Poslovni broj: 1 P-142/2021-22

                                                                                                       Poslovni broj: 1 P-142/2021-22

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku u V., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., OIB: … (ranije: S. d.d.), zastupana po O. d. Ž. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja T. P., odvjetnika u V., 6. studenog 2023.

                                                                     

p r e s u d i o     j e

 

I. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: … da isplati tužitelju J. P. iz V., V. OIB: …,

-zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj …, o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 548,02 eura[1]/4.129,05 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos kako slijedi:

- na iznos od 4,42 eura/33,29 kuna tekućim od 02. svibnja 2008.

- na iznos od 4,37 eura/32,96 kuna tekućim od 02. lipnja 2008.

- na iznos od 4,43 eura/33,41 kuna tekućim od 02. srpnja 2008.

- na iznos od 4,34 eura/32,69 kuna tekućim od 02. kolovoza 2008.

- na iznos od 4,34 eura/32,72 kuna tekućim od 02. rujna 2008.

- na iznos od 4,42 eura/33,28 kuna tekućim od 02. listopad 2008.

- na iznos od 4,80 eura/36,15 kuna tekućim od 02. studeni 2008.

- na iznos od 4,52 eura/34,04 kuna tekućim od 02. prosinac 2008.

- na iznos od 7,10 eura/53,49 kuna tekućim od 02. siječanj 2009.

- na iznos od 7,16 eura/53,95 kuna tekućim od 02. veljača 2009.

- na iznos od 7,19 eura/54,19 kuna tekućim od 02. ožujak 2009.

- na iznos od 7,12 eura/53,63 kuna tekućim od 02. travanj 2009.

- na iznos od 7,11 eura/53,55 kuna tekućim od 02. svibanj 2009.

- na iznos od 6,99 eura/52,67 kuna tekućim od 02. Lipanj 2009.

- na iznos od 6,89 eura/51,91 kuna tekućim od 02. srpanj 2009.

- na iznos od 6,92 eura/52,17 kuna tekućim od 02. kolovoz 2009.

- na iznos od 7,00 eura/52,74 kuna tekućim od 02. rujan 2009.

- na iznos od 9,13 eura/68,80 kuna tekućim od 02. listopad 2009.

- na iznos od 9,08 eura/68,38 kuna tekućim od 02. studeni 2009.

- na iznos od 9,20 eura/69,34 kuna tekućim od 02. prosinac 2009.

- na iznos od 9,32 eura/70,24 kuna tekućim od 02. siječanj 2010.

- na iznos od 9,45 eura/71,20 kuna tekućim od 02. veljače 2010.

- na iznos od 9,42 eura/70,95 kuna tekućim od 02. ožujak 2010.

- na iznos od 9,63 eura/72,55 kuna tekućim od 02. travanj 2010.

- na iznos od 9,57 eura/72,14 kuna tekućim od 02. svibanj 2010.

- na iznos od 9,68 eura/72,94 kuna tekućim od 02. lipanj 2010.

- na iznos od 10,28 eura/77,49 kuna tekućim od 02. srpanj 2010.

- na iznos od 10,15 eura/76,45 kuna tekućim od 02. kolovoz 2010.

- na iznos od 10,66 eura/80,33 kuna tekućim od 02. rujan 2010.

- na iznos od 10,39 eura/78,28 kuna tekućim od 02. listopad 2010.

- na iznos od 10,19 eura/76,75 kuna tekućim od 02. studeni 2010.

- na iznos od 10,81 eura/81,43 kuna tekućim od 02. prosinac 2010.

- na iznos od 11,19 eura/84,32 kuna tekućim od 02. siječanj 2011.

- na iznos od 10,91 eura/82,22 kuna tekućim od 02. veljače 2011.

- na iznos od 10,95 eura/82,53 kuna tekućim od 02. ožujak 2011.

- na iznos od 10,75 eura/81,02 kuna tekućim od 02. travanj 2011.

- na iznos od 10,82 eura/81,49 kuna tekućim od 02. svibanj 2011.

- na iznos od 11,49 eura/86,61 kuna tekućim od 02. lipanj 2011.

- na iznos od 11,59 eura/87,33 kuna tekućim od 02. srpanj 2011.

- na iznos od 12,34 eura/93,00 kuna tekućim od 02. kolovoz 2011.

- na iznos od 12,07 eura/90,94 kuna tekućim od 02. rujan 2011.

- na iznos od 11,64 eura/87,73 kuna tekućim od 02. listopad 2011.

- na iznos od 11,63 eura/87,65 kuna tekućim od 02. studeni 2011.

- na iznos od 11,59 eura/87,30 kuna tekućim od 02. prosinac 2011.

- na iznos od 11,74 eura/88,46 kuna tekućim od 02. siječanj 2012.

- na iznos od 11,91 eura/89,74 kuna tekućim od 02. veljače 2012.

- na iznos od 11,92 eura/89,78 kuna tekućim od 02. ožujak 2012.

- na iznos od 11,81 eura/88,98 kuna tekućim od 02. travanj 2012.

- na iznos od 11,85 eura/89,30 kuna tekućim od 02. svibanj 2012.

- na iznos od 11,92 eura/89,78 kuna tekućim od 02. lipanj 2012.

- na iznos od 11,85 eura/89,27 kuna tekućim od 02. srpanj 2012.

- na iznos od 11,85 eura/89,31 kuna tekućim od 02. kolovoz 2012.

- na iznos od 11,79 eura/88,83 kuna tekućim od 02. rujan 2012.

- na iznos od 11,67 eura/87,95 kuna tekućim od 02. listopad 2012.

- na iznos od 11,83 eura/89,03 kuna tekućim od 02. studeni 2012.

- na iznos od 11,87 eura/89,42 kuna tekućim od 02. prosinac 2012.

- na iznos od 11,85 eura/89,25 kuna tekućim od 02. siječanj 2013.

- na iznos od 11,11 eura/83,70 kuna tekućim od 02. veljače 2013.

 

-zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj …, o valutnoj klauzuli, iznos od 1.566,05 eura/11.799,44 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos kako slijedi:

- na iznos od 4,12 eura/31,03 kuna tekućim od 02. studeni 2008

- na iznos od 5,27 eura/39,70 kuna tekućim od 02. siječanj 2009.

- na iznos od 6,84 eura/51,57 kuna tekućim od 02. veljača 2009.

- na iznos od 7,64 eura/57,55 kuna tekućim od 02. ožujak 2009.

- na iznos od 5,75 eura/43,35 kuna tekućim od 02. travanj 2009.

- na iznos od 5,48 eura/41,29 kuna tekućim od 02. svibanj 2009.

- na iznos od 2,52 eura/19,01 kuna tekućim od 02. Lipanj 2009.

- na iznos od 0,83 eura/6,26 kuna tekućim od 02. kolovoz 2009.

- na iznos od 2,76 eura/20,80 kuna tekućim od 02. rujan 2009.

- na iznos od 1,66 eura/12,51 kuna tekućim od 02. listopad 2009.

- na iznos od 0,59 eura/4,44 kuna tekućim od 02. studeni 2009.

- na iznos od 3,05 eura/22,98 kuna tekućim od 02. prosinac 2009.

- na iznos od 5,38 eura/40,54 kuna tekućim od 02. siječanj 2010.

- na iznos od 7,83 eura/59,03 kuna tekućim od 02. veljače 2010.

- na iznos od 7,19 eura/54,18 kuna tekućim od 02. ožujak 2010.

- na iznos od 11,32 eura/85,32 kuna tekućim od 02. travanj 2010.

- na iznos od 10,26 eura/77,29 kuna tekućim od 02. svibanj 2010.

- na iznos od 12,34 eura/92,95 kuna tekućim od 02. lipanj 2010.

- na iznos od 24,04 eura/181,13 kuna tekućim od 02. srpanj 2010.

- na iznos od 21,38 eura/161,06 kuna tekućim od 02. kolovoz 2010.

- na iznos od 31,37 eura/236,35 kuna tekućim od 02. rujan 2010.

- na iznos od 26,10 eura/196,64 kuna tekućim od 02. listopad 2010.

- na iznos od 22,13 eura/166,77 kuna tekućim od 02. studeni 2010.

- na iznos od 34,19 eura/257,60 kuna tekućim od 02. prosinac 2010.

- na iznos od 41,64 eura/313,76 kuna tekućim od 02. siječanj 2011.

- na iznos od 36,24 eura/273,04 kuna tekućim od 02. veljače 2011.

- na iznos od 37,03 eura/279,01 kuna tekućim od 02. ožujak 2011.

- na iznos od 33,15 eura/249,77 kuna tekućim od 02. travanj 2011.

- na iznos od 34,35 eura/258,80 kuna tekućim od 02. svibanj 2011.

- na iznos od 47,54 eura/358,22 kuna tekućim od 02. lipanj 2011.

- na iznos od 49,40 eura/372,19 kuna tekućim od 02. srpanj 2011.

- na iznos od 64,00 eura/482,23 kuna tekućim od 02. kolovoz 2011.

- na iznos od 58,70 eura/442,28 kuna tekućim od 02. rujan 2011.

- na iznos od 50,44 eura/380,04 kuna tekućim od 02. listopad 2011.

- na iznos od 50,23 eura/378,41 kuna tekućim od 02. studeni 2011.

- na iznos od 49,33 eura/371,61 kuna tekućim od 02. prosinac 2011.

- na iznos od 52,33 eura/394,21 kuna tekućim od 02. siječanj 2012.

- na iznos od 55,63 eura/419,09 kuna tekućim od 02. veljače 2012.

- na iznos od 55,72 eura/419,83 kuna tekućim od 02. ožujak 2012.

- na iznos od 53,65 eura/404,20 kuna tekućim od 02. travanj 2012.

- na iznos od 54,49 eura/410,55 kuna tekućim od 02. svibanj 2012.

- na iznos od 55,73 eura/419,88 kuna tekućim od 02. lipanj 2012.

- na iznos od 54,39 eura/409,82 kuna tekućim od 02. srpanj 2012.

- na iznos od 54,51 eura/410,68 kuna tekućim od 02. kolovoz 2012.

- na iznos od 53,27 eura/401,40 kuna tekućim od 02. rujan 2012.

- na iznos od 51,00 eura/384,24 kuna tekućim od 02. listopad 2012.

- na iznos od 53,77 eura/405,16 kuna tekućim od 02. studeni 2012.

- na iznos od 54,77 eura/412,77 kuna tekućim od 02. prosinac 2012.

- na iznos od 54,38 eura/409,73 kuna tekućim od 02. siječanj 2013.

- na iznos od 50,32 eura/379,17 kuna tekućim od 02. veljače 2013.

 

i to od 02. svibnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 02. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju J. P. iz V., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.641,92 eura/12.371,05 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 6. studenog 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 7. travnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi su 17. siječnja 2006. tužitelj i prednik tuženika V. d.d. zaključili u V. Ugovor o kreditu broj …, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.549,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Navodi da je navedenim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 277,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti (cca 1.300,11 kuna), no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune povećali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i do 1.900,00 kuna. Pored iznosa glavnice od 19.549,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno članku 2. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 5,10 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a koji je na dan korištenja kredita iznosio 4,75 kn. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen 01. veljače 2013. godine.

1.1. Tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja2014. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, 8-tuženik S. d.d., u razdoblju od 10. listopada 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako to u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14-02 od 09. travnja 2015., a i Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 20. ožujka 2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donesena 13. lipnja 2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih 8-tuženik S. d.d., u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. listopada 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Tužitelj navodi da obzirom su pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđene ništetnim ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003.-31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja2004. – 31 prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

1.3. Tužitelj navodi da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, te će tužitelj po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju specificirati tužbeni zahtjev na način da će potraživati svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta s pripadajućom zateznom kamatom, počevši od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate, sve to sukladno odredbi članka 186.b stavka 3 Zakona o parničnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 17. siječnja 2006., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo.

2.1. Tuženik navodi da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.

2.2. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Tuženik smatra da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 13. ožujka 2023. specificirao tužbeni zahtjev, te temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 584,02 eura, zajedno sa zateznim kamatama, a temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 1.566,05 eura, zajedno sa zateznim kamatama. kako je navedeno u izreci ove presude. Tuženik je na ovaj način izvršio preinaku tužbe, te se tuženik nije protivio preinaci.

4. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. tužitelj je kao tuženika označio H. p. b. d.d., Z., budući je došlo do pripajanja N. h. b. d.d., sljednika S. d.d., H. p. b. d.d.. Na istom ročištu tuženik H. p. b. d.d. je preuzela ovaj parnični postupak.

5. Rješenjem ovog suda broj: P-142/2021-8 od 20. travnja 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

              6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao otplatnu tablicu (list 15.17. spisa), ugovor o kreditu broj: … (list 18.-22. spisa), prometnu karticu po kreditu (list 23.-31. spisa), otplatnu tablica po kreditu (list 32.-34. spisa), zahtjev za kredit (list 35. spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka T. B. (list 101.-108. spisa), te je saslušao tužitelja.

              7. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              8. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i V. d.d., Z., 17. siječnja 2016. zaključili ugovor o kreditu broj …, da je tuženik pravni slijednik V. d.d., da je ugovor zaključen na iznos 19.549,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,10%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Također nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

              9. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

              10. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

              12. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

              13. Nadalje, odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              13.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13.2. Odredbom članka 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

13.3. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a člankom 4. kredit je ugovoren u valuti CHF.

15. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je izjavio da da je imao namjeru kupiti osobni automobil te je otišao u auto kuću gdje mu je rečeno da oni imaju dogovor sa V. i da je kredit tamo najpovoljniji. Nakon toga je otišao u poslovnicu tadašnje V. u V. i rečeno mu je da imaju ugovor sa valutnom klauzulom u CHF i da je to najpovoljniji ugovor. On je otprilike znao kolika bi trebala biti rata i nije se posebno interesirao što bi se kasnije moglo dogoditi sa tečajem CHF, a niti su mu to u banci posebno objašnjavali.  Naveo je da on nije posebno pregovarao oko uvjeta kredita već mu je bilo dovoljno da zna kolika će mu biti rata. Ugovor je sastavila banka te on ugovor nije posebno čitao.

15.1. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je sklapanje predmetnog ugovora predloženo od strane službenika banke, jer je ovakav ugovor najpovoljniji. Također proizlazi da je ugovor sastavila banka i da se nije posebno pregovaralo oko uvjeta ugovora.

16. Odredba članka 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredba članka 4. predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

16.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF , kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe članka 2. i članka 4. nisu razumljivi, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba također ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena

              17. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

18. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 2. i 4. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 9. travnja. 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

              19. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. iz V.. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika V. d.d., Z. kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj ., kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 19.549,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 277,23 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 5,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 19. siječnja 2006. za 1 CHF = 4,772810 kuna.

              19.1. Vještak je naveo da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu 548,02 eura/4.195,05 kuna. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 1.566,05 eura/11.799,44 kuna. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.

              19.2. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je nalaz i mišljenje sačinio primjenom metodologije sukladno pravilima struke, te je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

20. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga svoj konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 10. ožujka 2023. i uskladio sa istim, dok je tuženik istakao da na računski dio nalaza nema primjedbi a prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.

22. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 548,02 eura/4.195,05 kuna, a zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 1.566,05 eura/11.799,44 kuna, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.

23. Tuženik je temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine) broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.)

              24. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi članka 223. ZOO tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. No, u odnosu na utuženu banku zastara počinje teći 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž 6632/2017-10, kada je u odnosu na ovu banku postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Slijedom toga, rok zastare u odnosu na ovu banku istječe 14. lipnja 2023. Obzirom da je ova tužba zaprimljena u sudu 7. travnja 2021. to nije nastupila zastara potraživanja, radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti.

              25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova  sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 16. ožujka 2022. i 12. listopada 2022. u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 11. srpnja 2022. i 25. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 1,99 eura/15,00 kuna daje iznos od 995,00 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 248,75 eura sukladno Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 eura, odnosno ukupno 1.641,92 eura/12.371,05 kuna.

             

U Vinkovcima 6. studenog 2023.

 

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. O. V. B., V. – pun. tužitelja

2. O. d. Ž. i p. d.o.o., Z. – pun. tuženika