REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-516/2021-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa skrbnik FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], , kojeg zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Filipa Radolovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Sandre Pleše, odvjetnice, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.315,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 648,35 EUR od 30. siječnja 2015.,

- na iznos od 430,02 EUR od 3. veljače 2015.,

- na iznos od 15.536,01 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 6.022,66 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 300,78 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 33,18 EUR od 10. rujna 2015.,

- na iznos od 1.327,22 EUR od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 995,42 EUR od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 418,07 EUR od 7. listopada 2015.

- na iznos od 4.603,82 EUR od pravomoćnosti ove presude,

a koje sve kamate teku do 31. srpnja 2015. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a potom od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, parnični trošak u iznosu od 3.625,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6. ožujka 2026. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 24.10.2016. Općinskom sudu u Puli – Pola podnio tužbu radi naknade štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed propusta osiguranice tuženika, odvjetnice ČE u zastupanju u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Puli – Pola pod poslovnim brojem P-2174/12. Ista je pravomoćno okončana presudom zbog ogluhe kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev te je ovdje tužitelju naloženo da tamo tužitelju EE isplati iznos od 289.012,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2008. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10.975,00 kn.

2. Tužitelj je osoba lišena poslovne sposobnosti te je tužba dostavljena njegovom skrbniku CE dana 30.1.2013. s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 15 dana. Skrbnik tužitelja je po zaprimanju tužbe kontaktirao odvjetnicu ČE kako bi ista u roku sastavila odgovor na tužbu i osporila tužbu i tužbeni zahtjev te ju je u tu svrhu ovlastio za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Odvjetnica ČE je iz tužitelju nepoznatog razloga propustila pravovremeno podnijeti odgovor na tužbu, iako je odgovor na tužbu sastavila pravovremeno dana 14.2.2013. (koji datum je bio zadnji dan roka) te je isti predala tek dana 11.3.2013. Stoga je sud već dana 28.2.2013., dakle prije zaprimanja odgovora na tužbu, donio presudu zbog ogluhe. Nakon što je skrbniku tužitelja dostavljena presuda zbog ogluhe isti se ponovno obratio odvjetnici ČE te je ona potom podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je odbačen te žalbu protiv presude koja je u cijelosti odbijena. Po zaprimanju drugostupanjske presude odvjetnica ČE je učinila novi propust u zastupanju tužitelja budući da o toj presudi nije obavijestila njegovog skrbnika već je on za tu presudu saznao tek kad je primio rješenje o ovrsi doneseno temeljem te presude. Odvjetnica nije podnijela reviziju protiv presude iako je u toj pravnoj stvari zbog vrijednosti predmeta spora bila dopuštena i redovna revizija. Da je tužitelj bio pravilno zastupan u navedenoj parnici, on bi osporavao tražbinu EE u cijelosti jer je smatrao da njegova pokojna majka nije imala dugovanja prema EE. Svakako bi tu tražbinu uspješno osporio barem u dijelu u kojem ona i već podmireni dugovi prelaze vrijednost naslijeđene imovine sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj odredbi nasljednik odgovara za dugove ostavitelja samo do vrijednosti naslijeđene imovine. Naime, predmetna tužba podnesena je protiv ovdje tužitelja kao zakonskog nasljednika iza pokojne AE koja je navodno svom bratu EE dugovala navedeni iznos. Presudom zbog ogluhe je stoga ovdje tužitelju naloženo da EE isplati iznos od 289.012,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2.8.2008., a sve budući da na vrijednost naslijeđene imovine i već plaćene dugove ostavitelja sud pazi po prigovoru nasljednika, a koji prigovor odvjetnica ČE nije istaknula pravovremeno iako bi isti bio osnovan.

3. Temeljem pravomoćne presude zbog ogluhe EE pokrenuo je ovršni postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-2371/14 te je u tom postupku određeno ovrha na stanu koji je tada bio u vlasništvu tužitelja. Riječ je o stanu upisane u zemljišnim knjigama Općinskom sudu u Puli – Pola u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (13. etaža-stan površine 48m2). Polovicu predmetnog stana tužitelj je naslijedio od pokojne AE, dok je druga polovica tog stana bila njegova vlastita imovina od ranije. Obzirom je u ovršnom postupku odbijena žalba protiv rješenja o ovrsi, kao i prijedlog za odgodu ovrhe te je bila zakazana druga javna dražba za dan 31.8.2015., tužitelj je, kako bi smanjio štetu koja mu prijeti zbog moguće prodaje stana na dražbi ispod njegove vrijednosti (polovini cijene) s ĐE dogovorio da se stan proda vansudski i da mu se iz kupoprodajne cijene isplati samo glavnica te parnični i ovršni trošak. Skrbnik tužitelja je s toga u ime tužitelja, a uz prethodno izdano odobrenje Centra za socijalnu skrb dana 27.8.2015. zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana za cijenu od 58.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj napominje kako je ĐE EE pristao na otpis kamata uz uvjet da tužitelj povuče prijedlog za ponavljanje postupka u parnici poslovni broj P-2174/12 pa je tužitelj, kako bi otklonio štetu koja mu prijeti zbog moguće prodaje stana na dražbi, bio primoran odustati od tog pravnog lijeka. Naime, tužitelju je temeljem takvog dogovora ostao dio kupoprodajne cijene dok iz cijene koja bi se postigla na javnoj dražbi vrlo vjerojatno ne bi bila podmirena niti glavnica potraživanja ĐE.

4. Stan tužitelja koji je bio predmet ovrhe u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-2371/14 procijenjen je po sudskom vještaku Žarki Mrđen na iznos od 47.000,00 EUR. Obzirom da je tužitelj od pokojne AE naslijedio poslovicu tog stana to je vrijednost naslijeđene imovine 23.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Osim polovice tog stana tužitelj je naslijedio i suvlasničke dijelove zemljišta na području Općine Ravna Gora (k. o. [katastarska općina]). Predmetno zemljišne predstavlja poljoprivredno zemljište i šumu pa tužitelj procjenjuje da taj dio naslijeđene imovine ma ukupnu vrijednost od najviše 20.000,00 kn. Novčana sredstva koja su se nalazila na računima pokojne AE, a radi se o zanemarivom iznosu, iskorištena su za podmirenje njezinih dugova kod banaka.

5. Tužitelj stoga smatra da vrijednost imovine koju je naslijedio iza pokojne AE iznosi najviše 200.000,00 kn te je to i iznos do kojeg tužitelj odgovara za njezine dugove. Tužitelj je otplatio dugove pokojne AE u ukupnom iznosu od najmanje 317.056,09 kn i to:

- dugovanje prema EE temeljem presude zbog ogluhe poslovni broj P- 2174/12 od 28.2.2013. u iznosu od 289.012,00 kn

- dugovanje prema PBZ Card d.o.o. po American express kreditnoj kartici u iznosu od 10.136,29 kn

- dugovanje prema Splitskoj banci d.d. po tekućem računu broj 3243493662 i revolving kreditu 40437280555 u iznosu od 6.733,00 kn

- dugovanje prema Splitskoj banci d.d. po gotovinskom kreditu br. 43530/10 (koji kredit je u većem dijelu naplaćen po polici osiguranja, a manji dio je morao podmirit tužitelj) u iznosu od 11.174,80 kn

Dakle, podmireni dugovi iznose ukupno 317.056,09 kn i prelaze vrijednost naslijeđene imovine za iznos od ukupno 117.056,09 kn.

Napominje i da ga odvjetnica ČE nakon donošenja presude zbog ogluhe nije upozorila da nije dužan nastaviti s otplaćivanjem dugova pokojne AE prema trećim osobama jer dugovanje prema EE prelazi vrijednost naslijeđene imovine pa je tužitelj nastavio otplaćivati nesporne dugove.

6. Tužitelj tvrdi da su mu zbog nepravilnog i nestručnog zastupanja odvjetnice ČE uzrokovani i troškovi u ukupnom iznosu od 111.356,52 kn i to:

- parnični i ovršni trošak koji je tužitelj bio dužan naknaditi EE u iznosu od 45.377,77 kn

- troškovi javnog bilježnika pri zaključenju ugovora o kupoprodaji nekretnine u iznosu od 2.266,25 kn

- provizija agencije za promet nekretnina za posredovanje pri prodaji stana tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn

- troškovi zastupanja tužitelja po odvjetničkom uredu (Zajednički odvjetnički ured Slobodan Simić i Lara Tončić) u parničnom i ovršnom postupku poslovni broj P- 2174/12 i Ovr-2371/14 i vansudskom postupku kod tuženika u iznosu od 42.187,50 kn

- troškovi plaćenih sudskih pristojbi u parničnom i ovršnom postupku poslovni broj P- 2174/12 i Ovr-2371/14 u iznosu od 11.525,00 kn.

Tužitelju je, dakle, odvjetnica ČE svojim nestručnim zastupanjem uzrokovala štetu u ukupnom iznosu od 228.412,36 kn.

7. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku koji je odštetni zahtjev odbio jer se odvjetnica ČE o istome nije očitovala. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu isplati iznos od 228.412,61 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.885,00 kn od 30. siječnja 2015.

- na iznos od 3.240,00 kn od 3. veljače 2015.

- na iznos od 117.056,09 kn od 27. kolovoza 2015.

- na iznos od 45.377,77 kn od 27. kolovoza 2015.

- na iznos od 2.266,25 kn od 27. kolovoza 2015.

- na iznos od 250,00 kn od 10. rujna 2015.

- na iznos od 10.000,00 kn od 15. rujna 2015.

- na iznos od 7.500,00 kn od 15. rujna 2015.

- na iznos od 3.150,00 kn od 7. listopada 2015.

- na iznos od 34.687,50 kn od pravomoćnosti ove presude,

sve uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, uz naknadu parničnog troška. U podnesku od dana 15.10.2024. tužitelj je svoje potraživanje izrazio u novoj službenoj valuti Republike Hrvatske EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn i novom zateznom kamatom pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 30.315,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 648,35 EUR od 30. siječnja 2015.,

- na iznos od 430,02 EUR od 3. veljače 2015.,

- na iznos od 15.536,01 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 6.022,66 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 300,78 EUR od 27. kolovoza 2015.,

- na iznos od 33,18 EUR od 10. rujna 2015.,

- na iznos od 1.327,22 EUR od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 995,42 EUR od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 418,07 EUR od 7. listopada 2015.

- na iznos od 4.603,82 EUR od pravomoćnosti ove presude, a koje sve kamate teku do 31. srpnja 2015. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a potom od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže: odgovor tuženika na podneseni Odštetni zahtjev, presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/12-9 od 28.2.2013., odgovor na tužbu neposredno predan Općinskom sudu u Puli – Pola 11.3.2013., žalbu tuženika sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje u predmetu P- 2174/12 neposredno predan sudu 24.4.2013., punomoć koju je tužitelj GE zastupan po skrbniku CE izdao odvjetnici ČE za zastupanje u predmetu pod poslovnim brojem P-2174/12-9 dana 5.4.2013., rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/12-10 od 17.5.2013., presudu Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-3167/13-2 od 20.10.2014., rješenje o nasljeđivanju iza pokojne AE poslovni broj O-941/12 od 4.12.2012., Kupoprodajni ugovor od 17.4.2008., zk. izvadak, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.8.2015., rješenje CZSS Pula kojim se odobrava skrbniku ovdje tužitelja CE sklapanje kupoprodajnog ugovora radi prodaje stana na adresi u [adresa] za prodajnu cijenu od najmanje od 58.000,00 EUR, preslike bankovnih, potvrdu o stanju kreditnog zaduženja iza pokojne AE izdane od PBZ za American express karticu, podatak o računima iza pokojne AE u Splitskoj banci d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. te račun za zastupanje GE u postupci kod Općinskog suda u Puli izdan od Zajedničkog odvjetničkog ureda Slobodan Simić i Lara Tončić.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti. Primarno tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli - Pola budući da se sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, a sukladno čl. 48. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Tuženik u cijelosti poriče postojanje bilo kakve štetne radnje, odnosno propusta odvjetnice ČE, uzročno – posljedičnu vezu između bilo koje radnje osiguranika tuženika i eventualne štete, osnov i visinu štete i protupravnost. Tužitelj je u ovome sporu dužaa dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu; štetnu radnju (pogrešku ili propust u zastupanju), uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje, odnosno da je baš navedena štetna radnja/propust odvjetnika dovela do štete u iznosu koji tužitelj potražuje tužbom te protupravnost. Ukoliko sve pretpostavke za naknadu štete nisu ispunjene nema niti obveze za naknadu štete. Između radnje i štete mora postojati uzročna veza, odnosno šteta se mora javiti upravo kao posljedica štete radnje. Ne postoji odgovornost za naknadu štete ako šteta nije rezultat štetne radnje ili ako bi šteta nastala bez obzira na štetnu radnju ili propust. Tuženik posebno ističe prigovor nepostojanja odgovornosti osiguranika tuženika i prigovor nepostojanja uzročno – posljedične veze između eventualnog propusta osiguranika tuženika, odvjetnika i eventualne štete nanesene tužitelju. Sukladno čl. 22. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, propust ili pogreška moraju rezultirati nekom štetom. Između radnje i štete mora postojati uzročna veza, odnosno šteta se mora javiti baš kao posljedica štetne radnje. Naime, uzročno – posljedična veza se ne presumira i tužitelj je dužan dokazati da je upravo radnja punomoćnika dovela do gubitka spora, pod uvjetom da dokaže da je pravovremeno ovlastio odvjetnicu ČE za podnošenje odgovora na tužbu, tj. dužan je dokazati da bi u postupanju odvjetnice ČE postojao propust koji bi bio u uzročno – posljedičnoj vezi sa štetom za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u iznosu koji potražuje tužbenom zahtjevom.

9. Tuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja koji sam navodi da je povukao prijedlog za ponavljanje postupka u parnici pod poslovnim brojem P-2174/12 kako bi otklonio štetu koja mu prijeti zbog moguće prodaje stana na dražbi, zbog čega je bio primoran odustati od navedenog pravnog lijeka. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer tužitelj ničim nije dokazao da je upravo radnja osiguranika tuženika dovela do štete u utuženom iznosu. Ističe i prigovor isključenja iz osiguranja budući se, sukladno uvjetima za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, troškovi zastupanja koje je tužitelj navodno podmirio svom punomoćniku, ne nadoknađuju po policama osiguranja od odgovornosti odvjetnika, odnosno navedeno ne predstavlja osigurani slučaj sukladno čl. 18. Uvjeta za osiguranje odvjetnika od odgovornosti, a u svezi s čl. 15. Uvjeta. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenog zahtjeva u cijelosti te ga obveže na naknadu parničnog troška tuženiku. U prilogu odgovora na tužbu tuženik kao dokaz dostavlja Uvjete za osiguranje odgovornosti odvjetnika.

10. Općinski sud u Puli – Pola se rješenjem poslovni broj Pn-322/16-5 od dana 13.1.2017. oglasio mjesnom nenadležnom te riješio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

11. Tužitelj je u cijelost ostao kod navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. U svom očitovanju na navode iz odgovora na tužbu ističe da su isti u cijelosti neosnovani. Kao dokaz visine svog potraživanja dostavlja i potvrdu odvjetnice ĆE kojom se potvrđuje da je tužitelj isplatio njezinoj stranci EE iznose od 289.012,00 kn i 45.377,77 kn po osnovi presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/12 od 28.2.2013. i troškova tog postupka i ovršnog postupka koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Ovr-2371/14. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i istaknutih prigovora.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj odvjetnice ČE koja je zastupala tužitelja u predmetu vođenom pred Općinskim sudom u Puli - Pola pod poslovnim brojem P-2174/12, naknadi štetu koja mu je, kako tvrdi, primarno nastala zbog propusta odvjetnice ČE da pravovremeno podnese odgovor na tužbu, a što je rezultiralo donošenjem presude zbog ogluhe poslovni broj P-2174/12-9 od dana 28.2.2013. Zbog tog je propusta, kao i okolnosti da odvjetnica ČE nije podnijela reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 3167/13-2, a kojom je odbijena žalba tuženika protiv presude zbog ogluhe poslovni broj P-2174/12-9 i odbačen prijedlog za povrat u prijašnje stanje te ga nije savjetovala da nije dužan otplaćivati dugove pokojne majke AE ukoliko isti prelaze vrijednost naslijeđenog dijela imovine, tužitelju nastala šteta u daleko većem opsegu i iznosu od štete za koju bi, kao nasljednik iza pokojne majke, mogao odgovarati sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju. Nije sporno da je odvjetnica ČE osiguranica tuženika niti da je zastupala tužitelja u predmetu vođenom pred Općinskim sudom u Puli - Pola pod poslovnim brojem P-2174/12. Sporno je kada se skrbnik tužitelja FE obratio odvjetnici ČE sa zahtjevom za zastupanje te je upoznao sa sadržajem tužbe te kada joj je potpisao punomoć i na što se ista odnosila. Sporno je je li odvjetnica svojoj stranci pravovremeno i savjesno pružala pravnu pomoć, bi li pravovremeno uloženi odgovor na tužbu, kao i revizija protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 3167/13, dovele do drugačijeg ishoda spora koji je EE kao tužitelj vodio protiv GE FE kao tuženika i nasljednika iza pokojne AE radi isplate duga koji je pokojna majka ovdje tužitelja nesporno imala prema svom bratu EE, sve cijeneći da je spor između EE i tužitelja u konačnici okončan mirnim putem, izvansudskom prodajom nekretnine koja je bila predmetom ovršnog postupka Ovr-2371/14 kako bi se postigla viša prodajna cijena od koje su podmireni glavnica i troškovi parničnog i ovršnog postupka, dok je kamata otpisana.

13. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu te je pročitan priklopljeni spis Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/2012. Zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Puli – Pola saslušani su svjedoci ČE, EE i krbnik tužitelja FE. Sud je od Primorsko goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša pribavio podatke o prosječnoj vrijednosti poljoprivrednog i šumskog zemljišta na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] , pregledan je i kopirani su dijelovi spisa Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-2371/14, posebno procjembeni elaborat stalnog sudskog vještaka graditeljske struke Žarke Mrđen kojim je utvrđena vrijednost stana u [adresa] ukupne površine 48,00 m2 koji je tužitelj u ½ dijela naslijedio iza pokojne majke AE, a što je utvrđeno čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] poslovni broj O-941/12 od dana 4.12.2012. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Puli – Pola utvrđeno je da je EE kao tužitelj zastupan po odvjetnici Biserki Radulović tom sudu dana 30.11.2012. podnio tužbu protiv tuženika GE zastupanog po skrbniku CE radi isplate iznosa od 280.000,00 kn, uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana 2.8.2008. pa do isplate i trošak parničnog postupka, a na ime dugovanja koje je pokojna majka GE, AE imala prema svom bratu EE, s osnova pozajmice učinjene nakon prodaje garsonijere koju su EE i AE naslijedili iza svojih pokojnih roditelja. Sud je rješenjem poslovni broj P-2174/12-2 od dana 10.1.2013. pozvao tužitelja da u roku od 15 dana dostavi sudu u dva primjerka pisani odgovor na tužbu od dana 30.11.2012. koja se tuženiku dostavlja uz priloge. Tuženik je upozoren na posljedice predviđene čl. 331b., čl. 332 i čl. 332a ZPP-a. Na poleđini lista 18 spisa nalazi se prilijepljena dostavnica kojom se potvrđuje da je tuženiku tužba sa prilozima uz navedeno rješenje od 10.1.2013. uredno uručena dana 30.1.2013., što dokazuje datum i potpis na poleđini dostavnice. Sud je dana 28.2.2013. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-2174/12-9. Na poleđini lista 22 spisa prileže dostavnice za punomoćnicu tužitelja odvjetnicu ĆE i tuženika zastupanog po skrbniku CE. Iz dostavnice koju potpisuje FE razvidno je da mu je odluka uručena dana 5.4.2013. po sudskom dostavljaču.

U spisu se nadalje nalazi odgovor na tužbu (list 25 spisa) na kojem se nalazi pečat da je isti predan neposredno sudu u dva primjerka dana 11.3.2013. Odgovor na tužbu potpisuje odvjetnica ČE, a datum na odgovoru na tužbu je 14.2.2013. Na poleđini lista 27 spisa nalazi se službena bilješka suca da je odvjetnica ČE dana 25.3.2013. pristupila sudu: "u svezi dostavljenog odg. na tužbu te joj je ukazano da je u predmetu donijeta presuda zbog ogluhe".

Odvjetnica ČE potom dana 22.4.2013., putem pošte (koverta uz list 42 spisa) podnosi žalbu protiv presude zbog ogluhe sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje. Žalba je zaprimljena na sudu dana 24.4.2013. Svaki list te žalbe (list 28 – 32 spisa P- 2174/12) parafiran je, paraf po izgledu odgovara parafu koji se nalazi na naprijed opisanim dostavnicama pa sud zaključuje da se radi o parafu skrbnika tužitelja CE. Prvi puta se u spis dostavlja i punomoć sa datumom 5.4.2013. (list 42 spisa). Čitanjem punomoći sud utvrđuje da istom GE zastupan po skrbniku CE ovlašćuje ČE u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli – Pola zbog isplate, tužitelj: EE iz [adresa], tuženik: GE iz [adresa], zastupan po skrbniku CE iz [adresa], pod poslovnim brojem P-2174/12- 9. Prvostupanjski je sud odbacio prijedlog za povrat u prijašnje stanje rješenjem poslovni broj P-2174/12-10 od dana 17.5.2013. Županijski sud u Puli – Pola je presudom poslovni broj Gž-3167/13-2 od dana 20.10.2014. odbio žalbu tuženika GE te potvrdio presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/12-9 od dana 28.2.2013.

15. Pred Općinskim sudom u Puli – Pola je provedeno zamolbeno saslušanje svjedoka ČE, ĐE i skrbnika tuženika CE, radi ekonomičnosti postupka, sve prema suglasnom prijedlogu stranaka i zamolnicama suda od dana 19.4.2022. i dana 20.9.2023.

16. Iz iskaza svjedokinje ČE u bitnome proizlazi da ju je za zastupanje u predmetu pred Općinskim sudom u Puli – Pola pod poslovnim brojem P-2174/12 angažirao Nebojšin otac. Dala je odgovor na tužbu, ne sjeća se kada, to je vidljivo iz prijemnog pečata na odgovoru na tužbu. Ako je odgovor na tužbu predan sudu 11.3.2013., a nosi datum 14.2.2013. pretpostavlja da se radi o tome da je pisala po nekom predlošku i da je ostao raniji datum iz tog prethodnog predloška. Onda kada je dobila predmet od Nebojšinog oca u ostavljenom je roku predala odgovor na tužbu. Ako uz odgovor na tužbu nije dostavljena punomoć očito da je u tom momentu nije bilo. Punomoć je potpisana onda kada je u njoj navedeno i kako je u spisu. Tvrdi i da je obavijestila oca tužitelja o donesenoj drugostupanjskoj presudi nakon čega joj je rekao da će angažirati drugi odvjetnički ured. Reviziju protiv drugostupanjske presude nije podnijela jer je angažiran drugi odvjetnički ured, radi toga ju je zvao odvjetnik Simić ili netko iz njegovog ureda, rekao joj je da je to riješeno jer su odlučili da se stan proda. To je bilo nakon što je dala odgovor na tužbu i nakon što je podnijela žalbu protiv presude zbog ogluhe, ali se ne može točno sjetiti kada. Na pitanje tvrdi li da nije počinila nikakav propust u zastupanju GE, odgovara da je sve u spisu.

17. Iz iskaza skrbnika tužitelja CE proizlazi da se nakon zaprimanja tužbe koju je PE podnio protiv njegovog sina GE prvo obratio Centru za socijalnu skrb, tamo su mu preporučili odvjetnicu ČE. Sin mu je rekao da poznaje odvjetnicu ČE te ga je odveo u njezin ured. To je bilo dva ili tri dana nakon što je primio tužbu i poziv da dostavi odgovor na tužbu. Potom se je nekoliko puta vidio sa odvjetnicom, razvijali su "strategiju obrane" nakon čega je dana 14.2.2013. bio kod nje u uredu kada je pred njegovim očima pisala odgovor na tužbu. Vidio ju je da je stavila odgovor na tužbu u kovertu i rekla da ide na sud. Tvrdi da joj je punomoć dao odmah kada je prihvatila da će ih zastupati, dakle prije tog 14.2.2013., ali se ne sjeća je li na punomoći bio datum ili ga je on napisao. U međuvremenu od tog 14.2.2013. do trenutka kada je početkom travnja 2013. primio presudu zbog ogluhe nije kontaktirao odvjetnicu ČE. Javio joj se kada je zaprimio presudu zbog ogluhe, ona je zbog toga okrivila sud navodeći da su negdje zametnuli odgovor na tužbu. Nakon toga mu je rekla da mora pisati žalbu i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Žalbu je namjeravala predati na pošti preporučeno te mu je objasnila da se taj datum kada je žalba predana na poštu preporučeno uzima kao dan podnošenja žalbe, što prije toga nije znao. Tada je već bio odlučio za taj predmet angažirati drugog odvjetnika, ali s obzirom je bio zadnji dan za podnošenje žalbe to više nije imao nikakvih mogućnosti i pristao je potpisati žalbu. Nije istina da bi odvjetnicu ČE zvao odvjetnik Slobodan Simić.

18. Svjedok PE je u svom iskazu istaknuo da je imao potraživanja prema majci tužitelja AE, svojoj sestri. Njoj je posudio iznos od 40.000,00 EUR kada su prodali stan svojih roditelja, a koji mu se iznos ona obvezala vratiti u roku od tri mjeseca. Kako mu taj novac za života nije vratila, to je nakon njezine smrti tužio njezinog sina GE za povrat novca. Nakon što je donesena presuda u tom predmetu, GE mu je podmirio potraživanje nakon što je prodao stan u [adresa] u [adresa]. Misli da mu je to platio 2013. ili 2014., nije 100% siguran, a plaćeni su mu i svi troškovi koje je imao u ovršnom i parničnom postupku.

19. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.8.2015. utvrđeno je da je GE zastupan po skrbniku CE u svojstvu prodavatelja ME i DE u svojstvu kupaca prodao stan u [adresa], površine 48m2 za iznos od 58.000,00 EUR. U čl. 3. Ugovora dogovoren je način isplate kupoprodajne cijene te je utvrđeno da su kupci prilikom zaključenja ugovora isplatili EE iznos od 289.012,00 kn uvećan za odvjetnički trošak od ukupno 45.377,77 EUR (po pravomoćnoj presudi i rješenje o ovrsi, uvećano za troškove vještačenja i sudske pristojbe).

20. Povezujući iskaze svjedokinje ČE i skrbnika tužitelja CE sa naprijed opisanim rješenjima i odlukama Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2174/2012 te punomoći iz tog spisa (list 42 spisa) koju je FE kao skrbnik GE potpisao odvjetnici ČE, sud utvrđuje da tužitelj nije pravovremeno opunomoćio odvjetnicu ČE za zastupanje u tom parničnom postupku, slijedom čega njegov iskaz ne može prihvatiti kao iskren i vjerodostojan. Naime, rješenje kojim sud poziva tužitelja da u roku od 15 dana dostavi odgovor na tužbu te mu u prilogu dostavlja tužbu od dana 30.11.2012. nosi poslovni broj P-2174/12-2.Tužitelj je uredno zaprimio navedeno rješenje dana 30.1.2013. Da se poseban skrbnik tužitelja obratio i angažirao odvjetnicu ČE dva ili tri dana nakon zaprimanja navedenog rješenja i dao joj punomoć odmah kad je prihvatila zastupati ih, a što u iskazu tvrdi da jest budući su, kako navodi, "razvijali strategiju obrane", tada bi odvjetnica tu punomoć priložila već pri prvoj radnji u postupku, a kako je i dužna sukladno čl. 98. st. 1. ZPP-a. Odvjetnica ČE je odgovor na tužbu predala sudu dana 11.3.2013. bez priložene punomoći. Istu predaje tek uz žalbu protiv presude zbog ogluhe i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Iz priložene punomoći razvidno je da je potpisana dana 5.4.2013. i da se njome odvjetnica ČE ovlašćuje za zastupanje tužitelja u predmetu pod poslovnim brojem P-2174/12-9, a što je poslovni broj presude zbog ogluhe. Stoga sud sa sigurnošću utvrđuje da skrbnik tužitelja neistinito iskazuje da je potpisao punomoć odmah kad je odvjetnica prihvatila zastupati ih, a svakako prije 14.2.2013., budući da do tog dana u sudskom spisu nije postojala odluka niti pismeno sa poslovnim brojem P-2174/12-9.

21. Tužitelj nije sudu ponudio niti jedan dokaz (čak niti saslušanje djelatnika Centra za socijalnu skrb kojem se navodno obratio nakon zaprimanja tužbe i koji mu je, kako tvrdi, preporučio odvjetnicu ČE) na temelju kojeg bi se moglo utvrditi kada se prvi puta obratio odvjetnici ČE sa zahtjevom da podnese odgovor na tužbu koju je zaprimio dana 30.1.2013. Obzirom na očekivano nesuglasje u iskazima skrbnika tužitelja i osiguranice tuženika o spornoj okolnosti, sud ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljev skrbnik propustio pravovremeno angažirati profesionalnog punomoćnika ili je propustom odvjetnice odgovor na tužbu podnesen nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana. Tako ne može sa sigurnošću prihvatiti niti tvrdnju skrbnika tužitelja da je datum napisan u odgovoru na tužbu, 14.2.2013., koji je ujedno bio i zadnji dan za pravovremeno podnošenje odgovora na tužbu, datum kad je zaista vidio odvjetnicu ČE da piše odgovor na tužbu i stavlja ga u kovertu ili, kako tvrdi ČE pogreška (namjerna ili slučajna?). Stoga kao vjerodostojan ostaje jedino pečat suda na dostavljenom odgovoru na tužbu iz kojeg proizlazi da je isti podnesen nepravovremeno dana 11.3.2013. Za istaknuti je i da tužitelj nije uspio niti sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje u kojem ističe da mu je prilikom dostave tužbe dostavljena samo tužba sa pismenom naziva "tužba na odgovor" od 10.1.2013., a ne i prilozi kako je to navedeno u pismenu "tužba na odgovor" od 10.1.2013., a zbog čega u tako kratkom vremenu tužiteljev skrbnik nije imao vremena pripremiti adekvatan odgovor na tužbu kojim ne bi štetio svom štićeniku, a sve zbog nemarnosti i nezakonitog zastupanja suda. Angažiranje i pravovremenost zastupanja osiguranice tuženika nije mu sporno niti proizlazi iz sadržaja opširne žalbe i prijedloga za povrat u prijašnje stanje koje su pravomoćno odbijeni kao neosnovani. Ipak je za istaknuti, a obzirom na tvrdnje tužitelja u ovom predmetu, da ga osiguranica tuženika nije upozorila da nije dužan nastaviti s otplaćivanjem dugova pokojne AE prema trećim osobama jer dugovanje prema EE prelazi vrijednost naslijeđene imovine budući se upravo u žalbi protiv presude zbog ogluhe osiguranica tuženika, osim što osporava osnov i visinu potraživanja EE, ističe i da nasljednik koji je prihvatio nasljedstvo odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti te naslijeđene imovine.

22. Pretpostavke odgovornosti za štetu propisane su čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO) koji propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1), pri tome se predmnijeva se obična nepažnja (st. 2), dok se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (st. 3). U čl. 1046 ZOO-a definirana je šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221.a) ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice će se zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 7 st. 1 ZPP-a). Postojanje činjenica izjavljenih u tužbi i svom iskazu, treba dokazati tužiteljica budući ona iz tih činjenica izvodi svoje pravo na isplatu štete te je u njenom interesu da sud određenu činjenicu uzme za istinitu (dokazanu). Sud donosi odluku prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a) te je ne može utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (čl. 7 st. 2 ZPP).

23. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na naprijed utvrđeno činjenično stanje (bez potrebe daljnjeg analiziranja provedenih dokaza na okolnost vrijednost naslijeđene imovine pobrojane u rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] poslovni broj O-941/12 od dana 4.12.2012.) sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je pravovremeno angažirao osiguranicu tuženika, kao niti da mu je zbog njenog propusta pravovremenog podnošenja odgovora na tužbu i davanja stručnog savjeta po pitanju odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 30.315,56 EUR nastala otplatom dugovanja iza pokojne majke AE.

24. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora (30.315,56 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8 t.1), podneska od 19.2.2019. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8.t.1), podnesaka od 23.11.2017. i 2.1.2026. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.4), za zastupanje na ročištima 5.12.2017., 14.10.2024. i 14.1.2026. u iznosu od po 250 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), za pristup na ročišta 12.1.2017., 11.9.2017., 24.5.2021. u iznosu od po 50 bodova za svako (Tbr. 9.t.5). Nije prihvaćen zatraženi trošak pristupa ročištu 17.6.2019. jer je isto odgođeno prema suglasnom prijedlogu stranaka, niti ročišta 3.10.2019. jer na isto nitko nije niti pristupio. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 725,00 EUR, priznati trošak tuženika iznosi 3.625,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6.3.2026. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika