaka od 4. ožujka 2022.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava obrazloženog podneska od 6. svibnja 2022. (očitovanje na dopunski pisani nalaz i mišljenje vještaka od 13. travnja 2022.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pristupa na ročište od 6. lipnja 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 1. srpnja 2022. (na koje je punomoćnik tužiteljice pristupio) u iznosu od 500,00 kn, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 8.000,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

 

22. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 2.500,00 kn jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.

 

23. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u konačnom iznosu od 14.708,38 kn u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 22.102,54 kn, odnosno u omjeru od 67%, vidljivo je da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 83,50% (100% + 67% = 167%; 167% ÷ 2 = 83,50%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 16,50%.

 

24. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 67%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

 

25. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 5.360,00 kn (67% od iznosa od 8.000,00 kn), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, iz čega dalje proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 7.860,00 kn, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 3.140,00 kn ne pripada.

 

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

27. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 2.704,50 kn, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.142,00, valja reći da tuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 22.102,54 kn, da je sa žalbom uspio u iznosu od 14.708,38 kn u odnosu na ukupno pobijani iznos od 22.102,54 kn, odnosno u omjeru od 67% te da u E–spisu postoji podatak o tome da je platio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.142,00 kn, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 1.812,02 kn (67% od 2.704,50 kn), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 892,48 kn ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 33/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

 

                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                     Slavica Garac, v.r.