Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-250/2018-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povrata naplaćenog iznosa i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te za zastupnika po zakonu tuženika Ante Jurića, zamjenika općinskog državnog odvjetnika, uz javnu objavu dana 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ovrha određena po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj 14 Ovr-3055/2015 od 8. lipnja 2015. g. nedopuštena.
2. Utvrđuje se da je otpala osnova za potraživanje tuženika spram tužitelja po rješenjima Republike Hrvatske – Ministarstva financija – Porezne uprave Zagreb –
Ispostave Velika Gorica oznake rješenja:
- oznake klase: UP/I-410-20/2010-001/02253 te Urbroja: 513-007-01-13/2011- 0002 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 145.565,43 kn
- oznake klase: UP/I-410-20/2010-001/02253 te Urbroja: 513-007-01-13/2011- 0003 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 20.795,06 kn;
kao i rješenjem Republike Hrvatske – Ministarstva financija – Porezne uprave
Zadar – Ispostava Zadar, oznake rješenja:
- oznake klase: UP/I-410-23/2006-11/98 te Urbroja: 513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006. g., na ukupno razrezani iznos od 16.985,04 kn;
te se tuženiku zabranjuje da ove iznose potražuje od tužitelja.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati naplaćeni iznos po rješenjima tuženika, odnosno Republike Hrvatske – Ministarstva Financija – Porezne uprave Zagreb –
Ispostava Velika Gorica oznake rješenja:
- oznake klase: UP/I-410-20/2010-001/02253 te Urbroja: 513-007-01-13/2011- 0002 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 145.565,43 kn;
- oznake klase: UP/I-410-20/2010-001/02253 te Urbroja: 513-007-01-13/2011- 0003 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 20.795,06 kn;
a sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od izvršenja ustege istih na tužiteljevom računu pa sve do konačne isplate, u roku 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročenu materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade kao i uzrokovanja daljnje štete u vidu nastupanja insolventnosti tužitelja, a po utvrđenju vještaka financijsko-gospodarske struke, sve u roku 15 dana, a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos, svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, počem od dana blokade poslovnog računa tužitelja pa sve do konačne isplate, kao i dalje materijalne štete u vidu nemogućnosti financiranja obveza, a od nastupa dospijeća i blokade za svaki pojedinačni iznos pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana.
5. Ima se izvršiti prijeboj dospjelog i nezastarjelog potraživanja tuženika spram tužitelja, sa iznosima ad) 4. ove presude, u roku 15 dana.
6. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.250,00 eura (četiritisućedvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 8. ožujka 2018. podnio tužbu protiv tuženice s tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. izreke, koju obrazlaže navodeći da je parnicu pokrenuo sukladno rješenju Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3055/2015-23 od dana 6.2.2018. Navodi da se predmetna ovrha vodi vezano za potraživanja tužene prema njemu po više osnova koji su velikim dijelom bez osnove, a dijelom su neosnovano naplaćeni ovrhom na njegovom računu putem FINA-e, dok su pojedina potraživanja iz predmetnih upravnih stvari u zastari, pa stoga ističe prigovor zastare. Budući da obavlja profesionalnu djelatnost kao odvjetnik, predmetno mu je tužena blokirala kao i poslovni račun, a prva blokada računa je bila radi naplate poreza na promet nekretnina temeljem rješenja Porezne uprave Zagreb – Ispostava Velika Gorica, Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253,Urbroj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 145.565,43 kn, te Klasa UP/I-410-20/2010-001/02253 te Urbroj: 513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na ukupno razrezani iznos od 20.795,06 kn. Na navedena rješenja je izjavio žalbe koje su odbijene, podnio prijedlog za obnovu postupka 15.10.2014., ali se predmet više ne rješava u upravnom postupku, te se po ranijim rješenjima ovrha na njegovom poslovnom računu nastavlja i dijelom je provedena, iako je tuženoj dobro poznato da on predmetne nekretnine nikada nije stekao i da nikada nije nastupila osnova po kojoj se predmetno potražuje jer da je nastupila osnova za izdavanje predmetnih rješenja činom zaključenja predmetnih ugovora. Ova osnova je otpala i takva naplata je bez valjanog pravnog osnova, odnosno tužena je od tužitelja stjecala po osnovi koja je otpala, a predloženom ovrhom inzistira i na daljnjoj naplati te osnove. Također je otpala i osnova po rješenju Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar oznake rješenja Klasa: UP/I-410- 23/2006-11/98 te Urbroj: 513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006., na koje je uložio žalbu koja je odbijena. No taj ugovor o kupoprodaji je zaključio radi osiguranja tražbine od treće osobe, a ne navodnog prodavatelja, kojeg nikada nije niti susreo i ne radi stvarnog stjecanja predmetne nekretnine zbog čega isti njemu isti njemu nije niti izdao tabularnu ispravu, no predmetno tužena nije uslijed ranije blokade njegovog računa uspjela išta naplatiti. Uslijed ovrhe kojom je tužena blokirala njegovo poslovanje, našao se u nezavidnoj situaciji jer nije mogao financirati niti vlastito poslovanje odvjetničkog ureda, suspendiran je u obavljanju odvjetničke djelatnosti od 2015. do pred kraj 2017., a njegove obveze su nastavile gomilati pa stoga trpi štetu od tužene zbog neosnovane blokade računa i nemogućnosti da obavlja djelatnost i privređuje. Kako se tužena ne može namirivati kroz dva odvojena ovršna postupka, sukladno načelu ne bis in idem, kao i da je dio namiren u odnosu na osnovu koja je otpala, ističe procesni prigovor radi prijeboja u odnosu na tuženikovo eventualno dospjele i nezastarjele tražbine.
1.1. Tužitelj tijekom postupka osporava prigovor stvarne nenadležnosti jer se radi o deklaratornom zahtjevu za utvrđenje da je ovrha nedopuštena iz kojeg proizlaze i zahtjevi za izvršenje odnosno za isplatu temeljem stečenog bez osnove i temeljem odgovornosti za štetu kojim zahtjev za utvrđenje predstavlja deklaratorni preambul, u smislu čl.187. ZPP-a. Navodi da je tuženik odbio njegov prijedlog u upravnom postupku za obnovu postupku kao nedopušten s obzirom da ne postoje nove činjenice koje bi bile drukčije od onih koje su postojale u vrijeme donošenja predmetnih poreznih rješenja po osnovi kojih se provodi sporna ovrha, zbog čega je podnio tužbu Upravnom sudu u Osijeku dana 6.8.2018. o kojoj je Upravni sud u Osijeku odlučio presudom broj Usl-921/18-8 od 22.2.2019. kojom je u cijelosti usvojio njegov tužbeni zahtjev, poništio predmetno rješenje tužene i predmet vratio na ponovni postupak. Nije sporno da predmetne osnove i dalje egzistiraju i da nisu poništene u upravnom postupku, ali je upravo pokrenuo ovaj postupak iz razloga jer je predugovor na osnovu kojeg je porezna uprava odredila plaćanje poreza na promet nekretnina, po samom zakonu raskinut i nikada nije proizvodio nikakve pravne učinke u pogledu stjecanja prava vlasništva na nekretninama po pitanju kojih je određeno plaćanje poreza. Po pitanju upravnog postupka, riječ je o postupku koji se vodi po pravilima upravnog prava i primjenom materijalno pravnih propisa koji su potpuno drugačiji i suženog ograničenja po pitanju prava i obveza stranaka nego li je to riječ u građanskoj parnici, i u tom smislu riječ je o postupcima nepovezanih jedan sa drugim, pa ne može niti biti riječ o presuđenoj stvari s obzirom da i osnov predmetne tužbe je potpuno drugačiji od osnova na kojeg se vodila upravni postupak i upravni spor. Dakle, s obzirom na osnov predmetne tužbe, u pogledu tužitelja postoji pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom i u kom smislu i postojanje pravnog interesa radi utvrđivanja da ne postoji pravni odnos, odnosno da je otpala pravna osnova iz koje bih proizlazile obveze tužitelja radi prisilne naplate kojih se i provodi ovršni postupak iz kojeg je tužitelj upućen na predmetnu parnicu.
3. U odgovoru na tužbu od dana 13. travnja 2018. i tijekom postupka tužena se putem zastupnika po zakonu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu i smatra podnesenu tužbu po više osnova u potpunosti proturječnom i nerazumljivom u odnosu na činjenične navode tužbe. Smatra da se u ovom postupku ne mogu izvoditi dokazi oko nekakve nastale štete za tužitelja, jer je predmet ovoga postupka utvrđenje nedopuštenom ovrhe. Navodi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 965/2014-2 od 27.3.2014. uknjiženo ovršno pravo zaloga u iznosu od 405.947,44 kune s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na koje rješenje tužitelj nije uložio žalbu te napominje da sukladno odredbi čl. 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/2011), te čl. 230. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj 84/08), osigurani dug tužitelja nije bio u zastari u vrijeme zasnivanja prisilnog založnog prava. Ističe da je Porezna uprava po službenog dužnosti dana 5.04.2018. temeljem čl. 108. st.1. i čl. 109. st. 9. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine broj" 115/16.), te čl. 233. Zakona o doprinosima, izvršila otpis kamata koje se odnose na glavnicu upisanog zaloga. Naime, odredbama Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, međutim kada protekne vrijeme zastare, porezna uprava čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari koju drži u neposrednom posjedu ili je to pravo upisano u javnog knjizi, a zastarjela kamata se ne može namiriti ni iz opterećene stvari pa stoga za iznos glavnice od 405.947,44 kune za koji je izvršen upis založnog prava, nije nastupila zastara. Navodi da je obradom godišnje porezne prijave za 2015. tužitelju kao poreznom obvezniku umanjen iznos obveze glavnice (šifre i vrste prihoda 1430) u iznosu od 508,50 kuna, dakle dok glavnica poreznog obveznika iznosi 405.438,94 kune, dok je žiro račun istog u blokadi s obzirom da porezni dužnik nije podmirio svoje dugovanje. Navodi da su predmetna rješenja donesena u porezno upravnom postupku pa ih je tužitelj mogao pobijati isključivo u tom postupku, a sam navodi da su podnesene žalbe protiv navedenih rješenja odbijene, pa su ta rješenja postala pravomoćna i ovršna i porezna uprava je stoga temeljem istih blokirala račune tužitelja kao poreznog dužnika, dok se u odnosu na pitanje nastupa relativne i apsolutne zastare odlučuje isključivo u porezno upravnom postupku, temeljem odredbi Općeg poreznog zakona i Zakona o doprinosima. Napominje da iz priloženog dopisa Ispostave Velika Gorica od 12. travnja 2018. (list 10. spisa) proizlazi da su svi pravni lijekovi koje je tužitelj podnio u porezno-upravnom postupku odbijeni te su donesena rješenja ovršna i pravomoćna te konačna u upravnom postupku. Smatra da naslovni sud nije stvarno nadležan odlučivati niti o jednom pitanju koja proizlaze iz tužbe. Predlaže točku 4. tužbenog zahtjeva odbaciti sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a jer za taj dio tužitelj nije podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora te isto ne može biti obuhvaćeno rješenjem koje je tužitelj upućen na ovu parnicu. Navodi da je sukladno presudi Upravnog suda u Osijeku broj Usl-921/18-8 od 22.2.2019. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak rješenjem prijedlog za obnovu postupka od strane ovdje tužitelja odbacilo. Predmetna ovrha je pokrenuta temeljem već zasnovanog zaloga upisanog u teretnom listu C i sukladno općoj odredbi Zakona o obveznim odnosima, pa se tužitelj te novčane obveze ne može ni u kom slučaju osloboditi a posebno u pogledu upisane glavnice, osim eventualno mogućnosti da za istu bude djelomično otpisana određena visina novčane obveze za što je isključivo nadležna porezna pa uprava, pa u pogledu tog upisa nema zastare. Napominje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske vezano za vođeni porezni upravni postupak koji se odnosi na razreze poreza na promet nekretnina u odnosu na spomenute ugovore o kupoprodaji, presudom broj Usž-357/21-2 od 22.12.2021. odbio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio ranije donesenu presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3981/19-15 od 16.9.2020. Protivi se saslušanju predloženih svjedoka iz razloga što se radi o presuđenoj stvari i o tome se više ne može raspravljati u ovom postupku, budući je Visoki upravni sud RH, vezano za vođeni porezno-upravni postupak koji se odnosi na razreza poreza na promet nekretnina u odnosu na spomenute ugovore o kupoprodaji, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku i poništio ranije donesenu presudu Upravnog suda u Zagrebu.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Ovr-3055/2015 i Ovr-965/2014, te predmet Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-3981/19, dopis Porezne uprave, PU zagrebačka županija, Ispostava Velika Gorica od 12.4.2018. (list 10 spisa), porezno rješenje PU Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Urbroj 513-007-01- 13/2011-0002 od 26.7.2011. (list 11), porezno rješenje PU Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Urbroj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.7.2011. (list 12), rješenje MF-Porezna uprava, PU Zadar, Ispostava Zadar od 18.11.2014. (list 13), dopis PU Zadar od 11.11.2014. (list 14), dopis PU Zadar, Ispostava Zadar od 23.10.2014. (list 15), dopis tužitelja od 18.12.2013. (list 16), žalba tužitelja (list 20-22), materijalnu dokumentaciju vezano za postupak utvrđivanja osnovice poreza na promet nekretnina u k. o. [katastarska općina] (list 23-35), prijedlog za ovrhu od 2.6.2015. i rješenje o ovrsi od 8.6.2015. (list 67-69), tužbu upućenu Upravnom sudu u Osijeku 6.8.2018. (list 78-80., 121-126., 129-134), odgovor na tužbu od 30.10.2018. (list 81), postupak pred Upravnim sudom u Osijeku vezanim za tužbu tužitelja od 6.8.2018. (list 82-83), očevidnik Agencije o redoslijedu plaćanja (list 85-118), dopis MF
– Porezne uprave, Područni ured zagrebačka županija, Ispostava Velika Gorica od 22.10.2019. i 31.7.2024. (list 139 i 188), rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak od 1.4.2019. (list 140-142), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-357/2021-2 od 22.12.2021. (list 189 – 194), obavijesti FINA-e od 18.2.2025. sa očevidnikom svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 205 – 260), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-415-02/2012-001/00414 – rješenje o ovrsi (list 268 – 271), rješenje o ovrsi porezne uprave, područnog ureda Osijek, ispostave Osijek, klasa: UP/I-415-02/2012- 001/00415 od 27.9.2012. (list 272 – 274), rješenje o ovrsi porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, Klasa:UP/I-415-02/2012-001/00414 od 27.9.2012. (list 27-283), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Klasa:UP/I-415-02/2012- 001/00415 od 27.9.2012. (list 284-299).
3.1. Sud je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka RČ, EČ, LČ, odvjetnika Damira Zagoršćaka, te pribavom daljnje razne dokumentacije, odbio kao neosnovan, jer se istim ne bi utvrdile odlučne činjenice, kao ni provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost da li je na ime predmetnog duga podmiren određeni iznos, jer tužitelj nije priložio spisu bilo kakvu dokumentaciju iz koje proizlazi da je predmetni dug barem i djelomično podmirio, dok iz priloženih Specifikacija Financijske agencije o naplatama po predmetnim osnovama i podacima o blokadi tužiteljeva računa, ne proizlazi da je bilo naplate po osporavanim osnovama, slijedom čega su prijedlozi tužitelja odbijeni kao neosnovani sukladno čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3055/2015 od 8. lipnja 2015., koju je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj na nekretninama u vlasništvu tužitelja kao ovršenika, zahtjev za utvrđenjem da je otpala osnova za potraživanje iz ovršnih isprava i to pravomoćnog i izvršnog poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:UP/I-410- 20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn, te rješenja Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01- 13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn; kao i rješenja Republike Hrvatske - Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I- 410-23/2006-11/98, Ur.broj:513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006. na iznos od 16.985,04 kn; povrat naplaćenih iznosa po tim osnovama; naknada prouzročene materijalne štete u vidu izgubljene zarade kao i uzrokovanja daljnje štete u vidu nastupanja insolventnosti tužitelja; daljnje materijalne štete u vidu nemogućnosti financiranja obveza; te prijeboj dospjelog i nezastarjelog potraživanja tuženika prema tužitelju sa iznosima naknade materijalne štete.
5. Među strankama nije sporno:
- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-965/2014-2 od 27.03.2014. zasnovano založno u korist predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica kod groblja od 4188m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica Ovčara od 5715m² te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 14 i dvor [adresa] od 245²; radi naplate tražbina koje su obuhvaćene između ostalih i dvije ovršne isprave - pravomoćno i izvršno porezno rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410- 20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn, te Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253,Ur.broj:513-007-01-13/2011- 0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn;
- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3055/2015-2 od 8.06.2015. određena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica kod groblja od 4188m² i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica Ovčara od 5715m²;
- da je povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi, tužitelj upućen na parnicu rješenjem broj Ovr-3055/2015-23 od 6.02.2018. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog parničnih prigovora iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona;
- da predmetne osnove – pravomoćno i izvršno porezno rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:
UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn, te rješenje Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513- 007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn, nisu ukinute, poništene ni preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage.
6. Među strankama je sporno:
- da li se tužba tužitelja temelji na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je rješenjem ovršnog suda upućen na parnicu (čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnoga zakona),
- prigovor stvarne nadležnosti,
- prigovor presuđene stvari,
- prigovor zastare.
7. Uvidom u predmet ovoga suda broj Ovr-3055/2015. sud je utvrdio da je na prijedlog tužene određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, ovdje tužitelja, rješenjem o ovrsi broj Ovr-3055/2015-2 od 8. lipnja 2015. na temelju, između ostalog ovršnih isprava koje je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu pod točkom 2. - rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn i rješenj Klasa:UP/I-410-20/2010- 001/02253,Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn (list 16.-17. spisa Ovr-3055/2015. i list 11.-12. ovoga spisa), dok ovršna isprava navedena u tužbenom zahtjevu pod točkom 2. i to rješenje Republike Hrvatske - Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410- 23/2006-11/98, Ur.broj:513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006. na iznos od 16.985,04 kn, nije priložena uz prijedlog za ovrhu, a niti je na temelju takve ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi. Naime, na taj iznos glasi pravomoćno i izvršno rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410-20/2011-001/01916, Ur.broj:513-007-13-06/2013-0004 od 24.09.2013. (list 15. u spisu Ovr-3055/15), temeljem kojeg je određena ovrha, a koje rješenje nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom tužitelja. Također da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu povodom koje je sud donio rješenje broj Ovr-3055/2015- 23 od 6.2.2018. kojim upućuje tužitelja kao ovršenika da pokrene ovu parnicu radi žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, u kojoj žalbi je istaknuo da se na temelju predmetnih poreznih rješenja provodi ovrha na računima ovršenika, ovdje tužitelja kod FINA-e pa da je ovrhovoditelj, ovdje tužena, dio potraživanja na taj način naplatila, da su osnove za tri porezna rješenja otpale, budući da tužitelj predmetne nekretnine nije nikada stekao.
7.1. Uvidom u predmet ovoga suda broj Ovr-965/2014 je utvrđeno da je na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja, ovdje tužene, od dana 25. ožujka 2014. sud odredio osiguranje rješenjem broj Ovr-965/14-2 od dana 27. ožujka 2014. (list 56. – 57.), uknjižbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, a na temelju istih ovršnih isprava na temelju kojih je određena ovrha u Ovr-3055/2015, s tim da porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar Klasa: UP/I-410-23/2006-11/98 od 20. lipnja 2006. u odnosu na koje tužitelj traži da sud utvrdi da je otpala osnova, nije predmet tog ovršnog postupka. Također je utvrđeno da tužitelj kao protivnik osiguranja na rješenje o osiguranju nije ulagao žalbu, te je isto pravomoćno 6.03.2015..
7.2. Čitanjem poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011.(list 11. spisa) sud je utvrdio da je tužitelju na ime Ugovora o kupoprodaji nekretnina prijavljenog Poreznoj upravi dana 8.11.2010. utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 145.565,43 kn.
7.3. Čitanjem rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured
Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253,Ur.broj:513- 007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. (list 12. spisa) sud je utvrdio da je tužitelju na ime Ugovora o kupoprodaji nekretnina prijavljenog dana 8.11.2010. utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 20.795,06 kn.
7.4. Čitanjem rješenja rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar od 18.11.2014. (list 13.) sud je utvrdio da je odbačena žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Klasa:UP/I-410-20/2011-001/1916, Ur.broj:513-007-13-06/2013-0004 od 24.09.2013. kojim je tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 16.985,04 kn.
7.5. Uvidom u predmet Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-3981/19 je utvrđeno da je ovdje tužitelj podnio pred tim sudom tužbu radi obnove postupka u kojem je doneseno rješenje tužene UP/II-410/20-10-01-4852, Urbroj 513-04/2012-02 od 15.2.2012. koji je postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem Usž-357/21-2 od 22. prosinca 2021. kojim je usvojena žalba tuženika Republike Hrvatske i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-3981/19-15 od 16.9.2020., a tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen, a također je i ustavna tužba koju je podnio tužitelj protiv navedene presude odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2929/2022 od 10. rujna 2024. Predmet obnove postupka su bile ovršne isprave - rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn i rješenje Klasa: UP/I-410-20/2010- 001/02253,Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn.
7.6. Iz dopisa Porezne uprave, Područni ured zagrebačka županija, ispostava Velika Gorica od 12.4.2018. (list 10. spisa) proizlazi da su svi pravni lijekovi podneseni u porezno-upravnom postupku protiv rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn i rješenje Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253,Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn, odbijeni.
7.7. Iz podataka FINE (list 85.-118., 205.260., 268.-299. spisa) ne proizlazi da je na ime osnova koje su predmet ovoga postupka išta naplaćeno na novčanim sredstvima tužitelja.
8. Prije svega sud napominje da isprava koju je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu - rješenje Republike Hrvatske - Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410-23/2006-11/98, Ur.broj:513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006. na ukupno razrezani iznos od 16.985,04 kn, nije ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha broj Ovr-3055/2015 od 8. lipnja 2015. i takva isprava nije priložena u Ovr-3055/2015, a ni u Ovr-965/2014, te ni u ovom postupku, već je ovrha za navedeni iznos određena na temelju rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410-20/2011-001/01916, Ur.broj:513-007-13-06/2013-0004 od 24.09.2013., a koje rješenje tužitelj nije obuhvatio tužbenim zahtjevom.
9. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je u postupku osiguranja pod brojem Ovr-964/2014 po prijedlogu tužene kao predlagatelja osiguranja zasnovano založno pravo na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja pravomoćnim rješenjem broj Ovr-965/14-2 od dana 27. ožujka 2014. radi osiguranja tražbina na koje glase između ostalog i ovršne isprave koje su predmet ovoga postupka i to rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika
Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn i rješenja Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn, da je između ostalih, na temelju istih ovršnih isprava sud odredio ovrhu na nekretninama tužitelja kao ovršenika rješenjem o ovrsi broj Ovr-3055/2015-2 od 8. lipnja 2015., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu povodom koje je upućen na parnicu rješenjem broj Ovr- 3055/2015-23 od 6.02.2018. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog parničnih prigovora iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (da je tražbina iz osporavanih ovršnih isprava prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave), u kojem ovršnom postupku tužitelj kao ovršenik nije isticao prigovor zastare, niti je upućen u parnicu iz razloga zastare. Sud je također utvrdio da osnova za koju tužitelj u ovom postupku predlaže da sud utvrdi da je otpala i da vrati naplaćene iznose po toj osnovi i to rješenju Republike Hrvatske - Ministarstva financija, Porezne uprave
Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410-23/2006-11/98, Ur.broj:513-07-14-05/2006- 02 od 20.06.2006. koja glasi na iznos od 16.985,04 kn, nije jedna od osnova na temelju koje je određena ovrha rješenjem Ovr-3055/2015-2 od 8. lipnja 20215., odnosno da takva osnova ne postoji, odnosno nije priložena ni u ovom predmetu, ni u Ovr- 3055/2015, ni u Ovr-964/2014. Također je sud utvrdio da osnove na temelju kojih je određena ovrha u Ovr-3055/2015 nisu ukinute, poništene ni preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, ili da su bez pravnog učinka, unatoč upravnom postupku koji je tužitelj vodio radi osporavanja tih osnova i koji je upravni postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem Usž-357/21-2 od 22. prosinca 2021. kojim je usvojena žalba tuženika Republike Hrvatske i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl- 3981/19-15 od 16.9.2020., a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Pored navedenog, ustavna tužba koju je tužitelj podnio protiv navedene presude je odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2929/2022 od 10. rujna 2024., u kojem je upravnom postupku tužitelj osporavao izvršne isprave - rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa:
UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn i rješenje Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253,Ur.broj:513- 007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn. Također, uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu, sud je utvrdio da tužitelj na ime predmetnih osnova nije podmirio do sada nikakve iznose.
10. Prigovor stvarne nenadležnosti, kao i prigovor presuđene stvari nisu osnovani. Naime, tužitelj je ovu parnicu pokrenuo sukladno rješenju ovršnog suda broj Ovr-3055/2015-23 od 6.02.2018. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog parničnih prigovora iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, za koje je odlučivanje stvarno nadležan ovaj sud, u kojem se ne odlučuje o zakonitosti razreza poreza, već isključivo o dopuštenosti ovrhe. Nadalje, upravni postupak koji se vodio pod brojem Usl-3981/19 je pravomoćno okončan, a u kojem se nije raspravljalo o tome da li je tražbina iz osporavanih ovršnih isprava prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, već o zakonitosti razreza poreza u osporavanim ispravama sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na promet nekretnina i Zakona o doprinosima.
11. Nadalje, prema odredbi čl. 11. i 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.), rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha može se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite ovršenika samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu, između ostalog i kada je ovršenik izjavio žalbu nakon proteka roka.
11.1. Sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
12. Drugim riječima, u nastavno pokrenutom parničnom postupku, sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 861/2022-2 od 05.10.2022.).
13. Dakle, u parnici kao što je predmetna, nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih ovršni sud nije uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje ove parnice.
14. Naime, ovršni sud je uputio tužitelja na pokretanje parnice zbog žalbenog razloga, odnosno tvrdnje da se temeljem predmetnih poreznih rješenja provodi ovrha na tužiteljevim računima kod Financijske agencije i da je tuženik kao ovrhovoditelj dio tražbine u tom postupku naplatio i da su osnove za naplatu otpale jer nije stekao nekretnine (čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona). Stoga sud u ovoj parnici ne može razmatrati prigovor zastare, jer tužitelj zbog tog prigovora (čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona) nije upućen u parnicu.
15. Prema odredbi čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona, ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
16. Tužitelj tvrdi da su otpale osnove za potraživanje iz predmetnog pravomoćnog i izvršnog rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn, kao i rješenja Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn, dok rješenje Republike Hrvatske - Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:UP/I-410-23/2006-11/98, Ur.broj:513-07-14-05/2006-02 od 20.06.2006. na iznos od 16.985,04 kn, nije osnova na temelju koje je određena ovrha broj Ovr-3055/2015 od 8. lipnja 2015. i takva osnova ne postoji.
17. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
17.1. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
18. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).
19. Naime, u ovoj parnici tužitelj nije dokazao da je podmirio niti djelomično dug prema tuženici koji proistječe iz spornih osnova, a učinio je nespornim da osnove - pravomoćno i izvršno porezno rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Velika Gorica, Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0002 od 26.07.2011. na iznos od 145.565,43 kn, te rješenje Klasa:UP/I-410-20/2010-001/02253, Ur.broj:513-007-01-13/2011-0003 od 26.07.2011. na iznos od 20.795,06 kn, nisu ukinute, poništene ni preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, pa stoga nije otpala osnova za potraživanje tuženika iz navedenih osnova, dok treća osnova koju tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu, ne postoji. Dakle, tužitelj u odnosu na poreznu obvezu i nepostojanje uknjižbe ili stvarnog stjecanja nekretnina koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji koji su raskinuti, vodio je upravni spor i isti je pravne lijekove na koje je imao pravo u tom postupku kao porezni obveznik i dužnik iscrpio, te je upravni postupak pravomoćno okončan odbijanjem njegove tužbe, a predmetne osnove su u cijelosti ostale na snazi, nisu bez učinka i nisu izgubile svoju djelotvornost, na temelju kojih je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama sukladno odredbi čl. 23., čl. 25. st. 4., čl. 29. i čl. 79. -80. Ovršnog zakona. Stoga nije osnovana tvrdnja tužitelja da tuženik nema pravo naplate na temelju navedenih poreznih osnova iz razloga jer on nije stekao nekretnine, pa da je stoga otpala osnova za naplatu iz poreznih osnova.
19.1. Nastavno, kako dug prema tuženiku nije podmiren niti djelomično, a niti su otpale osnove za potraživanje tuženika prema tužitelju, to nije osnovan niti zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati naplaćene iznose prema predmetnim osnovama, jer tužitelj nije dokazao da je do naplate došlo u bilo kojem iznosu, već naprotiv da je blokiran, kako proizlazi iz dokumentacije Financijske agencije priložene spisu. Također, tuženik nije dužan tužitelju naknaditi nastanak materijalne štete, kao ni buduću takvu štetu, jer nema protupravnosti u postupanju tuženika prema tužitelju u odnosu na predmetne osnove, već se postupanje Republike Hrvatske prema tužitelju temelji na važećim poreznim rješenjima sukladno odredbama Ovršnog zakona. Nema uzročne veze, jer je blokada računa tužitelja zakonita posljedica ovrhe. Slijedom navedenog, kako ne postoje tražbine tužitelja prema tuženiku, to je prigovor radi prebijanja, koji nije niti postavljen u određenom iznosu, neosnovan, te odbijen kao u izreci.
19.2. U odnosu na prigovor tužitelja kako se tužena ne može namirivati kroz dva odvojena ovršna postupka sukladno načelu ne bis in idem, valja reći da je između ostalih i o tim navodima tužitelja, a koje je istakao kao ovršenik u žalbi u ovršnom postupku Ovr-3055/2015, odlučio Županijski sud u Dubrovniku rješenjem broj Gž Ovr- 226/19-2 od 30. rujna 2020. na način da je odbio žalbu tužitelja, navodeći da okolnost da se radi prisilnog ostvarenja tražbine vodi ovršni postupak na drugom predmetu i sredstvu ovrhe, ne predstavlja procesnu smetnju za određenje ovrhe radi ostvarenja te iste tražbine na ovršenikovim, ovdje tužiteljevim, nekretninama. U istom rješenju, sud je odlučio i o žalbenim navodima tužitelja iz čl. 50. st. 1. točke 3. Ovršnog zakona, navodeći da iz stanja spisa ne proizlazi da bi ovršne isprave navedene u žalbi bile ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, odnosno da bi izgubile svoju djelotvornost; ili da su bez učinka, a što je nesporno utvrđeno i u ovom postupku.
20. Slijedom navedenog, kako nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona, zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu, to je odlučeno kao u izreci pod I.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
21.1. Temeljem odredbe čl.163. Zakona o parničnom postupku, odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.
21.2. Tužena je podnijela zahtjev za naknadu troška od 4.250,00 eura, koji je osnovan i sastoji se od zastupanja tuženice po državnom odvjetništvu na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), podneska od 25.10.2019. od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištima održanim dana 28.05.2018., 3.10.2018., 23.01.2020., 12.05.2021., 6.02.2025. i 29.01.2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te na ročištu od dana 16.10.2025. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9.t.2.), što je u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), te čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1.-4., u vezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
U Osijeku, 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Z.z. tuženika ODO OS GUO na broj P-DO-34/2018
