REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-375/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik ČI, dipl. iur., zaposlenik tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 26. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 573,90 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

26,54 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

26,54 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

19,64 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

26,54 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

57,60 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

19,64 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

9,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

26,54 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

55,66 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

39,58 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

16,19 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

26,54 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

9,29 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

23,09 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

19,64 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

12,74 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

12,74 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

23,09 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

2,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

43,80 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

34,78 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

27,04 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

15,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.362,50 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. 3. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 10. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Službi za tehničke poslove te ima prebivalište na adresi [adresa] koja je udaljena od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 21,30 km pa s obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije, organizirani međumjesni prijevoz joj ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla radi čega dolazi na posao osobnim automobilom, stoga ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. listopada 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. rujna 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 8. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.950,00 eura za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik u podnesku od 24. prosinca 2024. ističe kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 8. 9. 2014., 4. 9. 2018., 5. 9. 2018., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., rasporeda svih linija Prometa d.o.o. Split, podatci o cijeni javnog gradskog prijevoza dostavljeni od strane Prometa d.o.o. Split 13. 3. 2025. (list 56 spisa), podatci o rasporedu linija javnog prijevoza na relaciji [adresa] dostavljeni od strane Prometa d.o.o. Split 20. 3. 2025. (list 60- 82 spisa), financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić, dipl. oec. od 10. rujna 2025., dopunskim vještačenjem vještakinje Darke Cecić od 1.10.2025., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 21,30 kn, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada I tarifnoj zoni za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. Split od 30. 8. 2022. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 35 eura (270,00 kn).

- da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

10. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022, 127/22) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

12.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 21.30 km, sve prema planeru putovanja HAK-a.

13. Prema vještačenju vještakinje Darke Cecić od 10. rujna 2025. proizlazi kako izračun naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2024. izračunala u dvije inačice po prijeđenim kilometrima od adrese stanovanja do mjesta rada, te u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa], osim za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. za koje je trošak prijevoza izračunala prema prijeđenim kilometrima. Mišljenje vještakinje je da su manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunatih po prijeđenom kilometru u razdoblju od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 2.418,57 eura (1.956,38 + 462,19), što je vidljivo i iz Tablica 1. i 2., a manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunatih po mjesečnoj karti u razdoblju od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 573,90 eura (531,86 + 42,04), što je vidljivo iz Tablica 3. i 4. Napomena vještakinje je da u mjesecu kada je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora nije obračunata naknada za prijevoz, te da se Odlukom Skupštine Promet d.o.o. Split od 30. kolovoza 2022. uvodi se novi tarifni sustav i cjenik usluga u komunalnom prijevozu putnika u cestovnom prometu prema kojem se mjesto [adresa] smatra zonom Grada Splita i mjesečna karta iznosi 270,00 kn/35,00 EUR.

14. S obzirom na primjedbe tuženika na vještačenje vještakinje Cecić, ista se očitovala na te primjedbe dne 31. listopada 2025. te navodi kako je izračun naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2024. u Nalazu i mišljenju od 10. rujna 2025. napravljen u dvije inačice: po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada i obratno, te u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa], osim za razdoblje od 21.3.2020. do 11.5.2020. za koje se trošak prijevoza treba utvrditi prema prijeđenom kilometru jer nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19. Kod metode izračuna razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (Tablice 1. i 2. Nalaza i mišljenja vještaka od 10. rujna 2025) kao relevantna varijabla uzela je broj stvarno odrađenih dana tužiteljice kako su prikazani u dostavljenim Evidencijama radnog vremena. Kod takve metode izračuna broj dana odsutnosti s posla ne utječe na iznos razlike naknade troškova jer se trošak prijevoza računa isključivo prema broju dana kada je tužiteljica stvarno dolazila na posao. Kod metode izračuna naknade troškova prijevoza po mjesečnim kartama javnog prijevoza (Tablice 3. i 4. Nalaza i mišljenja od 10. rujna 2025.) anulirani su mjeseci u kojima tužiteljica nije imala odrađen niti jedan dan. Na takav način nisu obračunati troškovi prijevoza za mjesece bolovanja ili drugih izostanaka, iako su ti mjeseci formalno obuhvaćeni utuženim razdobljem. Iz Evidencija radnog vremena proizlazi da je tužiteljica tijekom utuženom razdoblja 26 cijelih mjeseci bila odsutna s posla zbog bolovanja i/ili godišnjeg odmora kako slijedi: srpanj 2018., kolovoz, rujan, listopad i studeni 2019., rujan, listopad, studeni i prosinac 2020., veljača 2021., kolovoz, rujan i listopad 2022., kolovoz 2023. do kolovoz 2024. Iz Nalaza i mišljenja jasno je vidljivo da vještakinja nije za navedene mjesece obračunala trošak prijevoza niti je za te mjesece izvještačena razlika. Oba načina izračuna (po prijeđenim kilometrima i po mjesečnim kartama) metodološki su ispravno obrađena jer su uzeti u obzir stvarno odrađeni dani, kao i razdoblja odsutnosti.

15. Podneskom od 24. rujna 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 573,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik u podnesku od 6. listopada 2025. navodi kako dodatno osporava osnovu tužbenog zahtjeva za utužene periode od 28.06.2018. do 31.07.2018., od 29.07.2019. do 28.12.2019., od 21.09.2020. do 08.01.2021., od 10.07.2023. do 31.08.2024., od 02.09.2024. do 30.09.2024. jer tužiteljica u tim periodima nije uopće radila i nije dolazila na posao jer je bila na bolovanju (kontinuirano puna 22 mjeseca bila je na bolovanju) pa za to vrijeme nije imala troškove prijevoza jer uopće nije dolazila na posao kod tuženika.

16.1. Glede prigovora tuženika vezano za bolovanje tužiteljice u gore navedenim periodima za navesti je kako vještakinja Cecić u svom nalazu i mišljenju od 10. 9. 2025. za mjesece kada je tužiteljica bila na bolovanju nije obračunala trošak prijevoza niti je za te mjesece izvještačena razlika, kao što proizlazi i iz njezinog glavnog nalaza i mišljenja i dopune vještačenja od 31.10.2025. pa se prigovori tuženika u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

17. Nadalje, u podnesku od 6. listopada 2025. tuženik navodi kako je tužiteljica podneskom od 22. 9. 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva i po osnovi i po visini pa se tuženik izričito protivi tom djelomičnom povlačenju.

17.1. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8) iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) prema kojemu se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

17.2. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog 8vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

18. Imajući u vidu prednje, a kako iz nalaza i mišljenja vještakinje Darke Cecić proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] u iznosu od 573,90 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Glede prigovora tuženika kako tužiteljica nije prigovarala na odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza niti se pisano izjasnila poslodavcu da je potrebna promjena korištenja prava prijevoza niti je poslodavcu priložila dokaze o prebivalištu/boravištu, vozni red i raspored svog radnog vremena za istaknuti je kako su isti neutemeljeni.

19.1. Naime, tužiteljica ne traži izmjenu troškova prijevoza, već traži isplatu troškova prijevoza koji su joj odlukama tuženika priznati, ali nisu u cijelosti isplaćeni, jer je tuženik iste umanjivao za dane provedene na godišnjem odmoru ili bolovanju, što nije mogao budući da je troškove prijevoza mogao umanjiti samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li ona za dolazak na posao koristila osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.).

19.2. Isto tako, za istaknuti je kada poslodavac isplati troškove prijevoza u umanjenom iznosu, a tužiteljica smatra da ju pripada više, onda nema obvezu prethodnog podnošenja zahtjeva poslodavcu, već svoj zahtjev radi isplate troškova prijevoza može tražiti izravno tužbom na sudu. Radi se o novčanom potraživanju za koje nema obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu.

19.3. Također, za navesti je da je tužiteljica tražila isplatu troškova prijevoza po kilometraži samo za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020., a ne kako to tuženik navodi za cijelo utuženo razdoblje, dakle potražuje samo za vrijeme pandemije Covid- 19, kada nisu prometovale redovne linije javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split i na posao se moglo doći samo osobnim automobilom, te po ocjeni ovog suda nije bilo za očekivati od radnika da u to vrijeme podnose zahtjeve poslodavcu o promjeni u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

20.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska od 19.10.2023. i 22.9. 2025. po 100,00 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 1. 2025., 27. 2. 2025., 16. 4. 2025., 23.10.2025. i 26. 1. 2025. po 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 850,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 212,50 eura, na ime troškova vještačenja iznos od 300,00 eura, sveukupno 1.362,50 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II. izreke presude.

20.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

20.3. U punomoći od 10. 5. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 16. 4. 2025.

20.4. Na dosuđeni iznos troška od 1.362,50 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 6. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8.11.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 22.10.2024. Također joj nisu priznati troškovi sastava podneska od 2. 1. 2025., jer se taj podnesak odnosi na protutužbu i isti su joj po protutužbi u predmetu ovog suda pod br. 21/2025 priznati, a nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 4. 3. 2025. jer se radi o dostavi ispričnice za nedolazak na ročište od 27. 2. 2025., a koju ispričnicu je po punomoćnici mogla priložiti u spis na tom ročištu.

U Splitu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku