REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1503/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja BL, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika PL, odvjetničkog vježbenika, dana 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.529,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

-30,60 eura, od 06.03.2026., do isplate,

-2.498,40 eura od 16.05.2025., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.520,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 18.09.2024. do dana isplate 17.10.2024. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 30,60 eura, tekuću od 18.09.2024. do 05.03.2026., te na iznos od 2.498,40 eura tekuću od 18.09.2024. do 15.05.2025.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.831,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe, kako je to postavljeno podneskom tužitelja od 6. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.07.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. Vukovar, Sajmište 113/c na Govedarstvu Jakobovac prilikom ubacivanja slame, kada ga je životinja s leđa iznenada gurnula u valov za hranu pri čemu je ozlijedio prsni koš. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 18.09.2024., a tuženik mu je u predmetu broj: 70 IMOD 4380 2024 isplatio na ime naknade štete iznos od 1.520,00 eura, dana 17.10.2024. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada ozlijeđen te su mu dijagnosticirane slijedeće ozljede:

Contusio capitis, Contusio hemithoracis dex., Contusio antebrachii dex., i Comotio cerebri, a imao je suspektne kontuzije ožiljke parijetalno desno te kontuzijski otisak na desnom laktu, ekskorijacije desne podlaktice. Unatoč provedenom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja je smanjena životna aktivnost. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, tužitelj po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove 1.800,00 eura, za pretrpljeni strah 1.400,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 800,00 eura, za tuđu pomoć 49,00 eura, ukupno 4.049,00 eura, a umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.520,00 eura, potražuje ukupno 2.529,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 18.09.2024. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu na iznos od 1.520,00 eura tekuću od 18.09.2024. do 17.10.2024., te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2.Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je tužitelju dana 17.10.2024., isplatio kao nesporan dio naknade štete iznos od 1.520,00 eura čime tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO-a (NN 35/2005), ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od gore isplaćenih. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, te ističe da tužitelju ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, po svim osnovama potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim preko isplaćenog nespornog dijela.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev od 18.09.2024, Obavijest o likvidaciji, osobni zdravstveni karton i drugu dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, koji vještak je i saslušan tijekom postupka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju, te da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužitelju 1.520,00 eura, dana 17.10.2024., po osnovi naknade štete u pogledu opisanog štetnog događaja.

6. Slijedom navedenog nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu dana 24.07.2024. tijekom rada kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. Vukovar, Sajmište 113/c na Govedarstvu Jakobovac, prilikom ubacivanja slame a kada ga je životinja s leđa iznenada gurnula u valov za hranu.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, imajući u vidu da je neprijeporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

9. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Navedenom vještačkom nalazu dr. Zvonimira Lovrića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. U odnosu na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještak je usmeno saslušan na ročištu te je naveo da su kod tužitelja zaostale ograničene kretnje glavom zbog promjena na vratu koje utječu na gotovo sve dijelove života. Nadalje, da su pregledom osobnog zdravstvenog kartona ustanovljene tegobe sa slabinskom kralješnicom od 2010. međutim iste ne utječu na procjenu vještaka zato što problemi sa slabinama ne utječu na pokretljivost vrata. Vještak navodi i da je u zdravstvenom kartonu dana 16.12.2013. upisana dijagnoza pod šifrom M50, no nije dijagnostički obrađena vratna kralješnica; dakle nije dokazana bolest cervikalnog diska. Naime, postavljanje dijagnoze šifrom iz MKB za potrebe administrativnog vođenja ne znači ujedno i postojanje bolesti diska, a osim toga to je jedini nadnevak kada je uporabljena ta šifra i nije opisano trajanje tegoba s vratom u duljem razdoblju. Vještak jasno navodi da kod tužitelja nema ustanovljenih bolesti cervikalnog diska prije predmetnog štetnog događaja a EMNG je učinjen 8 mjeseci nakon ozljede (27.03.2025.) te je u izravnoj svezi sa štetnim događajem. Vještak nadalje pojašnjava da su kronične umjerene kompenzirane neuronalne lezije gornjih ekstremiteta s radikularnim oštećenjima od C5 do C8/Th1, ustanovljene 8 mjeseci nakon predmetne ozljede i iste su u izravnoj svezi s predmetnim štetnim događajem (obzirom na vremenski odmak). Također da instabilitet bilo kojeg segmenta kralješnice sam po sebi ne predstavlja ograničenje, već to čini smanjena pokretljivost i bolnost vrata pri pokretima glavom. U odnosu na procjenu straha je istu izvršio na temelju dokumentacije o provođenju obrade, pregleda tužitelja i njegova iskustva u zbrinjavanju istih ili sličnih ozljeda. Tuđu pomoć tužitelj je trebao u različitim svakodnevnim životnim situacijama koje nije mogao sam savladati obzirom na bolno stanje nakon natučenja glave sa sumnjom na potres mozga i natučenja prsnog koša. Vještak se posebno očituje i da odbijanje hospitalizacije od strane tužitelja nije dovelo do pogoršanja stanja niti produljenja trajanja tegoba, budući se u ovakvim situacijama sumnje na potres mozga , ozljeđenike zadržava u bolnici radi opservacije zbog mogućnosti nastanka pogoršanja stanja svijesti, što se tužitelju nije dogodilo. Na posebne upite punomoćnika tuženika vještak je pojasnio da kod tužitelja kod kojeg je bila postavljena sumnja na potres mozga te sama smanjena pokretljivost i bolnost vratne kralježnice, ograničavaju puno svakodnevnih manjih i većih radnji primjerice u pripremi hrane, obuvanju, izuvanju i slično; da potreba za nošenjem ortoze tj. Schantzovog ovratnika ovisi od osobe do osobe, a da on smatra da je isti potrebno nositi do maksimum tri tjedna, budući da je primjena Schantza ograničena, zbog opasnosti od atrofije mišića kod duljeg nošenja, što vrijedi za svaku vrstu imobilizacije; da se instabilitet vratne kralježnice utvrđuje radiološkom obradom, ali instabilitet sam po sebi ne predstavlja trajnu posljedicu nego to predstavlja ograničenje pokretljivosti; da nije izvršio uvidu u RTG snimku vratne kralježnice jer smatra da takav podatak ne utječe na procjenu trajnih posljedica; da prije ozljeđivanja tužitelj nije išao na fizikalnu terapiju zbog eventualnih problema sa vratnom kralježnicom; da će se pojačani napori u budućem životu zbog ograničenja pokretljivosti vrata u manjem stupnju s neurološkim promjenama očitovati u svim situacijama u kojima su nužni pokreti glavom; da slabinski dio leđa (L1 – L5) nema izravne veze s funkcijom vrata pa na isto ne mogu utjecati; da jednom upisana dijagnoza M50 (16.12.2013.) ne predstavlja podatak koji bi upućivao na ranije postojanje promjena pokretljivosti vrata niti oštećenja korijena živaca u vratnim segmentima. S obzirom na ovako jasna i detaljna pojašnjenja vještaka, sud nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti poklanja vjeru, te smatra da bi bilo suvišno određivati bilo kakvih daljnjih (novih) medicinskih vještačenja. Ujedno niti posebnog pregledavanja izvornika medicinske dokumentacije budući su svi podaci upisani u zdravstveni karton tužitelja te kao takvi i citirani i u nalazu i mišljenju vještaka.

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su tužitelju postavljene dijagnoze natučenja prsnog koša i glave, te potres mozga.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 4% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti kod tužitelja, zbog smanjene pokretljivosti vrata u manjem stupnju s neurološkim znacima distenzione ozljede vratnih struktura, te da će u tom omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1982. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju elektromehaničar, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 eura.

13. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 70 dana, dok trajni bolovi povremenog javljanja su dio trajnih posljedica te su tako i procijenjeni. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.800,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu i brojnost pretrpljenih ozljeda, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda.

14. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta je trajao jedan dan, strah srednjeg intenziteta je trajao kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ozljede, kao i za ishod liječenja, još oko 14 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.400,00 eura.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 4.000,00 eura.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od jedan sat dnevno kroz 14 dana (nošenje ortoze). Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 14 sati, tužitelju bi pripao iznos od 49,00 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,50 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužitelja koji je naveo da mu je nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružala supruga, koja ga je pratila prilikom odlaska liječnicima i na koje preglede ga je vozila. Na sebe je preuzela brigu o svim kućanskim poslovima, o nabavi namirnica te je u potpunosti preuzela brigu oko njihove djece.

17. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripalo pravo na naknadu štete u visini od 4.049,00 eura. Imajući u vidu da je tužitelju tuženik isplatio ukupan iznos od 1.520,00 eura, tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na razliku štete u visini od 2.529,00 eura. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio po kojim osnovama je isplatio štetu tužitelju, to je sud utvrdio da imovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 1,21%, pa je po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega), tužitelju dosuđen iznos od 30,60 eura, a po osnovi neimovinske štete je dosuđen iznos od 2.498,40 eura.

18. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvan sudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Vještak navodi da je zadnji pregled vezan uz ovo ozljeđivanje tužitelja bio 16.05.2025., te je to nadnevak završetka liječenja. Stoga je zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od tog datuma, a ne od 18.09.2024. kada se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku, jer se u tom trenutku još nije znao cjelokupni opseg štete koju će tužitelj trpjeti. Stoga u odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tijek zatezne kamate je tužitelju dosuđen od 16.05.2025. do isplate, te je tužitelja valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 2.498,40 eura od 18.09.2024. do 15.05.2025. Naime, u radnim sporovima radi naknade štete, nema mjesta primjeni odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te isti nije lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu.

19. Imajući u vidu prethodno, tužitelja je valjalo odbiti i s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik isplati zateznu kamatu obračunatu za razdoblje od 18.09.2024. do 17.10.2024. a na isplaćeni iznos štete u mirnom postupku u visini od 1.520,00 eura.

20. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 18.09.2024. do 05.03.2026.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Valjalo je dopustiti preinaku tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 06.06.2025., u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, uzimajući u obzir da je preinaka tužbenog zahtjeva postavljena nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Naime, sud smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Isto tako, ovaj sud smatra da bi se, ukoliko sud ne bi dopustio preinaku tužbe, tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06), te sud smatra da je u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li ograničenjem koje proizlazi iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Stoga, u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete; to nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog medicinskog vještačenja, nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultira povredom prava na pristup sudu. To stoga što je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u smislu ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare, što dovodi u pitanje ostvarivanje njegovih prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 2.529,00 eura i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 04.02.2025., 13.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od: 06.06.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za sastav podnesaka od: 17.02.2025., 10.03.2025., za svako u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.4.), te za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 600 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.200,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 300,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.831,81 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 10.02.2025., jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije bilo potrebno jer je sudu isto vidljivo u sustavu kojim raspolaže; 03.07.2025., jer istim ponavlja tužbeni zahtjev, što je učinio u ranijem podnesku za koji mu je trošak priznat. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer u sporu nije uspio niti u kojem dijelu u odnosu na glavnicu potraživanja.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika