REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1263/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice, te objave 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZH OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 70 m2 koji je opisan i prikazan na skici lista mjesta od 1.12.2023. sačinjenoj po sudskom vještaku dipl. ing. geod. VH slovima A-B-C-D-E-F-A i označen žutom bojom, kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu isključivog prava vlasništva na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu predmetne nekretnine u površini od 70 m2 s imena tuženice, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.395,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa odbija tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZH (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da se prije podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku dana 15. veljače 2023., obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Navodi da je stvarna vlasnica i posjednica dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 70 m2, koji je na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja sačinjenom po dipl. ing. geod. CH, označen slovima A-B-C-D-E-F-A. U naravi se radi o garaži s pripadajućim dijelom dvorišta koji služi za redovitu uporabu građevine. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tuženica) je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvor. Navedeni upis izvršen je temeljem presumpcije iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV). U posjedovnom listu broj 11545 tuženica je evidentirana kao posjednik predmetne nekretnine, međutim, postojeći upisi ne odražavaju stvarno stanje. Naime, sporna garaža je izgrađena prije 1920., na čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stari, koje svojim položajem odgovaraju predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Taj objekt izgrađen je kao pomoćni objekt i služi potrebama stana u susjednoj zgradi, a koji stan i garažu je tužiteljica kupila 4. lipnja 2007., otkad je u samostalnom posjedu istih. Samim time, podnositeljica je u samostalnom posjedu i po svojim prednicima, neprekidno više od sto godina. Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev koji je konačno preciziran nakon izvedenog očevida na licu mjesta sukladno skici vještaka (l.s.94-96).

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dalje navodi da tužiteljica kao osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini navodi i dosjelost i građenje, a riječ je o osnovama koje isključuju jedna drugu. Isto tako, tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva ni građenjem, niti dosjelošću. Nadalje, iz dokumentacije koju je tužiteljica priložila uz tužbu ne proizlazi da ista polaže bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini, odnosno ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužiteljica, kao niti njezini pravni prednici stekla pravo vlasništva na istoj. Nije vidljivo da je predmetna garaža, baš ona za koju je priložen citirani ugovor, a teret dokaza je isključivo na tužiteljici, koja mora dokazati da je predmetna nekretnina baš ona za koju je priložen ugovor, te da ju nesmetano koristi dugi niz godina kako tvrdi. Naime, tuženica je upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, a svatko tko tvrdi da je upis u zemljišnoj knjizi neistinit dužan je to dokazati. Tužiteljica nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine po niti jednoj osnovi iz ZV. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova.

2.1. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda dana 10. siječnja 2024. broj: P-1385/2023 koja je rješenjem od dana 4. lipnja 2025. ukinuta rješenjem ŽS u Velikoj Gorici broj: Gž-165/2024-2 i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: izvod iz katastarskog plana (l.s.3, 28), prijepis posjedovnog lista broj 11545 k. o. [katastarska općina] (l.s.4-6), vlasničke listove (l.s.7-10, 13-20), skicu lica mjesta (l.s.11), predugovor o kupoprodaji stana (l.s.21-23), zahtjev za mirno rješenje spora (l.s.24-25), uvjerenje (l.s.26), izvod iz posjedovnog lista (l.s.27), kopiju snimke iz zraka (l.s.29), procjenu vrijednosti nekretnine (l.s.30-41), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s.42-44), povijest zk. upisa (l.s.55-61), povijest posjedovanja (l.s.66-70), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i na istom saslušao svjedoke PH, TH, te tužiteljicu (l.s.75-85), pregledao snimku geoportala (l.s.86), te skicu lica mjesta i fotodokumentaciju (l.s.87-90), rješenje od 27. listopada 1980. (l.s. 137), ugovor o korištenju stana od 4. ožujka 1981. (l.s. 139 -141), ugovor o korištenju stana od 1. prosinca 1966. (l.s. 142-144 i 135), Odluku (l.s. 145- 146), nadoslušan je svjedok OH na ročištu od dana 26. siječnja 2026. (l.s. 149).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 70 m2 koji je opisan i prikazan na skici lista mjesta od 1.12.2023. sačinjenoj po sudskom vještaku dipl. ing. geod. VH slovima A-B-C-D-E-F-A i označen žutom bojom, uz zahtjev za uknjižbu.

5.1. Predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stakla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine.

6. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva čini teza tužiteljice da je vlasništvo utužene nekretnine stekla dosjelošću, uračunavajući vrijeme za koje su i njezini prednici neprekidno posjedovali ovu nekretninu kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici.

7. Među strankama nije sporan identitet predmeta spora kako je isti razvidan na izvodima iz katastarskog plana, skici te snimci geoportala, odnosno u konačnici na skici lista mjesta sačinjenoj od strane sudskog vještaka mjernika VH u skladu s kojom je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev.

Ujedno je na očevidu na licu mjesta utvrđeno da je predmet spora objekt koji leži na dijelu čest. 4784/3 k. o. [katastarska općina], u naravi garaža sa zemljištem potrebnim za redovnu upotrebu zgrade.

8. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je čest. 4784/3 zgrada i dvor površine 145 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo ovdje tuženice, na kojoj je, kako to slijedi iz povijesti zk. upisa, ranije bilo upisano Društveno vlasništvo,

- da je tuženica evidentirana i kao posjednik ove nekretnine u posjedovnom listu broj 11545 k. o. [katastarska općina], a da je ranije do 2009. godine, kako to slijedi iz povijesti posjedovanja, na matičnoj čest. zem. bila evidentirana Općina Zadar, te da ova nekretnina svojim položajem odgovara staroj čest. zgrade [katastarska čestica] i dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-stari, koji podaci datiraju iz 1920. godine,

- da je ovdje tužiteljica u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasnica stana u prizemlju zgrade na adresi [adresa], ukupne površine 56,29 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, etažno vlasništvo (E-2),

- da iz istog izvatka iz zemljišne knjige (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) proizlazi da su i vlasnici ostalih etaža, osim etaže E-3, uknjiženi kao vlasnici stana te drvarnice,

- da iz predugovora o kupoprodaji stana zaključenog između TH kao prodavatelja s jedne strane te ovdje tužiteljice kao kupca s druge strane 4. lipnja 2007., slijedi da je predmet istog stan u zgradi u [adresa], na čest. 4784/2 k. o. [katastarska općina], za koji će kupoprodajnu cijenu tužiteljica isplatiti putem stambenog kredita kod Hypo banke,

- da iz uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar Zadar proizlazi da je građevina na čest. 4784/3 evidentirana u katastarskom operatu 1985. godine, a da je identifikacijom utvrđeno da je građevina locirana na čest. 4784/3 k. o. [katastarska općina] prikazana na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1967. godine,

- da je tužiteljica naručila procjenu vrijednosti nekretnine kod Hypo Alpe Adria bank u srpnju 2007. iz koje proizlazi da je utvrđena vrijednost stana na čest. 4784/2 k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, na kojem je kao vlasnik upisan OH, te je utvrđeno da stanu pripada i drvarnica u zasebnoj prizemnoj zgradi cca 10 -ak m sjeveroistočno od glavnog ulaza u zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan,

- da su stranke iz predugovora dana 22. kolovoza 2007. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine predmetom kojeg je stan u [adresa], u [adresa], stan ukupne površine 56,29 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice.

9. Osim uvidom u navedene isprave i dokumentaciju, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka TH i PH, te tužiteljice.

10. Iz iskaza svjedoka TH slijedi da je on tužiteljici prodao stan i predmetnu garažu, koja je zapravo drvarnica-spremište i ta kupoprodaja je bila negdje 2007., a on je prethodno stan otkupio od grada, ne sjeća se koje godine, negdje 1990. -ih i u posjed stana i drvarnice stupio je 1984., te je ta drvarnica išla uz taj stan. Ovaj svjedok tvrdi da je on napravio ova željezna vrata na garaži, te da je mirno uživao predmetnu nekretninu, nikad mu nitko to nije osporavao, u ovom objektu držao je biciklu, drva i slično. Tvrdi da drugi stanari ove zgrade imaju svoje spremište s druge strane i između stanara nikad nije bilo spora, svatko zna što je čije, država nikad ovdje nije bila vlasnik ničeg. I raniji stanar AH, koji je tu bio prije njega, je također koristio sporni objekt. Na kraju navodi da je bio predstavnik stanara i nikad mu nije bila upućena bilo kakva predstavka vezano za ovu nekretninu na kojoj je objekt, po priči, izgrađen prije II. Svjetskog rata.

11. Svjedok Bajlo nadoslušan je na ročištu od dana **.**.2026. AH s kojim je bio dobar imao je stanarsko pravo, kao i svi u toj zgradi. Još stanova imalo je garažu koje su sagrađene, više su se vodile pod drvarnice, ispred zgrade. Navodi kada je mjesna zajednica srušila ove drvarnice, napravila je na drugom mjestu garaže za stanove. Pojašnjava da je za njegov konkretni stan ostala je stara garaža – drvarnica, dakle, ona nije srušena te on nije dobio na drugom mjestu nego je zadržao ovu svoju i prodao je skupa sa stanom. Ta drvarnica nije bila baš papirnato riješena jer su ovi iz Stambenog istu prekrižili kao da ne pripada tome stanu, pa misli da tužiteljica baš i nije mislila da u ukupnu kupoprodajnu cijenu ulazi i ta garaža odnosno drvarnica, rekao joj je (tužiteljici) da on taj objekat koristi neometano, ali nema riješene papire, da to ona mora riješiti. Predao je ključeve od garaže tužiteljici. Treća fizička osoba koristila je istu garažu za vrijeme dok je AH bio nositelj stanarskog prava, a nakon što je, on (svjedok) ušao u stan, više nije.

12. Svjedok PH je iskazao da je 1996. kupio stan u ovoj zgradi gdje živi tužiteljica i zna da se OH služio ovom garažom i da mu to nitko nije osporavao, a danas se tom garažom služi tužiteljica i njezina obitelj. Ova drvarnica ide uz stan, tako piše u zk. izvatku, tako je i etažirano, tako to piše i njemu za njegovo, a njegov je ovaj anex uz ovu predmetnu garažu. Ova predmetna garaža je napravljena još za vrijeme Italije, a njegova kasnije. OH, kao i tužiteljica, mirno su uživali ovu nekretninu, nema spora ni sa stanarima, niti s bilo kim trećim. Tužiteljica je stan i garažu kupila negdje 2006. Navodi i to da je on predstavnik stanara i da mu nikad nitko nije prigovarao bilo što vezano za vlasništvo ove garaže, a RH ovdje nikad ništa nije imala u vlasništvu.

13. Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka kao istinitima, uvjerljivima, logičnima i neproturječnima, u pogledu odlučnih činjenica međusobno suglasnima te u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

13.1. S obzirom na uputu iz rješenja ŽS u Velikoj Gorici broj: Gž-165/2024-2 u pravcu da je potrebno razjasniti status AH sud će uzeti u obzir dokaze koje je tužiteljica dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

Pa tako iz rješenja od 27. listopada 1980. i ugovora o korištenju stana od 4. ožujka 1981. slijedi da se predmetni stan na adresi [adresa] dao na korištenje g. ĆH s čime je isti nesporno stekao stanarsko pravo na stanu. Prije njega to isto pravo imala je ĐH što slijedi iz ugovora o korištenju stana od 1. prosinca 1966. godine.

13.2. Svjedok OH rekao je da je i raniji stanar AH, koji je tu bio prije njega, također koristio sporni objekt, a svjedok PH da je predmetna garaža je napravljena još za vrijeme Italije, što sve upućuje vrlo izvjestan i logičan zaključak da su stanari – nositelji stanarskog prava koristili neometano garažu još od 1966. godine naovamo.

14. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da su kad su kupili stan koji se nalazi u objektu u neposrednoj blizini predmeta spora, kupili su i ovu predmetnu garažu, i to od TH, svjedoka i od tada su u mirnom posjedu predmetne garaže. Po priči prodavatelja predmet spora je tu odavno, svakako preko 60 godina. Prodavatelj je ovu garažu stekao kao i oni, zajedno sa stanom. Ne zna točnu godinu kad je on kupio predmet spora, svakako ju je isti mirno posjedovao duže od 20 godina. Nikakvih sporova oko posjeda i vlasništva ove garaže nije bilo, ni nju, niti ranije njezinog prodavatelja nikad nitko nije smetao u posjedu i vlasništvu te garaže, od koje samo ona i suprug imaju ključ i istom se koriste svakodnevno, što je poznato i svim susjedima. Svaki stan njihove zgrade ima svoju garažu-drvarnicu, a isti se nalaze iza same zgrade. U kupoprodajnom ugovoru, kao i zk. izvatku spominje se drvarnica, a to je upravo ovaj ovdje prijeporni objekt, koji oni koriste kao garažu i ne posjeduju drugu drvarnicu.

15. Ocjenjujući iskaz tužiteljice sud isti nalazi istinitim i u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima.

16. Stoga, na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nalazi istinitom i osnovanom činjeničnu osnovu tužbe da su prednici tužiteljice još od 1966. u mirnom, neprekidnom posjedom, te da je ona stekla vlasništvo ove nekretnine dosjelošću, uračunavanjem vremena za koje su i njezini prednici neprekidno posjedovali ovu nekretninu kao pošteni i istiniti, samostalni posjednici.

17. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94, dalje u tekstu: ZOVO), koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91). Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu.

Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

18. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda, bio na tuženici, a što ista nije dokazala.

19. Po odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

20. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460. do 1472. i paragrafa 1477. OGZ, dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, s tim da je pretpostavka poštenja posjeda stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ne zna ili ne može znati da nije njegova, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

21. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, te uvjerenja DGU, slijedi da su ove nekretnine bile u mirnom posjedu i vlasništvu prednika tužiteljice – prodavatelja TH počam od 1984., a prije njega AH od 1980. i ĐH još od 1966. te potom, u mirnom posjedu i vlasništvu tužiteljice, te da ih nitko nikada nije smetao u posjedu i vlasništvu ove nekretnine i da je istu stekla dosjelošću.

22. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da je tužiteljica dokazala neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, tj. dokazala istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, pa je slijedom svega iznesenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Ovdje je istaći da prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Donošenjem ZV koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

24. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ Z“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima V i dr. protiv [adresa] i C protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužiteljice ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je tužiteljica osobno i preko svojih prednika bila u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, svakako duljem od 40 godina, tj. roka iz čl. 159. st. 4. ZV, pa su se u konkretnom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.500,00 EUR, po kojima je tužiteljici valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250 bodova (Tbr. 32. toč. 1.), sastav podneska od 25.10.2023. i 11.12.2023. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te za zastupanje na ročištima od 3.11.2023., 1.12.2023. i 20.12.2023. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 1.750 bodova . Za podnesak od 17.13.2025. 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za ročišta od 10.12. i 26.1.2026. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) čini ukupno 4.600,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 5.750,00 EUR, čemu je valjalo pridodati predujam za očevid u iznosu od 464,53 EUR, plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 90,73 EUR, te zatraženu pristojbu na presudu u iznosu od 90,30 EUR, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 6.395,56 EUR, koji je tužiteljici dužna naknaditi tuženica u roku od 15 dana, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do isplate.

Preostali trošak nije priznat jer odgovor na žalbu nije bio nužan za uspješno vođenje parnice i podnesak od 17.10.2025. podliježe Tarifnom broju Tbr. 8. toč. 3., a ne toč. 1.

U Zadru, 6. ožujka 2026.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženici po ODO GUO Zadar

Nakon pravomoćnosti:

MF – Porezna uprava Zadar