REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-343/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Karaman Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik IJ iz ZOU Marko Balić i Nenad Banovac iz Splita, protiv tuženika ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pružatelj besplatne pravne pomoći Kristian Barišić odvjetnik u Splitu, radi prestanka uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 13. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i pružatelja besplatne pravne pomoći tuženiku, na ročištu za donošenje i objavu odluke održanom 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je 20. lipnja 2023. kao danom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari prestala obveza uzdržavanja koju je tužitelj VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan plaćati tuženiku ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem sudske nagodbe zaključene u postupku pred Općinskim sudom u Splitu od 10. rujna 2019. godine pod poslovnim brojem P Ob-519/2018.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži prestanak uzdržavanja za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 19. lipnja 2023.

III. Nalaže se tuženom PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 553,08 eura (petstopedesettri eura i osam centi).

Obrazloženje

1. Dana 20. lipnja 2023. tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da sa danom 1. lipnja 2023. prestaje njegova obveza uzdržavanja tuženika određena sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom u Splitu od 10. rujna 2019. godine pod poslovnim brojem P Ob-519/2018. Tužitelj obrazlaže tužbu time da je tuženik punoljetan te da ne ispunjava redovito i uredno studentske obveze na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Navodi i da je dopisom pozvao tuženika da mu dostavi dokaz o svom statusu redovitog studenta ali da se tuženik na to oglušio. Tužitelj traži i da mu tuženik naknadi troškove ovog parničnog postupka

2. U odgovoru na tužbu od 2. listopada 2023. tuženik je osporio tužbu i osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak uzdržavanja jer da je tuženik osoba s invaliditetom i radno nesposoban pa ga je tužitelj, njegov otac i dalje dužan uzdržavati. Dalje navodi i da nije istina da tuženik više nije student i da neuredno ispunjava studentske obveze, da je u trenutku davanja odgovora na tužbu u statusu izvanrednog studenta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu; da njegov formalnopravni status studenta predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku jer da tuženik vodi i dalje upravni postupak povodom žalbe na ocjenu iz nastavnog predmeta Kazneno pravo, a koji postupak nije okončan. Potvrđuje da ga je tužitelj pozvao dostaviti dokaz o svom statusu redovnog studenta međutim da tuženik izbjegava svaku komunikaciju s tužiteljem s kojim ne može normalno komunicirati zbog narušenih odnosa, a tuženik je epileptičar i svaki veći stres može mu biti tzv. trigger za epileptični napad.

3. Tužitelj je u nastavku postupka osporio sve navode iz odgovora na tužbu, navodi da na strani tuženika ne postoji teška i trajna bolest odnosno invaliditet koji bi ga onesposobio za rad, te da tuženik od 2018. pohađa drugu godinu studija.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u navodima da ga je tužitelj dužan i dalje uzdržavati kako zbog invaliditeta tako i zbog činjenice da je položio sve ispite s treće nastavne godine te da stoga redovno ispunjava studentske obveze sukladno mogućnostima invaliditeta, pa i po toj osnovi ostvaruje pravo da ga tužitelj uzdržava.

5. Sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu i to dopis tuženiku od 1. studenog 2022. (list 5), Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje ZOSI) od 17. kolovoza 2018. (list 20-23), Potvrdu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 19. rujna 2023. (list 24), elektroencefalografski nalaz KBC Split za tuženika od 26. listopada 2021. (list 25), nalaz Klinike za neurologiju za tuženika od 23. studenog 2020. (list 26), specijalistički nalaz Klinike za neurologiju za tuženika od 30. studenog 2021. (list 27), elektroencefalografski nalaz KBC Split za tuženika od 6. prosinca 2022. (list 28), specijalistički nalaz Klinike za neurologiju za tuženika od 26. siječnja 2023. (list 29), Potvrdu Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 4. studenog 2021. (list 30), Potvrdu Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 13. rujna 2023. (list 31-32 i 73-74), rješenje Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 2. listopada 2020. (list 33), presudu Upravnog suda u Splitu od 24. lipnja 2022., poslovni broj 10 Usl-759/2020 s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 34-42), preslik Indexa tuženika (list 43-61), presudu Općinskog sdua u Splitu od 9. veljače 2023., poslovni broj K-30/2023, Potvrdu Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 12. prosinca 2023. (list 71), Potvrdu Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 12. prosinca 2023. (list 75-76), zahtjev tuženika Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 14. prosinca 2023. (list 78-81), Nalaz i mišljenje ZOSI od 5. lipnja 2024. (list 95-98), Potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje HZZ) od 14. studenog 2025, Potvrdu Sveučilišta u Splitu, Pravni fakultet od 13. studenog 2025. (list 101-103). Sud je ujedno izveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok je od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika sud odustao obzirom da se tuženik nije odazvao pozivu sudu radi saslušanja, protivio se izvođenju tog dokaza navodeći da bi mu susret sa tužiteljem na sudu predstavljao mogući trigger epileptičkog napada, a ujedno je sud stava da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja navedenog dokaza.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Odredbom čl. 429. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje ObZ) propisano je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. U presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

8. Nadalje, odredbom čl. 290. ObZ-a propisano je:

(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

(2) Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina.

(3) Obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovoga članka prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina.

(4) Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

(5) Roditelj djeteta iz stavka 1. ovoga članka ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno zaposlenju. (6) Smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.

9. Nije sporno da je tužitelj temeljem postojeće sudske nagodbe zaključene u postupku pred Općinskim sudom u Splitu 10. rujna 2019. pod poslovnim brojem P Ob- 519/2018 u obvezi pridonositi uzdržavanju tuženika u iznosu od 1.300,00 kuna (172,54 eura) mjesečno i to počev od 1. rujna 2019. godine pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Nije sporno da je tuženi rođen **.**.1999., da je postao punoljetan 7. siječnja 2017., a da je navršio 26 godina života dana 7. siječnja 2025.

11. Nije sporno ni da je tuženik po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisao Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu i to akademske godine 2017/2018.

12. Uvodno je za istaknuti da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. lipnja 2023., ali obzirom na gore citiranu odredbu čl. 429. st. 2. ObZ-a sud može najranije utvrditi prestanak uzdržavanja sa danom 20. lipnja 2023. kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari.

13. Nadalje, kako je tuženik 7. siječnja 2025. navršio dvadeset šest godina jedina zakonska osnova po kojoj bi tužiteljeva obveza uzdržavanja i dalje mogla opstati nakon tog datum jest ona iz čl. 290. st. 4. ObZ-a – nesposobnost tuženika za rad zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta.

14. Sama činjenica postojanja invaliditeta kod tuženika za sud nije sporna budući da isto jasno proizlazi kako iz Potvrde HZJZ od 19. rujna 2023. prema kojoj je tuženik upisan u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, tako i iz nalaza mišljenja ZOSI od 17. kolovoza 2018. i od 5. lipnja 2024. prema kojima je kod tuženika utvrđeno postojanje kronične bolesti i 2. stupanj funkcionalnog oštećenja i navedeno je u točki 16. da je tuženik osoba s invaliditetom. No, da bi nakon navršene dvadesetšeste godine života roditelj i dalje bio obvezan uzdržavati punoljetno dijete, teška i trajna bolest odnosno invaliditet kod tog djeteta mora biti takve prirode da ga onesposobljava za rad.

15. Utvrđivanje nesposobnosti za rad na temelju teške i trajne bolesti i/ili invaliditeta je formalni, medicinsko-pravni postupak koji se provodi pred nadležnim tijelima i ne temelji se samo na dijagnozi nego na funkcionalnim ograničenjima i radnoj sposobnosti, a provodi ga Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

16. Tuženik tijekom postupka nije odgovarajućom odlukom nadležnog tijela dokazao da bi mu po provedenom postupku bila utvrđena nesposobnost za rad u bilo kojem obimu (smanjenje radne sposobnosti, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti).

17. Tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem njegove radne sposobnosti, a budući da se izjava njegova punomoćnika na ročištu od 7. veljače 2024. da „ne isključuje mogućnost da se tuženik vještači“ ne može smatrati dokaznim prijedlogom. No sve i da je takvo vještačenje tuženik predložio sud ne bi našao svrsishodnim niti ekonomičnim prihvatiti takav dokazni prijedlog budući da ni preostala pisana dokumentacija koju je tuženik priložio ne govori u prilog tome da bi postojala sumnja da tuženikova bolest ili invaliditet predstavljaju prepreku za njegov rad ili zapošljavanje. Naime, pregledom medicinske dokumentacije za tuženika kao i spomenutih nalaza i mišljenja ZOSI utvrđeno je da se tuženik od 2004. liječi pod dijagnozom Epilepsia primaria generalisata, da je zadnji napadaj epilepsije imao 2013. godine, glavobolje ima rijetko, ukazuje na povremenu pospanost i manjak koncentracije (nalaz od 23. studenog 2020. list 26), dok na pregledu 30. studenog 2021. ne ukazuje na pospanost (nalaz na listu 27), a na specijalističkom nalazu sa pregleda od 26. siječnja 2023. (list 29) navodi se da tuženik uspješno studira na pravnom fakultetu, bez teškoća i da je zadnji epi napadaj imao prije nepunih deset godina. Ujedno iz pregledanih Potvrdi Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu proizlazi da je tuženik u razdoblju od podnošenja tužbe pa do zaključenja rasprave u ovoj pravnoj stvari imao status, prvo redovnog a potom izvanrednog, studenta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i polagao je ispite. Kako polaganje fakultetskih ispita podrazumijeva određeni stupanj psihofizičkog zdravlja i sposobnosti, to sagledavajući sve navedene dokaze nije dovedena u pitanje ni tuženikova sposobnost za rad, pa bi vještačenje tuženika u tom smislu bilo nesvrsishodno za ovaj postupak.

18. Iz svega navedenog proizlazi da za nastavak obveze uzdržavanja tuženika od strane tužitelja nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 290. st. 4. ObZ-a, pa je u svakom slučaju obveza tužitelja prestala najkasnije sa tuženikovih navršenih dvadesetšest godina života, odnosno sa danom 7. siječnja 2025.

19. Stoga je nadalje valjalo utvrditi kada je točno u razdoblju od podnošenja tužbe (20. lipnja 2023.) do tuženikovih navršenih dvadesetšest godina života (7. siječnja 2025.) nastupio prestanak obveze tužitelja da uzdržava sina, ovdje tuženika u smislu citiranih odredbi čl. 290. st. 1. i 6. ObZ-a.

20. Na ročištu održanom 7. veljače 2024. tužitelj je u stranačkom iskazu naveo da ima utvrđenu nagluhost od 80%, koristi slušni aparat a na lijevo uho uopće ne čuje, a što je sve posljedica nesreće koju je doživio 2020. Između sina i njega da su odnosi zahlađeni još od 2010., da je pokušao uspostaviti odnos sa sinom ali bez uspjeha Imao je saznanja da tuženik ponavlja studij tj. fakultet, htio mu je dati šansu da se izvuče iz te situacije, međutim da je to bilo bez uspjeha. Sina je posljednji put vidio 2019. godine na sudskom ročištu.

21. Pregledom potvrda Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (list 30, list 71, list 101- 103) i kronologije polaganja studijskih ispita utvrđeno je da je tuženik:

- u akademskoj godini 2017/2018 upisao prvu godinu studija u statusu redovitog studenta i položio ukupno četiri ispita i dva seminara;

- u akademskoj godini 2018/2019 upisao drugu godinu studija u statusu redovitog studenta i položio je dva izborna ispita (Pravna informatika, statistika i metodologija društvenih istraživanja i Njemački jezik I) i dva seminara;

- u akademskoj godini 2019/2020 obnovio upis druge godine u statusu redovitog studenta i položio je dva ispita (Ustavno pravo i Građansko pravo I);

- u akademskoj godini 2020/2021 zadržao je studentski status ali nije položio nijedan ispit;

- u akademskoj godini 2021/2022 obnovio upis druge godine u statusu izvanrednog studenta i položio ukupno četiri ispita i jedan seminar;

- u akademskoj godini 2022/2023 obnovio upis druge godine u statusu izvanrednog studenta i položio tri ispita i jedan seminar;

- u akademskoj godini 2023/2024 i dalje bio upisan u drugu nastavnu godinu kao izvanredni student i položio pet ispita;

- u akademskoj godini 2024/2025 i dalje je bio upisan u drugu nastavnu godinu kao izvanredni student i položio je četiri ispita;

- u akademskoj godini 2024/2025 upisan je u treću nastavnu godinu kao izvanredni student.

22. Predmetni prijepis ocjena i dinamiku polaganja ispita na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu sud je cijenio pojedinačno i u vezi sa medicinskom dokumentacijom tuženika obzirom na njegove navode da zbog zdravstvenih razloga nije redovito ispunjavao studentske obveze.

23. Iz prijepisa ocjena proizlazi da studij tuženika traje znatno dulje od predviđenog trajanja od pet godina. Također je razvidno da je tijekom studiranja dolazilo do razdoblja slabijeg napredovanja, pa tako u cijeloj akademskoj godini 2020/2021 tuženik nije položio niti jedan ispit, a prethodnu akademsku godinu 2019/2020 tuženik je položio samo dva ispita. Navedene okolnosti kao i daljnji tijek studiranja ukazuju da studij tuženika u trenutku podnošenja tužbe nije bio u završnoj fazi niti je napredovanje tuženika u akademskom obrazovanju bilo takvo da bi se moglo ocijeniti urednim i kontinuiranim.

24. U pogledu zdravstvenog stanja tuženika kao eventualnog opravdanog razloga za neredovito ispunjavanje studentskih obveza, sud je utvrdio da njegova dijagnoza epilepsije, uz činjenice da epileptični napad nije evidentiran deset godina prije podnošenja tužbe i da iz najrecentnije medicinske dokumentacije tuženika (nalaz od 26. siječnja 2023.-list 29) proizlazi da tuženik „uspješno studira na pravnom fakultetu, bez poteškoća“, nije sama po sebi dostatan razlog da bi se u smislu odredbe čl. 290. st. 6. ObZ-a smatralo da tuženik redovito ispunjava obveze tekućih akademskih godina.

25. Ističe se ujedno da u konkretnom slučaju nije odlučan isključivo formalnopravni status tuženika kao redovnog odnosno izvanrednog studenta već dinamika polaganja ispita i ispunjavanja studentskih obveza, a koja se ne može smatrati redovnom i urednom a tuženik pritom nije dokazao da bi zbog zdravstvenih razloga bio spriječen izvršavati studentske obveze u razumnom vremenskom okviru.

26. Ujedno ni upravni postupak koji je tuženik vodio pred Pravnim fakultetom Sveučilišta u Splitu kao ni nastavni upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu a vezano za prigovor na ocjenu usmenog dijela ispita iz kolegija Kazneno pravo izjavljen 1. listopada 2020. nije od utjecaja na odluku suda, a budući da je razvidno da tuženik i prije početka tog upravnog postupka, u akademskim godinama 2018/2019 i 2019/2020 pa i kasnije, nije redovito ispunjavao studentske obveze. Ispit iz kolegija Kazneno pravo sa druge godina integriranog studija tuženik je položio tek 19. rujna 2025., dakle osam godina od početka studiranja. Ujedno je razvidno da položeni ispit iz predmetnog kolegija nije ni ranije bila tuženiku prepreka za upis više godine studija budući da je treću godinu studija upisao akademske godine 2024/2025 koja je počela 1. listopada 2024.

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbi čl. 429. st. 1. i 2. ObZ-a i čl. 290. st. st. 1. ObZ-a odlučeno je kao u točki I. izreke jer je utvrđeno da su zakonske pretpostavke za uzdržavanje tuženika prestale sa danom 20. lipnja 2023. kao danom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, budući da u tom trenutku tuženik nije uredno ispunjavao studijske obveze a da pritom nije za to imao opravdan razlog.

28. Odluka iz točke II. izreke donesena je na temelju odredbe čl. 429. st. 2. ObZ-a iz razloga kako je prethodno obrazloženo u točki 12. obrazloženja ove presude.

29. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka i pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) budući da je tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

30. Tužitelju je priznat traženi trošak zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade (neovisno o broju poduzetih radnji) u visini od 200 bodova (Odredbom Tbr.54. Tarife propisana je visina boda od 2,00 eura), uvećano za iznos PDV-a od 25%, odnosno ukupno 500,00 eura, sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Na primjenu navedene Tarife upućuje Tar. br. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), prema kojoj se za postupke radi uzdržavanja primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

31. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku odluku u iznosu od po 26,54 eura, odnosno ukupno 53,08 eura sukladno odredbi čl. 15. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Tar.br.1. st.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23)

U Splitu, 6. ožujka 2026.

SUTKINJA

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pružatelju besplatne pravne pomoći