Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-5/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja GA, odvjetnika iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Zrnu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno iz Osijeka, protiv tuženika ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branimir Fingleru, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026. u nazočnosti stranaka sa punomoćnicima, uz javnu objavu dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GA, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.478,68 eura (dvijetisuće- četristosedamdesetosameurašezdesetosamcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 13.03.2023. pa do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za iznos od 2.748,50 eura (dvijetisućesedamstočetrdesetosameurapedesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GA, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od

686,38 eura (šestoosamdesetšesteuratridesetosmacenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 761,06 eura

(sedamstošezdesetjedaneurošestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

V.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. travnja 2023. podnio tužbu protiv I.tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženika ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od 5.227,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime odvjetničke nagrade za zastupanje pred sudom u parnici broj P-348/2018.

1.1. Rješenjem suda broj P-373/2023-9 od 11. prosinca 2023. razdvojen je postupak u odnosu na II.tuženika ĐA, temeljem odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), koji se nastavio voditi pod gornjim brojem.

1.2. U postupku protiv tuženika ŽA koji je nastavljen pod brojem P- 373/2023, presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-551/2025-2 od 29. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-373/2023- 29 od 21. svibnja 2025., kojim je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika ŽA odbijen kao neosnovan u cijelosti, jer je ĐA, ovdje tuženik, a ne ŽA, potpisao punomoć tužitelju za zastupanje u parnici koja se vodila pod P-348/2018, pa je stoga tuženik dužan platiti naknadu iz čl. 776. zakona o obveznim odnosima, dok je ŽA u ime i za račun svog sina ĐA s tužiteljem posredovao u vezi zastupanja ĐA u parnici pod P-348/2018., ali se nije obvezao tužitelju platiti troškove nastale zastupanjem ĐA, ovdje tuženika.

2. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je otac tuženika - ŽA, tijekom mjeseca ožujka 2018. pristupio u njegov ured i angažirao ga za zastupanje njegovog sina, ovdje tuženika ĐA, protiv tvrtke Odašiljači i veze d.o.o. u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru ( P-348/2018), te mu se obvezao platiti troškove zastupanja. Predmet broj P-348/2018 je pravomoćno okončan sklapanjem sudske nagodbe dana 30. siječnja 2023. između ovdje tuženika ĐA i tvrtke Odašiljači i veze d.o.o., koja je tvrtka temeljem sklopljene nagodbe isplatila tuženiku ĐA iznos iz nagodbe i priznate troškove parničnog postupka tijekom veljače 2023. Nakon toga, a sukladno dogovoru, tuženik je dana 11.03.2023. (subota) pristupio u njegov ured radi obračuna troškova zastupanja po odvjetniku te mu predao iznos od 4.800,00 eura, a za koji mu je iznos izdao gotovinski račun. Kako taj iznos nije bio dovoljan za pokriće svih odvjetničkih troškova koje je imao u zastupanju tuženika, sukladno obavljenim radnjama i odvjetničkoj tarifi, što je tuženiku i rečeno, tuženik je tražio da mu obračuna troškove, što je i učinio te ga obavijestio putem e-maila o troškovima zastupanja na što mu je tuženik odgovorio da je plaćenim iznosom od 4.800,00 eura po njemu u cijelosti podmiren trošak zastupanja, nakon čega se pisanim putem obratio i ŽA koji se također oglušio na njegov dopis s pozivom na plaćanje.

3. U odgovoru na tužbu od dana 26. svibnja 2023. tuženik navodi da ne osporava da je tužitelj bio njegov punomoćnik u parničnom postupku koji se vodio na Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem P-348/2018 koji je pravomoćno okončan sudskom nagodbom od 30. siječnja 2023., kao i da je tuženik u toj parnici - društvo Odašiljači i veze d.o.o., temeljem sklopljene nagodbe obvezano i isplatilo mu je iznos iz nagodbe, te priznate troškove parničnog postupka, kao i da je platio tužitelju iznos od 4.800,00 eura za što mu je tužitelj izdao račun. Međutim, osporava da je tužitelju obvezan naknaditi bilo kakve druge troškove vezano za zastupanje u parničnom postupku na Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem P-348/2018, pored plaćenih 48.000,00 eura. Navodi da su stranke zaključile ugovor kojim se on obvezao platiti tužitelju iznos od 500,00 kn za svaku radnju u postupku, a da će u slučaju uspjeha u sporu tužiteljevo zastupanje u tim sporu platiti tuženik uz nagradu, koji sporazum jasno proizlazi iz e-mail poruke tužitelja koju mu je uputio dana 23.10.2020. u 11,26 sati. U skladu s postignutim sporazumom, stranke su na taj način i postupile, te je parnične troškove zaključenom nagodbom platio tuženik u tom sporu, društvo Odašiljači i veze d.o.o., a on ih je potom isplatio tužitelju i to upravo na temelju troškovnika kojeg je sastavio i dostavio sam tužitelj. Osim toga, tužitelj je za parnični postupak na Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-348/2018 sastavio i koristio čitav niz različitih troškovnika, od kojih se svaki razlikuje po radnjama i iznosu, pa nije jasno zašto je za potrebe ove tužbe izabrao baš najveći troškovnik i da li to znači da su ostali troškovnici netočni ili neistiniti. Tužitelj je najprije sastavio troškovnik od 7.11.2022. kojeg je dostavio tuženiku u parnici P-348/2018 radi zaključenja nagodbe u kojem je zatražio naknadu troškova od 50.215,80 kn / 6.664,78 eura. On mu se u tom predmetu obvezao isplatiti upravo parnične troškove koje je tim troškovnikom specificirao tužitelj i nakon isplate je tužitelju isplatio cjelokupan iznos tih parničnih troškova umanjen za troškove pristojbi i vještačenja koje je predujmio on sam. Ako su i postojali bilo kakvi drugi troškovi, tužitelj ih je očito propustio navesti u tom troškovniku i zatražiti isplatu istih od njega u toj parnici, a da mu ni na koji način nije spomenuo da je imao i neke druge troškove, koje nije zatražio u troškovniku. Čak i da sa tužiteljem nije zaključio ugovor kojim je ugovorena naknada od 500,00 kn po radnji, tužitelj ne može naknadno potraživati troškove koje nije niti zatražio u postupku P-348/2018 u kojemu ga je zastupao, čak i da je takve troškove zaista i imao (a nije), jer bi to značilo da ga je tužitelj doveo u zabludu i prouzročio mu štetu. Tužitelj je zatim samoinicijativno sastavio drugi troškovnik na iznos od 7.975,00 eura, koji mu je poslao 16.03.2023. tražeći plaćanje dodatnih troškova, te treći troškovnik na iznos od 10.027,18 eura koji mu je poslao dana 12.04.2023. tražeći plaćanje nekih novih troškova. Napominje da posljednji tužiteljev troškovnik kojeg je priložio uz tužbu nije u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, niti odgovara poduzetim radnjama u parničnom postupku broj P-348/2018 za koji je troškovnik i sačinjen. Primjerice, tužitelj u tom troškovniku navodi vrijednost predmeta spora (dalje VPS) u iznosu od 176.000,00 kn, a u tužbi u tom parničnom postupku naznačio je VPS u iznosu od 11.000,00 kn, a taj troškovnik sadrži čitav niz nejasnih stavki (poput navođenja tarifnih brojeva koji upućuju na izbivanje iz pisarnice u trajanju od nekoliko sati, višesatne uvide u razne dokumente, pribave nekakvih ugovora, podneske za koje tuženik ne zna ni jesu li sastavljeni, troškove goriva za putovanja koja nisu bila potrebna u postupku i sl.).

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja i tuženika, svjedoke OA i VA, te izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-348/2018, izvršio uvid i pročitao Račun br. 1-1-1 od 13.03.2023. (list 12. i 39. spisa), troškovnik od 15.03.2023. (list 13. i 41. spisa), e-mail komunikacija od 16.03.2023. (list 14. i 40.), dopis tužitelja od 3.04.203. (list 15.), e-mail od 12.04.203. (list 16. i 42.), e-mail od 20.07.2020. (list 17.), e-mail od 14.10.2020. i 23.10.2020. (list 18. i 20.), e-mail od 9.11.2020. i 10.11.2020. (list 19.), e-mail. od 18.01.2021. (list 21.), e-mail od 24.01.2021. i 25.01.2021. (list 22. -23.), dopis tužitelja od 25.01.2022. (list 24.-25.), e- mail komunikacija od 11.10.2022. (list 26. -27.), e-mail komunikacija od 16.12.2022. (list 28.), e-mail od 13.01.2023. (list 29. -30.), troškovnik od 7.11.2022. (list 36.), troškovnik od 15.03.203. (list 37. -38.), te punomoć (list 47. spisa), zapisnik u P-373/2023 od 8.04.2025. (list 114.-119. spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka NA, jer je tužitelj odustao od tog prijedloga na pripremnom ročištu od dana 10.07.2025.

5. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao odvjetnika da mu tuženik naknadi troškove na ime zastupanja u pravomoćno okončanoj parnici pod brojem P-348/2018 u iznosu od 5.227,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 13.03.2023. pa do isplate, sukladno troškovniku od 15.03.2023.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u parničnom postupku koji se vodio na Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem

P-348/2018. temeljem punomoći potpisane dana 19.03.2018.,

- da je tuženik u tom postupku platio trošak sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kn i vještačenja u iznosu od 7.000,00 kn,

- da je tuženik tijekom parnice P-348/2018 platio tužitelju na njegov zahtjev troškove za gorivo koje je imao radi odlazaka na Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, za relaciju Osijek-Beli Manastir-Osijek (70km), u iznosu od 1.500,00 kn,

- da je parnica broj P-348/2018 pravomoćno okončana sklapanjem sudske nagodbe na zapisniku suda od dana 30.01.2023.,

- da je prema sudskoj nagodbi od 30.01.2023. tuženik Odašiljači i veze d.o.o. bio dužan pored glavnice tuženiku ĐA platiti i troškove parničnog postupka u iznosu od 42.840,80 kn / 5.685,95 eura, najkasnije do 15.02.2023.

- da je tvrtka Odašiljači i veze d.o.o. platila tuženiku parnične troškove sukladno sudskoj nagodbi,

- da je tuženik na ime troškova zastupanja platio tužitelju dana 13.03.2023. iznos od 4.800,00 eura,

- da je tužitelj dana 13.03.2023. izdao račun tuženiku broj 1-1-1 na iznos od 4.800,00 eura,

- da je tužitelj nakon primitka 4.800,00 eura, pozvao tuženika da mu naknadi preostale troškove zastupanja.

9. Među strankama je sporno da li je tuženik plaćanjem tužitelju iznosa od 4.800,00 eura na ime troškova zastupanja u parnici P-348/2018, podmirio sav trošak koji je tužitelj kao odvjetnik imao zastupajući u tom predmetu tuženika kao svoju stranku, te da li su stranke postigle sporazum o naknadi za zastupanje u visini od 500,00 kn / 66,36 eura po radnji u parnici P-348/2018..

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u mjesecu ožujku 2018. sa susjedom ŽA, ocem tuženika, postigao dogovor da zastupa tuženika u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod P- 348/2018, kojom prilikom mu je isti donio dva nalaza vještaka i nacrt za izgradnju hotela, te je bilo govora da će trebati samo podnijeti tužbu, jer će se nakon pokretanja spora stranke dogovoriti. Tada nisu ništa dogovorili vezano za snošenje troškova s obzirom da je ŽA rekao da će se nagoditi. Međutim, kako je nakon podnesene tužbe podnesen i odgovor na tužbu i protutužba, te je spor nakon dvije godine vođenja došao u fazu vještačenja za koje je ĐA kao tužitelj u tom postupku trebao snositi trošak od tada 7.000,00 kuna, a što je u to vrijeme bio veći iznos, tada se tuženik uključuje vezano za taj spor. Kako do tada predmet još nije okončan na miran način i nije sklopljena nagodba, u ured je pristupio ŽA i tada mu je rekao da više neće besplatno zastupati i trošiti gorivo radi odlazaka na sud u Beli Manastir, te su postigli dogovor da će dobiti 15% od onoga što se naplati od protivne strane u tom sporu i troškove postupka, nakon čega je poslao e-mail tuženiku 23.10.2020. (list 20.- 21. spisa) u kojem istog obavještava da je s njegovim ocem dogovorio da mu za svaku radnju plati 500,00 kuna "za sada", a ukoliko uspiju u sporu, da će tada njegovo zastupanje platiti tuženik uz nagradu, a to se do tada odnosilo na šest radnji i odnosilo se samo na troškove goriva odlazeći u Beli Manastir tijekom dvije godine u kojem mu razdoblju tuženik nije platio nikakav trošak. Na taj e-mail mu je tuženik odgovorio da se slaže i da će se detaljnije dogovoriti kada se vide. Na ročištu u parnici P-348/18 od dana 29.06.2018. a sukladno prigovoru tuženika u tom predmetu, sud je donio rješenje kojim određuje VPS u tom sporu u iznosu od 176.000,00 kuna i sukladno čemu je i sačinio troškovnike za svoje zastupanje. Napominje kada se sa Odvjetničkim društvom Zec & Partneri krenulo ozbiljnije s pregovorima za sklapanje sudske nagodbe početkom 2022., VPS je bio 176.000,00 kuna, a vrijednost boda je tada bila 10,00 kuna, te mu je tada tuženik dao nalog na koji način da sačini tekst sudske nagodbe u kojem je tuženik predložio da svaka strana snosi svoje troškove postupka, a poznato mu je da je prije toga tuženik kontaktirao s nekim iz Odvjetničkog društva Zec & Partneri. Međutim nakon pregovora oko sklapanja nagodbe s odvjetnikom VA, vezano za snošenje troškova u tom predmetu, poslao im je svoj troškovnik u kojem je vrijednost boda tada bila 10,00 kuna i nakon korigiranja tog troškovnika od strane Odvjetničkog društva Zec & Partneri, odnosno nakon što su mu umanjili troškove iz troškovnika za sigurno 30%, on je pristao na to i umanjeni troškovi su i uneseni u sudsku nagodbu, koje je snosila protivna strana u P-348/2018, odnosno tuženik Odašiljači i veze d.o.o. i što su isti platili tuženiku, a potom tuženik njemu 4.800,00 eura na ime tih troškova i pri tome mu iskazao zadovoljstvo za zastupanje. Tada je napomenuo tuženiku da je s njegovim ocem i s njim postigao dogovor da mu uz taj parnični trošak plate i nagradu 15% od postignutog uspjeha u sporu, iako taj ugovor nije pisano sastavio jer je imao povjerenje u ŽA zbog toga što je njegov susjed, međutim, tuženik je rekao ako nema sklopljenog nikakvog ugovora vezano za tu nagradu, neće ništa platiti i da je on odradio 90% sve važno u tom predmetu, a tužitelj samo 10%. Ukoliko nema sklopljenog ugovora vezano za nagradu koju su usmeno dogovorili, ima pravo na obračun Tarife na dan naplate i obračuna troškova zastupanja i sukladno čemu je sastavio troškovnike za zastupanje i troškove benzina za odlaske na ročišta, izbivanja iz ureda. Pojašnjava da je izdao više troškovnika upravo iz razloga jer se u to vrijeme mijenjala Tarifa o naknadama i nagradama za rad odvjetnika u odnosu na vrijednost boda koja je sa 10,00 kuna porasla na 1,99 eura, radi čega je morao prilagođavati izdane troškovnike, koji u konačnici glase na iznos koji je utužio. Napominje da bi nagrada od 15% postignutog uspjeha u sporu iznosila oko 5.000,00 eura. Konačni troškovnik oko kojeg su se sporazumjeli on i odvjetnik Nikola Sabljak i koji je unesen u sudsku nagodbu obuhvaća sve troškove na ime zastupanja u tom predmetu, a naknadno su izdani troškovnici u manjem iznosu upravo iz razloga što na te troškovnike stranka koju je zastupao odvjetnik Nikola Sabljak, ne bi pristala i ne bi se sklopila nagodba. Pojašnjava da u naknadno izdanim troškovnicima nije naveo nikakve nove stavke na ime troškova već je samo naveo tarifne brojeve po kojima traži trošak. Pojašnjava da troškovnik od 15.03.2023. (list 13. i 41. spisa) je upravo troškovnik koji je korigiran od protivne strane, odnosno, kao što je naveo, pristao je na umanjenje od oko 30% kako bi se zaključila nagodba, ali time se nije odrekao tih 30% umanjenih troškova da naplati od stranke koju je zastupao u tom postupku, a napominje da se u međuvremenu promijenila vrijednost boda. Navodi da se u stvari troškovnik od 15.03.2023. na iznos od 5.227,18 eura, što predstavlja razliku koju je trebalo platiti od ukupnog iznosa od 10.027,18 eura, odnosi na promjenu Tarife i nepriznatih troškova od oko 30% za koje je on naveo da je zadržao pravo naplatiti od svoje stranke, a koji nisu naplaćeni od protivne stranke, iz razloga da se sklopi nagodba. U vrijeme sklapanja nagodbe je sukladno dogovoru tražio od tuženika da mu plati 15% od uspjeha u sporu, a budući je tuženik odbio to platiti, sada od istog potražuje trošak koji mu je ostao dužan. Tuženik mu je platio na ime troškova benzina za odlazak na sud u Beli Manastir 1.500,00 kuna, za koji je iznos umanjio troškovnik. Kada je podnio tužbu u P-348/2018, tuženik je platio 400,00 kn na ime sudske pristojbe i što je tuženiku nakon sklapanja sudske nagodbe protivna strana podmirila. Kako mu je tuženik platio iznos od 4.800,00 eura, nije tražio obračun troškova, a kada mu je rekao da ima i daljnjih troškova, onda je tražio obračun troškova, a račun na iznos od 4.800,00 eura je izdao onog trena kada je taj iznos plaćen, dok za iznose koje potražuje na ime zastupanja u ovom postupku, nije izdao račun tuženiku, jer se račun izdaje po plaćanju stranke.

10.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da mu je nakon kupovine nekretnine u Baranji bio potreban odvjetnik radi vođenja spora koji je imao pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem P-348/2018, zbog čega je sa ocem MA kontaktirao, te i angažirao tužitelja za zastupanje u tom postupku. U početku zastupanja je dao tužitelju na ime sudske pristojbe iznos od 400,00 kn, koji mu je iznos vraćen od protivne strane u tom postupku nakon sklapanja sudske nagodbe. Potpisao je punomoć za zastupanje tužitelju i dogovor je bio da će se plaćati trošak od 500,00 kuna po radnji, a nakon što je postupak već vođen u trajanju od dvije godine i bio u fazi vještačenja na zahtjev tužitelja istom je platio još 1.500,00 kuna na ime zastupanja i trošak vještačenja od 7.000,00 kuna. Kada je taj postupak ušao u ozbiljniju fazu, osobno je krajem 2022. postigao dogovor s protivnom stranom u tom postupku i dogovor je bio da troškovi tužitelja budu 500,00 kuna i da te troškove koje je imao tužitelj kao njegov odvjetnik padnu na teret protivne strane. Tada je tužitelju rekao da sastavi svoj troškovnik i dostavi odvjetnicima Odašiljača i veza d.o.o.. Dakle, sukladno tom troškovniku od strane tužitelja je upravo i unesen trošak na ime njegovog zastupanja u tom postupku i koji je podmirila protivna strana, te je on tih 4.800,00 eura platio tužitelju u njegovom uredu u gotovini i tada mu je tužitelj izdao račun na njegovo inzistiranje i nije spominjao nikakve daljnje troškove na ime zastupanja da potražuje od njega, a osporava da je bio postignut dogovor s njim da podmiri tužitelju 15% nagrade prema postignutom uspjehu u sporu P-348/2018. Stoga smatra da je na ime zastupanja u tom predmetu plaćenim iznosom od 4.800,00 eura i 1.500,00 kuna koje po zahtjevu tužitelja platio, njegova obveza u cijelosti ispunjena u odnosu na zastupanje od strane tužitelja. Tijekom pregovora oko sklapanja nagodbe i u trenutku sklapanja nagodbe tužitelj mu nije govorio da postoje bilo kakvi daljnji troškovi na ime njegovog zastupanja, a koje bi on bio dužan podmiriti mu i koji nisu obuhvaćeni u sudskoj nagodbi. U trenutku kada je potpisao punomoć za zastupanje je dogovoreno da će troškovi na ime zastupanja iznositi 500,00 kuna po radnji što je i potvrđeno putem e-maila dana 23.10.2020. (list 20.). Nije mu poznato koliko bi iznosila radnja na zastupanja po odvjetničkoj tarifi za VPS od 176.000,00 kuna, a niti mu je to tužitelj ikada spominjao dok ga je zastupao. Nije mu poznato da je u P-348/2018 trebala biti donesena presuda prije sklopljene sudske nagodbe. On je tužitelju poslao mail (list 22.) dana 24.01.2022. u kojem predlaže da svaka strana snosi svoj dio troškova, a tom prilikom tužitelja nije pitao koliko bi iznosili troškovi na ime zastupanja jer je smatrao da je to dogovoreno iznosom 500,00 kuna po radnji. Nije znao da zastupanje u odnosu na VPS 176.000,00 kuna po jednoj radnji iznosi 2.500,00 kuna. Pisanim putem je iskazivao nezadovoljstvo na zastupanje od strane tužitelja u P-348/2018.

10.2. Iz iskaza svjedoka OA proizlazi da ima Zajednički odvjetnički ured sa tužiteljem, pa mu je stoga poznato da je prije više od pet godina stariji MA dolazio u ured radi zastupanja od strane tužitelja u određenom predmetu u koji on nije upućen o čemu se radi, ali je bilo govora da će se podnijeti tužba i da će se vjerojatno zaključiti sudska nagodba jer su o tome stranke pregovarale. Međutim poslije ga je tužitelj izvijestio da neće biti ništa od sudske nagodbe i da se sa ŽA i ZA dogovorio da će mu platiti po postignutom uspjehu troškove i određeni postotak u tom postupku pred Stalnom službom u Belom Manastiru, međutim završetkom tog spora nastali su problemi oko plaćanja troškova budući je mlađi ZA, ovdje tuženik odbio platiti preostali trošak, a također i postotak, jer o tome nije sklopljen ugovor. Nisu mu poznati detalji oko dogovora da li su troškove trebali plaćati tuženik ili protivna strana u P-348/2018, ali u svakom slučaju mu je poznato da je dogovor bio da postotak plaća stranka, odnosno ovdje tuženik kojeg je tužitelj zastupao.

10.3. Iz iskaza svjedoka VA proizlazi da je odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri iz Osijeka, koje je zastupalo tuženika Odašiljači i veze d.o.o. u P-348/18 u kojem je postupku tužitelj bio ovdje tuženik ĐA, koji je spor okončan sudskom nagodbom u kojoj su definirani i troškovi postupka koje je tuženik bio dužan snositi tužitelju, ovdje tuženiku, a sukladno troškovniku koji je prije sklapanja nagodbe tužitelj kao odvjetnik dostavio Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. i upravo sukladno tom troškovniku, a koji je malo korigiran, uneseni su troškovi u sudsku nagodbu, a koje je ovdje tuženiku ĐA, trebao platiti tuženik u P- 348/18 Odašiljači i veze d.o.o.. Međutim, nije mu poznato što su mimo toga odvjetnik GA, ovdje tužitelj i njegova stranka, ovdje tuženik, dogovorili vezano za snošenje parničnih troškova na ime zastupanja tuženika u P-348/18. Ne sjeća se da je on uopće vodio pregovore vezano za sklapanje sudske nagodbe i vezano za glavnu stvar, osim vezano za troškove koji trebaju biti uneseni u sudsku nagodbu i koje je snosila njegova stranka Odašiljači i veze d.o.o., tako da se ne može izjasniti kada su točno počeli pregovori vezano za sklapanje te nagodbe, ali zna da je od početka tog spora postojala volja njegove stranke u tom postupku za mirnim rješenjem spora. Navodi da se tužitelj suglasio s konačnim iznosom troškova koji je unesen u sudsku nagodbu P-348/2018, koje je ovdje tuženiku trebala snositi protivna strana u tom sporu, jer pretpostavlja da inače ne bi ni došlo do sklapanja te nagodbe. Nije mu poznato da li je njegova stranka u tom sporu i postupila po sudskoj nagodbi i platila troškove iz nagodbe, ali njemu kao odvjetniku te stranke nije nikada rečeno da ti troškovi nisu naknađeni ovdje tuženiku ĐA.

10.4. Sud iskaze svjedoka OA i VA nije posebno cijenio u dijelu oko postojanja dogovora između stranaka vezano za trošak zastupanja u P- 348/2018, jer isti o tome nemaju neposrednih saznanja, dok je dio iskaza svjedoka OA u kojem navodi da je otac tuženika ŽA dolazio u njihov ured i da je bilo govora da će se podnijeti tužba, te da će se vjerojatno zaključiti sudska nagodba, cijenio vjerodostojnim jer je sukladan iskazima stranaka; kao i dio iskaza svjedoka VA u kojem potvrđuje navod tužitelja da je troškovnik istog umanjen, na što je tužitelj pristao, jer u protivnom vjerojatno ne bi došlo do nagodbe, budući je iskaz imenovanog svjedoka sukladan sadržaju priložene elektronske pošte i jer je upravo ovaj svjedok umanjio troškovnik tužitelja.

11. Uvidom u predmet broj P-348/2018 je utvrđeno da je ovdje tužitelj kao punomoćnik odvjetnik zastupao ovdje tuženika kao tužitelja protiv tuženika Odašiljači i veze d.o.o. radi naknade štete, da je tužba podnesena dana 6.04.2018. (list 1.-3.) sa naznačenom vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 kn / 1.459,95 eura, da je postupak pravomoćno okončan sklapanjem sudske nagodbe na zapisniku od dana 30.01.2023. u kojoj je između ostalog uneseno da će tužitelju ZA, ovdje tuženiku, protivna strana Odašiljači i veze d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 42.840,80 kn / 5.658,95 eura najkasnije do 15.02.2023.. Da je sud po prigovoru tuženika Odašiljači i veze d.o.o., na ročištu za glavnu raspravu od dana 29.06.2018. donio rješenje kojim je odredio vrijednost predmeta spora u visini od 176.000,00 kn / 23.359,21 eura. Tužitelj je zastupao ovdje tuženika na šest ročišta pred sudom i to dana 23.05.2018. (list 94.), 29.06.2018. (list 112.), 28.02.2019. (list 151.-152.), 21.10.2019. (list 166.), 28.10.2021. (list 296. -297.), 30.01.2023. (list 328.- 334.), te na očevidu dana 13.06.2019. (list 158.), sastavio podneske od 6.06.2018. (list 95.-96.), 5.07.2018. (list 129.), 7.01.2019. (list 148.), 14.03.2019. (list 154.), 24.10.2019. (list 167.), 21.01.2021. (list 231.), 5.05.2021. (list 277. -278.), 6.10.2021. (list 290.), 6.05.2022. (list 314.) i 4.11.2022. (list 324.), pribavljao potrebne isprave i vršio uvide u isprave protivne strane, nalaz i mišljenje vještaka, te dopunu istog, sve sukladno Tbr. 9.t.1. i 7., Tbr. 8.t.1. i 3., te u odnosu na pribavu isprava i uvida u spis i nalaze vještaka po Tbr. 32., a za izbivanje iz odvjetničkog ureda radi odlaska na sud i povrata sa suda u ured, na relaciji Osijek-Beli Manastir-Osijek po Tbr. 35., odnosno da je tužitelj vršio sve potrebne radnje u skladu s Kodeksom odvjetničke etike i Zakonom o odvjetništvu u zastupanju svoje stranke.

11.1. Iz troškovnika tužitelja od 15.03.2023. (list 13. i 41. spisa) proizlazi da su sve navedene radnje obračunate prema vrijednosti predmeta spora od 176.000,00 kn / 23.359,21 eura i vrijednosti boda od 15,00 kn /1,99 eura, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) koja je bila na snazi u vrijeme sastavljanja troškovnika nakon pravomoćnog okončanja parnice, da se obračunata nagrada odnosi na sastav tužbe od 6.04.2018., sastav podneska od dana 6.06.2018., 55.07.2018., 7.01.2019., 14.03.2019., 24.10.2019., sastav prijedloga nagodbe od 25.01.2022., 6.05.2022. i 4.11.2022., dva uvida u nalaz vještaka i dopune istog, pribavu ugovora – ČA, te prijedlog nagodbe, zastupanja na šest ročišta dana 23.05.2018., 29.06.2018., 28.02.2019., 21.10.2019., 28.10.2021., 30.01.2023. , te na očevidu u Popovcu dana 13.06.2019., zatim trošak po Tbr. 32. i 35. Tarife, te na ime troškova goriva iznos od 111,49 eura (70 km x 8 x 3,6 kn) a koji je iznos umanjio za plaćenih 1.500,00 kn.

11.2. Iz računa broj 1-1-1 od 13.03.2023. (list 12. i 39. spisa) proizlazi da je izdan tuženiku za plaćanje odvjetničkih usluga iznosa od 4.800,00 kn.

11.3. Iz e-mail korespondencije od 16.03.2023., 12.04.2023. i opomene od 3.04.2023. (list 14.-16., 40., 42. spisa) proizlazi da je tužitelj osobno i putem punomoćnika pozivao tuženika da mu podmiri preostali trošak na ime zastupanja.

11.4. Iz e-maila tuženika od 20.07.2020. od 14.10.2020. i 23.10.2020., 9. i 10.11.2020., te 18.01.2021. (list 17.-19. i 21. spisa) proizlazi da je tuženik za potrebe zastupanja dostavljao tužitelju određenu dokumentaciju i tražio od tužitelja da izvrši određene provjere, tražio od njega pojašnjenja, mišljenja i informacije, slanje određene dokumentaciju, kao i da navede njegove obveze u odnosu na nastale troškove, najavljujući svoj dolazak u Osijek radi detaljnijeg dogovora, od čega je odustao zbog epidemioloških mjera.

11.5. Iz e-maila tužitelja i odgovora tuženika 23.10.2020. (list 20. spisa) proizlazi da je tužitelj proslijedio tuženiku tužbu, odgovor na tužbu, protutužbu i dva podneska, da će pojasniti tuženiku ako mu ne bude sve jasno, te iznio svoje mišljenje o tijeku parnice, da je sa MA dogovorio da mu za svaku radnju plati 500,00 kn „za sada“, te ako uspije u sporu da će njegovo zastupanje platiti tuženik, uz nagradu i da je to do tada 6 radnji, dok će se o ostalom dogovoriti kada se budu vidjeli, s čime se tuženik složio.

11.6. Iz e-maila tuženika od 24.01.2022. (list 22. spisa) proizlazi da dostavlja tužitelju upute za izradu prijedloga za mirno rješenje spora u kojem bi svaka strana snosila svoj dio dotadašnjih troškova; da tužitelj sukladno uputama i nakon potvrde tuženika, dana 25.01.2022. šalje dopis s prijedlogom za mirno rješenje spora Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. (list 23.-25. spisa).

11.7. Iz e-mail korespondencije stranaka od 11.10.2022. (list 26. i 28. spisa), te punomoćnika Odašiljača i veze d.o.o., odvjetnika VA od 13.01.2023. (list 29. i 30. spisa) proizlazi da nakon izvršenih pregovora o uvjetima sklapanja nagodbe, protivna strana u P-348/18 nije priznala parnični trošak prema troškovniku koji im je dostavio tužitelj, već su naveli da priznaju trošak parničnog postupka koji bi se u konačni tekst nagodbe uglavio u iznosu od 42.840,80 kn / 5.685,95 eura, na što je tužitelj pristao.

11.8. Čitanjem troškovnika od 7.11.2022. (list 36. spisa) proizlazi da glasi na iznos od 40.812,50 kn, pored kojeg je naveden i trošak sudskih pristojbi, očevida i goriva, a obračun je rađen po vrijednosti boda od 10,00 kn.

11.9. Čitanjem troškovnika od 15.03.2023. (list 37. spisa) proizlazi da glasi na iznos od 7.975,00 eura, umanjen za 4.800,00 eura, a konačno na iznos od 3.175,00 eura, da je rađen djelomično po vrijednosti boda od 10,00 kn, a djelomično po vrijednosti boda od 15,00 kn.

11.10. Iz iskaza tuženika kojeg je dao u svojstvu svjedoka na zapisniku sa ročišta održanog dana 8. travnja 2025. u predmetu ovoga suda broj P-373/2023 (list 114.-119. spisa), a koji je pribavljen po prijedlogu tužitelja na okolnost da je tuženik u tom postupku drugačije iskazivao u odnosu na plaćanje troškova za zastupanje, proizlazi da je tuženik također iskazivao da je postojao dogovor sa tužiteljem da mu plaća 500,00 kn po radnji, ali da je tužitelju na ime troškova za sastav tužbe platio 400,00 kn, zatim 1.500,00 kn na njegov zahtjev, te konačno 4.800,00 eura, da mu je tužitelj rekao da ne stoje dobro u sporu i da je on osobno dogovorio uvjete za nagodbu u kojima je zahtijevao da mu protivna strana podmiri troškove.

12. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tuženik angažirao tužitelja kao odvjetnika posredovanjem putem oca ŽA koji je susjed tužitelja, te je tužitelju dana 19.03.2018. tuženik potpisao punomoć da ga zastupa kao tužitelja u parnici radi naknade štete protiv tuženika Odašiljači i veze d.o.o., koja se vodila pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod P-348/2018, da je pri angažiranju bilo govora da tužitelj treba samo podnijeti tužbu kako bi se parnica pokrenula da se postigne dogovor među strankama, da je tužitelj vrijednost predmeta spora u tužbi od 6.04.2018. naznačio u iznosu od 11.000,00 kn / 1.459,95 eura, a koju je sud na prigovor protivne strane Odašiljača i veza d.o.o., rješenjem na ročištu od dana 29.06.2018. odredio na iznos od 176.000,00 kn / 23.359,21 eura, da se tuženik aktivno uključio u postupak nakon otprilike 2,5 godine od podnošenja tužbe i da mu je tužitelj putem e-maila dana 23.10.2020. rekao da je sa njegovim ocem MA dogovorio da mu "za sada" za šest radnji plati 500,00 kn po radnji, a da će u slučaju uspjeha u sporu njegove troškove snositi protivna strana, uz nagradu, da mu tuženik na ime zastupanja nije platio ništa do sklapanja nagodbe, osim troška goriva od 1.500,00 kn. Da je tuženikov prijedlog za sklapanje nagodbe bio da svaka strana snosi svoje troškove postupka, te je parnica okončana sklapanjem nagodbe dana 30.01.2023. do kada je tuženik snosio trošak sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kn i platio trošak vještačenja od 7.000,00 kn i da je jedini trošak koji je do tada podmirio tužitelju bio 1.500,00 kn na ime potrošenog goriva radi odlaska na sud u Beli Manastir, dok je 4.800,00 eura platio tužitelju na ime zastupanja nakon primitka troškova protivne strane iz sudske nagodbe u iznosu od 5.685,95 eura. Da je protivna strana u sudskoj nagodbi priznala tužitelju na ime parničnih troškova iznos koji mu je umanjila iz njegovog troškovnika, na što je tužitelj pristao kako bi se spor riješio sklapanjem sudske nagodbe, ali da tuženiku kao svojoj stranci nije rekao da od njega neće potraživati sve troškove koje je imao na ime zastupanja istog u tom sporu, već je nakon okončanja spora prilikom plaćanja 4.800,00 eura, istog pozvao da mu plati sve troškove koje je imao u zastupanju a koji nisu podmireni od protivne strane, kao i nagradu od 15% po postignutom uspjehu, što je tuženik odbio, smatrajući da je platio sav trošak tužitelju koji je imao u njegovom zastupanju, te da ugovor o posebnoj nagradi nije sklopljen. Također je utvrđeno da tuženik tijekom vođenja spora u trajanju od 5 godina nije niti jednom tražio od tužitelja da sačini troškovnik za obavljeno zastupanje, niti se nakon e-maila od 23.10.2020. interesirao o troškovima zastupanja zbog duljine trajanja parnice za koju je njegov otac smatrao da treba pokrenuti iz razloga kako bi se nakon podnošenja tužbe stranke dogovorile. Uvidom u predmet P- 348/2018 i e-mail korespondenciju stranaka tijekom te parnice, sud je utvrdio da je tužitelj zastupao tuženika sukladno općim načelima Kodeksa odvjetničke etike, poduzimao sve potrebne pravne radnje i savjesno zastupao tuženika, sudjelovao na raspravama pred sudom i na očevidu u Belom Manastiru, pribavljao potrebnu dokumentaciju za potrebe spora, primao i izvršavao upute od tuženika, vršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu, sastavljao očitovanja na istu, izvještavao tuženika o tijeku parnice, davao svoja mišljenja tuženiku o tijeku postupka, pojašnjenja, slao tuženiku i primao od istog raznu dokumentaciju, te vršio pregovore sa odvjetnicima protivne strane oko mirnog rješenja spora i uvjeta nagodbe, te u konačnici pristao na umanjenje troškova iz troškovnika koji je sastavio, kako bi se spor okončao sklapanjem sudske nagodbe.

13. Prema odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 91/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11, 126/21.) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ministar nadležan za poslove pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu (stavak 1.). Tarifa se objavljuje u "Narodnim novinama" (stavak 4.).

14. Prema odredbi čl. 139. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“ broj 64/07., 72/08., 64/18., 52/21., 83/21., 81/22.) odvjetnik ima pravo na nagradu za svoj rad prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

14.1. Prema odredbi čl. 141. Kodeksa odvjetničke etike, odvjetnik ima pravo tražiti da mu unaprijed budu plaćeni gotovi izdaci.

14.2. Prema odredbi čl. 148. Kodeksa odvjetničke etike, odvjetnik je dužan stranci omogućiti uvid u Tarifu i na njezin zahtjev dati joj specificirani obračun troškova.

14.3. Prema odredbi čl. 149. Kodeksa odvjetničke etike, odvjetnik koji namjerava tužiti svoju stranku za troškove i nagradu koje mu duguje mora joj prije toga poslati pismenu opomenu.

15. Prema odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (stavak 1.). Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa (stavak 2.).

15.1. Prema odredbi čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

16. Dakle, ugovor o nalogu je konsenzualni ugovor. Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, te odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku.

16.1. U konkretnom slučaju tuženik kao nalogodavac ovlastio je tužitelja kao odvjetnika i nalogoprimca da ga zastupa u postupku naknade štete koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem P- 348/2018. Tužitelj je kao punomoćnik tj. nalogoprimac izvršavao je nalog tj. zastupanje prema primljenim uputama, što je utvrđeno čitanjem e-mail korespondencije između stranaka i uvida u predmet P-348/2018.

16.2. Sukladno citiranim zakonskim odredbama završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao po radnjama koje su za stranku opravdano poduzete. Navedeno pravno shvaćanje već je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/1932/2020 od 24. ožujka 2021., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1541/11 od 8. siječnja 2014.

16.3. S obzirom da je tužitelj odvjetnik i da je kao odvjetnik zaključio ugovor o nalogu s tuženikom, on ima pravo na naknadu za izvršenu uslugu odvjetničkog zastupanja, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, a koja je naknada za njegov rad kao odvjetnika propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) koja je bila na snazi u vrijeme pravomoćnog okončanja parnice u kojoj je tužitelj zastupao tuženika, te upravo u skladu s tom Tarifom sud je utvrdio visinu naknade koja pripada tužitelju prema zaključenom ugovoru o nalogu.

16.4. Ovdje treba napomenuti da je sukladno čl. 1. Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22. od 28.10.2022.) koje su stupile na snagu dana 5.11.2022., Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.) mijenjan na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (umjesto 10,00 kn) i koja je vrijedila u vrijeme sastava troškovnika tužitelja od 15.03.2023., odnosno bila je na snazi sve do 25.11.2023. kada je stupila na snagu Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. od 17.11.2023.) sukladno kojoj prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

16.5. Naime, prema odredbi Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu. 1. U svim pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice prilikom čega nisu vezani odredbom iz Tbr. 34. 2. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

16.6. Dakle, kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojeg zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena kako to proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16.7. Nadalje, prema Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade (stavak 1.). Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade (stavak 2.). Naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju (stavak 5.).

16.8. Prema Tbr. 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršenim radom (stavak 1.). Na zahtjev stranke odvjetnik je dužan sastaviti pismeni obračun naknade za izvršeni rad i gotovih izdataka, uz predočenje Tarife (stavak 2.).

16.9. Prema Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednost boda iznosi 15,00 kuna / 1,99 eura, a koji je vrijedio u trenu sastavljanja troškovnika tužitelja nakon pravomoćnog okončanja postupka u kojem je zastupao stranku.

16.10. Tumačenje Tarife, u pogledu dospijeća prava odvjetnika zahtijevati isplatu nagrade za odvjetničku uslugu, dao je i Upravni odbor Odvjetničke komore, koji je između ostalog naveo da potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu te su prava i obveze odvjetnika i stranke regulirani tim institutom te da odvjetnik stranci nije dužan ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje, već upravo suprotno, da odvjetnik sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, koji se odnose na nalog, svoju uslugu obračunava nakon što izvrši nalog. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/1932/2020 od 24. ožujka 2021. ističe kako sukladno mjerodavnoj odredbi Tbr. 48. Tarife, naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

17. Cijeneći citirane zakonske odredbe i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju troškove svake radnje obavljene za tuženika u okviru odvjetničkog zastupanja istog po valjanoj punomoći u predmetu naknade štete P-348/2018 sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme naplate odvjetničke nagrade, osim za prvih šest radnji za koje je postignut sporazum stranaka da iznose 500,00 kn / 66,36 eura po radnji, a kako to sam tužitelj obavještava tuženika u e-mailu od 23.10.2020. o postignutom dogovoru sa njegovim ocem da mu tuženik za svaku radnju plati 500,00 kn "za sada i da se radi o šest radnji. Naime, između tužitelja i tuženika zaključen je ugovor o nalogu kojeg uređuje odredba članka 763. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, pa bi u smislu ove odredbe, odvjetnik obračunavao nagradu za svoj rad kad ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćnim okončanjem postupka kad i dospijeva naplata odvjetničke usluge ili otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. S obzirom na sadržaj e-maila koji je tužitelj poslao tuženiku dana 23.10.2020., dakle nakon 2,5 godine vođenja spora, kojiim je izvijestio tuženika da je postignut dogovor sa njegovom ocem da „za sada“ trošak jedne radnje zastupanja iznosi 500,00 kn, te da se radi o do tada 6 radnji, na što je tuženik pristao, to je tvrdnja tuženika da je postignut sporazum o visini nagrade za zastupanje djelomično osnovana. Naime, tužitelj je pristao na navedeni trošak zastupanja za svaku radnju, odnosno 6 radnji „za sada“, ali iz sadržaja e-maila ne proizlazi sporazum između stranaka da će tužitelj zastupati tuženika za 500,00 kn po radnji i nadalje tijekom trajanja cijelog postupka, a uzimajući u obzir da je postupak, koji je trebao završiti ubrzo nakon podnošenja tužbe, trajao od 6.04.2018. do 30.01.2023.. Sud smatra da se radi o sporazumu koji se odnosi na trošak zastupanja „za sada“, odnosno obavljenih 6 radnji u iznosu od 500,00 kn po radnju, a ukoliko uspiju u sporu da će njegovo zastupanje platiti protivna strana, uz nagradu, koju je očito očekivao da će mu platiti tuženik u visini od 15% od postignutog uspjeha u sporu, sukladno usmenom dogovoru koji navodi da je postigao sa ocem tuženika ŽA, a što bi otprilike bilo 5.000,00 eura, a koji je usmeni ugovor tuženik osporio i nije pristao platiti nagradu tužitelju po postignutom uspjehu u sporu. Sud napominje da tuženik tijekom parnice koja je trajala pet godina, nije zahtijevao od tužitelja obračun troškova, niti se uopće interesirao o troškovima zastupanja tijekom trajanja spora koji se odužio, a niti je tužitelju osim troška benzina od 1.500,00 kn, koji je platio na zahtjev istog, bilo šta platio na ime zastupanja tijekom pet godina. Tvrdnja tuženika da je smatrao da je postignut sporazum da će ga tužitelj zastupati u cijelom sporu do okončanja parnice za 500,00 kn po obavljenoj radnji, nije uvjerljiva, jer nije životno, a niti logično, da bi odvjetnik koji je imao troškove zastupanja i troškove odlazaka na sud u drugi grad u složenom sporu koji je trajao pet godina (od 6.04.2018 – 30.01.2023.) i u kojem je nakon podnošenja tužbe (6.04.2018.) vrijednost predmeta spora sa 11.000,00 kn ubrzo određena na 176.000,00 kn (29.06.2018.), pristao na sporazum za zastupanje po radnji od 500,00 kn za cijeli postupak, pored propisane Tarifom nagrade u odnosu na vps. od 2.500,00 kn po radnji. Pored navedenog, iz takvog sporazuma bi proizlazilo i da je tužitelj pristao sam snositi troškove benzina radi odlazaka na ročišta u drugi grad povratno udaljen 70 km, te gubiti satnice radi izbivanja iz svog ureda, bez naknade. Naime, sukladno navodu oca tuženika prilikom posredovanja u angažiranju tužitelja za zastupanje tuženika, bilo je rečeno da se treba samo pokrenuti spor podnošenjem tužbe nakon čega će se stranke nagoditi, te je u to vrijeme zbog susjedskih odnosa bio dogovor za 500,00 kn po radnji, dakle "za sada" (6 radnji), ali iz takvog dogovora ne proizlazi da je to značilo da će takav trošak zastupanja ostati do daljnjeg, dakle do okončanja postupka koji je u konačnici trajao pet godina, zahtijevao znatno angažiranje tužitelja, odlaske na sud u drugi grad, troškove goriva, te izbivanja iz odvjetničkog ureda najmanje sat i pol. Stoga po mišljenju ovoga suda nije realno da je volja tužitelja pri početnom dogovoru bila da trošak za cjelokupni postupak u trajanju od pet godina bude 500,00 kn po radnji i bez stvarnih troškova koji je isti imao tijekom zastupanja tuženika, već isključivo za 6 radnji pri početnoj fazi spora dok još nije znao da će se postupak oduljiti u trajanju od pet godina.

17.1. Stoga po mišljenju suda, a kako je tužitelj e-mailom od 23. listopada 2020. potvrdio da je dogovor za zastupanje na ime jedne radnje bio 500,00 kn / 66,36 eura i da se dogovor odnosio na 6 radnji, sud je na ime prvih šest radnji istom dosudio iznos od 398,16 eura (tužba od 6.04.2018., glavna rasprava 23.05.2018. i 29.06.2018., te podnesak od 6.06.2018., 5.07.2018. i 7.01.2019. x 500,00 kn / 66,36 eura), dok za ostale obavljene radnje uvidom u predmet broj P-348/2018. i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i vrijednosti boda od 1,99 eura, tužitelju pripada na ime zastupanja na glavnoj raspravi od dana 28.02.2019. (list 151. -152. u P-348/2018.), 21.10.2019. (list 166.), 28.10.2021. (list 296. -297.) i 30.01.2023. (list 328.-334.) po Tbr. 9.t.1. trošak u iznosu od po 497,50 eura (1 bod 1,99 eura), za izbivanje iz ureda po Tbr. 35. istom pripada za pristup ročištu 28.02.2019. za izbivanje u trajanju od 2 sata iznos od 99,50 eura (50 bodova), a za ostala ročišta mu pripada po Tbr. 35. u odnosu na trajanje ročišta iznos od po 49,75 eura (25 bodova), za zastupanje na očevidu u Popovcu od 13.06.2019. (list 158.) u iznosu 497,50 eura po Tbr. 9.t.1. i po Tbr. 35. za izbivanje iz ureda iznos od 99,50 eura (50 bodova), na ime sastava podneska od 14.03.2019. (list 154.), 24.10.2019. (list 167.), 6.10.2021. (list 290.) i 6.05.2022. (list 314.) tužitelju pripada iznos od po 9,95 eura po Tbr. 8.t.3., a za podnesak od 21.01.2021. (list 231.), od 5.05.2021. (list 277. -278.), od 4.11.2022. (list 324.) i od 25.01.2022. (prijedlog sudske nagodbe) u iznosima od po 497,50 eura po Tbr. 8.t.1., za izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka, te uvid u dvije dopune nalaza vještaka po Tbr. 32. tužitelju pripada iznos od po 99,50 eura, te na ime pribave Ugovora Zuber – Jagodnjak iznos od 149,25 eura po Tbr. 35., a što sa troškom goriva na relaciji Osijek-Beli Manastir-Osijek (70 km) od 111,49 eura (umanjen za plaćenih 1.500,00 kn), sa obračunatim PDV-om na sve iznose od 1.455,73 eura (Tbr. 42.), ukupno iznosi 7.278,68 eura, te nakon umanjena za plaćeni iznos od 4.800,00 eura, ukupno iznosi 2.478,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dana 13. ožujka 2023. pa do isplate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kako je odlučeno kao pod I. izreke.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

18.1. Tužitelj je podnio zahtijev za isplatu iznosa od 5.227,18 eura.

18.2. Sud je tužitelju dosudio iznos od 2.478,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

18.3. Slijedom navedenog, kako je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 2.478,68 eura (od zahtijevanih 5.227,18 eura), to je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100,00 %, a sa visinom 47,42 %, što zbrojeno i podijeljeno (147,42:2) daje uspjeh od 73,71 %, dok je tuženikov uspjeh 26,29 %, koji je osnovu osporavao. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se uspjeh tužitelja od 47,42 % u kojem postotku je odmjerena naknada priznatih troškova tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023. i 107/2025.).

18.4. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.447,44 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

18.5. Zahtjev tužitelja je osnovan i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obrazloženog podneska od 4.03.2024. od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), sastava žalbe protiv rješenja od dana 2.08.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10.t.4.), zastupanja na ročištu od dana 10.07.2025. i 29.01.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude 6.03.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), obračunatog PDV-a na te iznose od 250,00 eura (Tbr. 46.) i plaćene sudske pristojbe na tužbu od 98,72 eura, te sudske pristojbe na presudu od 98,72 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku; a što od priznatog troška prema uspjehu tužitelja od 47,42 % iznosi 686,38 eura, koji iznos pripada tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u visini stope zatezne kamate po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kako je odlučeno kao pod III. izreke.

18.6. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška koji nije sukladan omjeru postignutog uspjeha u parnici je odbijen kao neosnovan kao pod IV. izreke, dok tuženik nema pravo na naknadu troška sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod V. izreke.

U Osijeku, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika