1            Poslovni broj: 100. Povrv-181/2022-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

              PRESUDA

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., O., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik J. M., odvjetnik O., protiv tuženog M. P. iz A., OIB: ..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. rujna 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, D. K., odvjetnice u O., te tuženika osobno, 6. studenog 2023. objavio je i

presudio je

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. iz O., broj Ovrv-8283/2022 od 14. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženom M. P. iz A., OIB: ..., isplatiti tužitelju B. d.o.o., O., OIB: ..., iznos od 59,00 kuna (pedeset devet kuna) / 7,83 eura (sedam eura i osamdeset tri centa)[1]  uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 1. siječnja 2022. do isplate, po stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. iz O., broj Ovrv-8283/2022 od 14. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 593,75 kuna / 78,80 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.

3. Nalaže se tuženom M. P. iz A., OIB: ..., naknaditi tužitelju B. d.o.o., O., OIB: ..., na ime troškova postupka iznos od 162,59 eura (sto šezdeset dva eura i pedeset devet centi) / 1.225,00 kuna (tisuću dvjesto dvadeset pet kuna)[2] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od 6. studenog 2023. do isplate, u roku 15 dana.

4. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 53,92 eura / 406,25 kuna odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 14. lipnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od 59,00 kn zajedno s zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2022., te troškova ovršnog postupka u iznosu od  593,75 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik A. K. iz O. donijela je 14. srpnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-8283/2022.
2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio pravodoban prigovor protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. U prigovoru tuženik navodi kako nema dugovanja prema ovrhovoditelju, niti njegovom predniku.
3. Povodom prigovora tuženika, sud je rješenjem broj Povrv-181/2022-2 stavio izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Očitujući se na prigovor tuženice tužitelj je naveo kako je trgovačko društvo B. d.o.o. 19. svibnja 2022. sklopilo Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj EM-01/2022 s trgovačkim društvom E. d.o.o., O., kojim je ugovorom E. d.o.o., kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu O. izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. Tužitelj pojašnjava kao se predmetna tražbina temelji na osnovu izdanog, a neplaćenog računa broj: 59112/PARKIS/2 koji je izdan od strane prednika tužitelja izdanog za dnevnu parking kartu. Dnevna parking karta nastala je za vozilo registarske oznake ..., a vlasnik vozila je bio tuženik. Tužitelj navodi kako je člankom 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada O. broj 2 od 4. veljače 2019.) propisano kako se  odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Tužitelj ističe i da su Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada O. broj 19 od 31. prosinca 2013.) kao i Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta akti jedinice lokalne samouprave–Grada O. koji akti predstavljaju lex specialis u odnosu na generalne propise ZOO-a i ZOSPC-a. Tužitelj navodi kako sukladno članku 12. Pravilnika zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjet ugovora o korištenju parkirališta. Ističe kako je u trenutku provjere vlasništva vozila prednik tužitelja zaprimio informaciju MUP-a da je u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila kao vlasnik predmetnog motornog vozila tuženik evidentiran kao korisnik vozila. Tužitelj navodi kako je člankom 13. Pravilnika propisano da ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte, s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Dodaj kako se temeljem ugovora o parkiranju sklopljenom na prethodno opisan način  izdaje dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila. Tužitelj ističe i kako sukladno čl. 14. Pravilnika dnevna parkirna karta važi od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne parkirne karte od strane službenog kontrolora naplate parkiranja do istog tog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se vrši naplata parkiranja. U odnosu na obvezu tuženika za plaćanje dnevne parkirne karte tužitelj navodi kako je sukladno čl. 14. Općih uvjeta propisano kako je vozač odnosno vlasnik vozila dužan platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od izdavanja naloga. Visinu potraživanja tužitelj temelji na računu te Rješenju o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada O. broj 1 od 1. veljače 2017.) i Rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkirana osobnih vozila (Službeni glasnik Grada O. broj 9 od 17. svibnja 2018.). Kao dokaz svojih navoda tužitelj između ostalog prilaže fotografiju snimljenu od strane prednika tužitelja, informacije MUP-a o vlasniku/korisniku vozila, detaljni ispis dnevne parkirne karte, te izdani račun za dnevnu parkirnu kartu. Stoga tužitelj predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te obvezati tuženika da naknadi tužitelju daljini trošak parničnog postupka.
5. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka osporava postojanje duga prema tužitelju, odnosno predniku tužitelja. Tuženik čini nespornim kako je 9. studenog 2021. koristio parking koncesionara u zoni i vremenu kako to stoji na računu, ali dodaje kako je uslugu platio mobitelom u dva navrata i to u 13,41 sati u trajanju do 14,46 sati, a potom u 14,38 sati u trajanju do 15,43 sati. Ističe kako je iz specifikacije računa vidljivo da je njegov automobil opažen u 14,47 sati, a kažnjen u 14,59. Tuženik posebno napominje kako e-mail prepiskom pokušao otkloniti nesporazum, no bezuspješno. Kao dokaz za svoje navode tuženik prilaže preslike poruka s mobitela kojim su transakcije obavljene, te presliku e-mail korespondencije s pravnom službom trgovačkog društva E. d.o.o., O.. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga od 31. svibnja 2022., uvjerenje o vlasništvu vozila, Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-01/2022, Specifikacija plaćanja od 19. svibnja 2022., potvrda o isplati naknade za ustup i prodaju tražbine broj: EM-01/2022., fotografija vozila, Specifikacija dužnika i potraživanja prilog EM-01/2022, informacije o vlasniku vozila iz MUP-a, račun broj: 59112/PARKIS/2, Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu O., dodatak istom ugovoru, Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta trgovačkog društva E. d.o.o., Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta, Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, Rješenje o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja, preslike poruka s tuženikova mobitela, preslike e-mail poruka između tuženika i pravne službe trgovačkog društva E. d.o.o., Osijek, te ostala dokumentacija u spisu.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik motornog vozila registarskih oznaka ... koje je 9. studenog 2021. u 15,00 sati bilo parkirano na površini za koju je propisana naplata parkinga i pod koncesijom prednika tužitelja, trgovačkog društva E. d.o.o., O. koje je tuženiku izdalo dnevnu parking kartu.
9. Među strankama je sporno je li prednik tužitelja osnovano izdao tuženiku dnevnu parking kartu, odnosno je li tuženik u trenutku opažanja njegovog vozila i izdavanja dnevne parkirne imao valjano plaćen parking. 
10. Iz e-mail korespondencije između tuženika i pravne službe prednika tužitelja (stranica 82 spisa) proizlazi kako tuženik prilikom plaćanja parkinga putem SMS-a nije unio točnu registarsku oznaku za svog vozila.
11. Iz e-maila (stranica 80 spisa) proizlazi kako je tuženik prilikom plaćanja parkinga umjesto „...“ upisao „...“ (broj 0 umjesto slova O).
12. Sud je navedenu materijalnu dokumentaciju našao vjerodostojnom budući da nitko od stranaka nije osporavao njezin sadržaj.
13. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je kako tuženik u vrijeme kada mu je prednik tužitelja izdao dnevnu parkirnu kartu nije imao valjano plaćen parking za svoje vozilo.
14. Sukladno članku 13. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada O. broj 19 od 31. prosinca 2013.) ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Tuženik je, plativši parking putem SMS-a bio dužan upisati točnu registarsku oznaku vozila za koje plaća parking, a što isti sukladno dokazima koje je sam dostavio nije učinio. Stoga je prednik tužitelja osnovano izdao dnevnu parkirnu kartu za vozilo registarske oznake ... za koje parking nije bio plaćen. Također, iz e-mail korespondencije između tuženika i pravne službe prednika tužitelja vidljivo je kako je prednik tužitelja ponudio plaćanje nagodbene karte u visini od 20,00 kuna, a što tuženik nije prihvatio.
15. Sukladno čl. 14. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada O. broj 2 od 4. veljače 2019.) vlasnik vozila dužan je platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od izdavanja naloga. Kako je tuženik priznao da je parkirao u zoni navedenoj na koja stoj na računu, a to je žuta zona, u skladu s Rješenjem o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada O. broj 1 od 1. veljače 2017.) visina dnevne parkirne karte za žutu zonu iznosi 59,00 kuna. Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime neplaćene dnevne parkirne karte iznos od 59,00 kuna / 7,83 eura.
16. Tužitelj na iznos od 59,00 kuna potražuje i zatezne kamate tekuće od 1. siječnja 2022. Sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje - ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, dok sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako je tuženik došao u zakašnjenje prvog dana nakon naznačenog dana dospijeća navedenog u specifikaciji izdane dnevne parkirališne karte, a to je 31. prosinca 2021., tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od 1. siječnja 2022. pa do isplate.
17. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, pod točkom I. izreke presude održan na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 59,00 kuna / 7,83 eura zajedno s zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. pa do isplate.
18. Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova navedeno je kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, o čemu je odlučeno pod točkom II. izreke presude.
19. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako vrijednost predmeta spora iznosi manje od 1.000,00 kuna, u skladu s Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a koja naknada uključuje i radnje poduzete u ovršnom postupku. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. iznosi 15,00 kuna tužitelju pripada pravo na 750,00 kuna, a što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 937,50 kuna. Tužitelju također pripada pravo i na trošak plaćene javnobilježničke naknade sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21. i 18/22.) u iznosu od ukupno 150,00 kuna uvećano za PDV, što iznosi ukupno 187,50 kuna, kako i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna. Sveukupni trošak na koje tužitelj ima pravo iznosi 1.225,00 kuna / 162,59 eura, te je pod točkom III. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos uvećan za zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
20. U prijedlogu za ovrhu tužitelj potražuje ovršni trošak koji se sastoji od troška sastavljanja prijedloga za ovrhu, troška pribave uvjerenja od MUP-a, te troškova javnog bilježnika. Stav ovog suda je da su troškovi koje je tužitelj imao tijekom ovršnog postupka koji se odnose na radnje poduzete po opunomoćeniku sastavni dio troškova parničnog postupka koji je nastavljen povodom izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi, te su u konkretnom slučaju obuhvaćeni jednokratnom naknadom. Stoga nije osnovan poseban zahtjev tužitelja za naknadom troškova koji se odnosi na troškove sastava prijedloga za ovrhu i pribave uvjerenja o vlasništvu vozila od MUP-a, slijedom čega je u preostalom dijelu u iznosu od 406,25 kuna / 53,92 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, o čemu je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Osijeku 6. studenog 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UZ sutkinja Sanja Sušilović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave

pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DOSTAVITI:             

1. tužitelju po opunomoćeniku

     2. tuženiku