Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-170/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Valentine Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Boris Ravić, odvjetnik iz [adresa], radi isplate iznosa 8.134,21 euro/61.287,18 kuna, nakon zaključene glavne rasprave 30. siječnja 2026., održane u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 6.507,37 eura/49.029,56 kuna (šesttisuća petsto sedam eura i tridesetsedam centi/četrdesetdevet tisuća i dvadeset devet kuna i pedeset šest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.289,40 eura/ 39.852,96 kune teku od 24. studenog 2019. do isplate, a na iznos od 1.217,97 eura/ 9.176,79 kune teku od 14. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 1.626,84 eura/12.257,44 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

III. Nalaže se tuženiku ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 trošak parničnog postupka u iznosu od 110,11 eura (sto deset eura i jedanaest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2020. podnio Općinskom sudu u Varaždinu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 61.287,18 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama radi regresnog potraživanja s osnove isplate obiteljske mirovine iza RL koji je poginuo u štetnom događaju - nesreći na radu za koju je odgovoran tuženik DL.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik, CL, poginuo u nesreći na radu **.**.2016. CL je bio djelatnik trgovačkog društva Vijadukt d.d.koje je izvodilo građevinske radove asfaltiranja pri čemu su CL i tuženik DL upućeni da strojeve – asfaltni finišer i vibracijski valjak odvezu na planirano mjesto asfaltiranja. Tuženik je upravljao asfaltnim finišerom, a iza njega CL upravljao je vibracijskim valjkom pri čemu je u jednom trenutku na nagibu od 15,8% došlo do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag pri čemu je finišer udario u valjak guravši ga niz kosinu uslijed čega je CL pao sa vibracijskog valjka i smrtno stradao.

2.1. Inspektorat rada nije našao propust u provedbi pravila zaštite na radu koje bi išle na teret poslodavca i koje bi bile u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Oba radnika su bila osposobljena za rad na siguran način i za upravljanje građevinskim strojevima kojima su upravljali, strojevi su imali uredne ateste o ispravnosti, tuženik i CL su obavljali poslove na koje su bili raspoređeni sukladno ugovoru u radu i imali su uredna uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti.

2.2. Kao uzrok ozljeđivanja Inspektorat je utvrdio – neispravnost izvođenja radne operacije. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-286/17 od 20. veljače 2019. tuženik je proglašen krivim za nesreću u kojoj je poginuo CL.

3. Zaključno, tužitelj se poziva na odredbe članka 161. i 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranja smatrajući da ima pravo na naknadu štete u punom iznosu isplaćene obiteljske mirovine od osobe koja je prouzročila smrt osigurane osobe (tuženika) i to u konkretnom slučaju iznosa od 49.816,20 kuna za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. listopada 2019. te iznosa od 11.470,98 kuna za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. travnja 2020. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu (list 41-43 spisa) tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i činjenicu da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev te da je rješenjem tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ZL koji je poginuo **.**.2016. uslijed ozljede na radu.

4.1. Međutim, tuženik osporava građanskopravnu odgovornost smatrajući da je smrt ZL posljedica nepoštivanja pravila zaštite na radu od strane poslodavca. Poslodavac je kontinuirano kršio odredbe o najvišoj dopuštenoj granici trajanja prekovremenog rada. Naime, na gradilište se putovalo sat vremena, potom je rad započinjao u 07:00 sati, nije završavao prije 18:30 sati kada je uslijedio povratak. Ne računajući putovanje na gradilište, efektivno se radilo 11,5 sati dnevno i to neprekinuto tijekom cijele godine. Nadalje, strojevi kojima su upravljali CL i tuženik su teški strojevi što podrazumijeva teško psihofizičko opterećenje, a pritom im nije omogućeno korištenje odgovarajućih stanki ili odmora. Gradilište na kojem su radili bilo im je nepoznato, tamo su stigli neposredno prije nesreće, konkretni asfaltni finišer tuženiku nije bio poznat jer s takvom vrstom stroja nije uobičajeno radio već je mijenjao drugog odsutnog radnika koji je koristio godišnji odmor, gradilište je napustio poslovođa koji je bio zadužen za davanje uputa za izvođenje radova te nije bilo osobe zadužene za zaštitu na radu.

5. Nakon provedenog parničnog postupka, sud je donio presudu poslovni broj P- 215/20-48 od 8. ožujka 2023. (list 162-174 spisa) kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj: Gž-1855/23-2 od 4. ožujka 2025. (list 195-201 spisa) kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje.

5.1. U ponovljenom postupku, glavna rasprava je počela iznova temeljem odredbe članka 315. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje - ZPP), što je konstatirano na zapisniku glavne rasprave od 30. siječnja 2026. (list 220 spisa), nisu se iznova saslušavali svjedoci i vještak već su se čitali njihovi iskazi pa je tako tijekom postupka sud pročitao dokumentaciju u spisu i to: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću od 16. travnja 2018. (list 4-6 spisa). Prijavu o ozljedi na radu od 29. rujna 2016. (list 7-10 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10. listopada 2016. (list 11-21 spisa), dopis Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Policijska postaja Klanjec od 11. lipnja 2018. (list 22 spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: 7 K-286/2017-55 od 20. veljače 2019. (list 23-30 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku – odštetni zahtjev od 5. studenog 2019. (list 31-32 spisa), povratnice (list 33 spisa), obračun tužitelja za isplaćene mirovine za CL **.**.2019. (list 34-35 spisa) i dopis Viadukt d.d. u stečaju (list 67 spisa). Uz navedeno, sud je pročitao iskaze svjedoka JL (list 69-70 spisa), KL (list 72-73 spisa), SL (list 74-75 spisa), tuženika ĐL (list 88 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaku za zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu okoliša Damira Tomašeka (list 96-105 spisa) te iskaz vještaka Damira Tomašeka (list 134-135 spisa).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.134,21 euro/61.287,18 kuna s osnove regresa isplaćene obiteljske mirovine iza RL koji je poginuo u štetnom događaju - nesreći na radu za koju je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: 7 K-286/17-55 od 20. veljače 2019. osuđen tuženik DL za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u članku 222. stavak 4. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona.

6.1. Između stranaka nije sporno da se dogodila nesreća na radu za koju je pravomoćnom sudskom presudom (pravomoćnost citirane presude učinjena nespornim na ročištu glavne rasprave od 30. siječnja 2026.) osuđen tuženik niti dinamika nastanka nesreće na radu te da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu iza radnika koji je stradao u nesreći na radu – CL. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina isplaćene obiteljske mirovine.

6.2. Međutim, sporno je tko je, u građanskopravnom smislu, odgovoran za štetni događaj - nesreću na radu odnosno postoji li odgovornost poslodavca i samog poginulog za nesreću. Naime, tuženik tvrdi da poslodavac nije poštivao pravila o zaštiti na radu s obzirom su radnici, pa tako i tuženik, radili preko granice dopuštenog prekovremenog rada, na gradilištu nije bilo osobe zadužene za zaštitu na radu, bez poslovođe i bez nadzora. Uz navedeno, tijekom postupka postavilo se pitanje uporabe sigurnosnog pojasa kod pokojnog ZL. Na okolnost korištenja sigurnosnog pojasa tuženik je i u ponovljenom postupku tražio da se ponovno sasluša vještak, međutim to je sud odbio s obzirom je na tu okolnost vještak u prvom postupku se baš na tu okolnost pisano očitovao (list 122 spisa) te je prilikom usmenog iskaza odgovarao na pitanja tužitelja i tuženika upravo na okolnost korištenja sigurnosnog pojasa (list 135 spisa).

7. Što se tiče poštivanja pravila o zaštiti na radu valja reći da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 10. listopada 2016. (list 11-21 spisa) proizlazi da je poslodavac tuženika poštivao mjere zaštite na radu te da je uzrok ozljeđivanja neispravnost izvođenja radne operacije.

7.1. Navedenu neispravnost opisao je vještak u svojem nalazu i mišljenju (stranica 7 nalaza i mišljenja – list 102 spisa) na način da je tuženik DL prilikom upravljanja asfaltnim finišerom isključio prijenos pogona stavljanjem poluge mjenjača u neutralan položaj na nagibu na kojem to nikako nije dopušteno činiti i ne poduzimanjem radnje kočenja, a opisane radnje predstavljaju krivu procjenu tuženika DL ĐL. Također vještak je u nalazu i mišljenju naveo da oštećenik CL nije koristio sigurnosni pojas.

7.2. Što se tiče korištenja sigurnosnog pojasa, vještak se dodatno očitovao (list 122 spisa) navodeći da je vibracijski valjak (radni stroj kojim je upravljao oštećeni CL) imao važeći zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 20. svibnja 2016. sa ocjenom rezultata ispitivanja da stroj zadovoljava sve potrebne uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi iz čega vještak zaključuje da je ispitivanjem provjerena i ispravnost sigurnosnog pojasa jer da u trenutku ispitivanja sigurnosni pojas nije bio ispravan ocjena rezultata ispitivanja bila bi da stroj ne zadovoljava sve potrebe uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi s opisom nedostatka. Na tu okolnost usmeno je saslušan vještak na ročištu glavne rasprave dana 6. veljače 2022. kada je vještak ostao kod svog nalaza i mišljenja obrazlažući da je pregled sigurnosnog pojasa jedna od osnovnih radnji koje se provode tijekom ispitivanja i on služi da zadrži vozača na stroju ukoliko dođe do nesreće.

7.3. Glede ostalih razloga na koje upućuje tuženik a koji bi ukazivali na odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja valja reći da iz dokumentacije u spisu (list 67 spisa) sud ne može utvrditi kontinuirani prekovremeni rad s obzirom da Viadukt d.d. nije vodio evidenciju radnog vremena, no sud uzima u obzir činjenicu da se štetni događaj dogodio oko 18:30, a da je početak rada oko 07:00 sati. Također, vještak je naveo da prekovremeni rad dovodi do umora i smanjenja koncentracije ali u predmetnom slučaju ne u tolikoj mjeri da bi imao utjecaj na krivu procjenu tuženika koja je dovela do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag, također izostanak na gradilištu osobe koja je zadužena za rukovođenje radovima i zaštite na radu nema utjecaj na štetni događaj jer su i tuženik i oštećeni ispunjavali sve uvjete za samostalno rukovanje navedenim strojevima

8. Što se tiče ocijene nalaza i mišljenja vještaka Damira Tomašeka, ovaj sud isti u cijelosti prihvaća smatrajući da je izrađen po pravilima struke, objektivan, uvjerljiv i logičan, bez proturječnosti te se je vještak Damir Tomašek na sva pitanja tužitelja i tuženika detaljno očitovao i dao je uvjerljive odgovore na sva pitanja stranaka.

8.1. Glede najsporijeg dijela nalaza i mišljenja – korištenja sigurnosnog pojasa od strane oštećenog ZL i činjenice da stroj kojim je on upravljao – valjak - nije pregledan od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, vještak je naveo da je na temelju fotografija sa očevida zaključio da pojas nije korišten jer nije zakopčan. Također, ispravnost sigurnosnog pojasa vještak ne dovodi u pitanje obrazlažući to činjenicom da je radni stroj valjak imao zapisnik da zadovoljava potrebne uvjete od dana 20. svibnja 2016. Navedena utvrđenja vještaka sud prihvaća. U konačnici, ukoliko sigurnosni pojas nije bio ispravan, navedeno ne može ići na teret tuženika s obzirom da nije na tuženiku odgovornost ispravnost sigurnosnog pojasa.

9. Slijedom iznijetoga, ovaj sud smatra da je za nesreću na radu – štetni događaj koji je predmet ovog parničnog postupka odgovoran tuženik i to jer nije pravilno upravljao radnim strojem – asfaltnim finišerem uslijed čega je došlo do nekontroliranog kretanja tog radnog stroja pri čemu je udario u radni stroj - valjak kojim je upravljao oštećeni CL i gurao ga niz pošljunčani put nakon čega je došlo do udara valjka u žičanu ogradu te prevrtanja istog pri čemu je oštećeni CL ispao sa sjedišta stroja – valjka i pao pod asfaltni finišer.

9.1. Međutim, valja uzeti u obzir i činjenicu koju ističe vještak a to da oštećeni nije koristio sigurnosni pojas a da bi da ga je koristio imao bi šanse preživjeti, a bez korištenja tog pojasa šanse za preživljavanje nije bilo (iskaz vještaka na listu 135 spisa). Također, u nalazu i mišljenju vještak je naveo da radni stroj kojim je upravljao oštećeni je opremljen zaštitom koja u slučaju prevrtanja osigurava između tla i dijelova valjka dovoljno prostora za sigurnost radnika.

9.2. Stoga, nekorištenje sigurnosnog pojasa od strane oštećenika ZL ovaj sud je ocijenio u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje – ZOO) smatrajući da valja uzeti u obzir doprinos oštećenika od 20% za nastalu posljedicu štetnog događaja.

10. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud je temeljem odredbe članka 162. stavak 1 Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje – ZOMO/13), djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja umanjen za doprinos oštećenika od 20% za nastalu štetu posljedicu temeljem članka 1092. ZOO-a, odnosno naložio je tuženiku platiti tužitelju ukupno iznos od 6.507,37 eura/49.029,75 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata temeljem odredbe članka 165. stavak 3. ZOMO/13 (točka I. izreke presude), dok je u točki II. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu o ukupno 1.626,84 eura/12.257,44 kuna.

10. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, isti su određeni temeljem odredbe 154. stavak 2. ZPP-a s obzirom su stranke djelomično uspjele u postupku. Međutim, tužitelj je u cijelosti uspio sa pravnom osnovom (100%), dok je u odnosu sa visinom tužitelj uspio sa 80%, što znači da mu je tuženik dužan u cijelosti namiri troškove parničnog postupka. Tužitelj je osnovano zatražio trošak vještačenja od 92,91 euro te trošak od 7,20 eura s osnove troška dolaska na ročište glavne rasprave 30. siječnja 2026. (tuženik je navedeni iznos učinio nespornim), odnosno ukupno trošak tužitelja iznosi 100,11 eura koji iznos je dužan tuženik namiriti tužitelju.

Ivanec, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku putem pošte, sustava e-komunikacije ili neposredno na sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – e-oglasna ploča

2. tuženik – e-oglasna ploča