Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
1
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. h. f. r., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 64 Pn-2427/18-24 od 21. listopada 2021., 06. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 64 Pn-2427/18-24 od 21. listopada 2021.u točki I izreke do iznosa od 1. 327,22 eur/10.000,00 kn te u točki II izreke do iznosa od 446,84 eur/3. 366,75 kn sve sa zateznim kamatama.
II. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos od 2.654,45 eur/20.000,00 kn te u točki II izreke za iznos od 887,01 eur/6. 683,25 kn sve sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja u tom iznosu.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 136,87 eur/ 1.031,25 kn kn dok se preostali zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 243,04 eur/1.831,25 kn odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom od 13. rujna 2018. do isplate, po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.050,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP).
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer sud nije uzeo u obzir sve odlučne činjenice. Tvrdi da su nakladnik i glavni urednik bili u dobroj vjeri te da je sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu članka 21. stavak 7. ZM-a pogrešno utvrdio drugačije. Tvrdi da se autar članka prije objave obratio D. Š., u to vrijeme predsjedniku tužitelja i predsjedniku O. z. a. p. H. H., te gospodinu K. radi prikupljanja informacija koje su objavljene u članku i omogućio im očitovanja o svim tezama i optužbama druge strane što dokazuje da je postupio iznimno profesionalno i u skladu s pravilima novinarske struke. Nastavno ističe da je pogrešno utvrdio sud prvog stupnja da nisu poštovana pravila o uravnoteženom izvještavanju. Tužitelj i gospodin H. da su odustali od objave svoje reakcije koju je tuženik bio spreman objaviti i ta okolnost da se ne može staviti na teret tuženiku. Nije točna ni konstatacija da bi predmetni članak sadržavao činjenične tvrdnje o optužbi tužitelja već se u njemu međusobno prozivaju stručne udruge koje su u određenom poslovno/tržnom natjecanju i tuženik niti jednoj strani nije priklonio vjeru već je članak napisan nepristrano u skladu sa sadržajem koji je autor članka pribavio. U ovom predmetu da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 21. stavak 4. ZM-a koje isključuju odgovornost nakladnika za neimovinsku štetu te da nema mjesta primjeni odredbe članka 21. stavak 7. ZM-a jer da nisu ispunjene dvije pretpostavke, koje kumulativno moraju biti ispunjene, očevidna kleveta i uvreda i zla vjera autora i glavnog urednika. Izjava gospodina K. da ne predstavlja očevidnu klevetu i uvredu već oštru kritiku i ta navodna klevetnička izjava ne odnosi se na tužitelja već se odnosi na fizičke osobe. Tvrdi da je sud zauzeo pogrešan stav kada je prihvatio iskaze A. N. i D. Š. jer su njihovi iskazi proturječni glede odlučnog pitanja, je li tužitelju uopće nastala imovinska šteta jer gospodin Š. tvrdi da nitko od partnera nije opozvao punomoć dok gospodin N., koji je osam mjeseci nakon objave članka ušao u upravnu strukturu i nije imao neposrednih saznanja o šteti tvrdi da su nakon objave članka neki autori povukli svoju punomoć. Okolnost da se tajnica tužitelja nakon objave članka morala javljati telefonom nije dovoljan razlog za dosudu iznosa od 30.000,00 kn, osim toga oštećenik mora učiniti sve kako bi otklonio nastalu štetu, što gospodin H. odustajanjem od objave reakcije nije učinio. Osporava paušalno utvrđenu visinu štetu.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je 28. lipnja 2018. u dnevnoj tiskovini "S. D." objavljen članak naslova "H. Š. dodijelio 66 milijuna naših kuna, a u sadržaju kojega je navedeno - da je H. Š. dodijelio 66 milijuna naših kuna, on s njima kupovao stanove, - da klijentelističke i koruptivne grupe organizirane u udruge same prijavljuju svoje projekte na javnim pozivima, a zatim odlučuju o njihovu financiranju, - da D. h. f. r. (D.), čiji predsjednik D. Š.…sakriva novac dobiven od hrvatskih građana za digitalnu retransmisiju, - da se taj novac ne iznosi u bilancama D. te su one na taj način krivotvorene, - da se istovremeno taj novac – strogo namjenski – za nositelje autorskih prava iz digitalne retransmisije, troši na kupnju stanova i troškove vrhuške udruge, - da o toj nezakonitoj raspodjeli desetaka milijuna kuna odlučuje predsjednik O. z. a. p. pri D.-u, a tko drugi, nego – H. H.,
- da su navedene informacije neistinite i da mogu štetiti časti i ugledu tužitelja, s obzirom da se tim informacijama upućuje na nezakonitosti u poslovanju, kao i na malverzaciju i netransparentnu dodjelu prikupljenih sredstava i dodjelu suprotnu propisanoj svrsi te da je tužitelju nastala šteta budući da je velik broj članova (članstvo je dobrovoljne naravi), tražilo objašnjenja vezano uz djelovanje udruge i raspodjelu sredstava zbog čega je povjerenje u rad Društva poljuljano. Objavljene informacije da su takve naravi da neupitno dovode do povrede dostojanstva, časti i ugleda, s obzirom da je pronevjera namjenski prikupljenog novca i upotreba istog u privatne svrhe teška optužba koja neminovno djeluje odvraćajuće od pristupanja takvoj udruzi te dovodi do gubitka povjerenja u rad udruge,
- da se radi o autoriziranoj izjavi, prenesenoj pisanoj izjavi koju je S. K. poslao tuženiku sa svrhom objave što da potvrđuje sadržaj pismene korespondencije i iskaz S. K.,
- da autor članka i glavni urednik nisu postupali u dobroj vjeri kako bi osigurali točnu i pouzdanu informaciju u skladu s novinarskom etikom jer iz sadržaja članka proizlazi da izjava obaju strana nije prenesene na jednak način, s obzirom da je dio izjave koji sadrži klevetničke navode o kupnji stanova novcem hrvatskih građana izvučen iz teksta i uobličena u naslov i da je puno veći dio članka posvećen izjavi S. K. od reakcije zastupnika tužitelja, što je protivno pravilu uravnoteženog izvještavanja, te da tuženik nije provjerio istinitosti navoda iz izjave S. K. traženjem odgovarajućih dokaza na te okolnosti,
- da ne postoje ekskulpacijski razlozi oslobođenja od odgovornosti za štetu iz članka 21. stavak 4. ZM kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i pod D. Š. ručne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, objavljena unutar autoriziranog intervjua, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri, fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.
- da je tužitelju objavom spornoga članka povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled i da ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu štete od tuženika, u smislu odredbe članka 21. stavak 7. ZM- a te članka 1100. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 19. stavak 3. ZOO-a u iznosu od 3.981,68 eur/30.000,00 kn koji iznos naknade opravdava težina povrede i okolnosti ovog slučaja.
8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda je jasna i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Prvostupanjski je sud pravilno analizom svih provedenih dokaza, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjev i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje.
10. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tuženik objavom predmetne informacije u medijima povrijedio pravo osobnosti tužitelja i da težina povrede uz ostale okolnosti konkretnog slučaja opravdava dosudu imovinske štete u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, koja se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. i 2. ZM-a.
11. Objavljenim neistinitim informacijama u kojima se iznose klevetnički navodi o nezakonitoj raspodjeli strogo namjenskog novca tuženika u nedopuštenu svrhu, za kupnju stanova i za navodne troškove vrhuške udruge, iznose se optužbe protiv tuženika i nedvojbeno je da se tim optužbama šteti ugledu i dobrom glasu tuženika.
12. Naime, prema odredbi članka 19. stavak 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u odnosu na pravnu osobu, smislu te odredbe Zakona posebno se podrazumijeva pravo na ugled i dobar glas, čast, ime,
odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodi privređivanja i dr.
13. Pri tom treba kazati i da su te su vrijednosti zaštićene i Ustavom Republike Hrvatske (članak 35.) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.)
14. Sadržaji iskaza saslušanih svjedoka D. Š. i A. N., ranijeg i kasnijeg zastupnika tužitelja nije proturječan jer obojica govore o neugodnostima koje je tužitelj kao pravna osoba imao zbog objave članaka u vidu stalnih upita upućenih tajnici društva vezanih za predmetni članak. Različiti dijelovi iskazi tih svjedoka o tome jesu li neki od članova udruge nakon tih natpisa doista otkazali punomoć bili bi odlučni tek da je tužitelj potraživao i imovinsku štetu, a koju u konkretnom slučaju ne potražuje.
15. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženik nije dokazao da bi bili ispunjeni razlozi za njegovim oslobođenjem od odgovornosti za štetu, u smislu odredbe članka 21. stavka 4. i 7. ZM-a.
16. Naime, odredbom članka 21. stavak 4. točka 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri dok je odredbom članka 21. stavak 7. ZM-a, na koju se pozvao sud prvog stupnja propisano ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.
17. Činjenice da se sporni članak temelji na autoriziranoj izjavi gospodina Slavena Knezovića poslanoj tuženiku sa svrhom objave opravdava bi tvrdnju da je autor članka imao osnovani razlog povjerovati u točnost sadržaja dok sadržaj članka opravdava zanimanje javnosti za objavu te informacije, ali kako tuženik nije postupao u dobroj vjeri nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovim oslobođenjem od odgovornosti u smislu odredbe članka 21. stavak 4. točka 3. i stavak 7. ZM-a, na koje ekskulpacijske razloge se tuženik poziva.
18. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se objavom te informacije ne osigurava točna i pouzdana informacija u skladu s novinarskom etikom jer iz sadržaja članka jasno proizlazi da je dio izjave koji sadrži klevetničke navode o kupnji stanova novcem hrvatskih građana izvučen iz teksta i uobličen u naslov. Osim toga puno veći dio članka je posvećen klevetničkoj izjavi Slavena Knezovića u kojoj se govori o nezakonitoj raspodjeli strogo namjenskog novca tuženika za nositelje autorskih prava iz digitalne retransmisije na kupnju stanova i navodnih troškova vrhuške udruge od reakcije zastupnika tužitelja, predsjednika D., D. Š., na sadržaj te izjave, a što je, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, protivno pravilu uravnoteženog izvještavanja.
19. Nisu istinite ni žalbene tvrdnje da bi tužitelj odustao od demantija optužbi navedenih u članku jer iz sadržaja članka proizlazi da je tužitelj putem tadašnjeg predsjednika D. Š. izričito osporio sve optužbe iz objavljenog članka, dok činjenica da je kontaktiran i H. H. tadašnji predsjednik H.-a, koji se nije očitovao na te navode ne ukazuje na postupanje tuženika u dobroj vjeri.
20. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da tuženik nije dokazao provjeru istinitosti navoda iz izjave S. K. koji su osporeni navodima tužitelja, jer na te okolnosti nije predlagao nikakve dokaze, a teret dokaza te tvrdnje je na tuženiku, u smislu odredbe članka 21. stavak 6. ZM-a.
21. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, tužitelju dosudio na ime naknade štete iznos od 3.981,68 eur/30.000,00 kn.
22. Naime, vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenoga dobra te jakosti pretrpljene boli kao i o cilju koji se naknadom želi postići, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, tužitelju bi za nastalu štetu pripadao novčani iznos od 1.327,22 eur/10.000,00 kn.
23. Stoga je ovaj žalbeni sud, pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a potvrdio pobijanu presudu za iznos od 1.327,22 eur/10.000,00 kn, odnosno preinačio ju i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 2.654,45 eur/20.000,00 kn.
24. Tužitelj, koji je u žalbenoj fazi postupka djelomično uspio sa žalbom, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, razmjerno tom uspjehu ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka.
26. Tuženiku koji je u žalbenoj fazi postupka uspio sa žalbom u omjeru od 66% u tom omjeru dosuđeni su troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 126/22: dalje: Tarifa) tuženik ostvaruje pravo na opravdani trošak žalbenog postupka koji mu je nastao razmjerno uspjehu u iznosu od 136,87 eur/1.031,25 kn (1.562,50x66%) dok se preostali zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 243,04 eur/1.831,25 kn odbija kao neosnovan.
27. Sukladno prethodnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 06. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.