Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4593/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu I tužitelja BODAMAR USLUGE d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 352, OIB:86989387558 i II tužitelja ŽH, Village-Kuthakeri, Harpalpur, Patiala, Indija, koje zastupa opunomoćenica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, Klanjčić 8 a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:36162371878, radi dozvole za boravak i rad, 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Službe za državljanstvo i strance KLASA:NK-UP/I-216-02/25-09/58817, URBROJ: 511-19-23-25-2, od 11. listopada 2025. i predmet vraća na ponovni postupak tuženiku.
II Nalaže se tuženiku da odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad II. tužitelja u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
II Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljima u iznosu od 1.100,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude, ako ga tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance KLASA:NK-UP/I-216-02/25-09/58817, URBROJ: 511-19-23-25-2, od 11. listopada 2025. odbija se izdavanje dozvole za boravak i rad II. tužitelju.
2. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka osporava ju zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka navodeći da je glavna svrha osnivanja tj djelovanja I. tužitelja pružanje kurirskih usluga i distribucija hrane diljem Hrvatske. Također, navode da je nesporno da je I. tužitelj uložio značajna ulaganja u taj svoj poduzetnički poduhvat te da ima radnike koji već rade taj posao, a dodatno, policijske uprave iz drugih dijelova Hrvatske kojima je istovremeno podnio zahtjev kao i za II. tužitelja, su mu uredno u zakonskom roku izdale dozvole za boravak i rad te predmetni radnici trenutno već rade posao dostavljača. Ističu da su navodi tuženika u pobijanom rješenju nejasni, nerazumljivi i proturječni, da tuženik osim pukog nabrajanja kratke kronologije spisa, navođenja kada je predan zahtjev tužitelja, što su tužitelji uz zahtjev priložili itd., nigdje niti jednom jedinom riječju ne navodi da bi i jedna od tih okolnosti bila zapreka za izdavanje dozvole za boravak i rad odnosnom strancu. Ukazuju da iz rješenja nije razvidno je li provedena sigurnosna provjera, za koje osobe (I. i/ili II. tužitelja), koja su tijela sudjelovala niti što je eventualno utvrđeno. Ističu da tužitelji o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke nisu nikada obaviješteni niti im je omogućeno izjašnjenje sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tvrde da iz pobijanog rješenja proizlazi da tuženik prejudicira nekakvu krivnju I tužitelja, da smatra da postoji „visoka vjerojatnost“ da je I. tužitelj osnovan ili djeluje radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja, međutim, da ne navodi objektivne materijalne dokaze da bi, i u koju to drugu svrhu, II. tužitelj boravio u [adresa]. Zaključno ističe da nije jasno temeljem koje to (utvrđene) odlučne činjenice je tuženik zaključio da je „glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljanina trećih zemalja“, kako je to normirano odredbom članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na tužbu, niti je dostavio spis predmeta.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), jer ni tužitelji, ni tuženik nisu izrijekom zatražili da se presuda donese nakon održavanja rasprave, a sud je presudom riješio samo o pravnim pitanjima.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 13. listopada 2025. utvrđeno je da se istim odbija izdavanje dozvole za boravak i rad II. tužitelja.
8. Tuženik je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Us I-4593/2025-2 od 24. studenog 2025. pozvan da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, uz upozorenje da ukoliko ne dostavi spis, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
9. Uvidom u dostavnicu sud je utvrdio da je tuženik navedeno rješenje suda zaprimio 27. studenog 2025., međutim, po istom nije postupio u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka i nije dostavio sudu odgovor na tužbu niti spis predmeta.
10. Tuženik je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Us I-4593/2025-3 od 29. siječnja 2026. ponovno pozvan da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, uz upozorenje da ukoliko ne dostavi spis, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
11. Uvidom u dostavnicu sud je utvrdio da je tuženik navedeno rješenje suda zaprimio 30. siječnja 2026., međutim, po istom nije postupio u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka i nije dostavio sudu odgovor na tužbu niti spis predmeta.
12. Odredbom članka 48. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
13. Budući tuženik u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka nije dostavio ovom sudu odgovor na tužbu i spis predmeta, sud ne može otkloniti prigovore tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu, obzirom da ne može provjeriti navode tuženika.
14. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.
15. Tužiteljima je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.100,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr 40/1).
U Zagrebu, 6. ožujka 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljima putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za državljanstvo i strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
