Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], JS

Poslovni broj: P-57/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina protiv tuženika ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Sevšek & Partneri d.o.o.,odvjetnicima iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 20.siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i tuženika uz punomoćnika, dana 6.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 12.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 02. travnja 2020. godine pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 1.873,85 eura, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. Navodi da je slučajno došao do informacije da TD MLS AUTO d.o.o. [adresa] u vlasništvu tuženika prodaje rabljene uvezene automobile po izuzetno povoljnim cijenama, te je po ostvarenju kontakta s istim odlučio da od njega odnosno njegove navedene tvrtke kupi radi preprodaje i zarade nekoliko automobila. Navodi da je u konkretnom slučaju nastupajući samo formalno po pisanoj punomoći u ime i za račun svoje poznanice ŽS, a u pratnji svoje partnerice PS došao do tuženika, pogledao automobil Volvo V 40 i isto kupio po cijeni od 90.000,00 kuna. Tužitelj je tuženiku platio kupoprodajnu cijenu na ruke, te je preuzeo kupljeni automobil i odvezao se s istim. Tuženik je obavijestio tužitelja da je prodavatelj automobila zapravo tvrtka EMINA EXCLUSIVE d.o.o. iz Siska u čije ime on i nastupa , a od koje tvrtke je poštom naknadno poslan račun i dokumentacija za registraciju vozila. VS ga je naknadno obavijestila da je primila opomenu pred tužbu TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o. kojom ju se poziva na plaćanje cijene predmetnog vozila od 90.000,00 kuna koji iznos je prethodno tužitelj tuženiku platio na ruke. Stoga se tužitelj obratio tuženiku koji ga je pozvao na strpljenje navodeći da će se stvar riješiti, da je vozilo kupljeno i plaćeno. Od zastupnice TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o. dobio je drugu informaciju koja je tvrdila da vozilo nije plaćeno, inzistirala je na ponovnom plaćanju, navodeći da će se u protivnom tražbina ostvariti prisilnim putem. Tužitelj je inzistirao na vraćanju novca koji je na ime cijene platio tuženiku prijeteći mu i kaznenom prijavom, navodeći da u slučaju da tužitelj pokrene kazneni postupak protiv njega tužitelj sigurno neće doći do svog novca. Stoga je tužitelj sa stvarnim prodavateljem TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o. dogovorio raskid kupoprodajnog ugovora i vraćanje automobila čime je razriješen odnos između tužitelja, prodavatelja, TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o. i formalnog kupca VS. Slijedom navedenog predložio je da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 90.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te navodeći da je trgovačko društvo tuženika u poslovnom odnosu sa trgovačkim društvom EMINA EXCLUSIVE d.o.o. koja se bavi istom poslovnom djelatnošću na način da trgovačko društvo tuženika ustupa tri parkirna mjesta trgovačkom društvu EMINA EXCLUSIVE d.o.o. na adresi sjedišta trgovačkog društva tuženika. Tuženik niti njegovo trgovačko društvo nije bilo niti prodavatelj niti uvoznik predmetnog vozila, kao niti tuženik osobno. Tuženik je tužitelju predočio činjenicu da je prodavatelj vozila TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o., te mu je predao ključeve vozila. Prodaja vozila nije bila dogovorena s trgovačkim društvom tuženika, niti sa tuženikom, te tuženik osporava da bi tužitelj platio tuženiku utuženi iznos za vozilo. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u punomoć ŠS ( list 5 spisa), račun za predmetno vozilo ( list 6 spisa), opomena pred tužbu ( list 7 spisa), ugovor o kupoprodaji od 14.5.2020. ( list 8 spisa), prijedlog za međusobnu kompenzaciju od 14.5.2020., konto karticu ( list 10 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( s izjavom o ustupanju parkirnih mjesta) i podatci sudskog registra ( list 15-23 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-386/2021-29 od 11.studenog 2022. ( list 58-66 spisa), poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila ( list 116 spisa), potvrdu proizvođača (list 121 spisa), porezno rješenje ( list 122-123 spisa), potvrdu o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila ( list 133 -137 spisa), zahtjev za identifikaciju i utvrđivanje stanja vozila ( list 139 spisa), podatke MUP PU Vž ( list 141 spisa), podnesak Stanice za tehnički pregled vozila Presečki grupa ( list 144 -156 spisa), porezno rješenje ( list 157-158 spisa), iskaze svjedoka ĆS, PS, ŠS, HS, te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

4. Svjedok ĆS je izjavio da zna da se tuženik bavi prodajom vozila i da su njegova šogorica i kum kupili vozilo od njega. Vozilo je prodavala firma tuženika. Zna da se na parkiralištu na kojem se nalaze vozila firme tuženika nalaze i vozila neke druge firme jer je kupio vozilo za pokćerku, te je razgovarao sa gospodinom J, koji mu je kazao da vozilo prodaje HS. Putem tuženika stupio je u kontakt s njom, i s njom dogovorio detalje kupoprodaje. Vozilo koje je kupio od HS platio je prije preuzimanja gotovinom na ruke gospođi HS u kancelariji gospodina ČS. Nije mu poznato da li je tužitelj kupio neko vozilo od tuženika, niti da li bi kupio vozilo od HS. Nekoliko mjeseci nakon što je kupio vozilo za pokćerku došao je dopis od gospođe HS u vidu upozorenja ili nečeg sličnog ,a u kojem je tražila da se vozilo ponovno plati. On nje bio upoznat time da se vozilo ne plaća gotovinom već putem računa, pa se po dobivenom dopisu obratio poznanici, odvjetnici Sanji Smontara, koja je kazala da gospođa HS očito želi dva puta naplatiti vozilo, te joj je poslala dopis da će je kazneno prijaviti za iznudu nakon čega više nije dobivao dopise od gđe. HS.

5. Svjedokinja PS, djevojka tužitelja izjavila je da zna da je tužitelj u ovom slučaju kupovao vozilo za sebe, time da zna osobu pod imenom VS. Radilo se o kupnji osobnog vozila Volvo V 40 s cijenom od 12.000,00 eura. Ona je bila nazočna preuzimanju vozila, no nije bila nazočna isplati. Dan prije su ona i njezin dečko ( tužitelj) prebrojili novac i stavili ga u kuvertu, slijedeći dan su ga ponovno prebrojili i stavili u kuvertu, te su otišli na preuzimanje vozila na parkiralište u caffe baru Alex u Nedeljancu. Vidjela je kada je došao gospodin ČS s osobnim vozilom i otišao u kancelariju koja se nalazi na tom parkiralištu. Njen dečko je uzeo kuvertu i otišao za gospodinom J, te je izašao iz kancelarije za 5 do 10 minuta, a nakon njega je izašao gospodin ČS koji je sjeo u vozilo i odvezao se. Njen dečko je u ruci imao samo ključeve auta. Bilo je vrijeme N i bilo je rečeno da je dokumentacija vozila ostala na carini, i da će im istu dostaviti. Ona nije imala saznanja čije je to vozilo i ne zna da li je njen dečko imao saznanja čije vozilo kupuje. Nakon toga su se odvezli, a njen dečko je vozio kupljeno vozilo dva do tri mjeseca, nakon čega ga je prodao. Zna da je gospođa VS zvala njenog dečka da je dobila opomenu pred ovrhu, i tada je prvi put imala saznanja da se nešto dešava s tim vozilom. Tvrtka Emina Exclusive d.o.o. joj je nepoznata. Zna da se njen dečko obraćao gospođi HS iz navedene tvrtke , a obraćao se i gospodinu ČS da provjeri radi čega je došlo do opomene. Tužitelj je kupio vozilo kako bi se mogao voziti s njim i nakon toga ga prodati. Ona je s tužiteljem u vezi 20 godina i zajedno žive. Tužitelj je dvije ili tri godine na birou, a prije toga bavio se kupoprodajom vozila, time da prilikom kupoprodaje istih nije dobavio potvrde za uplaćeni novac.

6. Svjedokinja ŠS je izjavila da poznaje tužitelja za kojeg je doznala preko svoje obitelji. Auto nije mogla kupiti jer nije bila kreditno sposobna, s obzirom da je trebala 8.000,00 eura, a mogla je dobiti 4.000,00 eura, radi čega je odustala od kupnje automobila. Ona je popravila stari auto, tužitelj joj je tu pomogao da to uradi s nižom cijenom, te ju je pitao da li može uvesti iz inozemstva auto na njeno ime. Ona se nije htjela osjećati dužnom i složila se s tim, te mu je dala svoju osobnu iskaznicu. Punomoć za prodaju automobila je potpisala kada je dobila opomenu pred ovrhu, time da se ne sjeća što je pisalo na punomoći. Ne zna na koga je stajala dokumentacija vozila od kad je vozilo uvezeno u RH. Izjavila je da je imala puno povjerenje u tužitelja da se osjećala dužnom, kao što je ranije navela, pa je zato dozvolila da koristi njene podatke za uvoz vozila. S tuženikom nije imala nikakve kontakte kao niti s firmom Emina Exclusive. Od navedene firme dobila je opomenu, time da s tom firmom nije kontaktirala niti je u potpunosti pročitala opomenu, već je zvala tužitelja koji je kazao neka to smatra riješenim. Tužitelj za nju stvarno nikad nije kupovao auto.

7. Svjedok HS je izjavila da je upoznala tuženika kada je osnovala svoju firmu Emina Exclusive, a koju je osnovala po prijedlogu svog tadašnjeg zaručnika FS koji joj je rekao da osnuje tvrtku za njegovog prijatelja DS iz [adresa] koji je bio u poslu uvoza rabljenih vozila i koji joj je dao početni kapital za osnivanje tvrtke, te je financirao sve što je bilo potrebno. Njen zadatak je bio da izda papire za vozila koja se uvoze od strane različitih auto kuća, da odnese papire na carinu, plaća carinu u banci, te sve što je trebalo vezano za uvoz i prijepis vozila na kupce što je ona radila za plaću od 1.000,00 eura mjesečno, time da je sa RS imala dogovor da se iz firme isplaćuje takvu plaću. S tuženikom ju je upoznao DS i njen zadatak je bio da kada je tuženik nazove i kaže da je za konkretno vozilo plaćena cijena on vozilo carini i nakon toga fakturira račun na ime kupca koji joj kaže tuženik. U konkretnom slučaju misli da ju je tuženik kontaktirao mail-om , te je sve dokumente poslao na mail, a ona je odradila carinu i račun fakturirala na ime ženske osobe, ne tužitelja , a dokumentaciju je poslala poštom tužitelju jer joj je tako kazao ČS. Takav način poslovanja njena tvrtka je imala sa tvrtkom ČS, ali i sa drugim auto kućama. Ne zna ništa o isplati kupovnine, ona aute nije naručivala, a auto kuće su same nalazile kupca. Kupovnine su prolazile kroz račun njene tvrtke s obzirom da su isti glasili na njenu tvrtku, ali o financijama je račune vodio DS koji je imao Token od firme i njegov broj je bio u banci. Trgovačko društvo tuženika prodavalo je vozila u ime i za račun društva Emina Exclusive, te je vršilo uplate na račun njene tvrtke. Predmetno vozilo tuženik nije platio odnosno nije isplatio kupovninu na račun tvrtke Emina Exclusive , slijedom čega je ona poslala opomenu pred ovrhu vlasniku predmetnog vozila , a na upit zbog čega nije opomenu slala ČS odnosno njegovoj tvrtci , iskazala je da joj je za konkretno vozilo ČS poslao podatke o kupcu i preslik njegove osobne iskaznice i onda je ta osoba kao kupac dužna platiti kupovninu. Njena tvrtka imala je sklopljen ugovor o korištenju parkirnih mjesta sa tvrtkom ČS zbog potreba carine. Izjavila je da ne razumije pitanje da li je TD EMINA Exclusive u bilo kojem trenutku bila vlasnik predmetnog vozila.

8. Tužitelj NS je izjavio da je predmetno vozilo kupovao za sebe koristeći identitet prijateljice ŠS, s obzirom da je te godine već kupio jedno vozilo od tuženika, pa se bojao da bi bio u prekršaju. Vozilo je vidio na parkiralištu caffe bara Lex u Nedeljancu, a pretpostavio je da se radi o parkiralištu koje je bilo vlasništvo tuženika i koje je on unajmio. S tuženikom je imao odnos koji se sastojao u tome da ga je isti znao nazvati, kazati da ima dobar auto i da mu može dati dobru cijenu, pa je tako uradio i za predmetno vozilo. Stoga je on uzeo sa sobom novac u slučaju da mu se vozilo sviđa, da ga odmah kupi. Cijena je bila oko 90.000,00 kuna, a on je platio u eurima i to 12.000,00 eura neposredno tuženiku koji je inzistirao da se isplata vrši u eurima. To je bilo sedmo vozilo koje je kupio od njega, i sva vozila plaćao je tuženiku i nije kontaktirao s nikim drugim. Tuženiku je kazao da on radi preko firme EMINA EXCLUSIVE i da je to njihovo vozilo, a da on vrši sve poslove oko prodaje za tu firmu. Tuženik mu se obvezao dostaviti račun za dan ili dva kad se riješi carinski postupak. Naime, bilo je vrijeme N, trajala su ograničenja putovanja iz županije u županiju, pa je tuženik kazao da on ne može osobno ići u Sisak gdje se vršilo carinjenje vozila već da će mu naknadno dostaviti račun i porezno rješenje. Imao je potpuno povjerenje u tuženika, s njim je već ranije radio, pa je platio predmetno vozilo prije dobivanja potrebne dokumentacije. Za cca dva dana dobio je porezno rješenje i račun, provjerio je kod stanice za tehničke preglede i utvrdio da je carinjenje obavljeno. Kako je imao punomoć od VS, to je predmetno vozilo registrirao na njeno ime ali ga je on koristio. Tijekom petog mjeseca 2020.godine, javila mu se VS navodeći da je dobila opomenu pred ovrhu od firme Emina Exclusive, pa se on obratio tuženiku koji je kazao da on to rješava, da ranije nije stigao i da će sve biti u redu. Nakon tjedan ili dva, ponovno je kontaktirao tuženika koji je ponovio istu priču. Tada je kontaktirao s direktoricom tvrtke Emina Exclusive, koja je kazala da njoj to vozilo nije plaćeno i da traži isplatu. Stoga je temeljem izjave o kompenzaciji, a s obzirom da je gospođa VS vršila određeni pritisak na njega, on vozilo vratio tvrtci Emina Exclusive. Nakon toga kontaktirao je tuženika koji je kazao da više ne može ništa. Stoga se odlučio na tužbu radi isplate. Tuženik mu je predao ključeve vozila, prometnu dozvolu, homologaciju vozila , time da je plaćanje vozila bilo preduvjet predaje vozila i dokumentacije. Tužitelj je izjavio da je od firme tuženika kupio jedno vozilo dok je više vozila kupio od jedne zagrebačke firme preko gospodina ČS, dok je za predmetno vozilo dobio račun od TD Emina Exclusive zajedno sa poreznim rješenjem.

9. Tuženik je izjavio da se predmetno vozilo nalazilo na parkiralištu u Nedeljancu i vezano uz isto on nije kontaktirao sa tužiteljem, niti mu je dao ključeve vozila, pa pretpostavlja da mu je ključeve dala gospođa HS koja je povremeno dolazila u [adresa]. Na predmetnom parkiralištu bio je veći broj vozila, on nije kontrolirao vozila koja su bila u vlasništvu Emina Exclusive, a sve je bilo pod video nadzorom. Tijekom 2020.godine prodao je oko 80 vozila. Za predmetno vozilo njega je kontaktirao tužitelj i od tužitelja nije primio novac za to vozilo, već da ga je primio isto bi proslijedio gospođi HS. Naveo je da ga je u nekoliko navrata zvala gospođa HS, kazala mu je da će doći određena osoba, te bi on tada zvao HS koja je kazala da toj osobi može dati ključeve. Nikad nije primio novac od stranaka vezano uz vozilo vlasništvo Emine Exclusive. Nekoliko vozila je kupio od Emine Exclusive, time da je ista platio preko svog računa.

10. Nakon provedenog postupka utvrđeno je:

- da je TD MLS AUTO d.o.o., u vlasništvu tuženika prodavao rabljene uvezene automobile,

- da je VS pristala da tužitelj uveze – kupi vozilo iz inozemstva na njeno ime, te mu je dala svoju osobnu iskaznicu kao i punomoć,

- da je tuženik upoznao tužitelja da predmetno vozilo prodaje trgovačko društvo EMINA EXCLUSIVE,

- da je tužitelj za predmetno vozilo dobio ključeve od tuženika, te se odvezao s istim vozilom,

- da je tužitelj kupio vozilo za sebe, time da je uz pristanak VS, kupoprodajni ugovor glasio na istu,

- da iz izjave o ustupanju proizlazi da tvrtka tuženika ustupa tri parkirna mjesta TD EMINA EXCLUSIVE d.o.o.,

- da je po navodima tužitelja i svjedoka HS tuženik prodavao vozila u ime i račun TD EMINA EXCLUSIVE,

- da u spisu prileži prijedlog za međusobnu kompenzaciju od 14.5.2020. između Franc Marijane i Emine Exclusive d.o.o. , te da je iznos kompenzacije 90.000,00 kuna,

- da je iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 14.5.2020. sklopljenog između VS i ZS razvidno da je VS prodala predmetnog osobno vozilo Emini Exclusive,

- da iz iskaza svjedoka KS proizlazi da je vozilo za pokćerku pronašao na parkiralištu firme tuženika, da se radilo o vozilu koje je prodavala HS, te da je isto vozilo u gotovini platio HS, dok su njegova šogorica i kum kupili vozilo od tuženika ne navodeći na koji način je vršena isplata tih vozila,

- da iz iskaza svjedokinje PS proizlazi da je tužitelj kupovao vozilo za sebe, da se radilo o kupnji osobnog vozila Volvo V 40 s cijenom 12.000,00 eura, te da je večer prije kupoprodaje kao i ujutro na dan kupoprodaje zajedno s tužiteljem provjerila iznos koji su stavili u kuvertu, radilo se o 12.000,00 eura, a koji novac je tužitelj predao tuženiku odnosno navela je da je tužitelj sa kuvertom u kojoj se nalazilo 12.000,00 eura s parkirališta otišao u poslovni prostor tuženika, a po povratku nije imao kuvertu, već ključeve osobnog vozila,

- iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je ista osnovala svoju firmu Emina Exclusive za prijatelja svog bivšeg zaručnika i to DS koji se bavio uvozom rabljenih vozila, koji joj je dao početni kapital za osnivanje tvrtke i vršio sva potrebna financiranja. S tuženikom ju je upoznato DS, a njen zadatak je bio da kada tuženik nazove i kaže da je za konkretno vozilo plaćena cijena, ona vozilo ocarini i fakturira račun na ime kupca , time da je u konkretnom slučaju račun glasio na žensku osobu, time da je takav način poslovanja osim sa tvrtkom tuženika imala i sa drugim auto kućama koje su same nalazile kupca. Opomenu za predmetno vozilo slala je tužitelju s obzirom da je tužitelj kao kupac bio dužan platiti kupovninu.

11. Slijedom navedenog sud je smatrao utvrđenim da je tužitelj kupio predmetno vozilo koje je prodavala tvrtka EMINA EXCLUSIVE od tuženika koji mu je naveo da on nastupa u ime i za račun navedene tvrtke i to za iznos od 12.000,00 eura kao što su naveli tužitelj, svjedokinja PS, time da je u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila i prijedlogu za međusobnu kompenzaciju, oba dokumenta od 14.5.2020. razvidno da se radi o cijeni od 90.000,00 eura, time da je sud prihvatio navode tužitelja da je tuženik tražio isplatu u eurima. Naime, potpuno je nelogično da bi tuženik predao ključeve vozila koje je prodavala druga firma tužitelju bez isplate kupovnine. Ujedno iz iskaza svjedokinje HS proizlazi da je njezin zadatak bio da nakon što je tuženik nazove i kaže da je za konkretno vozilo plaćena cijena ona odnese dokumentaciju na carinu, plaća carinu u banci, te vrši sve što je potrebno za uvoz i prijepis vozila na kupca, odnosno da je na takav način ona poslovala ne samo sa tvrtkom tuženika već i sa drugim auto kućama, koje su same nalazile kupce.

12. S obzirom da je sud smatrao utvrđenim da je tuženik primio iznos od 12.000,00 eura bez bilo kakve osnove , to ga je valjalo obvezati na povrat plaćenog bez osnove.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), u iznosu od 200,00 eura, za zastupanja na ročištu dana 20.9.2023., 16.5.2024., 2.9.2024., 30.9.2025., 20.1.2026. ( Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura za svako zastupanje, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, kojim iznosima treba pribrojiti iznos pripadajućeg PDV-a od 325,00 eura, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 82,95 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 165,90 eura, što ukupno iznosi 1.873,89 eura.

14. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 6.ožujka 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.