RepublikaHrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba uKriževcima

[adresa]

C 14

Poslovni broj: Pn-184/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u pravnoj stvari tužiteljice CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Blažinčić Stručić, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženika Grad Križevci, Križevci, I. Z. Dijankovečkog 12, OIB:35435239132, zastupanog po punomoćniku Josipu Perić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Martini Blažinčić Stručić, odvjetnice u Križevcima i punomoćnika tuženika Josipa Perić, odvjetnika u Zagrebu, a koja presuda je objavljena 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku GRAD KRIŽEVCI, I. Z. Dijankovečkog 12, 48260 Križevci, OIB:35435239132 da tužiteljici CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.614,01 eura (devet tisuća šesto četrnaest eura i jedan cent) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1.01.2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku GRAD KRIŽEVCI, I. Z. Dijankovečkog 12, 48260 Križevci, OIB:35435239132, da tužiteljici CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.005,83 eura (tisuću pet eura i osamdeset tri centa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da joj se isplati iznos od iznos od 33,99 eura (trideset tri eura i devedeset devet centi) s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao neosnovan.

IV Odbija se tužiteljica CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na materijalnu štetu za razdoblje od 17. prosinca 2020. do 6. ožujka 2026., kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku GRAD KRIŽEVCI, I. Z. Dijankovečkog 12, 48260 Križevci, OIB:35435239132 da tužiteljici CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.180,69 eura (tri tisuće sto osamdeset eura i šezdeset devet centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 6. ožujka 2026. pa do konačne isplate, tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se tužiteljica CTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 3.180,69 eura, odnosno sa iznosom od 88,31 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 06.12.2019. oko 06:30 sati u [adresa], nakon što je prisustvovala jutarnjoj misi u [adresa] u [adresa] izašavši iz crkve kroz glavna vrata došla do južnih stepenica, koje od zgrade crkve vode silazno do nogostupa. Silazeći niz navedene kamene stepenice i to njih osam, a koje stepenice su vidno oštećene, neravne, a na nekim mjestima i nedostaju dijelovi tih stepenica, te koje stepenište je bez potrebnog rukohvata, tužiteljica je usprkos tome što je na nogama imala obuvene prikladne cipele i to gležnjače s niskom petom, stala u usjeklinu oštećene stepenice te joj se u tom udubljenju ukliještila lijeva noga, zbog čega je tužiteljica izgubila ravnotežu te pala i pri padu sjela cijelom težinom tijela na istu nogu pri čemu je došlo ozljeđivanja odnosno do teške tjelesne ozljede tužiteljice. Odmah po ozljeđivanju tužiteljica je počela trpjeti intenzivnu bol i strah kada je vidjela što joj se dogodilo. U panici i šoku u kojem je bila, tužiteljici su odmah pritrčali u pomoć prisutni građani da joj pomognu no kada su vidjeli o kakvoj povredi se radi, ostavili su je u istom položaju da ne pogoršavaju tužiteljici povrede te odmah pozvali hitnu pomoć. U gore navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koje su dovele do povrede prava osobnosti tužiteljice. Kako je do štetnog događaja došlo na stepeništu, koje se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u vlasništvu je Grada Križevaca te kako isto stepenište od strane tuženika nije bilo adekvatno održavano, posebice imajući u vidu da je riječ o starim i istrošenim stepenicama s udubljenjima, koje su vidno oštećene i kraj kojih nedostaje rukohvata, to je tužiteljica mišljenja kako je tuženik isključivo odgovoran za štetu koja joj je nastala prilikom štetnog događaja. Dalje je tužiteljica istakla u tužbi da je tuženik kao vlasnik propustio sanirati spomenuto stepenište i postaviti potreban rukohvat, a što je s obzirom na sigurnost velikog broja ljudi koji se tim stepenicama služi neophodno. Samo postojanje stepeništa predstavlja opasnu stvar, a kada je isto oštećeno i nedostaje mu rukohvat, a koristi ga velik broj ljudi tada je vlasnik, u konkretnom slučaju tuženik, trebao postupati s osobitom pažnjom i poduzeti sve potrebne mjere i radnje da zaštiti svoje građane od ozljeđivanja. Kako je upravo tuženi bio taj koji je imao obvezu upravljati i održavati ovaj građevinski objekt, a koji nije održavan dugi niz godina na propisan način, to je po stajalištu tužiteljice isključivo on odgovoran za nastanak opisanoga i predmetnoga štetnog događaja te između njegovih postupaka i štete koja je nastupila postoji uzročna veza. Tužiteljica je još naglasila kako joj je poznato da je na istim stepenicama palo više osoba, čak štoviše je istog jutra prije štetnog događaja na istima pala jedna žena no srećom je prošla bez ozljeda. Kao posljedice gore navedenog štetnog događaja tužiteljica CTĐ pretrpjela je slijedeće povrede : - multifragmentarna fraktura distalne dijafize lijeve fibule anguliranih i ad latus dislociranih ulomaka dorzolateralno - multifragmentarna fraktura distalnog okrajka lijeve tibije – trimaleolarna – sa više slobodnih koštanih fragmenata ad latus dislociranih dorzolateralno za cijelu širinu kosti uz dorzalnu luksaciju TC zgloba, odnosno postavljene su joj slijedeće dijagnoze: - Fractura malleoli med et lat sin. - Fractura partis posterioris trbiae sin. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je bila na bolničkom liječenju od 6.12.2019. do 9.12.2019. u Kliničkoj bolnici Merkur na Zavodu za opću i sportsku traumatologiju i ortopediju gdje je 6.12.2019. godine podvrgnuta hitnom operativom zahvatu prilikom kojeg je izvršena osteosinteza trimaleolarnog prijeloma pločicama i vijcima. Tužiteljici je po otpustu na kućnu njegu preporučan hod na štakama bez oslonca na operiranu nogu te da tijekom odmora nogu drži na povišenom, istu lokalno ledi i uzima analgetike po potrebi. 27.01.2020. tužiteljica je bila podvrgnuta zahvatu uklanjanja transfiksacijskog vijka iz područja lijevog nožnog zgloba. Na kontrolnom pregledu 6.02.2020. tužiteljici je rečeno da joj je dopušteno oslanjati se na lijevu nogu te da je potrebno provesti fizikalnu terapiju. Tužiteljica je prema uputi nastavila daljnje liječenje fizikalnom terapijom. 4.12.2020. tužiteljica je primljena na Odjel opće i sportske traumatologije i ortopedije Kliničke bolnice Merkur radi operativnog zahvata kojim joj se uklonio osteosintetski materijal u cijelosti. Tužiteljici je po otpustu preporučeno mirovanje, hod uz pomoć štake sa djelomičnim osloncem na operiranu nogu. Tužiteljica je dalje u tužbi navela da je zbog zadobivenih ozljeda ima velikih poteškoća u kretanju te obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti koje je radila do štetnog događaja te su ove ozljede dovele do trajnih posljedica. Ista ne može dugo stajati niti hodati, a opterećenjem desne zdrave noge tužiteljici je poremećena i statika stopala te desne noge. Noge tužiteljice su svakodnevno otečene i bolne. Tužiteljica zbog ove povrede trpi velike duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, kao i naruženosti koja se ogleda u vidljivim operativnim ožiljcima duž unutarnje i vanjske strane lijeve potkoljenice. Zbog ozbiljnosti povrede tužiteljica je trpjela i veliki strah, koji je bio vezan uz ishod liječenja. Zbog svega gore navedenog tužiteljica na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od tuženika potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 87.250,00 kuna/11.574,59 eura, koja se očituje sa slijedećih osnova: - pretrpljenih fizičkih bolova (25.000,00 kuna/3.316,50 eura) - pretrpljenog straha primarnog i sekundarnog kroz zabrinutost za posljedice liječenja (12.000,00 kuna/1.591,92 eura) - duševni bolovi zbog naruženosti (16.500,00 kuna/2.188,89 eura) - duševni bolovi zbog smanjene životne aktivnosti (33.750,00 kuna/4.477,28 eura). Tužiteljici je temeljem štetnog događaja nanesena i materijalna šteta u ukupnom iznosu od 10.420,00 kuna / 1.382,32 eura koja se ogleda u slijedećem: - Za troškove prijevoza odlaska u Kliničku bolnicu Merkur u Zagrebu (7 x), koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (130 km x 2,00 kn) potražuje iznos od 1.820,00 kuna /241,44 eura. - Kako je tužiteljica zbog prirode, gore navedenih, zadobivenih ozljeda imala kroz vrijeme od 6 mjeseci, a i dulje, potrebu za tuđom pomoći i njegom od oko 3 sata dnevno (3h x 15,00 kn x 180 dana) to ista potražuje rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 8.100,00 kuna/1.074,55 eura. - Tužiteljica na ime uništene odjeće u štetnom događaju (hlača) potražuje paušalni iznos od 500,00 kuna/66,33 eura. Zaključno je tužiteljica predložila sudu da tuženika obveže na naknadu gore naznačenih iznosa štete te da ga obveže na naknadu tužiteljici nastalih troškova postupka sa pripadajućom zateznom kamatom.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sadržanim u podnesku tužitelja od 25. lipnja 2025. tužitelj potražuje od tuženika s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 9.648,00 eura od čega na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.282,00 eura, pretrpljenog straha primarnog i sekundarnog iznos od 2.166,00 eura, na ime duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 2.200,00 eura te na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 3.000,00 eura, a sve zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2022. pa do potpune isplate. Uz navedeno, tužiteljica potražuje od tuženika i naknadu materijalne štete u iznosu od 1.005,00 83 eura od čega na ime troškova prijevoza radi odlaska u Kliničku bolnicu Merkur u Zagreb i to za sedam odlazaka tužiteljica potražuje iznos od 227,50 eura, s osnova tuđe pomoći i njegom za vrijeme liječenja kod kuće i to za razdoblje od 9.12.2020. do 6. veljače 2020. kada joj je ista bila potrebna 4 sata dnevno, za razdoblje nakon toga u trajanju od 60 dana kada joj je ista bila potrebna po 2 sata dnevno potražuje iznos od 712,00 eura te na ime uništene odjeće u štetnom događaju i to za uništene hlače potražuje iznos od 66,33 eura, a sve sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2020. do isplate. Uz navedeno, istim podneskom tužiteljica predlaže sudu obvezati tuženika na naknadu troškova postupka koji su tužiteljici prouzročeni vođenjem ovoga postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osporava nastanak štetnog događaja na način i na mjestu kako to opisuje tužiteljica u tužbi, a obzirom da uz tužbu, glede navedenih činjenica, nisu dostavljeni relevantni dokazi.

Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava svoju odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete, a sve iz razloga kako slijedi. Naime, u historijatu tužbe tužiteljica tvrdi da je kritične zgode pala na stepenicama [adresa]. Navedene stepenice, po stavu tuženika su pripadak (odnosno sastavni dio) zgrade iste Crkve, i samim time vlasništvo Župe Sv. Ane u [adresa]. Naime, [adresa] nalazi se na kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Križevci, i u vlasništvu je [adresa] u [adresa], a ista kčbr. graniči sa parcelom kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika. Isto tako tuženik u svome podnesku osporava da bi se stepenice [adresa] nalazile na kčbr. [katastarska čestica], tuženik ističe da sve i da se iste stepenice nalaze (odnosno protežu se) na kčbr. [katastarska čestica], one samim time ne prestaju biti pripadak (odnosno sastavni dio) zgrade [adresa], pa samim time i vlasništvo Župe Sv. Ane, točnije one samim time ne postaju vlasništvo tuženika odnosno njegova odgovornost. Tuženik ističe dalje kako napuknute i neravne stepenice predstavljaju opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, sve to sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Imajući u vidu da vlasnik predmetnih stepenica, na kojima tužiteljica tvrdi da je pala, nije tuženik, već Župa Sv. Ane, to tuženik ne može odgovarati za štetu koja je, uslijed ozljeđivanja tužiteljice na istim stepenicama, nastala tužiteljici. Dalje u odgovoru tuženik je istakao prigovor suodgovornosti same tužiteljice za nastanak štetnog događaja, a sve navodeći da je tužiteljici već otprije bilo poznato stanje predmetnih stepenica, radi čega je ista spuštanje po istim stepenicama kritične zgode obavila bez upotrebe i minimuma pažnje. Uz navedeno, tuženik osporava da je predmetno stepenište bez potrebnog rukohvata, a obzirom da je iz samih fotografija dostavljenih uz tužbu jasno vidljivo da isto stepenište ima ogradu za koju je moguće pridržavanje prilikom silaska tim stepenicama, a što je tužiteljica, očigledno, kritične zgode propustila učiniti. Nadalje, tuženik osporava kako osnovu tako i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra kako je visina zatraženih iznosa u tužbi po osnovi neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja suviše visoka i neprimjerena karakteru pretrpljenih ozljeda, imajući u vidu relevantnu sudsku praksu. Isto tako, tuženik predlaže da sud obveže tužiteljicu na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona liječnika primarne zdravstvene zaštite, kao meritornog zdravstvenog dokumenta, a radi uvida u ranije zdravstveno stanje (eventualne ozljede, bolesti) koje je ista dužna dokazati, koje ranije stanje bi moglo utjecati odnosno utječe na sadašnje zdravstveno stanje tužiteljice, sve to kako bi se razgraničile posljedice tog ranije stanja od posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ističe da u slučaju da tužiteljica nije voljna dobrovoljno dostaviti isti karton, tuženik predlaže da sud službenim putem od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, zatraži podatke o osobi/osobama liječnika koji je/su liječili tužiteljicu, te da se potom od te/tih liječnika službenim putem zatraži dostava ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona tužiteljice. Tuženik si je pri navedenom ostavio pravo predlaganja novog medicinskog vještačenja ozljeda koje je zadobila tužiteljica, ukoliko nalaz i mišljenje vještačenja predloženog po tužiteljici ne bude objektivan i prema pravilima struke, te istim ne budu na pravilan način utvrđene relevantne činjenice, pa sukladno navedenom takav prijedlog stavlja već sada. Pored navedenoga, tuženik je decidirano naveo da se protivi dokaznim prijedlozima tužiteljice za saslušanjem svjedoka CT i LT, a obzirom da se u tužbi ne navodi na koje bi se okolnosti iste svjedokinje trebale saslušavati. U odnosu pak na zatraženu imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja, tuđe pomoći i njege i uništene odjeće, tuženik istu također osporava po osnovi i visini, a sve iz razloga što tužiteljica neosnovano potražuje troškove prijevoza u KB Merkur u Zagrebu, sve to iz razloga što je ista sve potrebnu liječničku skrb za saniranje ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju mogla ostvariti u bližoj zdravstvenoj ustanovi, točnije Općoj bolnici u Koprivnici, a čime bi i troškovi prijevoza bili manji. U odnosu pak na zatraženu naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, tuženik osporava da bi ista bila potrebna tužiteljici kroz period od čak 6 mjeseci. U odnosu na potraživanje po osnovi štete na ime uništene odjeće (hlače), tuženik u odgovoru istu štetu osporava u cijelosti, a obzirom da ni način ozljeđivanja kako ga to opisuje tužiteljica u tužbi, a ni karakter zadobivenih ozljeda, ne upućuju na to da bi uopće moglo doći do uništenja hlača kod tužiteljice. Povrh toga, zatraženi iznos po osnovi uništenih hlača u cijelosti je po stavu tuženika prekomjeran i nedokazan. Zaključno je tuženik istakao i kako osporava tijek zakonskih zateznih kamata na potraživani iznos imovinske štete na način na koji to tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom, od 17.12.2020.g., sve to iz razloga što je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti koja svoj novčani izraz dobiva tek donošenjem prvostupanjske presude, radi čega bi i kamate na navedenu štetu mogle teći tek od dana donošenja iste presude u predmetnoj pravnoj stvari. Zaključno je tuženik predložio ovome sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Punomoćnik tužiteljice podneskom od 6. ožujka 2023., očitovao se na odgovor na tužbu tuženika u kojemu u bitnome navodi da je štetni događaj nastao na južnom stepeništu koje silazno vodi od zgrade [adresa] do nogostupa, a koje se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i u vlasništvu je Grada Križevaca. Pod tom česticom, kako je razjašnjeno, obuhvaćena su četiri stepeništa (južno, dva istočna i jedno sjeverno) te plato koji ih povezuje, a koji služi građanima ne samo za ulaz u crkvu već i u susjednu zgradu u kojoj su smještene državne službe. Tužiteljica se u pogledu pasivne legitimacije poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige, prema kojemu se smatra da zemljišnoknjižni upisi istinito i potpuno odražavaju stanje nekretnina, pa je Grad Križevci svojim upisom vlasništva obvezan čuvati i održavati predmetno stepenište. Naglašava da stepenište predstavlja javno dobro u općoj uporabi koje svakodnevno koriste stotine građana te da Grad, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, ima pravnu i stvarnu obvezu urednog gospodarenja, održavanja i uklanjanja opasnosti na toj imovini. Tužiteljica odbacuje tuženikovu tvrdnju da je ona ili bilo koji građanin bila svjesna točnog mjesta oštećenja te ističe da se niz stepenice kretala primjereno obuvena i polagano, uz veliku gužvu. Budući da je na istom mjestu već došlo do nesreća većeg broja osoba, tužiteljica smatra nelogičnim i neopravdanim da Grad dosad nije poduzeo mjere za uklanjanje opasnosti. Nadalje, tužiteljica se slaže s prijedlogom da se službeno pribavi preslika njezina cjelokupnog zdravstvenog kartona i traži naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, dok odštetu za uništenu odjeću priznaje isključivo za razrezane hlače nastale u Zavodu za hitnu medicinu. S obzirom na spor o osnovi i visini potraživanja, tužiteljica predlaže da se, iz razloga svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka, donese međupresuda o odgovornosti Grada Križevaca za nastalu štetu, a o visini naknade odstupi u naknadnom postupku.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-4 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-6), fotografije lica mjesta štetnog događaj priložene tužbi (list 8-13), medicinska dokumentacija tužiteljice o liječenju nakon štetnog događaja (list 14-25), odgovor na tužbu od 20. siječnja 2023. (list 27-30), podnesak tužiteljice od 6. ožujka 2023. (list 38-41), fotografije lica mjesta štetnog događaja (list 42-43), izvod iz posjedovnog lista broj 9253 k. o. [katastarska općina] (list 44-47), zapisnik s ročišta održanog 7. ožujka 2023. (list 50), zapisnik s ročišta održanog 14. studenoga 2023. (list 55), dokumentacija o nabavi "obnovi ulaznog stepeništa sa pripadajućim elementima ispred [adresa] u [adresa] (list 58-60), zapisnik s očevida održanog 16. studenoga 2023. (list 61), nalaz i mišljenje geodetske vještakinje Đurđice Kušec od 3. siječnja 2024. s prilažećim fotografijama (list 66-74), zapisnik s ročišta održanog 13. svibnja 2024. (list 92-93), dopis župe Svete Ane od 21. svibnja 2024. (list 95), zapisnik s ročišta održanog 28. svibnja 2024. (list 97-99), medicinska dokumentacija tužiteljice (list 101-108), zapisnik s ročišta održanog 13. siječnja 2025. (list 111), nalaz i mišljenje imenovanog medicinskog vještaka Augusta Mijić od 19. veljače 2025. (list 119-122), podnesak tuženika od 21. ožujka 2025. (list 128-129), zapisnik s ročišta održanog 5. svibnja 2025. (list 131-133), nalaz i mišljenje imenovanog medicinskog vještaka Joška Filipušić od 9. lipnja 2025. (list 141-146), podnesak tužiteljice od 25. lipnja 2025. (list 151-153), podnesak tuženika od 7. srpnja 2025. (list 154), zapisnik s ročišta održanog 9. listopada 2025. (list 156-159), potvrda izabranog liječnika obiteljske medicine za tužiteljicu, dr. ĆT od 17. listopada 2025. (list 170) te zapisnik s ročišta održanog 27. siječnja 2026. (list 178-179).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza posebno sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u pogledu pretežnog dijela glavničnog potraživanja pa ga je u tom dijelu i usvojio.

6. Tijekom ovog postupka nije sporno da je tužiteljica 6. prosinca 2019. u 6:30 h nakon što je izašla iz Crvke [adresa] u [adresa] izgubila ravnotežu, pala te je pri padu došlo do teške tjelesne ozljede tužiteljice. Uz navedeno, nije sporno niti da je pretežni dio liječenja po istoj ozljedi tužiteljica provodila u KB Merkur u Zagrebu.

7. Tijekom postupka je sporna pasivna legitimacija tuženika, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i ima li postoji suodgovornost tužiteljice za nastali štetni događaj. Sporno je i da li tužiteljici pripada pravo na troškove nastale odlaskom na liječenje u Kliničku bolnicu Merkur.

8. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-6 spisa) utvrđeno je da su u isti upisane čkbr. [katastarska čestica] PUT MOŠA PIJADE ULICA sa 5459 m2 te čkbr. [katastarska čestica] TRG J.J. STROSSMAYERA sa 8496 m2 i CESTA TRG J.J. STROSSMAYERA sa 2557 m2, a da je kao vlasnik istih upisan GRAD KRIŽEVCI, OIB:35435239132, ULICA IVANA ZAKMARDIJA DIJANKOVEČKOG 12, 48 260 KRIŽEVCI.

9. Iz fotografija lica mjesta štetnog događaja, a sadržanih na listu 8-13 spisa utvrđeno je da su iste sačinjene u odnosu na stepenište koje predstavlja prilazni [adresa] u [adresa] u bitnome proizlazi da iste imaju pukotine, udubljenja te vidljiva oštećenja te da iste na desnoj strani samog lica mjesta štetnog događaja, imaju kovanu ogradu za vidljivo istaknutim šiljcima na vrhu.

10. Iz dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu KC-KŽ županije od 6. prosinca 2019. (list 14 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica pregledana istoga dana u 6:55 sati po liječnici ĐT, dr. med. te je kod iste utvrđena dislokacija nožnog zgloba prouzrokovan padom s jedne razine na drugu.

11. Iz radiološkog nalaza i mišljenja sačinjenoga u 7:19 h i to 6. prosinca 2019. (list 15 spisa) u bitnome proizlazi da je kod tužiteljice utvrđena multifragmentalna fraktura distalnog okrajka lijeve tibije – trimaleolarna – sa više slobodnih koštanih fragmenata ad lotus dislociranih dorzolateralno za cijelu širinu kosti uz dorzalnu luksaciju TC zgloba.

12. Iz otpusnoga pisma tužiteljice od 9. prosinca 2019. izdanoga od strane Kliničke bolnice Merkur, Klinike za kirurgiju (list 16) u bitnome proizlazi da je tužiteljica nakon odgovarajuće preoperativne pripreme 6. prosinca 2019. u spinalnoj anesteziji pristupila operativnom zahvatu, a učinjena je u istom zahtjevu osteosineteza trimaleolarnog prijeloma pločicom i vijcima. Nadalje proizlazi da je rani posoprativni tijek uredan, a kontrolni RTG je pokazao uredan položaj frakturalnih ulomaka i ostetosintetskog materijal. Uz navedeno, iz istoga je utvrđeno da je provedena antimikrobna i tromboprofilaksa. Po istome pregledu tužiteljica je otpušena na kućnu njegu, a hod je moguć uz pomoć štaka te su joj preporučeni analgetici po potrebi te kontrola i previjanje kod nadležnog liječnika. Dalje je po istome tužiteljici zakazana kontrola za 19. prosinca 2019.

13. Iz povijesti bolesti tužiteljice od 12. prosinca 2019. (list 17 spisa) proizlazi da je tužiteljica istoga dana u Kliničkoj bolnici Merkur u klinici za kirurgiju prisustvovala kontrolnom pregledu tijekom kojega je utvrđeno da su rane mirne te joj je preporučeno previjanje, a iz istoga je utvrđeno i da je tužiteljica naručena na kontrolni pregled u istu bolnicu i na isti odjel 27. prosinca 2019.

14. Iz povijesti bolesti tužiteljice od 27. prosinca 2019. (list 18 spisa) proizlazi da je tužiteljica istoga dana u Kliničkoj bolnici Merkur u klinici za kirurgiju prisustvovala kontrolnom pregledu tijekom kojega je utvrđeno da je tužiteljica tada nosila longetu te su joj NC i tetivni status ocijenjeni kao uredni, a tada je određeno i da će se pacijenticu, ovdje tužiteljicu obavijestiti o terminu za odstranjenje transfiksacijskog vijka, a koji termin će biti unutar 3-5 tjedana.

15. Iz otpusnoga pisma tužiteljice od 27. siječnja 2020. izdanoga od strane Kliničke bolnice Merkur, Klinike za kirurgiju (list 19) u bitnome proizlazi da je tužiteljica nakon odgovarajuće peoperacijske pripreme podvrgnuta zahvatu u lokalnoj anesteziji, a u kojem zahvatu je tužiteljici uklonjen transfiksacijski vijak iz područja lijevog nožnog zgloba. Utvrđeno je iz istoga da je RTG pokazao primjeren položaj ostatnog osteosintetskog materijala bez uklonjenoga transfiksacijskog vijka. Iz istoga je utvrđeno da je tužiteljici preporučena pošteda lijeve noge do kraja tjedna. Nadalje, tužiteljici je preporučena kontrola kod izabranog liječnika obiteljske medicine za 2 dana, dok joj je bolnička kontrola određena za četvrtak 6. veljače 2020. u 9:00h u Ambulanti za opću i sportsku traumatologiju i ortopediju.

16. Iz povijesti bolesti tužiteljice od 6. veljače 2020. (list 20 spisa) proizlazi da je tužiteljica istoga dana u Kliničkoj bolnici Merkur u klinici za kirurgiju prisustvovala kontrolnom pregledu tijekom kojega je utvrđeno da joj je od tada bilo dozvoljeno oslanjanje na lijevu nogu, a preporučena joj je uz to fizikalna terapija te kontrola u Kliničkoj bolnici Merkur po završetku fizikalne terapije u traumatološkoj ambulanti četvrtkom s uputnicom.

17. Iz nalaza i mišljenja Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije od 7. veljače 2020. (list 21 spisa) utvrđeno je da su lijevi gležanj i stopalo eutermni, da je prisutan manji otok, a postoperativni ožiljci su utvrđeni urednima sa prisutnim manjim krastama. Za gležanj je utvrđeno da je osjetljiv dok su kretnje reducirane te su inverzije i everzije polovične, a motorika prstiju je ocijenjena kao uredna bez ispada osjeta. Tužiteljici je hod preporučen uz pomoć dviju štaka te djelomično opterećenje noge.

18. Iz nalaza i mišljenja Fizijatrijske ordinacije Križevci Doma zdravlja Koprivničko- križevačke županije od 3. ožujka 2020. (list 22 spisa) utvrđeno je da su kod tužiteljice lijevi gležanj i stopalo eutermni, da je prisutan manji otok gležnja, izraženije lateralno, uredni postoperativni ožiljci, bezbolan gležanj, mot. Osjetljiv, kretanje DF/PF, motorika prstiju je utvrđena kao uredna bez izostanka osjeta, a preporučen je tužiteljici hodu uz jednu štaku u desnoj ruci. Uz navedeno, tužiteljici je preporučeno ponavljanje fizikalnih terapija i to petnaest puta te analgetska krema i gel te analgetici po potrebi, a hod je preporučen sukladno uputi kirurga.

19. Iz radiološkog nalaza i mišljenja Specijalističke ordinacije za radiologiju izdanoga po specijalistu radiologije ŠT od 24. travnja 2025. (list 23 spisa) u bitnome je utvrđeno da je na dan samoga nalaza stanje tužiteljice po osteosintetskoj zbrinutoj frakturi dijametafizne lijeve fibule i med. kondila tibije održane osovine koštano saniranoj bez svježe koštane traume.

20. Iz nalaza i mišljenja Fizijatrijske ordinacije Križevci Doma zdravlja Koprivničko- križevačke županije od 28. travnja 2020. (list 24 spisa) utvrđeno je kod tužiteljice subjektivno u gležnju odsutna bol, da ukoliko više hoda bez pomagala pojavljuje se bol u stopalu bez oticanja i trnjavanja, a bol koja se pojavi prestaje kad tužiteljica odmara nogu.

21. Iz otpusnog pisma KIR- Dnevna bolnica od 4. prosinca 2020. (list 25 spisa), Kliničke bolnice Merkur u bitnome proizlazi kako je tužiteljica 4. prosinca 2020. podvrgnuta operativnom zahvatu i istim je kod tužiteljice ulonjen osteosintetski materijal u cijelosti, a sam zahvat protekao je uobičajeno. Dalje je utvrđeno kako je RTG pokazao zadovoljavajući položaj zglobnih tijela i osteosintetskog materijala, a rani postoperativni tijek teče zadovoljavajuće. U odnosu na fizikalnu terapiju utvrđeno je da je započeta te da je ista prema protokolu, a provedena je antimikrobna i tromboprofilaksa. Tužiteljici je sukladno utvrđenome stanju preporučeno mirovanje, hodu uz pomoć štaka sa djelomičnim osloncem na operiranu nogu. Za nogu je tužiteljici preporučeno da ju drži na povišenome te su joj preporučeni analgetici po potrebi. Za kontrolni pregled i previjanje određeno je tužiteljici za tri dana kod nadležnog liječnika te joj je zakazana posebna kontrola i previjanje u spomenutoj kliničkoj bolnici za dan 17. prosinca 2020.

22. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 34-35) utvrđeno je da su u isti upisane čkbr. [katastarska čestica] KAPELA SV. ROKA sa 83 m2, CRKVA U ZAKMARDIJEVOJ UL. sa 883 m2, ZGRADA I DVOR sa 766 m2, CRVA SV.KRIŽA sa 405 m2, PARK NA LACKOVIĆEVOM TRGU sa 1348 m2, RASPELO KOPRIVNIČKI ODVOJAK sa 5 m2, KAPELA SV. FLORIJANA I PARK sa 200 m2, CRKVA SV. MARKA KRIŽEVČANINA sa 200 m2, a iste su samovlasništvo [adresa] u [adresa].

23. Iz posjedovnog lista broj 9253 k. o. [katastarska općina] (list 44-47) utvrđeno je da je čkbr. [katastarska čestica] površine 5459 m2, Javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Križevci. Ulica Ivana Zakmardija Dijankovečkog 12, 48 260 [adresa], Hrvatska.

24. Iz Dokumentacije o nabavi izdane od Upravnog odjela za gospodarstvo financije, EU fondove i javnu nabavu (list 58-60) utvrđeno je tuženik naručitelj radova obnove ulaznog stepeništa sa pripadajućim elementima ispred [adresa] u [adresa], a kao rok izvršenja ugovora preciziran je 13. studenoga 2023.

25. Sud je kao vjerodostojne prihvati sve naznačene isprave s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u svezu s drugim provedenim dokazima u ovome postupku kao i odredbama relevantnih zakona.

26. Iz nalaza i mišljenja geodetske vještakinje Đurđice Kušec od 3. siječnja 2024. (list 66 spisa) u bitnome proizlazi da se stepenice na kojima je tužiteljica pokazala da se desio štetni događaj nalaze na čkbr. [katastarska čestica] put Moša Pijade ulica sa 5459 m2, a ista je čestica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Križevaca, OIB:35435239132, [adresa]. Nadalje, iz istoga je utvrđeno da je identifikaciju izvršila temeljem važećih podataka iz katastarskog operata i zemljišne knjige. Za katastarske planove proizlazi da su izrađeni na temelju ortogonalne i tahimetrijske izmjere iz 1957. i 1958. Nadalje iz istoga nalaza je utvrđeno da se stepenice na kojima se štetni događaj dogodio nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zaključno je iz nalaza i mišljenja utvrđeno da se za vrijeme očevida nalazila zaštitna ograda oko stepenica na kojima se u trenutku provedbe očevida odnosno 16. studenoga 2023. nalazila zaštitna ograda prema ulici Ivana Zakmardija Dijankovečkog.

26.1. Iz fotografija priležećih nalazu i mišljenju geodetske vještakinje Đurđice Kušec (list 67-69), pobliže opisanome u točci 25. obrazloženja, utvrđeno je da su na stepeništu na dan provođenja očevida na licu mjesta 16. studenoga 2023. uočena vidljiva dubinska oštećenja i puknuća stepeništa, a na stepenici 2 pobliže prikazanoj u fotografskom prilogu 2 i 3 (list 68-69 spisa) utvrđeno je da je ista oštećena, ima pukotinu i udubljenje koje se nalazi na 0,80 m od zida crkve.

26.2. U svome iskazu danom na ročištu održanom 13. svibnja 2024. geodetska vještakinja Đurđica Kušec u bitnome je istakla kako se stepenice na kojima se odvio štetni događaj nalaze na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te se one naslanjaju na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje je vještakinja istakla kako one služe za ulazak u crkvu ali i za ulazak u zgradu katastra i ostale institucije koje se nalaze u sklopu te čestice te za ulazak u institucije koje se nalaze na čkbr [katastarska čestica].

Vještakinja je još kao bitno u svome iskazu navela kako ako se ide po stepenicama koje se nalaze na čkbr. [katastarska čestica] one omogućavaju pristup spomenutoj crkvi sv. Ane, katastru, matičnom uredu, a donedavno i prostorijama Poduzeća za ceste ali i nekim drugim udrugama koje su smještene na tom dijelu, a imena tih udruga vještakinja nije bila u mogućnosti precizirati.

26.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz naznačene geodetske vještakinje kao i njezino usmeno obrazloženje istoga nalaza, a sve iz razloga što je isti po stajalištu ovoga suda izgrađen stručno te na temelju važećih podataka iz katastarskog operata i zemljišne knjige, a koji podaci su priležeći ovome spisu. Uz navedeno, na ročištu održanome 13. svibnja 2024. vještakinja je objektivno i argumentirano obrazložila svoj nalaz pa sud nije imao razloga posumnjati u objektivnost i stručnost datoga nalaza. Primjedba punomoćnika tuženika da unatoč provedenom geodetskom vještačenju nije utvrđeno u čijem su vlasništvu stepenice na kojima se odvio predmetni štetni događaj, u potpunosti je otklonjena nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjem vještakinje na ročištu od 13. svibnja 2024.

27. Iz očitovanja koje je u ime Župe Svete Ane dostavila punomoćnica 21. svibnja 2024. (list 95 spisa) u bitnome proizlazi kako se imenovani u odnosu na čkbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] očitovao na način da je decidirano naveo kako je ista čestica vlasništvo Grada Križevaca, a da se iste koriste osim za ulaz u crkvu i u ostale prostorije u vlasništvu Grada Križevaca.

Sud je u cijelosti prihvatio navode sadržane u istome dopisu, a sve obzirom da je isti u skladu sa u spisu sadržanim izvatkom iz zemljišnih knjiga i posjedovnim listom sadržanim na listu 5 i 44-47 spisa.

28. Iz iskaza saslušane svjedokinje AT saslušane na ročištu 28. svibnja 2024. (list 97 spisa) u bitnome proizlazi da pamti da je tužiteljica 6. prosinca 2019. bila na misi zornici u [adresa] u [adresa] te je krenula napuštat crkvu pri čemu je svjedokinja hodala iza tužiteljice i tužiteljica se uputila desno usmjerenim od izlaza iz crkve te se sjeća da je pred kraj stepenica odnosno na drugoj-trećoj stepenici prije silaska sa stepeništa tužiteljica pala i to na stepenici koja je bila vidno oštećena, a pri padu je je tužiteljica cijelom svojom težinom pala na nogu. Svjedokinja pamti i da je tužiteljicu nakon štetnoga događaja odvezla hitna pomoć i ubrzo je u gradskim kuloarima čula da je tužiteljica u štetnom događaju zaradila teški prijelom. Svjedokinja je istakla kako pamti kako je bilo ljigavo vrijeme i kako su u to vrijeme bile skliske stepenice ali pamti uz to da su bile vidno oštećene, a tužiteljica je pala na mjestu na kojemu je stepenica bila vidno potrgana i neravna. Svjedokinja je napomenula da pamti da je štetni događaj vidio velik broj ljudi, a posebno je istakla i kako stepenište nije imalo rukohvat ali je imalo ogradu koja nije prilagođena za pridržavanje rukom. Svjedokinja je isto tako istakla kako ne pamti kakve je cipele tužiteljica imala na nogama u trenutku nastanka štetnog događaja ali pamti da su na tim stepenicama ljudi i ranije padali no ne pamti nikoga poimence. Uz navedeno svjedokinja je istakla da je tužiteljica obično kad bi odlazila u crkvu na misu iz crkve izlazila tim stepenicama na kojima se odvio štetni događaj, a tužiteljica je običavala u crkvu ići nedjeljom i blagdanima. Uz navedeno je svjedokinja istakla kako je tužiteljica obično obraćala pažnju kada je išla po stepenicama pa ne isključuje mogućnost da je na dan štetnog događaja tužiteljica zaboravila na ta oštećenja i samo je tako prošla istim stepenicama.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje budući daje ista iskazivala životno, logično i pred sudom je ista pri davanju iskaza djelovala uvjerljivo. Uz navedeno, njezin je iskaz u pretežnom dijelu u suglasju s iskazom saslušane tužiteljice. Pored navedenoga, svjedokinja nije u nikakvim prijateljskim niti rodbinskim vezama sa tužiteljicom slijedom čega je po ocjeni ovoga suda u cijelosti nezainteresirana za ishod ovoga postupka i nije životno ni logično da bi obzirom na navedeno prilagođavala iskaz bilo kojoj od parničnih stranaka.

29. Iz iskaza saslušanoga svjedoka DT u bitnome proizlazi kako je on 6. prosinca 2019. bio dežuran u hitnoj službi Doma zdravlja u Križevcima u noćnoj smjeni koja traje do 7:00 h u jutro. Svjedok je nadalje istakao kako pamti zaprimio poziv za pomoć oštećenoj osobi i pri dolasku na lice mjesta djelatnici hitne pomoći među kojima je bio i on u svojstvu vozača, zatekli su na stepeništu, desno gledajući od izlaza iz [adresa] u [adresa] tužiteljicu koja je bila ozlijeđena. Pamti i da su je djelatnici tima hitne pomoći stavili na nosila i odvezli u Dom zdravlja u [adresa] i tada ju je preuzela ekipa hitne pomoći koja je toga dana radila dnevnu smjenu. Svjedok pamti da je tužiteljica zadobila iščašenje zgloba koje oštećenje je bilo jasno vidljivo, dok je s druge strane svjedok istakao kako je vidljivost bila smanjena jer je bilo zimsko vrijeme i oko 7 sati u jutro. Svjedok je isto tako zapamtio da je zatekao tužiteljicu prilikom intervencije uočio da je tužiteljica zatečena kod stepenice koja ima oštećenja, a ista stepenica i njeno oštećenje mu je poznato jer on i sam ide u crkvu. Svjedok nije zapamtio kakve je cipele u tom trenutku tužiteljica imala na nogama, a pamti da dijelom na kojemu je na stepeništu zatečena tužiteljica nema rukohvata dok s druge strane istoga stepeništa postoji željezna šiljasta ograda. Svjedok je isto tako naveo kako stepenište na kojem se odvio štetni događaj služi kao pristupni put osim za pristup crkvi i za pristup katastru.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz imenovanoga svjedoka ocijenivši njegov iskaz istinitim i vjerodostojnim. Naime, svjedok je iskazivao o činjenicama vezanim uz obavljanje svoje službe i kao takav je nezainteresiran za ishod ovog postupka, a njegov je iskaz i u skladu s preostalim dokazima izvedenima u ovome postupku i to ponajprije s opisanom dinamikom štetnog događaja na način kako su je opisale svjedokinje AT, tužiteljica te je isti u skladu s medicinskom dokumentacijom i to prvenstveno s Dokumentacijskim listom pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu KC-KŽ županije od 6. prosinca 2019.

30. Iz iskaza tužiteljice (list 99 spisa) u bitnome proizlazi da se 6. prosinca 2019. nakon održane mise uputila se desnim dijelom stepenica gledajući od izlaza iz crkve Sv. Ane i pri samom dnu stepenica uglavila je lijevu nogu i stala je na sami rub stepenica i sjela je cijelom svojom težinom na tu svoju lijevu nogu. Tužiteljica je navela kako je zagazila ravno u usjeklinu na oštećenoj stepenici i ta stepenica je bila na dnu stepeništa, a navela je i da pri opisanome stepenice nisu bile skliske jer nije bilo nikakvih padalina, a tužiteljica se kretala više desno prema crkvi, a pamti da u vrijeme nastanka štetnog događaja na toj strani na kojoj se desio njen pad nije bilo rukohvata. Tužiteljica je isto tako istakla da je nakon pada rekla ljudima koji su se tamo zatekli da ju ne diraju i netko je od njih pozvao hitnu pomoć. Pamti isto tako da je hitna pomoć pristupila na mjesto štetnog događaja, odvezla ju je ista na rendgen i tada je utvrđeno da se radi o frakturi i slijedom istoga tužiteljica je istakla kako je telefonski kontaktirala doktora L, traumatologa iz Koprivnice koji joj se nije javio slijedom čega je poslala poruku doktoru Ć iz bolnice u Koprivnici no kako joj se ni on nije povratno javio nazvala je svoju kćer koja je po zanimanju liječnica i pitala ju je što da učini na što je ona odlučila doći na hitnu vidjeli ju i kada je njena kćer utvrdila da je kod tužiteljice došlo do frakture nazvala je njena kćer traumatologa u bolnici u kojoj ona radi odnosno u bolnici Merkur i tamo je tužiteljica onda operirana, tamo se liječila, a nakon te prve operacije tužiteljici je sugerirano da nogu ne opterećuje sljedeća tri mjeseca, preporučene su joj štake, prvo dvije pa jedna. Tužiteljica ne pamti da li se ikada na predmetnim stepenicama desio isti ili sličan štetni događaj ali je istakla kako je godinama išla tim stepenicama, godinama su iste bile oštećene i čekala je da se iste nakon štetnog događaja poprave no budući da je njihov vlasnik u tome smislu bio pasivan odlučila je pokrenuti ovaj postupak. Nadalje je tužiteljica istakla da prilikom izlaska iz crkve nije bilo gužve, a pamti i da je u vrijeme nastanka štetnog događaja na nogama imala gležnjače iz trgovine Padna i da iste nisu imale nikakvu petu već su imale ravni džon, a pri izlasku niz stepenice nije se žurila, išla je polako jer doista nije imala razloga za žurbu. Tužiteljica je isto tako istakla kako nakon štetnog događaja nosi isključivo tenisice nikada cipele jer joj je u tenisicama lakše hodati, a u cipelama joj noga uvijek otekne. Uz navedeno, tužiteljica je istakla da zbog štetnog događaja i postupka saniranja ozljede zadobivene u štetnom događaju ima kao posljedicu vidljivoga naruženja što je tužiteljica i pokazala uređujućoj sutkinji, a ista se nalazi u dužini od oko 20 cm s vanjske strane noge, te u dužini od otprilike 8 cm s unutarnje strane noge. Tužiteljica je istakla kako je zbog štetnog događaja bila tri mjeseca na dvije štake, dva mjeseca na jednoj štaki, a onda je polako počela opterećivati nogu, a kroz opisani period tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega koju joj je tada pružao njen suprug, a pomagala joj je i kćer. Tužiteljica je isto tako istakla da je zbog štetnog događaja bila na bolovanju i to mjesec dana, a bila bi i duže ali kolegica koja ju je mijenjala za vrijeme trajanja bolovanja više ju nije mogla mijenjati, a drugu zamjenu nije mogla pronaći jer je ona u koncesiji i kod koncesije je praksa da liječnik mora sam sebi pronaći zamjenu za bolovanje i za godišnji odmor i za sve dane koji su mu potrebni kao slobodni. Po povratku na posao, inače na radno mjesto liječnice opće prakse, tužiteljica je bila primorana još puna tri mjeseca nogu držati na stolici na povišenome. Za bolnicu Merkur u kojoj je tužiteljica obavljala liječenje istakla je kako je bila njen izbor sve iz razloga što joj se kako je prethodno u svome iskazu spomenula, dva liječnika traumatologa kojima je vjerovala, nisu joj se javili, slijedom čega joj je kćer pronašla pouzdanoga liječnika u bolnici Merkur kamo je u konačnici tužiteljica otišla na liječenje i saniranje posljedica štetnoga događaja. Tužiteljica je zaključno istakla kako je zbog sanacije ozljede zadobivene u predmetnome štetnom događaju prošla kroz tri operacijska zahvata i sva tri je obavio dr. Đ u KB Merkur.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice budući da je isti vrlo iscrpan i kategoričan te potkrijepljen ispravama priloženima u spisu i to prije svega u skladu s ranije u obrazloženju ove presude opisanom medicinskom dokumentacijom. Uz navedeno, tužiteljica je pri davanju iskaza djelovala vrlo uvjerljivo, na pitanja suda kao i punomoćnika odgovarala je vrlo precizno i brzo bez dodatnih promišljanja pri davanju odgovora slijedom čega je sud njen iskaz posebno cijenio kao istinit i ne prilagođen potrebama postupka. Uz navedeno, tužiteljica vrlo detaljno opisuje kako dinamiku samoga događaja tako i njegove posljedice, a i njen je iskaz u cijelosti u skladu s iskazima saslušanih svjedoka AT te DT, a u vidu oštećenja predmetnih stepenica njen je iskaz u cijelosti u skladu s nalazom i mišljenjem geodetske vještakinje Đurđice Kušec, kao i fotografijama koje je u svezi sa oštećenjima na stepeništu fotodokumentirala ista vještakinja na listu mjesta na dan provođenja očevida. Iskaz tužiteljice različit je u odnosu na iskaz saslušane svjedokinje AT samo u cijelu u kojemu svjedokinja navodi kako su stepenice bile skliske, dok je tužiteljica navela suprotno, no proturječnost u svezi ovoga dijela iskaza nije od važnosti za ishod ovoga spora, a sve posebice da je ovome sudu prihvatljivo da ljudi na takve stvari ne obraćaju previše pažnju naročito nakon što se dogodi stresni događaj kao što je ovopredmetni štetni događaj. Dodatno, u smislu posljedica nastalih u štetnom događaju iskaz tužiteljice u suglasju je s nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka Mijić i Filipušić. Uz navedeno ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojemu ista navodi da je zbog štetnog događaja bila na bolovanju i to mjesec dana, a bila bi i duže ali kolegica koja ju je mijenjala za vrijeme trajanja bolovanja više ju nije mogla mijenjati, a drugu zamjenu nije mogla pronaći jer je ona u koncesiji i kod koncesije je praksa da liječnik mora sam sebi pronaći zamjenu za bolovanje i za godišnji odmor i za sve dane koji su mu potrebni kao slobodni, a sve iz razloga što je i u tom dijelu iskaz tužiteljice u cijelosti životan i logičan te je opće poznato da na području Republike Hrvatske postoji kronični nedostatak liječnika. Uz navedeno, sud je prihvatio iskaz tužiteljice i u dijelu u kojemu ista navodi da je po povratku na posao, inače na radno mjesto liječnice opće prakse, bila primorana još puna tri mjeseca nogu držati na stolici na povišenome, a sve iz razloga što isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja spomenutih medicinskih vještaka.

31. Iz nalaza i mišljenja prof. dr.sc. dr. med. Augusta Mijić od 19. veljače 2025. (list 119-122 spisa) u bitnome proizlazi da je isti pri izradi nalaza i mišljena razmotrio zdravstveni karton tužiteljice za razdoblje od 6. prosinca 2010. do 27. studenoga 2023. iz kojega je utvrdio da tužiteljica prije predmetnoga ozljeđivanja nije imala tegobe niti je liječila lijevu nogu. Nadalje je iz istoga utvrđeno da je tužiteljica 6. prosinca 2019. stradala na način pobliže opisan u tužbi slijedom čega je od 6. prosinca 2019. do 9. prosinca 2019. liječena u Klinici za kirurgiju KB Merkur pri čemu je 6. prosinca 2019. podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu pri čemu je učinjena osteosinteza trimaleolarnog prijeloma pločicom i vijcima. Po otpustu iz bolnice tužiteljici je preporučen hod uz pomoć štaka bez oslonca na operiranu nogu, a tijekom odmora nogu joj je preporučeno držati na povišenome, lokalno lediti te uzimati analgetike po potrebi. Dalje je iz istoga utvrđeno da je tužiteljica imala 12. prosinca 2019. i 27. prosinca 2019. u istoj bolnici kontrolu po liječniku kirurgu. Nadalje iz istoga nalaza proizlazi da je 27. siječnja 2020. tužiteljica podvrgnuta drugom operativnom zahvatu uklanjanja transfiksacijskog vijka iz područja lijevog nožnog zgloba. Nakon toga operativnog zahvata tužiteljici je preporučeno štediti lijevu nogu do kraja dana, previjanje kod izabranog liječnika obiteljske medicine za dva dana te joj je preporučena kontrola i ista je zakazana za 6. veljače 2020. Iz nalaza je dalje sud utvrdio da je 6. veljače u istoj bolnici tužiteljica obavila kontrolni pregled na kojem joj je preporučena fizikalna terapija te joj je dozvoljeno oslanjati se na lijevu nogu. Dalje je utvrđeno da je 7. veljače 2020. tužiteljica pregledana po liječniku fizijatru uz preporuku ranije joj datih uputa u smislu poštede lijeve noge te korištenje analgetske kreme ili gela te analgetika po potrebi. Iz nalaza je dalje utvrđeno da je 3. ožujka 2020. tužiteljica ponovno odradila kontrolu fizijatra na kojemu joj je preporučen hod uz 1 štaku u desnoj ruci, preporučeno joj je ponoviti fizikalne terapije 15x te joj je preporučeno slijediti na prethodno pregledu date joj uputu, a isto joj je preporučeno i na pregledu fizijatra od 28. travnja 2020. Iz nastavka nalaza proizlazi da je tužiteljica 4. prosinca 2020. ponovno bila podvrgnuta operativnom zahvatu s ciljem uklanjanja osteosintetskog materijala u cijelosti. Nakon istoga tužiteljici je preporučeno mirovanje, hod uz pomoć štaka sa djelomičnim osloncem na operiranu nogu, a tijekom mirovanja joj je preporučeno držati nogu na povišenome te uzimati analgetike po potrebi. Zaključno je iz nalaza i mišljenja utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom donjeg okrajka lijeve goljenične i lisne kosti s pomakom i iščašenjem zgloba da se po provedenom liječenju tužiteljica žali i dalje na stalne bolove u predjelu lijevog gležnja posebno nakon kraćeg stajanja ili dužeg hodanja, a uz navedeno žali se i na oteklinu lijevog gležnja radi čega više ne može obući uži model cipela te više nije u stanju čučnuti. Zaključno je vještak u svome mišljenju naveo kako su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice ozljede koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 15% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Dalje je utvrđeno da je tzv. primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti ako i prije pristupa svakom operativnom zahvatu-tri zahvata bio jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah odnosno strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao 5 dana, u srednjem intenzitetu 15 dana, a u manjemu 60 dana. Uz navedeno, bol jakog intenziteta je kod tužiteljice trajala oko 7 dana, srednjeg oko 21 dan, manjeg još oko 60 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost je srednjeg stupnja radi zaostalih poslijeoperacijskih ožiljaka. U odnosu na tuđu pomoć i njegu spomenuti vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna za vrijeme provedenoga liječenja kod kuće od 9. prosinca 2019. do 6. veljače 2020. po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove, a pomoć joj je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Zaključno je vještak istakao kako je liječenje tužiteljice završeno 4. prosinca 2020.

31.1. Nastavno na nalaz i mišljenje naznačenoga vještaka tuženik je zatražio dodatna razjašnjena od istoga vještaka na način da je zatražio da se vještak očituje da li tužiteljičina naruženost srednjeg stupnja radi zaostalih postoperacijskih ožiljaka bila vrlo uočljiva trećima ili trećima uočljiva samo ponekad, te da se očituje o opravdanosti troškova prijevoza na liječenje u KB Merkur u Zagreb, a uz navedeno, tuženik je prigovorio i procjeni kvalifikatornih okolnosti u odnosu na bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći ističući svoj stav kako su isti pogrešno vrednovani u smislu opsega i trajanja. Zaključno je tuženik predložio sudu na ročištu usmeno saslušati naznačenoga vještaka radi razjašnjenja i dopune njegova nalaza.

31.2. Nastavno na iznesene dodatne upite tuženika vještak prof.dr.sc. Augusta Mijić se očitovao na ročištu 5. svibnja 2025., u kojemu iz njegova iskaza u bitnome proizlazi da je vještak trajne posljedice ocijenio na temelju medicinske dokumentacije i nakon pregleda tužiteljice. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila tešku trostruku prijelomnu ozljedu lijevog gležnja s iščašenjem. Prva operacija kirurški je sanirala prijelom, zatim je uklonjen transfiksacijski vijak, a konačno je 4. 12. 2020. odstranjen sav osteosintetski materijal. Nakon svake intervencije tužiteljica je imala redovne kontrole kod kirurga i fizijatra te je provela fizikalnu terapiju. Vještak je, na temelju medicinske dokumentacije i vlastitog pregleda, ocijenio trajne posljedice ozljede na 15 % funkcionalnog oštećenja. Subjektivno su zaostali stalni bolovi pri stajanju i hodu, vidljiva oteklina, ograničena gibljivost gornjeg i donjeg skočnog zgloba te ožiljci s unutarnje strane gležnja. Vidljivost naruženja potvrđena je posebno kod nošenja kratkih hlača, kada oteklina i ožiljci upadaju u oči promatraču. Za procjenu boli, straha i potrebe za tuđom pomoći vještak je uzeo u obzir sve tri operacije kumulativno. Tuđa pomoć cijenjena je po četiri sata dnevno od otpusta iz prve bolnice do kontrole 6. 2. 2020., zatim po dva sata dnevno tijekom mjesec dana fizikalne terapije te ponovno po dva sata dnevno za još mjesec dana nakon treće operacije. Vještak potvrđuje da je tužiteljica slobodno izabrala liječenje i kontrole u Zagrebu – uobičajena je praksa da pacijent ide kod kirurga koji je obavio operaciju, osim kad udaljenost priječi dolazak. Troškovi prijevoza u Zagreb opravdani su jer je razlika u odnosu na bližu bolnicu otprilike 40 km, a tužiteljica je imala pravo na sanitetski prijevoz nakon prve hospitalizacije; za ostale kontrole mogao ju je prevoziti osobni automobil.

U odnosu na obuhvat zdravstvenog kartona, vještak je u svome očitovanju na ročištu naveo da mu je bila na raspolaganju medicinska dokumentacija od 2010. do 2023., ali iz nje ne može isključiti da je tužiteljica ranije imala ozljedu zgloba, a uz navedeno vještak je istakao kako je treća operacija bila nužna jer je transfiksacijski vijak djelomično dekubitrao kožu, a ne zbog pogreške u liječenju. Treća operacija nije pogoršala stanje: iako je iziskivala mirovanje, hod uz pomoć štaka i analgetike, funkcionalni ostatak nakon zahvata isti je kao neposredno prije njega. Nije ni dodatno poboljšala stanje, ali je bila neophodna za uklanjanje nefunkcionalnog implantata. Obično je kod takvih ozljeda potrebna nesposobnost za rad u trajanju od pet mjeseci, uz mogućnost varijacije od mjesec dana. Iako je tužiteljica tvrdila da je bolovala samo mjesec dana, vještak smatra da je mogla raditi sjedeće poslove uz mirovanje i oslonac na operiranu nogu te da je za tuđu pomoć i njegu bila realna procjena od četiri sata dnevno. Na kraju, vještak potvrđuje da su fizikalne terapije, pregledi i radiološki snimanja mogli biti obavljeni u KB Merkur.

32. Iz nalaza i mišljenja mr.sc.dr. Joška Filipušić, kirurga stalnog sudskog vještaka, od 9. lipnja 2025. (list 141-146 spisa) vještak iznosi dinamiku operacijskih zahvata i pregleda na isti način na koji ju iznosi i vještak August Mijić. Dalje iz nalaza proizlazi da do stradavanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljica nije imala slične ozljede ili tegobe. U svome nalazu i mišljenju vještak navodi da je 5. lipnja 2025. obavio pregled tužiteljice te je naveo kako je na pregled tužiteljica došla samostalno i kretala se usporeno osobito po stepenicama, ali bez pomagala. Dalje je iz iskaza utvrđeno da je kod tužiteljice nađena zaostala pokretljivost lijevog skočnog zgloba kod fleksije-ekstenzije moguća od 30-0-10 dok je u desnom 50-0-20 stupnjeva. Inverzija-everzija lijevo je 15-0-10, dok je desno 30-0-15 stupnjeva. Pokretljivost u lijevom koljenu je uredna. Za čučanj je vještak naveo kako je kod tužiteljice djelomičan i otežan te prilikom pokušaja čučnja tužiteljica prebacuje težinu na zdravu desnu nogu. Na prstima i petama tužiteljica stoji uz napor i nesigurnost, a uočen je kod iste i otok lijevog skočnog zgloba u odnosu na desni koji je uvijek prisutan. Uz navedeno, kod tužiteljice je s vanjske strane lijeve potkoljenice zamjetan uzdužni uvučeni ožiljak koji je u jednom dijelu tamniji, a u jednom nešto svjetliji od okolnog tkiva duljine oko 18 cm i širine 0,5 cm, a s unutarnje strane skočnog zgloba zamjetan je polukružni svijetli ožiljak u razini kože duljine oko 9 cm. Zaključno je spomenuti vještak dao mišljenje da je kod tužiteljice došlo u predmetnom štetnom događaju do teške tjelesne ozljede u obliku koštanog prijeloma obje kosti potkoljenice na čak tri mjesta u i neposredno iznad skočnog zgloba uz posljedično iščašenje skočnog zgloba, a nakon adekvatno provedenog operativnog liječenja zaostale su tajene posljedice u obliku oticanja skočnog zgloba odmah nakon manjeg napora kao i ograničenja pokretljivosti te slabosti i nesigurnosti pri hodu. Nadalje iz samoga mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica prošla kroz tri zasebna akta jer nije neuobičajeno da se alenteza prema potrebi i odluci ordinariusa može odstraniti u više navrata, a ovisi o prilikama i mogućim tehničkim poteškoćama poštu pomaka vijka ili prominiranja vijka ispod kože. U odnosu na mjesto liječenja tužiteljice vještak je istakao kako je svatko, pa tako i tužiteljica u datom trenutku bila slobodna birati ustanovu u kojoj će se liječiti kao i osobu liječnika, slijedom čega nije neobično što je tužiteljica izabrala kao mjesto liječenja KB Merkur. Uz navedeno iz nalaza vještaka proizlazi da je uobičajeno i medicinski opravdano da onaj tko je liječenje započeo isto i završi, a se obzirom na činjenicu da se drugi liječnici u posao kolege koji je započeo neko liječenje vrlo nelagodno i nevoljko involviraju. Slijedom navedenoga vještak je istakao svoj stav kako su troškovi liječenja tužiteljice u Zagrebu u cijelosti opravdani, a posebno imajući u vidu da je sanitetski prijevoz u velikoj mjeri opterećen svojim svakodnevnim obavezama slijedom čega je puno bolje da pacijent kada god ima mogućnost koristiti se svojim osobnim ili drugim javnim prijevozom to i učini. U odnosu na bolove, vještak je u bitnome naveo da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednje jake bolove u trajanju od 20 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Dalje je u svome mišljenju vještak naveo kako je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je kod tužiteljice prisutan sekundarni strah i to jači 5 dana, srednji 6 dana te manji 7 dana. Kasniji strah slabijeg intenziteta u trajanju od 60 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Vještak je naveo kako je kod procjene bolova kao i straha uzeta u obzir težina ozljede odnosno višestruki prijelomi i način liječenja kroz tri operativna zahvata i duljinu trajanja liječenja. Vještak je nadalje smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice procijenio na 15% i to zbog zaostale ograničene pokretljivosti čitavog nožnog zgloba, posljedične slabosti i otoka mekotkivnih struktura slijedom čega će tužiteljica biti primorana ulagati pojačane napore. U odnosu na tuđu pomoć i njegu vještak je naveo da je ista bila tužiteljici potrebna za vrijeme kućnoga liječenja i to za razdoblje od 9. prosinca 2019. do 6. veljače 2020. po 3 sata dnevno, dakle 59 dana po 3 sata, a sve obzirom da se u naznačenom razdoblju kretala uz pomoć štaka i nije se smjela osloniti na lijevu nogu. Ista pomoć joj je bila potrebna i u razdoblju od 6. veljače do 3. ožujka 2029. po 2 sata, dakle 25 dana po 2 sata i to iz razloga što je u naznačenom periodu koristila dvije štake uz dozirano opterećenje, a ista joj je bila potrebna i u razdoblju od 3. ožujka do 28. travnja 2019. u trajanju po jedan sat dnevno, dakle 56 dana po jedan sat dnevno, a sve obzirom da je u tom razdoblju pri hodu tužiteljica koristila jednu štaku. Vještak je još naveo da je tužiteljici nakon odstranjenja alenteze bila potrebna tuđa pomoć i njega još 14 dana po 2 sata dnevno zbog hoda pomoću štaka, a ista joj je bila potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i svih ostalih težih svakodnevnih aktivnosti. U odnosu na naruženje tužiteljice vještak je naveo kako je isto kod tužiteljice u trećem stupnju i povremeno uočljivo trećima.

32.1. Na naznačeni nalaz i mišljenje, podneskom od 7. srpnja 2025. prigovorio je tuženik na način da je u bitnome naveo kako je procjena kvalifikatornih okolnosti na način kako ju u svom nalazu utvrđuje vještak Filipušić protivna stanju spisa, tijeku liječenja tužiteljice, ozljedama koje je zadobila, dokumentaciji koju je dostavila kao i psihofizičkom stanju tužiteljice. Nadalje, tuženik je iznio i svoj stav kako je vještak pogrešno vrednovao opseg i trajanje bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti kao i potrebe za tuđom pomoći. Zaključno je tuženik predložio sudu na ročištu usmeno saslušati naznačenoga vještaka radi razjašnjenja i dopune njegova nalaza.

32.2. Na ročištu održanome 9. listopada 2025., a nastavno na prigovor tuženika kojim je isti u bitnome prigovorio vrednovanju opsega trajanja bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti koje je tužiteljice navodno pretrpjela, kao i da je vještak pogrešno cijenio potrebu tužiteljice za tuđom pomoći vještak Filipušić je u bitnome istakao kako bez potpune medicinske dokumentacije ne može sa sigurnošću isključiti ranije postojanje ozljede predmetnog lijevoga zgloba tužiteljice i da to izravno utječe na pouzdanost njegove konstatacije o vremenu i intenzitetu štetnog događaja. Prvo je pojasnio da je za izradu nalaza i mišljenja dobio na uvid medicinsku dokumentaciju samo za razdoblje od 6. studenoga 2020. do 27. listopada 2023. godine te da izvan toga vremenskog okvira nije imao pristup zdravstvenom kartonu tužiteljice, a u tekstu nalaza i mišljenja precizno je naveo za koji period mu je karton dostavljen (6.11.2020. do 27.10.2023.). Izvan naznačenog vremenskog perioda vještak nije imao uvid u zdravstveni karton tužiteljice te zbog toga na pitanje je li u stanju isključiti mogućnost da je tužiteljica ozljedu zadobila prije 6. studenoga 2020., odgovorio da mu je za takvu preciznu procjenu „teško odgovoriti s obzirom da ne raspolaže svim potrebnim činjenicama“. Jedini pokazatelj o ranijim tegobama bila je izjava same tužiteljice, koju je uzeo za vjerodostojnu. Vještak je dalje u svome iskazu naveo da ukoliko poklonimo vjeru iskazu tužiteljice da nikada ranije nije imala slične ozljede ili tegove, tada se može zaključiti da ih nije ni imala.“ Kad je upitan što mu je konkretno potrebno za dobivanje preciznog odgovora, vještak je naveo da su to podaci iz zdravstvenog kartona, odnosno liječnička potvrda izabranog liječnika opće medicine iz koje bi se moglo iščitati traženo.“ U zaključku, vještak smatra da je nužno pribaviti cjelokupni zdravstveni karton ili službenu liječničku potvrdu kako bi se njegova ocjena temeljila na objektivnim podacima, a ne isključivo na subjektivnom svjedočenju stranke. Bez potpune dokumentacije, njegova donijeta ocjena ostaje realna i primjerena prema onome što je imao na uvid, ali nije apsolutno iscrpna u smislu isključenja ranijih ozljeda.

32.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja oba vještaka ocjenjujući iste uvjerljivim, objektivnim, danima savjesno te u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama danih zadataka suda. Primjedbe tuženika su u potpunosti otklonjene nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjima vještaka na ročištu 5. svibnja 2025. i 9. listopada 2025.

Naime, između nalaza naznačenih medicinski vještaka u pretežnom dijelu postoji suglasje te se isti međusobno dopunjuju, razlika postoji samo u dijelu gdje vještak Mijić ističe da su bolovi srednje intenziteta kod tužiteljice bili prisutni oko 21 dan, dok je vještak Filipušić precizira na 20 dana, te u dijelu gdje vještak Mijić ističe da je sekundarni strah srednjeg intenziteta kod tužiteljice bio prisutan 15 dana, dok vještak Filipušić ističe da je isti bio kod tužiteljice prisutan 6 dana. Isti su nalazi još u manjem nesuglasju kod preciziranja razdoblja u kojem je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega pri čemu vještak Mijić ističe da joj je ista bila potrebna 59 dana po 4 sata te 60 dana po 2 sata, dok je vještak Filipušić ocjenjuje kroz potrebu tužiteljice za istom u razdoblju od 59 dana po 3 sata, 25 dana po 2 sata, 56 dana po 1 sat te 14 dana po 2 sata. Potrebno je naglasiti da je tužiteljica konačno postavljeni tužbeni zahtjev precizirala po nalazu i mišljenju vještaka Mijić koji je u ekonomskom smislu u konačnici povoljniji za tuženika. Iako nema stručnoga znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti dane situacije, ovaj sud je stava kako izneseni stavovi mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva. Sud je u konačnici naknadu neimovinske štete dosudio tužiteljici sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka Mijić, a sve budući je ovome sudu dopustivo da postoje manja nesuglasja među kolegama liječnicima jer je životno i logično da različiti liječnici daju slične ocjene u pogledu iste stvari, odnosno da među tim postoje manja odstupanja kao što je to u ovome slučaju. Pri navedenome, bitno je naglasiti kako ta manja odstupanja nisu od bitnome utjecaja na ishod ovoga postupka, a s čime se suglasio i sam tuženik na ročištu 9. listopada 2025.

Valja naglasiti da je sud posebno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Filipušić u dijelu u kojemu ističe da je poklonio vjeru tužiteljici da ranije nije imala takvih ili sličnih ozljeda, jer da je to doista tako, odnosno da tužiteljica doista nije imala ranijih ozljeda te ili slične vrste proizlazi kako iz iskaza same tužiteljice, tako i iz potvrde Ordinacije opće medicine Anđelije Vlahek, dr.med od 17. listopada 2025. (list 170 spisa).

33. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je kod tužiteljica 6. prosinca 2029. oko 6:30 h u jutro, nakon što je prisustvovala jutarnjoj misi u [adresa] u [adresa], izašla iz crkve kroz glavna vrata te je došla do južnih stepenica koje od zgrade crkve vode silazno do nogostupa kada je ista krećući se više desnom stranom istih stepenica na kojem nije bilo rukohvata. Nadalje je utvrđeno da je do pada tužiteljice došlo na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pobliže označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] put MT sa 5459 m2, a koja nekretnina je u vlasništvu tuženika odnosno Grada Križevaca. Uz navedeno je utvrđeno da je do pada došlo zbog oštećenja stepenice na koju je tužiteljica stala, a koja stepenica je imala pukotinu i udubljenje koje se nalazi na 0,80 m od zida crkve, a utvrđeno je isto tako da je tužiteljica u trenutku pada imala obuvene gležnjače bez pete, odnosno ravnog džona, te da nije bilo njenoga doprinosa nastanku štetnog događaj. Iz provedenih dokaza također je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju pri padu tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu u obliku koštanog prijeloma obje kosti potkoljenice na čak tri mjesta u i neposredno iznad skočnog zgloba uz posljedično iščašenje skočnog zgloba s pomakom. Također je utvrđeno da je tužiteljica prošla kroz tri operativna zahvata, fizikalne terapije, bila je u obvezi strogog mirovanja i poštede lijeve noge. Iz nalaza i mišljenja imenovanih i u ovom obrazloženju ranije spomenutih medicinskih vještaka proizlazi da tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja ima trajne posljedice na način da je za 15 % pojačan napor koji tužiteljica mora imati u svakodnevnom životu i radu. Uz navedeno utvrđeno je da je tužiteljica zbog štetnog događaja imala kako primarni tako i sekundarni strah, a ista je trpjela i bol jakog, srednjeg te još manjeg intenziteta, a kod tužiteljice su isto tako zaostale manje boli trajnog karaktera koje su ubrojene u pojačane napore. Isto tako utvrđeno je da zbog sanacije ozljede odnosno u oporavku tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć. Isto tako utvrđeno je da je kod tužiteljice radi zaostalih poslijeoperacijskih ožiljaka ostala naruženost srednjeg stupnja. Pored navedenoga, utvrđeno je da je tužiteljica pretežni dio liječenja zadobivene teške tjelesne ozljede obavljala u Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu, a za koju zdravstvenu ustanovu je tužiteljica ocijenila da uživa najveću razinu njezinoga povjerenja u odnosu na samo liječenje nastale teške tjelesne ozljede kao i samog ishoda liječenja, a odlaskom u koju ustanovu su za tužiteljicu nastali troškovi prijevoza. Uz sve navedeno, u postupku je utvrđeno i da je tužiteljici u nastanku štetnog događaja nastala i materijalna šteta zbog oštećenja hlača koje su u samom padu oštećene.

34. Prema članku 219. stavak 1. u svezi s članku 7. Zakona o parnično postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

34.1. Sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34.2. Članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

34.3. Članku 1046., istoga zakona propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti.

34.4. Članku 1085. istoga zakona propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ukoliko uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Sukladno stavku 3. istoga članka propisano je da u slučaju kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

34.5. Prema članku 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

34.6. Sukladno članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

34.7. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema dok će sukladno stavku 2. Istoga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZPP-a) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežnom dijelu osnovan.

36. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica pala na nekretnini u vlasništvu tuženika, a do kojega je pada došlo zbog oštećenja na predmetnim stepenicama. Utvrđeno je da je tužiteljica pri padu pretrpjela posljedice i to smanjena životne aktivnost, trpjela je bolove kao i strah, te joj je zbog istoga štetnoga događaja trajno smanjena životna aktivnost za 15%, a uz navedeno, tužiteljici je u procesu oporavka od nastale ozljede kada se nalazila na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe.

36.1. Nastavno na navedeno, a sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, a imajući u vidu i izmijenjene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, a vodeći računa o strahu, trajanju i jačini fizičkih bolova te potrebi za tuđom pomoći i njegom, sud smatra da tužitelju, pripada novčana naknada.

36.2. Slijedom navedenoga sud je tužiteljici u ovome postupku sukladno članku 1100. st.1. i 2. ZOO-a na ime pretrpljenih bolova dosudio ukupan iznos od 2.271,82 eura pri čemu je tužiteljici na ime jakih bolova dosuđen iznos od 515,62 eura pri čemu je za jake bolove u trajanju od 7 dana tužiteljici dosuđen iznos od 515,62 eura pri čemu joj je za svaki od tih dana boli dosuđen iznos od 73,66 eura. Dalje je tužiteljici na ime srednje boli koju je tužiteljica trpjela 21 dan tužiteljici dosuđen iznos od 919,80 eura pri čemu joj je za svaki dan kada je trpjela tu bol dosuđen iznos od 43,89 eura, a za slabe bolove koje je tužiteljica trpjela 60 dana istoj je dosuđen iznos od 836,40 eura pri čemu joj je za svaki od tih dana dosuđen iznos od 13,94 eura, a sve prema spomenutim orijentacijskim kriterijima. Kako je tužiteljica preciziranim tužbenim zahtjevom na ime pretrpljenih bolova od tužiteljice potraživala od tuženika iznos od 2.282,82 eura, a iz navedenoga utvrđenja proizlazi da joj osnovano pripada iznos od 2.271,82 eura, tužiteljica je s razlikom od 11,00 eura odbijena. Pri navedenome, za napomenuti je da se sud vodio utvrđenjima iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka Mijić.

36.3. Pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah kako primarni tako i sekundarni ovaj sud je tužiteljici dosudio sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u iznosu od 2.166,00 eura, a kako to potražuje tužiteljica u podnesku od 25. lipnja 2025. specificiranom tužbenom zahtjevu. Pri ocjeni istoga ovaj je sud vodio računa o trajanju i jačini straha pri čemu je u cijelosti prihvatio utvrđenja iz nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Augusta Mijić, specijalista kirurga kao i njegovo očitovanje dato na ročištu od 5. svibnja 2025. iz kojega u bitnome proizlazi da je kod tužiteljice zbog samoga štetnog događaja bio prisutan primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajnoga trajanja te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana. Pri navedenome valja napomenuti da su nalazi vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijić, specijalista kirurga i mr.sc.dr. Joška Filipušić, kirurga u pretežnom dijelu u suglasju te se isti nadopunjuju međusobno, a u pogledu straha razlikuju se samo u dijelu sekundarnog straha srednjeg intenziteta za kojega je vještak Mijić ocijenio da je kod tužiteljice bio prisutan 15 dana, a vještak Filipušić je ocijenio da je kod tužiteljice bio prisutan 6 dana. Pri navedenome, za napomenuti je da je ovaj sud strah kod tužiteljice cijenio kao cjelinu te je ocijenio da trajanje i jačina straha koja je ukupno bila prisutna kod tužiteljice opravdava zatraženi i u konačnici dosuđeni joj iznos od 2.166,00 eura po toj osnovi. Uz navedeno, razlika koja postoji u utvrđenjima između dva spomenuta i u ovome postupku korištena medicinska vještaka nije značajna na način da bi ista utjecala na ishod utvrđenja ovoga suda odnosno na tužiteljici dosuđenu naknadu po toj osnovi.

36.4. U odnosu na zatraženu naknadu po osnovi duševne sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljici je dosuđen iznos od 2.986,26 eura. Naime, u postupku je iz nalaza i mišljenja utvrđeno da je kod tužiteljice utvrđeno smanjenje životne aktivnosti za 15%, a sukladno gore spomenutima orijentacijskim kriterijima tužiteljici pripada za svakih 10% smanjenja životne aktivnosti iznos od 11.250,00 kn, odnosno ukupan iznos od 22.500,00 kn, a što predstavlja iznos od 2.986,26 eura. Pri navedenome je važno naglasiti da se pod ograničenjem životne aktivnosti podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz pojačane napore, a za koje su vještak Mijić kao i vještak Filipušić decidirano u svome nalazu naveli da će se kod tužiteljice nakon teške tjelesne ozljede, a zbog zaostale ograničene pokretljivosti čitavog nožnog zgloba, posljedične slabosti i otoka mekotkivnih struktura došlo je do smanjenja životne aktivnosti za 15 % slijedom čega će tužiteljica trajno morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Budući da je tužiteljica na ime duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti potraživala specificiranim tužbenim zahtjevom od 25. lipnja 2025. iznos od 3.000,00 eura, a iz navedenoga utvrđenja osnovano joj pripada iznos od 2.986,26 eura, slijedom čega je tužiteljica s razlikom od 13,74 eura odbijena.

36.5. U odnosu na tužiteljici dosuđenu naknadu zbog naruženosti sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u ovome je postupku utvrđeno da je kod tužiteljice zbog nastanka štetnog događaja zaostala naruženost srednjeg stupnja povremeno uočljiva trećim osobama slijedom čega je tužiteljici primjenom spomenutih orijentacijskih kriterija dosuđen iznos od 2.198,93 eura. Naime, tužiteljica je po istoj osnovi preciziranim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 2.200,00 eura, dok joj osnovano sukladno naznačenim Orijentacijskim kriterijima VSRH propada dosuđeni iznos od 2.189,93 eura slijedom čega je tužiteljica je odbijena sa zahtjevom od 10,07 eura.

36.6. Što se tiče troškova prijevoza tužiteljici je dosuđen trošak prijevoza u ustanovu u kojoj je tužiteljice odabrala odlazak na liječenje, odnosno KB Merkur. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica 7 puta odlazila u postupku liječenja zadobivene tjelesne ozljede u KB Merkur. Ovaj je sud utvrdio da odlazak tužiteljice s mjesta njenoga prebivališta u KB Merkur, i nazad po jednom odlasku predstavlja udaljenost od 130 km, a za svaki kilometar dosuđen joj je iznos od 0,25 eura. Dakle, ovaj je sud preciznim izračunom od 7 odlazaka puta 130 kilometara puta naknada od 0,25 eura po svakom kilometru došao do iznosa troška odlazaka na liječenje u iznosu od 227,50 eura, kako ga osnovano i ispravno potražuje tužiteljica. Uz navedeno, ovaj sud je u cijelosti prihvatio navode ranije tijekom ove presude više puta spomenutih medicinskih vještaka koji su decidirano naveli kako svatko ima mogućnost slobodno birati ustanovu u kojoj će se liječiti kao i osobu liječnika, pa tako i tužiteljica stoga nije neobično da je tužiteljica izabrala liječenje u KB Merkur, a ne negdje drugdje. Isto tako, ovome sudu apsolutno je prihvatljiv te životan i logičan navod vještaka u dijelu gdje isti naglašavaju da da je uobičajeno i medicinski opravdano da onaj tko je liječenje i započeo da ja i završi. Drugi liječnici se u posao kolege koji ga je započeo vrlo nelagodno i nevoljko involviraju. Slijedom navedenoga, ovaj sud nije prihvatio prigovore tuženika iznesene u odnosu na dio u kojima tuženik tvrdi da tužiteljica neosnovana potražuje iznos prijevoza u ustanovu koju je odabrala kao primarnu za svoje liječenje. Pri dosudi štete po ovoj osnovi sud je imao u vidu odredbu iz čl.1090. ZOO-a kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu navedeno, odnosno činjenicu da su tužiteljici odlaskom na liječenje nastali troškovi u iznosu od 227,50 eura, iste joj je valjalo dosuditi.

36.7. U odnosu na naknadu tužiteljici koja joj je dosuđena za tuđu pomoć i njegu ovaj je sud tužiteljici dosudio iznos od 712,00 eura. Naime, iz nalaza i mišljenja, kao i usmenoga očitovanja vještaka Augusta Mijić u bitnome je u odnosu na tuđu pomoć i njegu utvrđeno da je ona bila zbog nastale ozljede tužiteljici potrebna zbog preporučenog joj mirovanja i imobilizacije u razdoblju od 9. prosinca 2019. do 6. veljače 2020., dakle 59 dana po 4 sata, te nakon toga još 60 dana po 2 sata. Sud je tužiteljici slijedom istoga dosudio na ime troškova za tuđu pomoć i njegu iznos od 712,00 eura, pri čemu valja naglasiti da je sat tuđe pomoći i njege dosuđen u vrijednosti od 2,00 eura sve sukladno slobodnoj ocjeni ovoga suda i zauzetom stavu sudske prakse.

Prema shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske, visina naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja takvu vrstu nemedicinske pomoći pruža trećima na području na kojem tužitelj živi. Naime, tek u slučaju ako takva osoba ne postoji u mjestu gdje je pružana tuđa pomoć i njega visina naknade štete po tom osnovu, odnosno visina naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđivala bi se prema slobodnoj ocjeni suda, a sve sukladno stajalištu Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj: Rev x 362/2018- 2 od 24. travnja 2018., a sukladno istom stajalištu pri utvrđenju naknade po toj osnovi rukovodio se ovaj sud. Sud je istu naknadnu po naznačenoj osnovi dosudio tužiteljici posebno uvažavajući navod vještaka Mijića da na ročištu 5. svibnja 2025. u kojemu je naveo da je tužiteljica bila nesposobna za rad pet mjeseci, a da je osobna procjena tužiteljice bila da ona uz mirovanje na poslu odrađuje svoj posao nakon samo jednog mjeseca provedenog na bolovanju. Sam boravak tužiteljice na poslu, a u kojemu boravku je utvrđeno da je tužiteljica i to u razdoblju od tri mjeseca tijekom radnoga vremena nogu držala na povišenome, po stajalištu ovoga suda ne isključuje njezinu potrebu za tuđom pomoći i njegom za razdoblje za koje joj je ista dosuđena, a koje je tužiteljica provela na radnome mjestu. Pri navedenome sud se vodio utvrđenjima iz iskaza tužiteljice da se ona morala vratiti na posao jer ju kolegica koja ju je mijenjala za vrijeme bolovanja koje je trajalo mjesec dana, više nije mogla mijenjati, a drugu zamjenu nije mogla pronaći jer je ona u koncesiji i kod koncesije je praksa da liječnik mora sam sebi pronaći zamjenu za bolovanje, a sve kako je pobliže obrazloženo u točci 30. obrazloženja ove presude.

36.8. Zaključno, uz navedeno, tužiteljici je dosuđen iz trošak u štetnom događaju stradalih hlača marke „Levis“ na ime kojih tužiteljica potražuje iznos od 66,33 eura. Sukladno čl.1085. st.1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, dok je sukladno st.2 istoga članka propisano da ukoliko je uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna osoba dužna je oštećeniku isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja dosuditi naknadu u novcu sukladno st.4. istoga članka. Osim toga, daljnjom je materijalnom odredbom iz čl.1090 ZOO-a propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu navedeno, odnosno činjenicu da je do štetnog događaja došlo na nekretnini u vlasništvu tuženika, a do kojega štetnog događaja je došlo propuštanjem radnje, odnosno neodržavanjem stepeništa na kojem se odvio štetni događaj, došlo je do samoga štetnog događaja u kojemu je među ostalim došlo do uništenja hlača tužiteljice, a za koje je sud u ovome postupku temeljem iskaza same tužiteljice koji iskaz je u cijelosti prihvatio, utvrdio da su tužiteljičine hlače u Zavod za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, liječnici razrezali, pošto nije bilo druge mogućnosti da se dođe do ozlijeđene noge. Za iste hlače je slobodnom ocjenom utvrđeno da bi njihova vrijednost iznosila 66,33 eura, valjalo je, a sve obzirom da u odnosu na svojstvo oštećene stvari, uspostava prijašnjega stanja nije moguća, tužiteljici dosuditi ocijenjenu vrijednost u štetnom događaju oštećenih hlača.

36.9. Sud ocjenjuje da su navedeni iznosi u skladu s prirodom i težinom povreda, trajanjem liječenja i posljedicama za život i radnu sposobnost tužiteljice, te su pravični i primjerene visine.

36.10. Na temelju svih provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za naknadu štete tužiteljici: nastupila je ozljeda na u vidu šteke tjelesne ozljede, postoji propust tuženika u smislu čl. 1063. i 1064. ZOO- a, postoji uzročna veza između propusta tuženika u smislu održavanja mjesta nastanka štetnog događaja na način da su iste bile oštećenje i pritom predstavljale opasnu stvar, a postoji veza između opasne stvari i nastale štete, tužiteljica je pretrpjela štetu koja je dokazano prouzročena štetnim događajem i tuženik je obvezan naknaditi tu nastalu štetu tužiteljici.

37. U odnosu na prigovor tuženika kako tuženik nije pasivno legitimirana osoba u ovome postupku, ovaj sud je ocijenio kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, kako je upravo tuženik vlasnik čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na kojoj čestici se nalaze stepenice na kojima se odvio štetni događaj koji je predmet ovoga postupka, a i za koje je ujedno utvrđeno da su u trenutku nastanka štetnog događaja bile oštećene i bez odgovarajućega rukohvata, utvrđeno je primjenom članka 1063. i 1064. ZOO-a kako je upravo tuženik pasivno legitimirana osoba u ovome postupku.

37.1. U odnosu na navod tuženika iznesen na ročištu 9. listopada 2025. da je tužiteljica podneskom od 25. lipnja 2025. djelomično povukla tužbeni zahtjev, ovaj sud ocijenio je isti u cijelosti neosnovanim. Naime, sud je ocijenio kao neosnovano zahtijevanje tuženika da se prilikom donošenja odluke u ovome postupku uzme u obzir djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva koje je tužiteljica poduzela nakon provedenoga medicinskoga vještačenja, a budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev neposredno nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Sud pri tome ističe kako u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete. Nastavno na isto, ovaj sud je ocijenio da je podneskom od 25. lipnja 2025. usklađeni tužbeni zahtjev razmjeran legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a.

37.2. U odnosu na prigovor tuženika istaknut protiv odluke tužiteljice da svoje liječenje provodi u KB Merkur te da joj slijedom istoga ne pripada pravo na naknadu troškova koji su izazvani odlaskom u tu bolnicu, a dok je tužiteljica imala na raspolaganju bližu bolnicu i to Opću bolnicu u Koprivnici, ovaj je sud ocijenio isti u potpunosti neosnovanim, a sve iz razloga pobliže opisanih u točci 36.6. obrazloženja ove presude.

37.3. U odnosu na prigovor tuženika da bi u samom štetnom događaju odnosno pri njegovu nastanku postojao doprinos tužiteljice, ovaj sud je isti ocijenio kao potpuno neosnovan i paušalan. Preciznije, tijekom trajanja ovoga postupka tuženik niti u jednom dijelu nije dokazao da bi tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja, slijedom čega je u odnosu na isti prigovor, a temeljem članka 2019. ZPP-a u svezi s člankom 8. istoga zakona ocijenio taj prigovor u cijelosti neosnovanim.

38. Sud je u tijeku postupka odbio u podnesku od 25. lipnja 2025. sadržan zahtjev tužiteljice za suočenjem dvaju u ovom postupku korištenih medicinskih vještaka, a sve ocjenjujući isti prijedlog protivan ekonomičnosti postupka, a posebno obzirom na činjenicu da su nalazi imenovanih vještaka u pretežnom dijelu podudarni, odnosno ne postoje značajnije razlike između istih. Naime, između nalaza postoji samo razlika u dijelu gdje vještak Mijić ističe da su bolovi srednje intenziteta kod tužiteljice bili prisutni oko 21 dan, dok je vještak Filipušić precizira na 20 dana, te u dijelu gdje vještak Mijić ističe da je sekundarni strah srednjeg intenziteta kod tužiteljice bio prisutan 15 dana, dok vještak Filipušić ističe da je isti bio kod tužiteljice prisutan 6 dana. Isti su nalazi još u manjem nesuglasju kod preciziranja razdoblja u kojem je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega pri čemu vještak Mijić ističe da joj je ista bila potrebna 59 dana po 4 sata te 60 dana po 2 sata, dok je vještak Filipušić ocjenjuje kroz potrebu tužiteljice za istom u razdoblju od 59 dana po 3 sata, 25 dana po 2 sata, 56 dana po 1 sat te 14 dana po 2 sata. Potrebno je naglasiti da je tužiteljica konačno postavljeni tužbeni zahtjev precizirala po nalazu i mišljenju vještaka Mijić koji je u ekonomskom smislu u konačnici povoljnjii za tuženika, a uz navedeno, i sam se tuženik izjasnio kako suočenje istih vještaka smatra protivnim ekonomičnosti ovoga postupka s čime je kako je prethodno navedeno u cijelosti suglasan ovaj sud.

38.1. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika da se u ovome postupku provede vještačenje po trećem medicinskome vještaku, ovaj sud je isti dokazni prijedlog odbio ocjenjujući isti protivan ekonomičnosti postupka te ocjenjujući da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno slijedom čega je odlučeno na spomenuti način. Uz navedeno, sud je nalaze i mišljenja imenovanih medicinskih vještaka kao i njihova na raspravi u postupku dana usmena očitovanja ocijenio objektivnim i nepristranim te ih je prihvatio kao stručne i potpune. Nastavno na isto, ovaj sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novoga vještačenja smatrajući da tuženik svojim primjedbama ničim nije doveo u pitanje utvrđenja medicinskih vještaka slijedom čega ovaj sud nije imao razloga posumnjati u objektivnost i stručnost nalaza oba vještaka.

39. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojemu dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

39.1. O zateznim kamatama na dosuđenu naknadu nematerijalne štete ovaj je sud odlučio temeljem čl.1103. ZOO-a prema kojemu obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Obzirom da iz spisa proizlazi da je tužiteljica tužbu podnijela 5. prosinca 2022. kao datum dospijeća sud je uzeo upravo navedeni datum.

39.2. Glede tuđe pomoći i njege, kamata teče na istu od dana kad su nastali nominalni iznosi za plaćenu uslugu. Ako toga nema onda prema cijeni za tuđu pomoć i njegu koju bi pružala osoba u tom mjestu odnosno po slobodnoj ocjeni u skladu s odredbama ZPP-a. Naknada za tuđu pomoć i njegu je imovinska šteta čiji se iznos u većini postupka utvrđuje prema cijenama koje vrijede u vrijeme donošenja presude tako da zatezna kamata na ovu štetu u konkretnom ovom slučaju teče upravo od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe kako to potražuje tužiteljica u svom specificiranom tužbenom zahtjevu sadržanom u podnesku od 25. lipnja 2025.. Ovo je iz razloga što je tuđa pomoć i njega materijalna nenovčana i reparirana šteta koja postaje određena danom donošenja prvostupanjske presude. Dakle, imovinska šteta dospijeva sukladno članku 1086. ZOO-a od nastanka štete, no budući da se imovinska šteta u ovom predmetu odnosi isključivo na tuđu pomoć i njegu, koja kako je ranije opisano, zatezne kamate na iznos dosuđen po toj osnovi teku od dana presuđenja. U odnosu na troškove prijevoza na liječenje u KB Merkur kako su tužiteljici dosuđeni na način pobliže opisan u točci 36.6. i u odnosu na dosuđenu joj štetu u odnosu na u štetnom događaju uništene hlače tužiteljice ovaj sud je stava da je pri istima riječ o imovinskoj, nerepariranoj šteti čija je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude temeljem odredbe članaka 1089. stavak 2. ZOO-a, slijedom čega za iste tužiteljici pripada zatezna kamata isključivo od dana presuđenja, odnosno od 6. ožujka 2026. godine, a ne od 17. prosinca 2020. kako to potražuje tužiteljica u svom preciziranom tužbenom zahtjevu od 25. lipnja 2025. Slijedom navedenoga, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na iznos od 1.005,83 eura za razdoblje od 17. prosinca 2020. do 6. ožujka 2026.

40. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u točci I izreke ove presude.

41. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i st. 5 i 155. ZPP-a prema kojoj stranka koji izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka te će tuženiku naložiti da tužitelju naknadi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve troškove koje je tužitelj imao tijekom postupka budući je tužitelju u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog kojeg dijela zahtjeva u ovome postupku nisu nastali zasebni troškovi.

42. Pregledom troškovnika tužitelja predanog na ročištu 8. srpnja 2024. sud je našao da je osnovan i u skladu s visinom predmeta spora kao i sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 138/24, u daljnjem tekstu OT) trošak tužitelja i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 7.1,. i 50. OT, trošak sastava podneska od 6. ožujka 2023. u iznosu 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa pripremnom ročištu 7. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa pripremnom ročištu 14. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa očevidu 16. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 13. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 28. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 13. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak sastava podneska od 25. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr.9.3. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak plaćenog predujma za potrebe provođenja vještačenja po medicinskom vještaku kirurgu u iznosu od 300,00 eura sukladno Tbr.48 OT, trošak plaćenog predujma za potrebe provođenja vještačenja po geodetskom vještaku u iznosu od 140,00 eura sukladno Tbr.48 OT, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,04 eura, sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne Novine broj 37/23), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 152,65 eura, sukladno Tar. br. 2. st. 1. u svezi s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.

Sukladno navedenome, sud je tužiteljici na ime troškova u ovome postupku dosudio ukupan iznos od 3.180,69 eura.

42.1. Sud tužiteljici nije na ime pristojbe na tužbu dosudio zatraženi iznos od 176,00 eura već joj je na ime iste dosudio iznos od 88,04 eura, a koji iznos je u tom iznosu tužiteljica i platila. Uz navedeno, na ime pristojbe na presudu sud je tužiteljici dosudio iznos od 152,65 eura umjesto iznosa od 153,00 eura, a sve obzirom da je tužiteljica sukladno Zakonu o sudskim pristojbama te pratećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi u obvezi na ime pristojbe na presudu platiti iznos od 152,65 eura.

43. Slijedom svega navedenog odlučeno je kako u izreci ove presude.

U Križevcima, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Prosenečki Kamenjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).