REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-931/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Albina Dlačić, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Mislava 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2019. godinu, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/20-01/355, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. studenoga 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-410- 23/2020-02/8974, URBROJ: 513-07-22-01/2020-03 od 9. srpnja 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/355, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. studenoga 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-410- 23/2020-02/8974, URBROJ: 513-07-22-01/2020-03 od 9. srpnja 2020.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 9. srpnja 2020. točkom I. izreke odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/20-02/8974, URBROJ: 513-07-22-01-20-1 od 25. svibnja 2020. Točkom II. izreke tužitelj se obvezuje uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza u iznosu od 6.720,00 kn, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun naznačen u rješenju. Točkom III. izreke određeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je njegova kćer HJ, za koju je ostvario osobni odbitak na svojoj plaći, tijekom 2019. godine redovno pohađala 4-ti razred srednje škole te je s te osnove bila i navedena kao član obitelji tužitelja. Od 2. rujna 2019. godine kćer je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme za ugovorenu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 4.950,00 kn te tijekom prvih 9 mjeseci nije ostvarila nikakav prihod te je olakšica koja je ostvarena korištena za njeno uzdržavanje za vrijeme školovanja. Sukladno tome, ističe da je već na plaći za kolovoz, tj. od rujna 2019. uredno umanjio osobni odbitak za HJ. Osporava utvrđenu visinu iznosa primitka koji je HJ ostvarila u 2019. godini i primjenu članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak. Nastavno navodi da HJ nije u 2019. godini ostvarila prihod veći od 15.000,00 kn, već prihod u visini 12.699,64 kn kako je to navedeno u privremenom poreznom rješenju za HJ te da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili kako je utvrđen primitak za HJ u visini od 15.874,53 kn te da je obrazloženje osporavanog rješenja manjkavo u tom pogledu i isto predstavlja povredu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, smatra da je pobijanim rješenjima donesena odluka kojom se retroaktivno ukida pravo koje je bilo priznato na temelju zakona i upravo u tu svrhu je i iskorišteno, a to je uzdržavanje člana obitelji koji je na to imao zakonsko pravo za vrijeme redovitog školovanja i koji u periodu do 1. rujna 2019. kao uzdržavani član nije ostvario nikakav prihod. Smatra da je u konkretnom slučaju riječ o poreznoj penalizaciji jer jednom odobrena olakšica na plaći radi uzdržavanja djeteta se mora vratiti tuženiku ako dijete nakon redovitog školovanja te iste godine zasnuje radni odnos. Smatra da za dijete koje se redovito školuje i u tom periodu ne ostvaruje nikakve prihode ima pravo na uvećanje osobnog odbitka za taj period. Ističe da je odlučna okolnost da je dijete nakon završetka redovnog školovanja i prije prvog zapošljavanja odmah odjavljena kod poslodavca tužitelja i tužitelj s tog osnova nije stekao bilo kakvu korist koja ne bi bila na zakonu utemeljena. Ističe da je 31. srpnja 2020. platio tuženiku iznos od 6.720,00 kn. Predlaže da sud donese presudu kojom se poništavaju drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 891,90 eura/6.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 3. ožujka 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Na navedenoj raspravi tužitelj navodi kao u tužbi, ističe da je tužitelju trebalo priznati poreznu olakšicu za prvih 8 mjeseci 2019. godine.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužitelja doneseno privremeno porezno rješenje kojim mu je utvrđena obveza uplate razlike poreza i prireza na dohodak za 2019. godinu KLASA: UP/I-410-23/2020-02/8974, URBROJ: 513-07-22-01-20-1 od 25. svibnja 2020. u iznosu od 6.720,00 kn s pozivom na odredbu članka 54. stavaka 1. i 9., 51. stavaka 1. i 2. i članka 46. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak te se navodi da je porezna obveza određena na temelju podataka iz službenih evidencija kojima je prvostupanjsko tijelo raspolagalo.

10. Tužitelj je protiv navedenog privremenog poreznog rješenja od 25. svibnja 2020. podnio prigovor, koji je odbijen kao neosnovan rješenjem od 9. srpnja 2020. U obrazloženju navedenog rješenja od 9. srpnja 2020. tijelo je, citirajući odredbe Zakona o porezu na dohodak, navelo da je utvrdilo da su podaci u privremenom poreznom rješenju iskazani na temelju službenih evidencija koj ima Porezna uprava raspolaže, a prema kojima je kći tužitelja bila na njegovoj poreznoj kartici do 31. kolovoza 2019., te je u 2019. ostavila ukupne primitke od nesamostalnog rada u iznosu od 15.874,53 kn, slijedom čega u godišnjem obračunu nije moguće da uzdržavatelj koristi dio osobnog odbitka za uzdržavanog člana do trenutka odjave, već se navedena olakšica primjenjuje na godišnjoj razini, odnosno ako je ostvaren primitak iznad propisanog iznosa, ukida se pravo korištenja olakšice za cijelo porezno razdoblje te je prigovor tužitelja utvrdilo neosnovanim.

11. Tuženik je odbio žalbu tužitelja obrazlažući u bitnom da je kći tužitelja ostvarila u 2019. primitke iznad propisanog iznosa od 15.000,00 kn, zbog čega nije mogla biti porezna olakšica tužitelju za cijelo porezno razdoblje 2019. godine.

12. Iz privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/20-02/3106, URBROJ: 513-07-22-01-20-01 od 19. svibnja 2020., proizlazi da je za 2019. godinu za kći tužitelja, HJ utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 12.699,64 kn i ukupan godišnji osobni odbitak u istom iznosu.

13. Nadalje, iz ispisa iz informacijskog sustava Porezne uprave, kumulativni pregledi iz JOPPD po stjecatelju od 9. srpnja 2020. za 2019. godinu za kći tužitelja HJ, a koji prileži spisu tuženika, proizlazi da je primitak utvrđen na način da je iznos uplate za mirovinsko osiguranje I. stup u iznosu od 2.381,17 kn, pribrojen iznosu uplate za mirovinsko osiguranje II. stup od 793,72 kn i utvrđenom dohotku od nesamostalnog rada u iznosu od 12.699,64 kn, u ukupnom iznosu od 15.874,53 kn.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelju utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza za 2019. godinu.

15. Međutim, sporno je da li je tužitelju pravilno utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako je to određeno osporenim rješenjem.

16. Sukladno članku 9. stavku 1. točki 6. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, dalje: ZPD) porez na dohodak ne plaća se na primitke učenika i studenata na redovitom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga, po posebnim propisima, a do propisanog iznosa.

17. Sukladno članku 6. stavku 1. točki 2. Pravilnika o porezu na dohodak, (Narodne novine broj: 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019) oporezivim primicima fizičkih osoba koje ostvaruju drugi dohodak iz članka 39. ZPD-a ne smatraju se primici što ih isplaćuju isplatitelji do propisanih iznosa izračunatih primjenom propisanih koeficijenata na iznos osnovnog osobnog odbitka iz članka 14. stavka 1. ZPD-a i to: primici po posebnim propisima učenika i studenata na školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga (članak 9. stavak 1. točka 6. Zakona) – godišnje.

18. Člankom 17. stavkom 1. ZPD-a propisano je da se u smislu ovoga Zakona, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom (dalje u tekstu: uzdržavani članovi) smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.

19. Sukladno odredbi članka 90. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) plaća, u smislu ovoga Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Stavkom 7. istog članka propisano je da je plaća iz stavka 1. ovoga članka plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

20. Sukladno članku 92. ZR-a javna davanja iz plaće i na plaću uplaćuju se na propisane uplatne račune na način i u rokovima u skladu s propisima o porezima i doprinosima.

21. Sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o doprinosima (Narodne novine 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016, 106/2018, dalje: ZD) doprinosi se obračunavaju iz osnovice i na osnovicu prema mjesečnoj osnovici – plaći iz članka 21. i prema ostalim primicima iz članka 22. ovoga Zakona, i to:

1. doprinosi iz osnovice:

1.1. doprinos za mirovinsko osiguranje

1.2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja).

22. Člankom 17. stavkom 6. ZPD-a određeno je ako u tijeku poreznog razdoblja uzdržavani član za kojeg porezni obveznik u istom poreznom razdoblju koristi dio osobnog odbitka prema članku 14. stavku 4. ovoga Zakona ostvari primitke iz stavka 1. ovoga članka u iznosu većem od 15.000,00 kuna godišnje, porezni obveznik koji je po toj osnovi koristio osobni odbitak obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu ili će se izvršiti poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak.

23. Člankom 17. stavkom 7. ZPD-a u slučaju iz stavka 6. ovoga članka, porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi ili posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza koristiti osobni odbitak za tog uzdržavanog člana, a uzdržavani član koji je ostvario oporezive primitke od kojih se prema članku 5. ovoga Zakona utvrđuje dohodak može, u skladu s ovim Zakonom, u navedenim postupcima godišnjeg obračuna koristiti osobni odbitak iz članka 14. ovoga Zakona.

24. Predmet ovog spora je utvrđivanje razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2019. godinu. Tužitelj prigovara izračunu utvrđenog iznosa primitka za njegovu kćer, HJ, iz razloga što ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo u osporenim rješenjima nisu obrazložili kako je isti utvrđen i smatra da je HJ ostvarila primitak u iznosu od 12.699,64 kn, a ne u iznosu od 15.874,53 kn.

25. Međutim, Sud ne prihvaća ovakvo stajalište. Naime, sukladno članku 90. stavku 1. i stavku 7. ZR-a, plaća je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

26. Javna davanja iz plaće, temeljem članka 20. stavka 1. ZD-a su doprinosi za mirovinsko osiguranje (I. stup) i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup).

27. Uvidom u ispis iz informacijskog sustava Porezne uprave, kumulativni pregledi iz JOPPD po stjecatelju od 9. srpnja 2020. za 2019. godinu za kći tužitelja HJ, Sud nalazi da je primitak utvrđen na način da je iznos uplate za mirovinsko osiguranje I. stup u iznosu od 2.381,17 kn, pribrojen iznosu uplate za mirovinsko osiguranje II. stup od 793,72 kn i utvrđenom dohotku od nesamostalnog rada u iznosu od 12.699,64 kn, što čini ukupan iznos od 15.874,53 kn.

28. Uzimajući u obzir odredbu članka 17. stavka 1. ZPD-a, pravilno su prvostupanjsko tijelo i tuženik utvrdili da tužitelj nema pravo na uvećanje osobnog odbitka za prvih 8 mjeseci 2019. godine, obzirom da je kćer tužitelja u 2019. godini ostvarila na godišnjoj razini ukupan primitak od 15.874,53 kn, a koji iznos prelazi propisani iznos od 15.000,00 kn. Obzirom da se navedena olakšica primjenjuje na godišnjoj razini, a ne na mjesečnoj razini, nije moguće da tužitelj koristi dio osobnog odbitka za kćer HJ do trenutka odjave jer se u slučaju ostvarenja primitka iznad propisanog iznosa, pravo korištenja olakšice, ukida za cijelo porezno razdoblje. Slijedom navedenog, tužitelju se nije moglo priznati pravo na uvećanje osobnog odbitka za uzdržavanu kćer za razdoblje u kojem ista nije radila i u kojem nije ostvarila navedeni primitak.

29. Pritom, Sud nalazi da je, sukladno privremenom poreznom rješenju od 19. svibnja 2020. za HJ, kći tužitelja koristila osobni odbitak.

30. Slijedom navedenog, s obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

31. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

32. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Albina Dlačić, Zagreb, Kneza Mislava 10

2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis