REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj
stvari tužiteljice R.D. iz D.S., OIB: …, zastupane po punomoćniku M.S., odvjetniku u Z., protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo, Z., OIB: …, zastupane po O.G.D.O. u Z., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 5. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tužene, dana 6. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.623,59 eur / 34.836,46
kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 982,19 kuna / 130,36 eur od 07.06.2017. pa do isplate,
- 1.198,13 kuna / 159,02 eur od 06.07.2017. pa do isplate,
- 1.255,03 kuna / 166,57 eur od 05.08.2017. pa do isplate,
- 1.286,07 kuna / 170,69 eur od 07.09.2017. pa do isplate,
- 1.286,05 kuna / 170,69 eur od 06.10.2017. pa do isplate,
- 1.286,05 kuna/ 170,69 eur od 06.11.2017. pa do isplate,
- 1.311,77 kuna/ 174,10 eur od 09.12.2017. pa do isplate,
- 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 06.01.2018. pa do isplate ,
- 1.311,78 kuna / 174,10 eur od 08.02.2018. pa do isplate ,
- 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 09.03.2018. pa do isplate ,
- 1.302,85 kuna / 175,41 eur od 14.04.2018. pa do isplate ,
- 1.277,35 kuna / 169,53 eur od 09.05.2018. pa do isplate ,
- 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 12.06.2018. pa do isplate ,
- 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 06.07.2018. pa do isplate ,
- 1.311,76 kuna/174,10 eur od 04.08.2018. pa do isplate ,
- 1.317,82 kuna / 174,90 eur od 07.09.2018. pa do isplate ,
- 1.251,93 kuna / 166,16 eur od 06.10.2018. pa do isplate ,
- 1.257,93 kuna / 166,96 eur od 10.11.2018. pa do isplate ,
- 1.248,88 kuna / 165,75 eur od 11.12.2018. pa do isplate ,
- 1.317,89 kuna / 174,91 eur od 10.01.2019. pa do isplate ,
- 1.357,39 kuna / 180,16 eur od 09.02.2019. pa do isplate,
- 1.316,59 kuna / 174,74 eur od 09.03.2019. pa do isplate
- 1.357,43 kuna /180,16 eur od 06.04.2019. pa do isplate,

2 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

- 1.357,46 kuna / 180,17 eur od 10.05.2019. pa do isplate, - 1.313,12 kuna / 174,28 eur od 08.06.2019. pa do isplate, - 1.357,60 kuna /180,18 eur od 06.07.2019. pa do isplate,

- 1.308,33 kuna /173,65 eur od 08.08.2019. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 8.038,21 eur /

60.563,89 kuna sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od
635,90 eur / 4.791,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2023. pa
do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u
preostalom dijelu u iznosu od 1.278,50 eur / 9.632,86 kuna sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kao zaposlenica ureda za upravljanje državnom imovinom prema Rješenju od 20. srpnja 2012. bila raspoređena na radno mjesto Voditelja Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkog društva od strateškog i posebnog interesa za koje radno mjesto je određen koeficijent 1,746. Potom je Rješenjem Ministarstva od 3. svibnja 2017. raspoređena s danom 8. svibnja 2017. na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Službi za nestrateška trgovačka društva za koje radno mjesto je određen koeficijent složenosti poslova 1,523. Na navedeno rješenje izjavila je žalbu, te je Odbor za državnu službu Rješenjem od 26. veljače 2021. poništio Rješenje o rasporedu od 3. svibnja 2017. Vlada Republike Hrvatske je 26. siječnja 2017. donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva ("Narodne novine", broj: 8/17.) temeljem koje je ministar državne imovine 10. travnja 2017. donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva. Stupanjem na snagu tog pravilnika prestao je važiti Pravilnik o unutarnjem redu Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te su ukinuta sva radna mjesta predviđena Pravilnikom o unutarnjem redu, a državni službenici bivšeg Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom raspoređeni su na nova radna mjesta u Ministarstvu. Sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva i pripadajućem Popisu radnih mjesta ustrojena su radna mjesta Viši stručni savjetnik (koeficijent 1,523), Viši savjetnik - specijalist

3 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

(koeficijent 2,134) i Voditelj službe (koeficijent 2,134), za koja radna mjesta je
ispunjavala uvjete. Ona je tijekom radnog odnosa za 2015. i 2016. bila ocijenjena
ocjenom "izuzetan" čime je ispunila i preduvjet za redovno napredovanje sukladno čl.

90. Zakona o državnim službenicima. Zaposlenica Ministarstva bila
je do 31. srpnja 2019. S obzirom da je bila raspoređena na radno mjesto Voditelja
Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava
od strateškog i posebnog interesa za koje radno mjesto je određen koeficijent 1,746,
a koje radno mjesto je ukinuto, smatra da je nakon stupanja na snagu novog
Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva mogla biti raspoređena
jedino na radno mjesto s istom vrstom složenosti poslova s jednakim ili višim
koeficijentom. Budući da prema novom Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva
nije postojalo radno mjesto sa istim, već samo sa višim
koeficijentom, ista je trebala biti raspoređena na prvo više radno mjesto po
koeficijentu, a to je radno mjesto Viši savjetnik - specijalist s koeficijentom 2,134.
Slijedom navedenog, predlaže sudu naložiti tuženoj za razdoblje od 8. svibnja 2017.
do 31. srpnja 2019. na ime razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta
2,134 isplatiti joj bruto iznos od 12.661,80 eur / 95.400,31 kuna s pripadajućim
zateznim kamatama.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti. Tužiteljica nikada nije bila raspoređena na radno mjesto Višeg
savjetnika – specijaliste s koeficijentom 2,134, a za koji raspored je potrebno
odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Rješenjem Odbora od 26. veljače 2011. poništeno je Rješenje o rasporedu Ministarstva od 3. svibnja 2017. te je dostavljeno prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Ministarstvo nije ponovno rješavalo u navedenom predmetu s obzirom da je tužiteljici sporazumno prestala državna služba dana 20. travnja 2020., a prethodno je koristila neplaćeni dopust od 31. srpnja 2019. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje Državnog ureda o rasporedu na radno mjesto od 20. srpnja 2015. (list 6-7 i 122-123 spisa), Rješenje Ministarstva od 3. svibnja 2017. (list 8-10 i 124-126 spisa), Rješenje Odbora od 26. veljače 2021. (list 11-14 i 127-130 spisa), Rješenje Državnog ureda od 8. veljače 2016. (list 15 spisa), Rješenje Ministarstva od 20. veljače 2017. (list 16 spisa), Sporazum o prestanku državne službe od 30. travnja 2020. (list 17 i 132 spisa), Rješenje Ministarstva od 30. svibnja 2019. (list 18 i 131 spisa), obračunske liste (list 19-55 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. (list 56-59 spisa), Popis radnih mjesta, opis poslova, broj izvršitelja i stručni uvjeti za obavljanje poslova u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva (list 60-115 spisa), Izračun razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i 1,746 (list 134 spisa), Izračun razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i 2,134 (list 151 spisa), saslušana je svjedokinja Š.S. (list 146-147 spisa) i tužiteljica (list 148-149 spisa).
4. Rješenjem Državnog ureda od 20. srpnja 2015. tužiteljica je raspoređena na radno mjesto Voditelja Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,746.

4 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

5. Rješenjem Ministarstva od 3. svibnja 2017. tužiteljica je s
danom 8. svibnja 2017. raspoređena na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u
Službi za nestrateška trgovačka društva, Sektor za trgovačka društva, Uprava za
trgovačka društva s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,523.
6. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu te je Rješenjem od 26.
veljače 2021. Odbor poništio Rješenje od 3. svibnja 2017. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

7. Sporazumom o prestanku državne službe od 30. travnja 2020. tužiteljica i
Ministarstvo sporazumno su utvrdili da je tužiteljici na njezin zahtjev državna služba prestala dana 30. travnja 2020.

8. Rješenjem Ministarstva od 30. svibnja 2019. tužiteljici je
odobreno korištenje neplaćenog dopusta u trajanju od 31. srpnja 2019. pa do 30.
lipnja 2020.

9. Među strankama nije sporno pravo tužiteljice na naknadu razlike plaće
između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 1,746 za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do

31. srpnja 2019.

10. Sporno je pravo tužiteljice na naknadu razlike plaće između koeficijenta
1,523 i koeficijenta 2,134 za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2019.
11. Vlada Republike Hrvatske dana 26. siječnja 2017. donijela je Uredbu o
unutarnjem ustrojstvu Ministarstva ("Narodne novine", broj: 8/17.) na temelju koje uredbe je ministar dana 10. travnja 2017. donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva.

12. Stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. prestao je važiti Pravilnik o unutarnjem redu Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te su ukinuta sva radna mjesta predviđena tim pravilnikom, a državni službenici Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom raspoređeni su na nova radna mjesta u Ministarstvu.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u utuženom razdoblju obavljala
poslove kao i ranije, te joj se plaća isplaćivala prema koeficijentu 1,523. Kod tužene
se prvi put zaposlila 2014. na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika temeljem
javnog natječaja. Nakon toga se 2015. temeljem javnog natječaja kod tužene
zaposlila na radno mjesto Voditeljice odjela. Ne zna je li po novim propisima za
raspoređivanje na radna mjesta bilo potrebno raspisivanje javnog natječaja, ali zna
da je ona degradirana, iako je tri godine za redom bila ocijenjena ocjenom izvrstan, te
je umjesto degradacije trebala biti unaprijeđena. Aktivnosti koje je provodila su bile
puno zahtjevnije od aktivnosti koje su bile predviđene za voditeljicu odjela. Ta
degradacija ju je jako povrijedila. Smatra da joj je nanesena ogromna nepravda, ne
samo financijski, već i moralno te smatra da to tako ne bi trebalo funkcionirati u
državnoj službi. Ne zna zašto nije raspoređena na radno mjesto Savjetnika
specijalista. Ništa joj nije obrazloženo, niti je s nekim razgovarala nakon što je tražila
razgovor. Na to radno mjesto su raspoređeni i neki drugi voditelji odjela, ali i neki
drugi službenici. Neki voditelji odjela dobili su i viši stupanj od savjetnika specijalista.
Zna da je još jedna voditeljica odjela bila degradirana kao i ona, ali ne zna je li ista
podnijela prigovor. Kolegica B., koja je također bila voditeljica odjela, postala je
savjetnik specijalist, s tim da nije bila na javnom natječaju za voditelja odjela, a to je
bilo nakon što je ona postala voditeljica odjela. Nakon što je raspoređena na radno
mjesto Višeg stručnog savjetnika osjećala se da nije cijenjena. Zbog toga je bila
nezadovoljna, ali nije dozvoljavala da to utječe na kvalitetu obavljanja poslova. Nije

5 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

podnosila nikakav prijedlog za raspoređivanje na radno mjesto Savjetnika specijalista. Sa svim kolegama je imala jako dobar odnos i prije i poslije.

14. Svjedokinja Š.S. iskazala je da je u utuženom razdoblju radila na
radnom mjestu Načelnice sektora za trgovačka društva. Tužiteljica je radila u
njezinom sektoru te je istoj bila nadređena, ali ne neposredno, već je istoj
neposredno nadređen bio šef službe. Tužiteljica je poslove voditeljice odjela obavljala
do nove sistematizacije Ministarstva, odnosno sve dok tužiteljica
nije dobila službeno rješenje. Tužiteljica je sadržajno u ministarstvu obavljala iste
poslove koje je ranije obavljala u Državnom uredu. Iako se promijenila sistematizacija
i organizacijska struktura, obujam poslova i nadležnosti su ostale nepromijenjene.
Prema novoj sistematizaciji kod tužene nisu bili predviđeni voditelji odjela, jer su svi
odjeli ukinuti, već je voditeljima bilo iskomunicirano da će se novom sistematizacijom
ustrojiti novo radno mjesto savjetnik specijalist, da nitko neće biti na gubitku i da će
svima biti bolje. Međutim, na kraju nitko, pa tako ni tužiteljica, nije postao specijalist.
Misli da je gospođa A., voditeljica odjela u jednom drugom sektoru, postala
specijalist. I još jedna kolegica B. iz njezinog sektora, koja je bila jako
nezadovoljna i uporna i išla je državnom tajniku, je postala savjetnik specijalist.
Savjetnici specijalisti su postali i neki drugi radnici. Prema njezinom mišljenju
tužiteljica je po svom iskustvu i znanju trebala postati savjetnik specijalist. Između
ostalog, i zbog toga što je tužiteljica u prethodnom razdoblju obavljala i poslove v. d.
ravnatelja zavoda, odnosno direktora zavoda za koje
poslove oni nisu mogli pronaći čovjeka, a nužno im je trebao i takav čovjek jer je
slijedilo restrukturiranje. Po donošenju nove uredbe i nove organizacijske sheme
nova radna mjesta popunjavaju se bez javnog natječaja postojećim radnicima, a tek
nakon toga ide vanjski natječaj. Načelnici sektora nisu predlagali radnike za
određena radna mjesta, već su odluke donosili državni tajnik i ministar. Tužiteljica je
imala uvjete za radno mjesto savjetnik specijalist. I kolege koji nisu bili voditelji odjela,
postali su savjetnici specijalisti te su imali uvjete za to radno mjesto. Voditelj odjela i
savjetnik specijalist nisu imali istu plaću, već je savjetnik specijalist imao bitnu veću
plaću od voditelja odjela. Složenije mjesto, prema njezinom mišljenju, je bilo radno
mjesto savjetnik specijalist. Ranije se voditelj odjela potpisivao na radni dokument,
dok savjetnik u principu nije ništa potpisivao. Savjetnik specijalist nema neke
konkretne odgovornosti, budući sve potpisuje šef službe. Misli da je tužiteljici
ponuđeno radno mjesto savjetnice i misli da je plaća za to mjesto manja od voditelja
odjela.

15. Člankom 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine",
broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 49/11. 150/11, 34/12., 37/13., 38/13.,
1/15., 138/15. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 61/17. - dalje u tekstu
ZDS-a) propisano je da kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju
novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta
prema potrebama službe i stručnom znanju. Sukladno st. 3. ako se u skladu s
uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene
jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban
broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili
raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju,
raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

16. S obzirom da je Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. ukinut Odjel predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa, kao i radno mjesto Voditelja tog odjela na kojem je bila zaposlena tužiteljica, tužena je postupila

6 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

sukladno čl. 127. st. 1. i 3. ZSD-a i tužiteljicu sukladno potrebama službe i stručnom
znanju rasporedila na radno mjesto Viši stručni savjetnik s koeficijentom 1,523 za
koje radno mjesto je ispunjavala uvjete.

17. Bez obzira što je tužiteljica ispunjavala uvjete za radno mjesto Viši
savjetnik – Specijalist s koeficijentom 2,134, tužena tužiteljicu nije rješenjem
rasporedila na to radno mjesto, slijedom čega ista za utuženo razdoblje nema pravo
na plaću za radno mjesto Viši savjetnik - Specijalist koja se obračunava prema
koeficijentu 2,134.

18. Budući da je Rješenjem Odbora za državnu službu od 26. veljače 2021.
poništeno rješenje Rješenje Ministarstva od 3. svibnja 2017. prema
kojem rješenju se tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavala plaća za radno
mjesto Viši stručni savjetnik primjenom koeficijenta 1.523, tužiteljica za razdoblje od
svibnja 2017. pa do srpnja 2019. ostvaruje pravo prema Rješenju Državnog ureda od 20. srpnja 2015. sukladno kojem rješenju joj se plaća obračunavala prema koeficijentu 1,746.

19. Tužena je tijekom postupka dostavila Izračun razlike bruto plaće tužiteljice
između koeficijenta 1,523 i 1,746, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev
tužiteljice u dijelu za isplatom bruto iznosa od 4.623,59 eur / 34.836,46 kuna za
razdoblje od svibnja 2017. pa do srpnja 2019., pa je odlučeno kao pod točkom I.
izreke presude.

20. Na dosuđene iznose tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate
temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i
78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), a iste sukladno odredbi čl. 90. Zakona o
radu ("Narodne novine", broj: 137/04.) teku kako je to pobliže navedeno pod točkom
I. izreke presude.

21. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti
za bruto iznos od 8.038,21 eur / 60.563,89 kuna sa zatraženim kamatama, kao pod
točkom II. izreke presude.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08.,
96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. -
pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).
Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će
najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one
stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj
mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke
koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje
postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji
odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima
su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu
osnove zahtjeva.

23. Tužiteljici su, kao potrebni, dosuđeni troškovi sastava zahtjeva za mirno
rješenje spora (100 bodova prema Tbr. 28/1 OT/12), sastava tužbe (100 bodova
prema TBr. 8/1 Ot/12), sastava podnesaka od 17. rujna 2022. i 14. kolovoza 2023.
(po 100 bodova prema Tbr. 8/1 Ot/12) te pristupa na ročište 16. veljače 2023., 24.
travnja 2023. i 5. listopada 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12) što uz
vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost
od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 1.741,25 eur.

7 Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

24. Tužiteljici nisu priznati troškovi pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od
173,15 eur, jer takav trošak i nije nastao za tužiteljicu.

25. Tužiteljica je uspjela u sporu u osnovi svoga potraživanja, dok je, što se
tiče visine, uspjela sa 36,52% zahtjeva. Tužiteljica je, dakle, uspjela u sporu u omjeru
od 68,26%. Tužena je tijekom postupka osporavala osnovu tužbenog zahtjeva, u
kojem dijelu nije uspjela u cijelosti, dok je u pogledu visine uspjela sa 63,48%.
Tužena je, dakle, uspjela u sporu u omjeru od 31,74%. Uvažavajući odredbu čl. 154.
st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu
osnove zahtjeva, sud je ocijenio da tužena dužna tužitelju u omjeru od 36,52%
naknaditi troškove. Navedeno odgovara iznosu od 618,14 eur. Stoga je valjalo
naložiti tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 635,90
eur / 4.791,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl.

30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03.,
151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), pa je odlučeno kao pod točkom III.
izreke presude.

26. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom
dijelu u iznosu od 1.278,50 eur / 9.632,86 kuna sa zatraženim kamatama odbijen je
kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 6. studenog 2023.

Sutkinja

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužiteljice

2. zz tužene