REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-439/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 20.siječnja 2026. u nazočnosti tuženika i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 6.ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BĆ da tužitelju EĆ u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude naknadi iznos od 47.260,35 kn, što iznosi 6.272,53 EUR-a po fiksnoj stopi konverzije od 1 EUR = 7.5345 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći od 1. travnja 2022. godine pa do isplate. Nalaže se tuženiku BĆ da tužitelju EĆ naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6.ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 28.11.2022. ovom sudu podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 47.260,35 kn (6.272,53 EUR). Tužbeni zahtjev se u bitnome činjenično temelji na tome: da su stranke na jednake dijelove suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] ZU 2609 K. O. [katastarska općina]; da je namjera stranaka bila izgradnja dvojne stambene zgrade na tom zemljištu u kojem bi svaka strana dobila po jednu kuću s tim da će svaka strana platiti polovinu ukupnih troškova građevinskih radova i popratnih troškova; da je usmeni dogovor postignut prema kojemu će tužitelj plaćati hitne troškove i mjesečne troškove vode, struje itd., biti na gradilištu, vršiti radove za koje je stručan itd., a da će mu tuženik naknaditi svoju polovinu tih troškova po cjelokupnim izvršenim radovima na nekretnini, kojim bi se udovoljilo građevinskoj dozvoli; da je tužitelj platio i utuženi iznos kao izdatke koji se tiču tuženikove polovice sudjelovanja u gradnji te je tužitelj za taj iznos umanjio svoju imovinu; da je nakon travnja 2022. tužitelj se obratio tuženiku da podmiri svoju polovinu potrošene električne energije i svih drugih troškova, a tuženik je višestruko odbio dati ikakav odgovor na poziv tužitelja da podmiri svoju polovinu svih troškova, a kamoli da bi izvršio naknadu istog iznosa.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati tražbinu; da tražbina nije osnovana; da prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji; da je ova neosnovana tužba podnesena radi odugovlačenja postupka razvrgnuća koji je pokrenuo tuženik; da je tužitelj najavljivao tuženiku da će podnijeti tužbu radi isplate navodnog neplaćenog zajma u iznosu od 50,000,00 EUR, a ne na ime ulaganja i naknade štete u iznosu 6.272,53 EUR radi čega se tuženik iznenadio prilikom zaprimanja tužbe jer prethodno nije bilo nikakvog spomena niti prethodne obavijesti glede postojanja dugovanja ove vrste; da tužitelj nije usmeno ranije upozorio tuženika da po toj osnovi postoje nekakva potraživanja prema tužitelju niti je tuženik zaprimio ikakve račune ili popis troškova koje je bio dužan platiti tužitelju već je potpuno nelogično i nerazumljivo da je tuženik saznao za navodna dugovanja iz 2016. i 2017. nakon više od 5 godina; da tužitelj nije izvršio nikakva ulaganja u suvlasnički dio nekretnine koji koristi tuženik, a ako ih je i vršio takvi radovi su izvršeni bez suglasnosti tuženika; da nije točno da bi tužitelj pokrivao većinu troškova i za tuženika; da je tuženik često prevozio građevinski materijal sa vlastitim vozilom iz BIH, a ukoliko bi tužitelj i uplatio neki iznos za navedenu nekretninu prilikom gradnje isto nije od velikog utjecaja obzirom da je tuženik kroz razne druge uplate višestruko nadmašio taj iznos; da je on uplatio svoju polovicu iznosa komunalnog doprinosa; da je dugovanje poreza na promet nekretnina prebijeno sa prethodnim uplatama tuženika na ime troškova građenja koji su obuhvatili i suvlasnički dio tužitelja; da su prethodne uplate na ime građevinskog materijala prebile i dugovanje za izradu geodetskog projekta; da osporava da bi tužitelj imao tražbinu vezanu uz priključak električne energije, vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, vodnog doprinosa; da prigovara zastari.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. R1- 148/2022, R1-622/2022, spisa Općine Podstrane klasa: UP/I-361-01/19-01/02, saslušanjem stranaka i svjedoka IĆ, OĆ, ZĆ.

Tužiteljev dokazni prijedlog da se izvede dokaz očevidom na licu mjesta nije prihvaćen jer ovaj sud ne drži bitnim za ovu parnicu utvrditi kako izgleda predmetna zgrada sad i je li se mogla graditi na nekakav drugačiji način.

U svojstvu svjedoka nije saslušan ŠĆ budući da, prema podacima iz spisa, dotični je osoba koja obavlja registriranu geodetsku djelatnost i stoga je tužitelj trebao dostaviti njegov račun (i eventualno uplatnicu-priznanicu) kao dokaz plaćanja, a ne njegovim saslušavanjem dokazivati činjenicu plaćanja.

Svjedok HĆ nije saslušan budući da tužitelj nije postupio po raspravnom rješenju od 6.3.2025. te nije dostavio adresu ovog svjedoka.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

4.2.Među strankama nije sporno da su suvlasnici nekretnine na kojoj su zajednički na jednake dijelove gradili dvojni stambeni objekt.

Sporno je da li je preostalo kakvo potraživanje tuženika prema tužitelju.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje je vidljivo da je tužitelj 4.5.2016. na ime poreza na promet nekretnina za tuženika (koji je naveden kao obveznik plaćanja) platio iznos od 18.675,31 kuna. Inače, predmetna nekretnina je prema kupoprodajnom ugovoru kupljena 15.4.2016. za 100.000,00 EUR (što iznosi 747.000,00 kuna prema srednjem tečaju HNB na taj dan). U vrijeme predmetne kupoprodaje porez je iznosio 5%, dakle 37.350,00 kuna pa ta uplata očito predstavlja 1/2 iznosa poreza.

5.1.Iz e-mail poruke ŠĆ od 27.4.2016. (list 11) proizlazi da je cijena dogovorena s tim geodetom 10.500,00 kuna, a ne 14.500,00 kuna kako navodi tužitelj u tužbi. Iznos od 4.000,00 kuna, kako proizlazi iz tog e-maila, predstavlja iznos cijene koji je bio plaćen, a za preostali iznos cijene je navedeno da se treba naknadno platiti.

5.2.Iz ugovora o priključenju od 8.8.2016. proizlazi da su stranke (iako je u uvodu ugovora pored imena obaju stranaka naveden samo OIB tužitelja) s HEP-ODS d.o.o. za iznos od 58.218,75 kuna ugovorile elektroenergetski priključak za predmetnu nekretninu, a 18.1.2017. je tužitelj ugovorom o izgradnji priključka gradilišta za iznos od 1.080,33 kuna ugovorio priključenje gradilišta na elektroenergetsku mrežu. Ovaj potonji iznos je tužitelj platio 24.1.2017. (potvrda – list 23), a za elektroenergetski priključak platio je 20.000,00 kuna 30.1.2017. i 10.000,00 kuna 31.10.2018. (potvrde- list 24, 26).

5.3.U razdoblju od travnja 2017. do travnja 2022. utrošeno je i plaćeno ukupno 33.126,36 kuna što je vidljivo iz knjigovodstvene evidencije HEP ELEKTRA d.o.o. (list 27-30).

5.4.Rješenjem od 8.11.2017. (list 19) određen je vodni doprinos od 1.253,81 kuna, a rješenje glasi na ranijeg vlasnika predmetne nekretnine CĆ.

5.5.Za ormarić za struju je tužitelj platio NĆ 1.000,00 kuna dana 6.2.2017. (potvrda - list 24).

5.6.Iz potvrda PBZ d.d. (list 56-57) je vidljivo da je tuženik 2.1.2017. s računa podignuo 50.612,64 EUR, a supruga tuženika RĆ **.**.2017. iznos od 50.653,38 EUR.

Također, iz potvrda iste banke o prometu na računu (list 59-60, 204-208) proizlazi da je tuženik s računa tijekom 2018., 2019. i 2020. podignuo ukupan iznos od 101.315,46 EUR.

Nadalje, iz potvrda PBZ d.d. (list 61, 62, 64, 67, 71, 76) proizlazi da su tuženik i RĆ tijekom 2016., 2017., 2018., podignuli iznos od 9.170,00 EUR i 712,60 kuna. Osim toga, tuženik je u tom razdoblju prenio štednju na tekući račun te je u 2017. i 2018. platio račune firme Mezanin d.o.o. (koji glase na obje stranke) u iznosima od 155.309,29 kuna, 220.420,19 kuna, 163.005,13 kuna, 70.000,00 kuna (list 69, 72, 80, 81, 145, 146).

Raskid oročenog depozita RĆ na dan 20.3.2015. ovaj sud ne vezuje ni na jedan način uz gradnju predmetne kuće budući da je taj raskid bio godinu dana prije kupnje zemljišta. Isto tako, ostale potvrde koje se odnose na dizanje novca s tekućeg računa ovaj sud ne pribraja gornjim iznosima jer su te isplate već evidentirane u potvrdi o prometu na listu 59-60 spisa.

5.7.Nadalje, iz potvrde Splitska banka d.d. (list 58) proizlazi da je tuženik 8.3.2016. podignuo iznos od 47.044,00 EUR. Ovaj sud tu isplatu cijeni kao podizanje sredstava za kupnju zemljišta koje je uslijedilo mjesec dana kasnije, a tuženikov udio u cijeni je bio 50.000,00 EUR.

5.8.Tuženik je dokazao bankovnom potvrdom (list 113-114) da je 3.5.2019. platio 18.098,85 kuna vodnog doprinosa koji iznos je prema uplatnici glasio na ime tužitelja. Također, tuženik je očito (čim raspolaže priznanicom koju je dostavio – list 86) platio i 382,11 kuna Vodovod i kanalizacija d.o.o. koji račun (za listopad-studeni 2019.) je također glasio na ime tužitelja, a ujedno raspolaže i uplatnicom (list 89) na ime tužitelja na iznos od 1.107,22 kuna plaćenih HEP ELEKTRA d.o.o. za potrošnju u studenom 2019.

5.9.Tuženik je također dostavio u spis veći broj računa koji se odnose na kupnju raznog građevinskog materijala kupljenog u BIH, ali ovaj sud nema stručnih građevinskih znanja o tome je li se taj materijal uopće ugrađivao u predmetni objekt, a ako jest je li se ugrađivao samo u dio objekta koji pripada tuženiku (jer su grube radove zajednički financirali), pa stoga navedene isprave ovaj sud ne uzima u obzir kao dokaze koji bi dokazali da su ti iznosi potrošeni na ime zajedničke izgradnje objekta.

5.10.Iz naloga o plaćanju (list 211, 213) proizlazi da je tuženik Općini Podstrana 25.6.2020. isplatio 104.726,60 kuna na ime komunalnog doprinosa i 1.402,48 kuna na ime zateznih kamata. Inače, prema pravomoćnom rješenju o komunalnom doprinosu od 29.1.2020. Općine Podstrana (list 560) strankama ove parnice je određen komunalni doprinos od 209.453,20 kuna pa je očito da je platio svoju polovinu te naknade.

5.11.Tuženik je dana 19.8.2021. HEP-ODS d.o.o. platio 28.218,75 kuna na ime plaćanja po ugovoru broj kojeg ugovora odgovara onome od 8.8.2016. (vidi toč.5.2.) što predstavlja polovinu te naknade te je uplatio i dodatnih 460,54 kuna s tim da nije jasno na što se potonja uplata odnosi (potvrde-list 215, 216).

5.12.Tuženiku je 16.12.2021. izdana dozvola za priključenje na javnu vodoopskrbu njegovog dijela nekretnine (list 297), a zaseban priključak za električnu energiju je ugovorio ugovorom od 19.4.2022. (list 305).

5.13.Svjedok IĆ je u iskazu od bitnog naveo: da ga je za izvođenje radovao na predmetnom objektu angažirao tužitelj, on mu je i platio za izvedene radome s tim da se zbog proteka vremena ne može sjetiti o kojem iznosu je bila riječ; da je on na gradilištu bio svojevrsni pomoćni radnik u poslovima koji su se odnosili na premještanje stupa za struju, kopanje temelja, postavljanje hidro izolacije na temeljnu ploču i kopanje oko pomoćnog objekta te je ručno pomagao u izvođenju tih radova; da mu je naloge za obavljanje radova na gradilištu davao tužitelj osobno, a za premještaj stupa za struju kazao mu je da je to potrebno kako ne bi smetao prilazu kuće; da mu tužitelj tijekom boravka na gradilištu nije nikad spominjao nikakve dogovore njega i tuženika koji se tiču podmirenja troškova izgradnje predmetnog objekta; da bi u to doba on za radove koji se tiču kopanja rupe za premještanje stupa za struju uzeo od naručitelja par tisuća kuna tj. do 2.000,00 kuna; da je ukupno na gradilištu za izvođenje svih nabrojanih radova proveo oko mjesec dana.

5.14.Tužitelj je u iskazu naveo: da ostaje pri svojim navodima iz tužbe i podnesaka; na upit je li se s tuženikom dogovorio kad točno bi mu on trebao platiti utužene iznose tj. je li odmah prvi dan nakon što sam ih je tužitelj platio ili u nekom kasnijem razdoblju naveo je da je između njih u početku postojalo povjerenje, obojica su trošili na izgradnju tog dvojnog objekta i povremeno bi se znali naći u društvu supruga i provjeriti tko je do tog trenutka više utrošio na izgradnju objekta; da je u jednom trenutku tužitelj bio potrošio do tada oko 240.000 eura, a tuženik oko 140.000,00 eura, tuženiku je ponestalo sredstava; da mu dan prije Svih Svetih 2021. u prisutnosti svog sina tuženik kazao da mu ne misli vraćati ikakve novce; da je mišljenje tužitelja da je on njemu taj novac trebao vratiti u trenutku kad se objekt stavi u funkciju za obavljanje turističke djelatnosti, te je takav bio i dogovor, a tužiteljev dio objekta je ranije stavljen u funkciju od tuženikovog; da je 2022. krajnji datum kad je tuženik trebao pokazati dobru volju i početi plaćati tužitelju ono što je uložio više od njega te bi po njegovoj procjeni to bilo nekih cca 4.000,00 eura godišnje; da svaka stranka ima ključeve svog djela objekta; da je po njegovoj procjeni do faze izvođenja grubih građevinskih radova i izgrade pregradnih zidova on u tuženikov dio objekta investirao najmanje 40.000,00 eura više od njega; na upit da pojasni svojim riječima što bi u konkretnom slučaju bila tuženikova protupravna odnosno protuzakonita radnja kojom je on njemu prouzročio štetu tj. izdatke koje ovom tužbom potražuje, tužitelj je naveo da je to što on nije voljan platiti onaj dio troškova koji se odnose na njega odnosno njegov suvlasnički udio; da je početni dogovor stranka bio da zajednički financiraju gradnju objekta do faze "visoki roh-bau" te postavljenih zidova i instalacija za struju i vodu, a nakon toga bi svatko uređivao svoj dio objekta; da je fasadu na cijelom objektu, zatvore na cijelom objektu, iskope i dokumentaciju isključivo financirao tužitelj; da je razgovor između njega i tuženika dan prije Svih Svetih 2021. vođen između ostalog radi zajedničkog potraživanja njih dvojice prema LĆ u iznosu od 10.000,00 eura, a koji iznos je u njihovo ime naplatio trenutni odvjetnik tuženika, te u tom razgovoru tuženik dao tužitelju ranije citiranu izjavu " da mu ne misli vraćati novac"; da tuženik na gradilištu nije bio prisutan kada su se radili iskopi, kad su vršeni grubi radovi dolazio je otprilike jednom u dva mjeseca te potvrđuje da je tuženik sa tužiteljem zajedno izvodio radove na hidroizolaciji jednog dijela objekta; da je kredit podigao 1.2.2019. na iznos od 150.000,00 eura te navedeni dio je utrošen na podmirenje duga prema izvođačima radova na fasadi, za vraćanje zajma tužiteljevom bratu koji zajam je tužitelj potrošio u izgradnji zajedničkog objekta, te za tužiteljevo uređenje njegovog djela dvojnog objekta; da 31.10.2021. tužitelj nije bio dužan ništa tuženiku; da se s tuženikom posljednji put našao da zajedno pregledaju do tada uložena sredstva negdje sredinom 2019., a svi takvi susreti procjena uloženog su se odvijali ili kad bi tužitelj došao kod tuženika na selo ili kad bi tuženik došao pogledati obavljene radove; da misli da je njegov objekt u sredini 2019. već bio useljen te se u istom tom održao taj posljednji sastanak; na upit kako su 2019. preostala dugovanja iz 2016. unatoč poravnavanju tužitelj odgovara da on i tuženik nisu nikada vršili poravnavanje računa već su na tim sastancima samo konstatirali tko je više uložio, a tad na posljednjem sastanku stanje je bilo da je tužitelj više uložio oko 40.000,00 eura; da se preostalih cca više od 34.000,00 eura (koji premašuju utuženi iznos od cca 6.200,00 eura) odnose na troškove građevinskih radova koje uključuju: iskope, projektiranje, troškove izgradnje zidova, rada radnika na elektroizolacijama i sl., te za navedeni iznos nije podnesena tužba, ali je planirana; da prije podnošenja prijedloga razvrgnuća suvlasništva u ožujku 2022. nije bilo njegovih traženja od tuženika da mu nešto naknadi po osnovi kredita.

5.15.Tuženik je u iskazu od bitnog naveo: da ostaje pri svojim tvrdnjama iz odgovora na tužbu i podnesaka; da je predmetni objekt izgrađen kao dvojni objekt te se dijeli nekakvom linijom koja ide sjever-jug, a njemu pripada dio koji je zapadniji, tj. bliže javnom putu, a tužitelju pripada istočni dio objekta; da se oko pitanja podjele okućnice tog objekta još uvijek spore na sudu jer smatra da je tužitelj zauzeo veću površinu nego što mu pripada, a bazen izgrađen na toj parceli pored tužiteljevog dijela kuće je izgrađen nelegalno i zbog toga se ne može dobiti uporabnu dozvolu; na upit je li podmirio svoj dio troškova koji su specificirani u tužbi naveo je da su svi priključci glasili na tužiteljevo ime i odnosili se na njegov dio objekta, te je on poslije morao platiti sve te priključke kako bi ih dobio na svoje ime za svoj dio objekta, a kako su njih dva već ranije prekinuli suradnju, nije mogao polovinu svojih troškova za svoje priključke računati tužitelju i tražiti od njega polovinu tih troškova koji su mu nastali; da je geodet svoje projekte izrađivao prije gradnje objekta, on geodetu nije platio polovinu njegovih troškova, ali je zato plaćao neke druge zajedničke troškove izgradnje i na taj način se izvršilo prebijanje; da je za ove račune i troškove koje tužitelj potražuje tužbom doznao tek kad mu je dostavljena tužba te su svi priključci i dokumentacija glasili na tužitelja, iako je i on od početka bio kupac za jednu polovinu pa mu je nejasno zašto se nije i njega spominjalo kao jednog od suvlasnika i obveznika; na upit jesu li i kad točno on i tužitelj dogovorili da će plaćati troškove kako budu dolazili, potom vršiti nekakvo prebijanje ili poravnavanje računa, naveo je da su se to oni dogovorili odmah kad se tuženik pojavio kao jedan od kupaca; da mu je tužitelj znao dostavljati račune koji su od strane izvođača radova bili ispostavljani te je iste znao platiti i odmah nakon plaćanja tužitelju prezentirati dokaz da je račun plaćen; da od tužitelja nije nikad dobivao dokaze da je on neki račun platio, osim možda nekakvog sitnog iznosa koji se tiče plaćanja troškova parkiranja; da mu je njegov odvjetnik kazao kako da je odvjetniku tužitelj, prije nego li je odvjetnik RĆ počeo zastupati tuženika, govorio kako je tužitelju plan da tuženika na neki način prisili da odustane od daljnje gradnje te je tužitelj odvjetniku RĆ spominjao nekakve druge iznose i drugačije osnove tužbe (kredit) od ove koja je napisana u ovoj tužbi; da je tužiteljev dio kuće bio spreman za stanovanje već pred ljetnu sezonu 2019., a tuženikov dio kuće je u potpunosti bio spreman tek pred ljetnu sezonu 2024., tuženik je polovinu svog dijela kuće koji je bio uređen iznajmljivao još u ljeto 2021. ili 2022.; da su on i tužitelj dozvole za iznajmljivanje objekta ishodili otprilike u isto vrijeme, moguće 2020. ili 2021. s tim da mu se čini da je tužitelj prve goste imao još u ljeto 2019.; da je on prvi račun za svoj priključak električne energije dobio u lipnju 2022. te je račun iznosio nekoliko eura tj. paušalni iznos priključka, jer u to vrijeme u objektu nije bilo uređaja koji su potrošači električne energije; da je u razdoblju od 2019. pa do dobivanja vlastitog priključka koristio priključak koji je glasio na tužiteljevo ime, ali ni tada nije u njegovom dijelu objekta bilo veće potrošnje električne energije jer su radnici eventualno koristili električnu energiju za izmiješati ljepilo za pločice i neke slične stvari; da je tužitelj oglašavao da iznajmljuje kuću s grijanim bazenom pa stoga tuženik zaključuje da grijanje tog bazena u svakom slučaju više električne energije potroši nego li npr. korištenje električne bušilice; da je on znao da će se stup električne energije premjestiti jer je smetao pristupu kamionima, tuženiku nije bilo rečeno tko će obavljati te radove, a kasnije mu je tužitelj tvrdio da je IĆ platio 2.400,00 kuna; da ako je za cca dva dana rada IĆ na tom poslu njemu plaćeno 2.000,00 kuna, a svjedok je tvrdio da je radio još i mjesec dana, onda se postavlja pitanje je li tužitelj tom svjedoku platio ukupno 60.000,00 kuna i gdje su dokazi o tome; da je prije početka gradnje objekta tužitelj se bavio postavljanjem estriha, te je on postavljao estrih u svom dijelu objekta, a u tuženikovom dijelu objekta je estrih postavljao ZĆ; da su radove na iskopima i fasadi izvodile firme, a neke radove je plaćao tužitelj, a neke tuženik; na upit tužitelja zbog čega je došlo do razlaza stranaka 2019. tuženik odgovara da njihov razlaz u pogledu gradnje nije nikada bio planiran, ali je tužitelj računao da je tuženik ostao bez novca za daljnju gradnju i u to doba je tužitelj ishodio kredit, pa je tužitelj računao da će otkupiti od tuženika njegov suvlasnički dio te je tomu čak i nudio u razgovorima koje su vodili, na što je tuženik odgovarao da mu nije namjera prodavati svoj udio; da se on jest nalazio s tužiteljem, ali je izmišljotina tužiteljeva izjava da je dan prije E 2021. tuženik kazao da mu ne misli vraćati novce; da je tužitelj njemu prilikom susreta znao dati rukom napisane popise troškova koje je tužitelj navodno imao, tuženik je te popise uzeo, provjeravao kod izvođača i utvrdio da je tužitelj na taj troškovnik naveo preuveličane iznose; da je tužitelj i na tuženikov dio kuće ugradio nekakve prozore lošije kvalitete koje je dobio na neku kompenzaciju, nije priložio račun baš kao ni račun za fasadu, a upravo su računi dokaz da bi prozori i fasada imali garanciju da će određeni jamstveni period biti upotrebljavani; da se postavlja pitanje zbog čega nije nakon prekida suradnje odmah napravio nekakav popis dotadašnjih troškova i prezentirao ga tuženiku, već tek nakon par godina; da je prekid suradnje između stranaka se dogodio tako da je tužitelj tuženiku u prisutnosti svoje supruge, nakon dugotrajnog monologa kazao da ne planira više trošiti svoj novac na tuđe dijelove kuće, a tuženik navodi da je do tada uglavnom trošen tuženikov novac na izgradnju te je ta izjava tuženiku bila iznenađenje, a tužitelj je to navodno planirao; da je u postupku osiguranja dokaza vještak izračunao da bi cijena grubih građevinskih radova svakog dijela tog dvojnog objekta bila oko 200.000,00 EUR, tj. do stadija "visoki roh bau"; da sav građevinski materijal naveden u računima, koje je tuženik priložio, je ugrađen i u tužiteljev i tuženikov dio objekta; da keramičke pločice koje se navode u računima nisu ugrađene u tužiteljev dio objekta, već su one dokaz da je tuženik potrošio više novca od onoga što je tužitelj tvrdio; da je tužitelj platio iskop zemljišta i projektnu dokumentaciju, ali isto tako je tuženik plaćao neke druge troškove; da je prvotni dogovor stranka bio da zajednički financiraju gradnju cijelog objekta i uređivanje unutrašnjosti istog te da se nakon dovršetka zajednički iznajmljuje i dijeli zarađeno.

5.16.Svjedok OĆ je u iskazu naveo: da je on obavljao poslove nadzornog inženjera na gradilištu objekta u [adresa] koji pripada strankama ove parnice; da ga je za obavljanje tih poslova najprije kontaktirao tužitelj, a ugovor o obavljanju tih poslova je potpisao s obojicom stranaka ove parnice; da je kao nadzorni inženjer ovjeravao privremene situacije temeljem kojih su se plaćali računi izvođaču Mezanin d.o.o. te je u tim ovjeravanjima situacija sudjelovao dok su se vršili betonski radovi, a nakon toga nije imao nikakvog doticaja s aktivnostima vezanim uz plaćanje računa; da mu nije poznato koja od stranaka je fizički plaćala račune koji bi bili ispostavljeni u svezi izgradnje objekta, a njemu je za uslugu poslove nadzornog inženjera plaćanje izvršio tužitelj; da se konstrukcija cijelog objekta radila u isto vrijeme baš kao što se izrađivala i fasada u isto vrijeme na cijelom objektu, a misli da unutarnje uređenje pojedinih dijelova objekta nije vršeno u isto vrijeme; glede priključka električne energije na navedenom gradilištu, naveo je da se tamo na gradilištu nalazila nekakva kamena kućica površine oko 15 m2, ne zna je li u njoj bilo električne energije, ali je uobičajeno da se za potrebe gradilišta zatraži gradilišni priključak električne energije i takvi priključci se obično naplaćuju kao priključak industrijske struje; da su se navedeni grubi građevinski radovi o kojima je iskazivao, koliko se sjeća, obavljali od jeseni 2017. pa negdje do predsezone 2018.; da ne zna točno kad se izrađivala fasada, ali čini mu se da je to bilo ili u jesen 2018. ili početkom 2019.; da je on na gradilište dolazio jedan do tri puta tjedno, ovisno o tempu rada na građevinskoj konstrukciji te je njegov glavni zadatak bio provjera je li se dobro postavlja armatura prije betoniranja; da je on tijekom procesa nadziranja gradnje češće imao komunikaciju s tužiteljem nego li s tuženikom, s tim da su u dosta slučajeva na gradilištu bila prisutna obojica; vezano za poslove unutarnjeg uređenja objekta navodi da on pretpostavlja da nisu pojedini dijelovi objekta uređivani u isto vrijeme, već kako je koja stranka bila u mogućnosti; da ispred njega nije bilo razgovora stranaka do koje faze bi oni zajednički financirali gradnju objekta, ali s obzirom da je riječ o jednoj dozvoli i izgledu objekta pretpostavlja da je to bilo do dovršenja fasade jer je ona zajednička za cijeli objekt; da prema njegovim saznanjima ne može se dobiti priključak električne energije za domaćinstvo dok je objekt u izgradnji, već jedino priključak za industrijsku električnu energiju.

5.17.Svjedok ZĆ je u iskazu naveo: da ga je angažirao tuženik za postavljanje estriha u njegovom dijelu objekta u [adresa] te mu je tuženik i platio za te radove te misli da je bila riječ o iznos od između 1.000,00 do 2.000,00 EUR; da se ne može izjasniti koje točno godine je obavljao poslove za tuženika jer on dnevno obavi takvih poslova dva-tri tako da ne može pamtiti te detalje; da dok je obavljao te radove tuženik nije spominjao nikakvu raspodjelu troškova gradnje između tužitelje i tuženika.

5.18.Iz pregledanog spisa Općine Podstrana klasa: UP/I-361-01/19-01/02 (list 558- 575) utvrđeno je da je tuženik platio svoju polovinu komunalnog doprinosa koji je određen objema strankama zajedno u iznosu od 209.453,20 kuna.

5.19.Pregledom spisa ovog suda br. R1-148/2022 utvrđeno je da je tuženik iz ove parnice tražio razvrgnuće suvlasništva na koji prijedlog je odgovorio tužitelj iz ove parnice te postupak nije bio okončan u vrijeme pregleda ovog spisa koji spis, po ocjeni ovog suda, ne doprinosi rješavanju ovog predmeta.

Pregledom spisa br. R1-622/2022 utvrđeno je da prijedlog (tužitelja) za osiguranje dokaza poslan e-komunikacijom 21.12.2022. sadržajno odgovara prijedlogu koji je dostavljen u ovom parničnom predmetu od strane tuženika. U tom postupku je, prema sadržaju priloženog spisa br. R1-622/2022, vještak Ivan Mijanović dao prema troškovnoj metodi izračun građevinske vrijednosti zgrade (zapadni dio objekta: 200.112,00 EUR; istočni dio: 200.115,00 EUR) s tim da se dotični nije izjašnjavao oko toga koja stranka je koliko svog novca uložila. Stranke se nisu očitovale na to vještvo niti su to učinile tijekom ovog postupka. Također, treba reći da tužitelj u tom izvanparničnom predmetu nije dostavio nikakve materijalne dokaze koji bi se odnosili na njegovo plaćanje troškova izgradnje.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Budući da je tužitelj u iskazu izjavio da su obojica trošili na izgradnju tog dvojnog objekta i povremeno bi se znali naći u društvu supruga i provjeriti tko je do tog trenutka više utrošio na izgradnju objekta te budući da je tuženik u iskazu izjavio da su se oni odmah kad se tuženik pojavio kao jedan od kupaca dogovorili da će plaćati troškove kako budu dolazili, potom vršiti nekakvo prebijanje ili poravnavanje računa, to ovaj sud zaključuje kako je nesporno među strankama postojanje takvog dogovora o zajedničkom financiranju gradnje objekta, ali samo do trenutka kad se krenulo u unutarnje uređenje pojedinih dijelova objekta. To stoga jer je logično da svaka stranka uređuje unutarnji dio svog objekta prema vlastitim željama.

6.1.Također, u svezi s netom iznesenim, treba reći da bi za odluku u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na prigovore tuženika iznesene tijekom postupka, bilo nužno utvrditi koliko je ukupno bilo utrošeno u izgradnju objekta do trenutka kad je svaka stranka krenula uređivati svoj dio objekta, tj. kad je prestala zajednička izgradnja objekta. Kad bi se znao taj podatak, onda bi se moglo izračunati je li tuženik plaćanjem nekih drugih računa podmirio svoju polovinu ukupnih troškova izgradnje. Međutim, nijedna od stranaka (iako su obje zastupane po odvjetnicima kao stručnim osobama) nije predložila neki dokaz (npr. vještačenje) kojim bi se utvrdila ta činjenica. Svakako treba reći da je, prema mišljenju ovog suda, na tuženiku teret dokaza te činjenice jer je on isticao prigovor (reus in excipiendo fit actor) da je plaćanjem drugih troškova podmirio svoju polovinu ukupnih troškova izgradnje. No, ni tužitelj nije predložio vještačenje već samo očevid kako bi se utvrdilo kako izgleda predmetna zgrada sad (što je zapravo nebitno) i je li se mogla graditi na nekakav drugačiji način koju činjenicu dolje potpisani sudac neposrednim opažanjem, zbog nedostatka stručnog građevinskog znanja, ne može utvrditi.

Glede spisa br. R1-622/2022 i građevinskog vještačenja provedenog u tom postupku, treba reći da iz vještačenja Ivana Mijanovića proizlazi koliko je u gradnju pojedinih dijelova zgrade utrošeno (vidi toč.5.19.). Međutim, vještak se nije bavio pitanjem koliko (tj. koji postotak) je svaka od stranaka uložila svog novca u odnosu na taj ukupno utrošeni iznos. Uostalom, utvrđivanje činjenice tko je uplatio pojedini iznos nije domena vještaka građevinske struke već suda.

6.2.Iz izvedenih dokaza je vidljivo da je tuženik podmirio od zajedničkih troškova ili računa koji glase na ime tužitelja ukupan iznos od 558.322,79 kuna (vidjeti toč.5.6. i 5.8).

S druge strane, tužitelj ovom tužbom potražuje iznos od 47.260,35 kuna (čime zapravo implicitno tvrdi da je uplatio dvostruko više tj. 94.520,70 kuna), a koji iznos je manji od onog kojeg je tuženik uplatio na ime troškova koji se tiču zajedničke izgradnje. No, tužitelj istodobno ne dokazuje nijednim vjerodostojnim dokazom da je tijekom zajedničkog stadija izgradnje uplatio više od iznosa od 558.322,79 kuna koji iznos je tuženik nedvojbeno uplatio prema dokazima koje je dostavio. U tom smislu se također može reći da se ne može pokloniti vjera iskazu tužitelja u dijelu kad tvrdi da je "on u tuženikov dio objekta investirao najmanje 40.000,00 eura više od tuženika" jer je tužitelj zainteresirana stranka, a ta njegova tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim objektivnim, materijalnim dokazima.

6.3.Stoga, imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da je u zajedničku izgradnju objekta uložio više od tuženika i to više za baš onaj iznos koji je utužen predmetnom tužbom, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

Inače, treba napomenuti da prigovor zastare ne bi bio osnovan u slučaju da je tužbeni zahtjev osnovan, a nije. Naime, iz iskaza obje stranke proizlazi da je tužiteljev dio objekta useljiv već sredinom 2019. i da je razlaz stranaka bio 2019. godine. S obzirom na to da tužitelj predmetno potraživanje potražuje s osnove naknade štete kako je izričito naveo u tužbi od 28.11.2022., to bi čak i po čl.1110.ZOO tužitelj imao pravo tražiti od tuženika određeni iznos da je kojim slučajem dokazao da je platio više od tuženika za izgradnju objekta.

7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1. i čl.168.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

7.1.Tuženiku je dosuđeno: po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 18.7.2024., 27.5.2025. te za ročišta od 15.1.2025., 20.1.2026., 50 bodova za sastav odgovora na prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu br. R1-622/2022 (prema VPS-u od 5.000,00 kn navedenom u prijedlogu), što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR.

Tuženiku nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka koji sadrže ponavljanje ranijih navoda jer je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.st.1.ZPP). Također, nije mu priznata nagrada za ostala ročišta održana u ovom postupku jer na ta ročišta nije pristupio punomoćnik tuženika.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP, a prema traženju iz odgovora na tužbu.

U Splitu, 6.ožujka 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka