Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Pn-37/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice OHN, vlasnice obrta za usluge dizajna „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru, tuženice i zamjenice punomoćnice tuženice Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu presude od 06. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbije se tužbeni zahtjev koji glasi: Nalaže se tuženici OHN, vlasnici obrta za usluge dizajna „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.787,18 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. studenog 2020. navodi da je kao naručitelj s tuženicom kao izvođačem radova sklopio u siječnju 2019. usmeni ugovor o djelu predmet kojeg ugovora je bio dizajnersko savjetovanje, izrada i montaža zavjesa u obiteljskoj kući tuženika. Naknada za ugovoreni posao ugovorena je u iznosu od 3.344,61 eura koju je tužitelj uredno podmirio, a rok dovršetka posla, odnosno radova bio je šest tjedana. Unatoč gore navedenome tuženik u dogovorenom roku, a ni do danas nije ispunio svoju obvezu pri čemu je tužitelj u više navrata pozivao tuženika da naručeni posao završi, međutim bez uspjeha. S obzirom na gore navedeno tužitelj je raskinuo predmetni ugovor o djelu te je od tuženika zatražio povrat novčanih sredstava u iznosu od 2.787,18 eura (tuženik je obvezu ispunio samo u manjem djelu) međutim tuženik povrat novčanih sredstava nije izvršio. Kako tuženik nije izvršio povrat novčanih sredstava tužitelju, odnosno nije naknadio štetu koja je tužitelju prouzročena, to tužitelj temeljem izloženog činjeničnog stanja, predloženih dokaza i relevantnih zakonskih odredaba predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 10. prosinca 2020. navodi kako stranke nisu zaključile ugovor o djelu predmet kojega bi bilo dizajnersko savjetovanje, izrada i montaža zavjesa u obiteljskoj kući tuženika jer ona nije preuzela obvezu izrade i postavljanja zavjesa u kući tužitelja već da je samo omogućila kupnju materijala za zavjese po povoljnijoj cijeni s popustom od 25%. Izradu i šivanje zavjesa je trebala napraviti krojačica ĐH a tuženica s tim radom nema nikakve veze. Negira da bi naknada za dogovoreni posao bila 3.344,61 eura kao i da bi tužitelj tuženici isplatio 2.787,18 eura. Potvrda koju je tužitelj dostavio u spis se odnosi na novac koji je u gotovini tužitelj predao tuženici i s kojim novcem je kupljen tekstil za zavjese. Taj iznos nema nikakve veze s bilo kakvim ugovorom o djelu vezanim za izradu i postavljanje zavjesa. Problem je nastao kada šivanje od strane krojačice nije dobro obavljeno, pa je onda tužitelj u više navrata napadao tuženicu, tražeći od nje da mu kupi nove zavjese. Zbog toga je čak intervenirala i policija. Krojačica je priznala da posao nije dobro izvršila ali naprosto nije imala novca naknaditi štetu tužitelju, zbog čega je ovaj to tražio od tuženice da učini. Tuženici je prvenstveno bilo žao krojačice, te htijući joj pomoći kupuje nov tekstil za zavjese, svojim novcem, i daje ga tužitelju, tražeći ujedno da joj on vrati onaj stari tekstil za zavjese, što je ovaj odbi učiniti. U konkretnom slučaju jedina veza tuženice sa zavjesama je kupnja tekstila po povoljnijim uvjetima. Nikakav novčani iznos u smislu rečenog pravnog posla, kako to tužitelj tvrdi, tuženica od njega nije primila, pa onda ništa njemu nema niti dužnost vratiti. Slijedom navedenog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom ovog suda broj Pn-128/2020-26 od 20. kolovoza 2024. sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao koliko vrijedi izrada predmetnih zavjesa u cjelini, koja je vrijednost uredno izvršenog dijela a kolika vrijednost onoga što nije izvršeno. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1149/2024-2 od 06. svibnja 2025. navedena prvostupanjska odluka je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje da sud nije cijenio niti obrazložio nesporno potpisanu potvrdu sa list spisa 4 na kojoj se nalaze mjere za materijal potreban za izradu zavjesa i potvrdu da je tužitelj tuženoj platio 27. veljače 2019. 50 % odnosno 1.114,87 eura a 28. ožujka 2019. još 1.114,87 eura, primitak kojih tužena niti ne spori.

4. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: račun 2/1/1 od 30. siječnja 2019 (listi spisa 3), izlist s e-mail od 27. veljače 2019. s potvrdom ručno pisanom i potpisanom od stranaka (listi spisa 4), whats app prepisku (listi spisa 15-24, 35-40, 44-60), izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt] (listi spisa 41), zapisnike s rasprava na kojima su saslušani svjedoci FH, ZH, LH, ĐH. Sud je saslušao stranke. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je tužitelju nastala zbog raskida ugovora o djelu sklopljenog s tuženicom uslijed neizvršenja ugovorne obveze od strane tuženice.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica za tužitelja obavljala usluge savjetovanja glede opremanja kuće kao i da je ĐH izradila zavjese. Sporno je jesu li stranke sklopile usmeni ugovor o djelu za izradu i montažu zavjesa, posljedično je li ĐH predmetne zavjese izradila po nalogu tuženice te je li tužitelju nanesena šteta zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženice i visina te štete.

8. Iz računa broj 2/1/1 od 30. siječnja 2019. slijedi je isti izdala tuženica kao vlasnica obrta [obrt] tužitelju na iznos od 557,44 eura za dizajnersko savjetovanje. Datum dospijeća računa je 30. siječnja 2019.

9. Iz ručno pisane potvrde o uplati (list spisa 4) slijedi da je tužitelj 27. veljače 2019. platio tuženici avans u iznosu od 1.114,87 eura te 28. ožujka 2019. ostatak predujma od 1.114,87 eura. Predmetna potvrda, koja je potpisana od tužitelja i tužene, pisana je ručno na ispisu iz e-maila na kojem se nalaze fotografije poruka u kojima su napisane dimenzije te tekst „50% odmah, 50% po dolasku; Trebalo bi doći kroz dva tri tjedna i sigurno će trebati još toliko za izradu“.

10. Iz komunikacije stranaka putem poruka slijedi da je tužitelj 14. svibnja 2019. pitao tuženu je li našla krojačicu na što je ona odgovarala potvrdno. Nadalje slijedi da je 21. lipnja 2019. tužitelj tuženu obavijestio o nedostacima na zavjesama (list spisa 19) nakon čega je tužena rekla da mora pronaći novu osobu za zavjese, sve skinuti, dati na peglanje a što sve da će organizirati (list spisa 21). Iz daljnje komunikacije (list spisa 22-23) slijedi da je tužena naručila materijal za uništene zavjese, da će pronaći krojačicu koja će prepraviti što je moguće te da je tužena pokušala stupiti u kontakt s krojačicom (list spisa 44). Komunikacija stranaka glede zavjesa se nastavila i tokom 2020. pa je tako iz poruka od 5. lipnja 2020. utvrđeno da je tužitelj tuženoj rekao da će stare zavjese vratiti kad krojačica (bivša radnica tužene) sašije i montira nove zavjese (list spisa 55).

11. Iz iskaza svjedokinje FH slijedi da je od 2019. do 2021. radila kod tužene. Jednom prilikom je čula tužitelja kako se obraća tuženici pogrdnim riječima a sa sobom je u vrećici donio komad zavjesa koje je bacio na pod i rekao tuženici da joj vraća zavjese koje nisu adekvatno napravljene. Nakon tog razgovora je intervenirala policija. Ne zna na koji način je tuženica povezana sa izradom zavjesa tužitelju, zna samo da je tuženica preporučila krojačicu tužitelju. Svjedokinja nema nikakvih saznanja o dogovoru stranaka. Svjedokinja je bila jedina zaposlenica tuženice u sporno vrijeme ali nikada nije šivala ili krojila zavjese već se isključivo bavila šivanjem haljina.

12. Svjedok ZH, suprug tuženice je iskazao da je tužitelj preko poznanika pitao tuženu zna li nekoga tko šiva zavjese koje su mu potrebne za kuću na što mu je tužena preporučila ĐH i dala mu njezin kontakt. Kasnije se tužitelj obraćao tuženoj oko predmetnih zavjesa i to pogrdnim imenima te je uporno od tuženice tražio da mu kupi nove materijale za zavjese, što je tužena i učinila. Njegova supruga je preporučila tužitelju ĐH pa se osjećala iznuđenom po prijetnjama tužitelja te mu je zbog toga kupila nove materijale za zamijese ali pod uvjetom da donese stare zavjese što tužitelj nije napravio već je vratio samo dio zavjesa. Obrt tuženice se bavi dizajniranjem i šivanjem odjeće ali ne zavjesa. Njegova supruga nije pratila izradu zavjese te svjedoku nisu poznati iznosi koje su dogovorile stranke. Njegova supruga nije nikada više preporučila ĐH i nije postojala nikakva poslovna suradnja između tuženice i ĐH.

13. Svjedokinja LH, supruga tužitelja je iskazala da su ona i suprug po izgradnji kuće angažirali tuženicu za uređenje interijera i izradu zavjesa. Tuženica je rekla da ima svoje krojače te im je preporučila ĐH. Kasnije se tuženica ogradila navodeći da ĐH ne radi za nju već da ju je ona samo pronašla. ĐH je izradila zavjese međutim iste nisu bile dobro izrađene, neke su bile kraće neke duže, bili su izvučeni konci, na nekim mjestima su bile zaprljane. Radi navedenog se tužitelj javio tuženici koja je bila ljuta na ĐH zbog zavjesa. Svjedokinji nije poznato što se događalo nakon toga.

14. Svjedokinja ĐH je iskazala da su izradu zavjesa dogovorili tužitelj i tužena koji su zajedno i kupili materijal. Tužena je njoj ponudila da sašije zavjese. Kad je svjedokinja postavila zavjese, tužitelj je imao zamjerke. Zna da je bilo nedostataka na zavjesama i htjela ih je popraviti ali kod tužitelja nije postojala dobra volja za popravak zavjesa. Tužitelj je nakon toga odbio komunicirati sa svjedokinjom te je komunicirao s tuženom. Tužena je stala između nje i tužitelja i na taj način je zaštitila.

15. Tužitelj je iskazao da je sve glede predmetnog posla dogovarao s tuženom. Sva komunikacija se odvijala preko aplikacije Whats App i dostavljena je u spis. Zavjese je došla postaviti druga gospođa sa svojim suprugom. S tom gospođom nije ništa dogovarao osim jednom, u kraćem razgovoru u kojem su definirali kada će se zavjese postaviti. Pretpostavlja da je upute za montažu zavjesa toj gospođi dala tužena. Materijal su odabrao zajedno s tuženom koja je takav materijal naručila iz Turske a on je dao novac. Sve je dogovarao s tuženicom koja mu je rekla da će zavjese doći postaviti netko drugi.

16. Tuženica je iskazala da kao dizajner bira tekstile, boje, i sl., tako se dogovorila s tužiteljem i to je on platio. Mjerenje i montažu je radila ĐH. Nema obrt za proizvodnju i šivanje zavjesa, to nije njezin posao. Tužitelj je za ĐH saznao tako što mu je tuženica preporučila istu ali zbog toga ne može odgovarati za njezin rad. U komunikaciju između ĐH i tužitelja se uključila tek kad je nastao problem odnosno kad je tužitelj izrazio svoje nezadovoljstvo izvedenim radovima. Nije plaćala ĐH. Radi mira i da izgladi situaciju je kupila još materijala a sav materijal koji je ostao je tužitelj uzeo sa sobom. Tužitelj je tuženici platio 1.128,14 eura prije nego što su došle zavjese i još toliko nakon što su došle. To je cijena za materijal za zavjese. Nakon što je tuženici predočena potvrda s lista spisa 4 ista je iskazala da se ta potvrda odnosi na dogovor stranaka. Gornji iznos se odnosi na cijelu kuću jer je kuća imala dva kata i ti iznosi se odnose na cijenu sirovina. Tu cijenu je tužena predvidjela prema okvirnoj mjeri otvora a okvirnu mjeru je uzela za cijelu kuću kako bi po nečem mogla naručiti sirovinu odnosno materijal za izradu zavjesa koji joj je tužitelj i platio. Iz potvrde slijedi da su stranke dogovorile da 50% iznosa materijala tužitelj plaća odmah a 50% po dolasku materijala. Drugu krojačicu koja je popravila zavjese je pronašla nakon što je ĐH odselila a s ciljem da se izgladi situacija i prestane uznemiravanje jer je na dnevnoj bazi dobivala veliki broj poziva. Krojačica koja je popravila zavjese je njezina djelatnica ali obrt tuženice se ne bavi šivanjem zavjesa i krojačica je zavjese tužitelju popravila izvan svog radnog vremena i u svom prostoru i dogovoru s tužiteljem.

17. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno te u međusobnoj vezi u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP), sud je utvrdio da su tužitelj i tužena usmeno dogovorili izradu i postavljanje zavjesa sa točnim dimenzijama te da je tužena posao izrade zavjesa ponudila ĐH, koja je zavjese sašila i postavila u kući tužitelja. Navedeno slijedi iz komunikacija stranaka koja je priložena spisu ali i iskaza svjedokinje ĐH čiji iskaz je sud cijenio kao istinit te ga je u cijelosti prihvatio. Svjedokinja FH nije imala relevantnih saznanja glede dogovora stranka dok je iskaz tužitelja i LH sud cijenio kao logične i u skladu s prepiskom komunikacije stranaka radi čega je iste u cijelosti prihvatio. Iskaz tužene i svjedoka ZH je suprotan ispravama u spisu. Naime, nije životno da tužena nađe krojačicu koja će tužitelju sašiti zavjese, da tužitelj sve informacije oko izrade zavjesa, kašnjenja s ispunjenjem i u konačnici oko nedostataka izrađenog djela komunicira samo s tuženom ukoliko ona nije izvođač tih radova.

18. Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

19. Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a). On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (čl. 597. st. 2. ZOO-a). Ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno (čl. 600. st. 1. ZOO-a). Izvođač i nadalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno (čl. 600. st. 2. ZOO-a). Izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio (čl. 601. ZOO- a). Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok (čl. 608. st. 1. ZOO-a). On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga (čl. 608. st. 2. ZOO-a). Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 609. ZOO-a).

20. Tuženica kao izvođač je bila dužna ugovoreno djelo izvršiti po pravilima struke, s tim da djelo nije bila dužna izvršiti osobno. U konkretnom slučaju ugovoreno djelo - izradu i montiranje zavjesa u kući tužitelja, je tužena izvršila putem druge osobe ĐH. Budući da je izvršeno djelo imalo nedostatke o kojima je tužitelj odmah obavijestio izvođača i da su nedostaci bili takve prirode da su djelo činili neuporabljivima za svrhu kojoj je djelo namijenjeno i suprotni ugovorenom, tužitelj kao naručitelj je sukladno čl. 609. ZOO-a raskinuo ugovor i zahtijevao naknadu štete. Zbog navedenog je po ocjeni ovog suda tužitelj dokazao pravnu osnovu svog tužbenog zahtjeva.

21. Prema čl. 368. st. 1. ZOO-a učinak raskida ugovora je oslobođenje stranaka obaveza osim obveze na naknadu štete. Stavkom 2. istog članak zakona je propisano da, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

22. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

23. Člankom 1089. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

24. Tužitelj ni u ponovljenom postupku nije dokazao visinu nastale štete. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž-1149/2024-2 od 06. svibnja 2025. uputio ovaj sud da utvrdi i ocijeniti sadržaj potvrde o plaćanju sa list spisa 4. Iz navedene potvrde slijedi da je tužitelj tuženoj platio iznos od 1.114,87 eura dana 27. veljače 2019. te iznos od 1.114,87 eura dana 28. ožujka 2019. za izradu predmetnih zavjesa, koje uplate tužena niti ne spori. Međutim, iz iskaza tužitelja slijedi da je tužena pronašla nove dvije krojačice koje su izradile i postavile zavjese u jednoj prostoriji na jednom malom prozoru i postavile ih dobro a druge zavjese nisu bile dobre i nisu se ponovno izrađivale. Dakle, iz iskaza tužitelja slijedi da je tužena putem drugih krojačica dio zavjesa popravila čime je dio štete nastale tužitelju popravljen i radi čega tužitelj ne može osnovano potraživati cijeli iznos ugovoren za izradu i postavljanje zavjesa. Budući da tužitelj nije predložio dokaze (vještačenje odgovarajuće struke) kojima bi sud utvrdio koliki dio štete je popravljen i koliko iznos štete je ostao nenadoknađen tužitelju, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

25. Budući da je tužitelj dokazao osnovu tužbenog zahtjeva ali ne i visinu, odlučeno je da su stranke djelomično uspjele u sporu približno u jednakim dijelovima, radi čega je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 06. ožujka 2026.

Sutkinja

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku.