Posl. br. P-333/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HH "Ugnje" pok. TH iz [adresa], Ul. 51 kbr. 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnica zastupa Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, protiv tužene Općina Vela Luka, Obala 3 br. 19, Vela Luka, OIB: 00935002462, zastupana po uposlenici ŠH, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužene, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj HH "Ugnje" pok. TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženog vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], Vinograd Gudulija, 904/14 Oranica Gudulija i 904/15 Oranica Gudulija, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženog, odnosno prednika tuženog Općenarodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vela Luka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su nekretnine preciznije opisane u izreci ove presude u zemljišnim knjigama suda evidentirane kao Opće narodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vela Luka, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju budući je upravo tužitelj stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina u cijelosti. Naime, tužitelj je stekao pravo vlasništva ovih nekretnina nasljeđivanjem od svog oca TH "Ugnje" pok. UH po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-295/10 UPP/OS-99/10, time da je otac tužitelja prethodno iste ove nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog oca UH "Ugnje" pok. FH. Djed tužitelja UH "Ugnje" pok. FH je sve utužene nekretnine držao u svom kvalificiranom posjedu još od 1930. budući je ove nekretnine naslijedio od svog oca, a pradjeda tužitelja, FH "Ugnje" pok. H koji je rođen 1852., a umro 1930. Kako se tužitelj, računajući i posjed svojih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina dugi niz godina, to smatra da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.
1.1. Kako tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenične navode tužbe, ali opreza radi navodi kako je teret dokaza u ovakvoj pravnoj stvari na tužiteljskoj strani. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije priložio bilo kakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da je tužitelj, ili neki njegov prednik, vlasništvo predmetnih nekretnina stekao od tužene ili njenog pravnog prednika, a isto tako uz tužbu da nije priložen niti dokument kojim bi tužitelj dokazao povijest svog posjeda na način kako ga opisuje u tužbi.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvadaka za utužene nekretnine, povijesnog zk izvatka za utužene nekretnine, rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja TH "Ugnje" pok. UH od 15. rujna 2010. posl. br. O-295/10 UPP/OS-99/10, PL 284 i 285 za k. o. [katastarska općina], oba od 27. kolovoza 2025., povijesti promjena na katastarskim česticama od 28. kolovoza 2025., u svojstvu svjedoka saslušan je SH iz [adresa] te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Tijekom dokaznog postupka nije proveden saslušanjem svjedoka VH iz [adresa], a ovo iz razloga što je tužiteljska strana odustala od njegova saslušanja. Cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3.1. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za utužene nekretnine utvrđeno je da su iste evidentirane kao Opće narodna imovina sa organom upravljanja u korist Mjesnog narodnog odbora Vela Luka, pri čemu se napominje da tijekom postupka pasivna legitimacija tužene nije bila sporna. Nasuprot navedenom upisu, a pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama, koja u naravi predstavlja povijesni prikaz slijeda upisa posjeda, utvrđeno je da su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] revizijom katastra, koja je za područje k. o. [katastarska općina] uslijedila 1960., upisane u PL 285 za k. o. [katastarska općina] i to kao isključivi posjed prednika tužitelja AH "Ugnje" pok. UH iz [adresa]. Nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je revizijom katastra iz 1960. upisana u PL 284 k. o. [katastarska općina] kao isključivi posjed oca tužitelja TH " T" pok. UH iz [adresa]. Ovakav upis izmijenjen je 2014. provedbom rješenja o nasljeđivanju iza smrti TH "Ugnje" pok. UH, pa je od tada kao posjednik nekretnine upisane u PL 284 za k. o. [katastarska općina] evidentiran njegov sin, odnosno sada tužitelj. Od tada pa do dana izdavanja ove potvrde nikakva promjena posjeda nije evidentirana. Dakle, iz ove isprave jasno proizlazi da utužene nekretnine nikada nisu bile evidentirane kao posjed tužene, već su isključivo evidentirane kao posjed obitelji tužitelja, pri čemu su članovi obitelji tužitelja kao posjednici evidentirani Revizijom katastra iz 1960., iako su ih zasigurno u stvarnosti posjedovali i ranije.
3.2. Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka SH te saslušanjem tužitelja osobno. Tako svjedok SH u svom iskazu u bitnom navodi kako je rodom iz [adresa] gdje živi čitav život, koja je relativno malo mjesto pa se stoga gotovo svi mještani međusobno poznaju i jako dobro znaju što je čije vlasništvo. Osim toga ovaj svjedok je vlasnik nekretnine koja se nalazi u međašu sa utuženom nekretninom označenom kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu iz njegovog iskaza proizlazi da su upravo roditelji tužitelja TH i CH predmetne nekretnine držali u svom kvalificiranom posjedu. Naime, ove nekretnine u naravi po kulturi predstavljaju vrtove koji su od ostalih susjednih nekretnina jasno i trajno omeđeni starim kamenim suhozidima, a koje vrtove su redovito obrađivali i kultivirali baš roditelji tužitelja, a nakon njihove smrti posjed na ovim nekretninama preuzeo je tužitelj. Iz daljnjeg iskaza ovog svjedoka proizlazi da prema njegovim saznanjima nitko nikada tužitelja ili njegove prednike nije smetao u posjedu ovih nekretnina niti im je osporavao pravo vlasništva ili posjeda istih. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi kako su nekretnine koje su predmetom tužbe smještene u predjelu Kokotovac na periferiji [adresa] te da su iste već desetljećima u posjedu njegove obitelji. Nadalje navodi kako je predmetne nekretnine iskrčio i preuzeo u posjed njegov pradjed po ocu koji se zvao TH i to još u vrijeme provođenja agrara, a kojeg je u cijelosti naslijedio njegov sin, a djed tužitelja UH. Nakon smrti UH ove nekretnine da je naslijedio njegov sin TH, a kojeg je pak potom u cijelosti naslijedio tužitelj. Inače, ove nekretnine oduvijek su se koristile i obrađivale kao vrt, što danas osobno čini tužitelj, pri čemu niti tužitelja niti njegove pravne prednike u posjedu ovih nekretnina nitko nikada nije ometao. Upitan da li zna tko je osoba imenom AH "Ugnje" pok. UH tužitelj iskazuje da se radi o prvom rođaku njegovog djeda po ocu UH. Nadalje, navodi kako je unutar obitelji UH poznato da je AH " T" pok. UH umro bez djece te da je imao brata Š koji je nestao, pa tako njegova smrt nikada nije evidentirana ili utvrđena, niti je poznato gdje je i kada umro. Osim toga oni su imali i tri sestre od kojih je samo jedna imala djece i to baš sina koji se zvao TH, a kojeg je kao najbliži srodnik naslijedio upravo tužitelj budući da drugih nasljednika nije bilo. Dakle i iz iskaza saslušanog svjedoka, kao i iz iskaza samog tužitelja, pri čemu se napominje kako tužena u svom odgovoru na tužbu izričito priznaje činjenične navode tužbe, nesumnjivo proizlazi kako su predmetne nekretnine u kvalificiranom posjedu obitelji tužitelja najmanje od početka 20.-og stoljeća.
3.3. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja TH "Ugnje" pok. UH od 15. rujna 2010. posl. br. O-295/10 UPP/OS-99/10 utvrđeno je da je otac tužitelja rođen 1919., a umro je 2010., pri čemu je za njegovog isključivog nasljednika kao jedini zakonski nasljednik prvog nasljednog reda proglašen sin HH, odnosno sada tužitelj. U ostavinsku masu oca tužitelja, između ostalog, kao vanknjižno vlasništvo uvrštene su i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], pri čemu se radi upravo o nekretninama koje su predmetom tužbe. Naime, pregledom povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je kako su utužene nekretnine doista ranije bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a iz kojeg su ispisane i upisane u sadašnji zk. ul. (dakle zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]) rješenjem pod posl. br. Z- 10630/2023, a sve u svrhu evidentiranja nerazvrstane ceste. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra kako je tužitelj utužene nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog oca i na takav način ih osobno preuzeo u posjed najkasnije 2010., pri čemu je otac tužitelja ove nekretnine zasigurno kvalificirano posjedovao najmanje od sredine 20. -og stoljeća.
4. Dakle, tužitelj tvrdi da je njegov pravni prednik, sada pok. otac TH "Ugnje" pok. UH, bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, pri čemu ih je on prethodno stekao nasljeđivanjem od svog oca UH "Ugnje" pok. FH, koji ih je stekao nasljeđivanjem od svog oca FH "Ugnje" pok. H. U smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema činjeničnim tvrdnjama tužitelja ovaj sud nalazi da su osnova tužbe pravna pravila iz paragrafa 1472. OGZ-a, a u vezi s odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Prema tom materijalnom pravu tužitelj je dužan dokazati samostalni i nesmetani posjed trajanja najmanje četrdeset godina prije 6. travnja 1941. godine te da su njegovi prednici bili u najmanje poštenom posjedu predmetne nekretnine. Naime, prema odredbama ZV-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jesu: samostalan posjed određene kvalitete, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt dosjelosti i sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da su predmetne nekretnine bila u vlasništvu obitelji FH " T", i to najmanje od sredine 20.-og stoljeća, te da su temeljem nasljedstva danas u kvalificiranom posjedu tužitelja. Stoga je očito da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima ove nekretnine uživao kao svoje te stekao vlasništvo istih. Sud, dakle, smatra da je tužitelj, odnosno njegovi prednici, izvorno, na osnovi samog Zakona, a obzirom na rezultate dokaznog postupka koji ukazuju da bi nekretnine bile u kvalificiranom neprekinutom posjedu prednika tužitelja najmanje od sredine 20.-og stoljeća pa sve do današnjeg dana, stekao pravo vlasništva. Tako stečeno pravo do danas nije prestalo ni na jedan zakonom predviđeni način, već je po valjanom pravnom osnovu, i to temeljem nasljeđivanja, kako to propisuje čl. 114., a u vezi sa čl. 128. ZV-a, prešlo na tužitelja. Osim toga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159 ZV-a, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te je i odlučeno kao u izreci ove presude.
5. Budući da stranke nisu zatražile niti popisale parnični trošak to je odluka o istom izostala.
U Korčuli, 6. ožujka 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
