Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-33/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Krpan, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KEFO d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Sisak, Ulica Nikole Tesle 10, OIB: 09371680761, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Dasović, odvjetnica iz Zagreba, radi prestanka radnog odnosa, nakon glavne rasprave održane i zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužiteljice osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP-a), 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 19.12.2023.god. te da radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice HH za sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen dana 1. siječnja 2022. na radnom mjestu Voditelja prodaje biomedicinskog programa, između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, s danom 12. veljača 2025. (dan prestanka radnog odnosa), te se određuje dan 12. veljače 2025. kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika po ovom Ugovoru.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplatu naknadu štete po osnovi sudskog raskida ugovora o radu iz točke 2. izreke ove presude u bruto iznosu od 12.449,05 EUR a ( dvanaest tisuća četiristo četrdeset devet eura i pet centi), što predstavlja zbroj od 5 (pet) ugovorenih mjesečnih plaća tužiteljice u iznosu od 2.489,81 EUR a (bruto) iz članka 3., st. 2. Ugovora o radu iz točke 2. izreke ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na teku od dana objave ove presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna porena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku kao poslodavcu da tužiteljici kao radniku prizna sva prava iz radnog odnosa iz Ugovora o radu na nepodređeno vrijeme koji je zaključen dana 1. siječnja 2022. na radnom mjestu Voditelj prodaje biomedicinskog programa, za razdoblje od 19. prosinca 2023. godine do 12.veljače 2025. godine, u roku od 15 dana.

V. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

VI. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana 6. ožujka 2026. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ( dalje: tužiteljica) podnijela je 1. veljače 2024. tužbu ovom sudu protiv KEFO d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 09371680761 ( dalje: tuženik). Tužiteljica u svojoj tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod društva KEMOMED d.o.o. od dana 23.05.2017. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, na radnom mjestu prodajni savjetnik u području biomedicine, s kojim je sklopila Aneks I. 1. veljače 2018., te potom 4. lipnja 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodajni savjetnik u području biomedicine, Aneks II. 31. siječnja 2020., te Aneks III. Ugovora na radnom mjestu voditelj prodaje biomedicinskog programa. Društvo KEMOMED d.o.o. je 21. lipnja 2022 pripojeno tuženiku te je tužiteljica sa tuženikom 1. siječnja 2022. sklopila Ugovor o radu za radno mjesto voditelja prodaje biomedicinskog programa. Tužiteljica ne zna da li tuženik ima pravilnik o radu jer joj isti nikada nije bio predočen. Nadalje, tužiteljica je 19. prosinca 2023. zaprimila Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu temeljem članka 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu odnosno osobno uvjetovani otkaz, nakon kojeg je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji joj je tuženik odbio. U izreci pobijane odluke tuženik je naveo da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga nemogućnosti urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa, za koje tužiteljica ističe da razlozi otkaza ugovora nisu istiniti, a posebice da nisu stvarni razlozi za otkaz. Naime, tužiteljica je rodila svoje prvo dijete 28. veljače 2022., te je koristila porodiljni dopust od 27. siječnja 2022., nakon čega je koristila roditeljski dopust do 23. veljače 2024. U razdoblju od 23. veljače 2024. do 27. ožujka 2024., koristila je godišnji odmor nakon kojeg se vratila na posao. Neposredno nakon povratka tužiteljice na posao direktor ĆH je na sastanku pred svima iz odjela biomedicine rekao da tužiteljica ne može biti voditelj jer ima malo dijete kod kuće pa je predložio da ju zamjeni MH. Obzirom da tužiteljica nakon vraćanja na posao nije ni dana radila na poslovima voditelja prodaje biomedicinskog programa već je to radio MH, nije jasno kako je ista mogla pokazati trajne osobine radi kojih nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta. Vezano za tužiteljičinu motiviranost i obavljanje poslova, neovisno o činjenici da je nakon povratka sa roditeljskog dopusta raspoređena na poslove nižeg radnog mjesta, ista se nastavila truditi što je rezultiralo nastavljanjem suradnje na novim projektima u KBC Osijek, KBC Zagreb te KBD Klaićeva, te dovršenjem poslova koji su tuženiku kao poslodavcu donijeli i donosit će prihode u budućnosti. Vezano za rezultate psihološke radionice koju tuženik spominje u obrazloženju pobijane odluke tužiteljica ističe da nikada nikakva službena psihološka analiza kod poslodavca nije provedena za koju bi ista znala, stoga radionicu osporava u cijelosti. Nadalje, vezano za navod da poslodavac u organizaciji nema nikakvo drugo radno mjesto koje bi bilo u skladu sa Radničkim obrazovanjem i stručnim sposobnostima te joj nije moguće ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto tužiteljica ističe da to nije istina jer je sam direktor poslodavca uputio mail radnicima iz kojeg je vidljiva namjera širenja i zapošljavanja novog kadra u odjelu biomedicine. Ističe kako je netočno i neistinito da tužiteljica nakon povratka na posao nije pokazala motiviranost educirati se o novim proizvodima klijenata iz svoje nadležnosti. Zaključno, ne postoje nikakvi realni i objektivni razlozi na kojima bi poslodavac utemeljio predmetu odluku o osobno uvjetovanom otkazu jer ne postoji trajna nemogućnost koja proizlazi iz osobina ili sposobnosti tužiteljice za obavljanje poslova njenog radnog mjesta kao niti bilo kojeg drugog radnog mjesta jer je tužiteljica uredno obavljala sve svoje poslove od čega je poslodavac imao višestruku financijsku korist, kao što je sve svoje poslove obavljala savjesno i motivirano i prije rođenja djeteta. Radi navedenog, tužiteljica traži da se ovom presudom utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu skrivljen ponašanjem radnika te da se nalaže vratiti tužiteljicu na radno mjesto voditelja prodaje biomedicinskog programa ili drugo radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 23. veljače 2024., tuženik ne osporava da je tužiteljica s prednikom tuženika sklopila ugovor o radu za radno mjesto prodajnog savjetnika u području Odjela biomedicine te da stoji u kontinuiranom radnom odnosu kod tuženika počev od dana 23.05.2017. do isteka otkaznog roka. Ne osporava se ni da je društvo KEMOMED d.o.o. Zagreb pripojeno društvu tuženika, koje pripajanje je provedeno te objavljeno u sudskom registru nadležnog suda s danom 13.07.2022. Točno je, dalje, da je tužiteljica zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) 19.12.2023., na koji je uložila Zahtjev za zaštitu prava, a na potonji koji da je tuženik odlučio kao u Odluci od 24.1.2024. Tužiteljica je, naime, dobila osobno uvjetovani otkaz (a ne skrivljeni otkaz, koji bi se posljedično reflektirao i na ostala prava tužiteljice koja joj tuženik ovom vrstom otkaza ne spori), a iz razloga što tužiteljica evidentno nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti pa tako navodi da tužiteljica ne posjede visoku motiviranost za posao, svaki problem doživljava negativno, nema sposobnost brzog rješavanja problema niti razvijenu svijest da zatraži pomoć kada je to potrebno, a sama je tužiteljica zbog svog destruktivnog i oponirajućeg stava nerijetko stvarala konstantni problem u komunikaciji unutar tima u Odjelu biomedicina, a što je onda dodatno produbljivalo razdor u radnoj dinamici tima, tužiteljica timu nije prenosila tekuće informacije/otvorene narudžbe kada bi odlazila na bolovanje, pa tako ostali članovi tima nisu znali nesmetano nastaviti odrađivati njezina zaduženja za vrijeme njezine odsutnosti s posla, tužiteljica je tijekom vremena nakon povratka s porodiljnog dopusta pokazala dodatnu nesamostalnost u radu te nekritičnost u osvještavanju da za određene poslove /tendere treba tražiti pomoć ostalih članova tima (nije učila nove stvari i nove tehnologije) te je svaki radni izazov doživljavala kao veliki problem, bez inicijative da za isti nađe adekvatno rješenje. Iz svega navedenog je više nego razvidno da tužiteljica ne zna niti je pokušala naučiti funkcionirati u timu, što je dovodilo do pritužbi ostalih članova tima i opasnosti da pojedini članovi tima zbog ponašanja tužiteljice daju otkaz, koja okolnost je tužiteljici jasno predočena u nekoliko navrata uključivo i prilikom otkazivanja, kada je sama priznala da je svjesna da je “radna atmosfera narušena". Tužiteljica nije dobila otkaz iz skrivljenih razloga. Tužiteljici je dan otkaz u trenutku kada je poslodavac, ovdje tuženik, shvatio da tužiteljica svoje osobine ličnosti ne može prilagoditi radu u timu. Tuženiku kao sljedniku društva KEMOMED d.o.o. Zagreb, nije neposredno poznato kakav je bio ustrojeni način rada bio ranije u društvu KEMOMED d.o.o. na koji se u tužbi referira tužiteljica. Tuženik je po povratku tužiteljice s rodiljinoj odnosno roditeljskog dopusta sa svoje strane učinio sve moguće, te nakon niza pokušaja da se vrati konstruktivna dinamika u rad tima u Odjelu biomedicine odlučio koordinaciju (voditeljsku funkciju) prepustiti direktoru KEMOMED Slovenija AH, olakšavajući tako tužiteljici period prilagodbe. tuženik iznova upućuje na okolnost da radno mjesto prodajnog savjetnika u području biomedicine uključuje rad u timu, dijeljene informacija, trajnu informiranost i edukaciju o proizvodima i aparatima, koje sve osobine i sposobnosti su kod tužiteljice izostale, a upravo taj kauzalni nexus i je onda i razlogom otkaza. Tužiteljica, naposljetku, nije dobila otkaz niti iz razloga što nije pokazivanja sposobnosti vođenja tima (što bi bio segment voditeljske pozicije), već je dobila otkaz jer nije imala niti pokazivala sposobnost da svoje osobine ličnost prilagodi konstruktivnom radu u timu.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju u spisu te su saslušani svjedoci SH, IH, FH, MH, AH, LH, DH i ĐH, te tužiteljica i odgovorna osoba tuženika kao stranke.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza, sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Uvidom u priloženi zahtjev za zaštitu radnika utvrđeno je da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu radnika od 2. siječnja 2024. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava radnika zaprimio 9. siječnja 2024. te je odbio zahtjev za zaštitu prava radnika koji je dostavljen tužiteljici 30. siječnja 2024. Tužiteljica je dana 1. veljače 2024. podnijela tužbu ovome sudu kojom potražuje utvrđenje da je otkaz nedopušten i da se vrati na rad. Navedena tužba je pravovremena sukladno članku 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 97/19, 151/22, 64/23; dalje ZR-a).

6. Uvidom u priložene ugovore o radu utvrđeno je da je tužiteljica sa prednikom tuženika sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme sa 23. svibnja 2017. na radnom mjestu prodajni savjetnik za područje biomedicine. Dana 1. veljače 2018. sklopljen je Aneks I ugovora o radu vezano da za korištenje motornog vozila. Dana 4. lipnja 2018. tužiteljica je sa prednikom tužitelja sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prodajnog savjetnika za područje biomedicine, a 7. veljače 2019. aneks II vezan uz korištenje motornog vozila. Dana 31. siječnja 2020. došlo je do sklapanja aneksa III ugovora o radu te tužiteljica od 1. veljače 2020. preuzima radno mjesto Voditelja prodaje biomedicinskog programa. Uvidom u ugovor o radu od 1. veljače 2022. utvrđeno je da za isto to radno mjesto tužiteljica sa ovdje tuženikom sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, no isto nije trebalo ni donositi jer sukladno članku 137 Zakona o radu ( NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje ZR) određeno je da svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja se prenose na novog poslodavca, pa iako je tuženik donio novi ugovor o radu zapravo se radi samo o prenošenju ugovora o radu koji je tužiteljica imala sklopljen sa tvrtkom KEMOMED d.o.o.. Iz navedenog ugovora o radu tužiteljice koji je je otkazan vidljivo je da ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme voditelja prodaje bio-medicinskog programa. U opis poslova njenog radnog mjesta ulazi organizacija i nadziranje provedbe aktivnosti potrebnih za funkcioniranje prodaje biomedicinskog programa, podnošenje mjesečnih izvještaja o radu, obavljanje i drugih poslova koji su po prirodi potrebi za učinkovito poslovanje društva, sudjelovanje u oblikovanju smjernica poslovanja za društvo na osnovi poslovnih analiza i analiza tržišta, sudjelovanje u razvoju Društva na osnovi poslovnih analiza i analiza tržišta, prodaja i savjetovanje kupcima s ciljem ostvarivanja plana prodaje ukoliko se ukaže potreba, istraživanje tržišta (aktivno praćenje konkurencije, postojećih i novih potencijalnih dobavljača,...), pridobivanje novih kupaca i poslova, sudjelovanje u izradi marketinškog plana, sugestija i usmjeravanje za pripremu ponuda na osnovi potraživanja kupaca i priprema ponuda za javne natječaje, obuka novih zaposlenika, edukacija djelatnika o postojećim, novim produktima i razvoju produkata, prezentacije produkata kupcima kod kupaca, na sajmovima i na stručnim predavanjima, samostalno raspoređivanje radnih obaveza, Stručno usavršavanje, praćenje novosti u struci i posredovanje novosti ostalim djelatnicima, ostvarivanje i praćenje ostvarenja rezultata poslovanja, predlaganje poduzimanja odgovarajućih mjera u cilju poboljšanja razvoja poslovanja, čime radnica snosi odgovornost za optimalno korištenje svih, a posebice ljudskih resursa kojima upravlja, zakonitost svojeg rada i poslovanja Društva kojim rukovodi, odgovornost za stručno i pravovremeno izvođenje projekata, odgovornost za čuvanje poslovnih podataka, informacija i dokumentacije, odgovornost za realizaciju plana i za ekonomično i kvalitetno poslovanje u okviru proizvoda i cijelog Društva, odgovornost za rad u skladu s poslovnom moralom, odgovornost za nenarušavanje imidža Društva, odgovornost za odnos do kupaca, dobavljača i drugih poslovnih partnera i do djelatnika Društva, odgovornost za stručno savjetovanje kupcima o proizvodima, neposredna materijalna odgovornost za obavljen posao na svojem području, odgovornost za optimalnu zalihu produkata, odgovornost za obavljen posao i odgovornost za ispunjavanje planova.

7. Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu utvrđeno je da se tužiteljici koja obavlja poslove na radnom mjestu Voditelja prodaje biomedicinskog programa otkazuje Ugovor o radu sklopljen 6. lipnja 2017. za radno mjesto Voditelja prodaje biomedicinskog programa a za koji je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu u trenutku otkazivanja, a što je prema mišljenju ovog suda Ugovor o radu od 1. veljače 2020. odnosno ugovor o radu od 1. veljače 2022. ( jer se radi o preuzimanju radnika) 8. Preinačenim tužbenim zahtjevom tužiteljica navodi da traži da se utvrdi ništetnim odluka o otkazu ugovora o radu od 19. prosinca 2023. , a kako je tražila i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, no iz odbijanja tuženika zahtjeva za zaštitu prava radnika razvidno je da onim pravilno odbijaju zahtjev tužiteljice vezan za otkaz ugovora o radu od 18. prosinca 2023. Isto tako iz Odluke o otkazu ugovora o radu nesporno je da je isti donesen 18. prosinca 2023., pa kada tužiteljica navodi da se radi o otkazu ugovora o radu od 19. prosinca 2023. očigledno se radi o grešci u pisanju jer je iz historijata tužbe jasno vidljivo da se radi o otkazu ugovora o radu od 18. prosinca 2024.

9. Iz priložene mail korespodencije između tužiteljice i AH vidljivo je da se ista odvijala nakon povratka tužiteljice na posao nakon porodiljnog i da tužiteljica nije zadovoljna jer nije vraćena i nije radila radne zadatke radnog mjesta za koji ima zasnovan radni odnos. Iz navedene prepiske je vidljivo da se žali da nema autorizaciju koju ima DH ( Vučenović). Iz mailova je vidljivo da je tužiteljica bila na bolovanju radi djeteta, te da je radila od kuće.

10. Uvidom u dopis Palok d.o.o. utvrđeno je da je dana 20. studenog 2023. održana radionica sa svrhom organizacije i poboljšanja učinkovitosti tima Biomedicine na kojem je bila nazočna i tužiteljica. U navedenom se navodi da se istu percipira kao osobu s potencijalnom konfliktnom usmjerenošću. Njezino ponašanje povremeno iskazuje otpor prema suradnji u grupi i nedostatak pripravnosti za konstruktivnu komunikaciju. Navedeni sažetak kao takav nema snagu vjerodostojne isprave te ga je sud kao takvog cijenio u skladu sa provedenim dokazima.

11. Člankom 68 Pravilnika o radu tuženika ( 23. veljače 2024.) odnosno člankom 37 Pravilnika o radu ( 6. lipnja 2023. ) određeno je da nakon isteka rodiljnog dopusta radnik ima pravo na povrat na poslove koje je do tada radio .

12. Člankom 88 Pravilnika o radu određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa radi određenih trajnih osobina ili sposobnosti ( osobno uvjetovani otkaz), a što je istovjetno sa odredbom članka 115 ZR-a.

13. Svjedokinja SH u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kao doktor molekularne biologije u zdravstvenu sustavu dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu te je u periodu od 2017. do lipnja 2022., kada je prestala tamo raditi, susretala sa tužiteljicom. U odnosu na istu iskazuje samo pozitivne stvari te ju opisuje kao ljubaznu, ugodnu, profesionalnu te osobu sa kojom joj je bilo zadovoljstvo surađivati. Dječja bolnica u kojoj je radila je u tom periodu uvodila nove metode u procesu liječenja. Riječ je o genskoj analizi kao najnovijoj tehnologiji, a za koju je bila zadužena. Tužiteljica je za svog poslodavca koji im je prodao taj proizvod svakodnevno bila dostupna te je pomagala u samom procesu prilagodbe, uspostave i razumijevanja cjelokupnog sustava liječenja. Dakle, i zaključno njeno saznanje o samom odnosu tužiteljice prema radu je u tom smislu iznimno pozitivno. Zna da je naknadno njezin posao preuzeo MH kojeg je tužiteljica uvela u posao. Sa tužiteljicom su komunicirali kako usmeno, tako i pismeno te je svaki oblik komunikacije bio profesionalan i ljubazan. Upravo je tužiteljica zajedno sa tadašnjom vlasnicom tvrtke dogovorila i utjecala na to da je bolnica Srebrnjak sklopila posao nakon što su vođeni radovi sa većim brojem ponuđača. O samim cijenama joj je nezahvalno govoriti ali zna da je cijena jednog uređaja koji je kupljen bila u rangu od oko milijun tada kuna dok je cijena reagensa iznosila oko 100.000,00 kuna po početnoj nabavi. Prilikom sklapanja poslova i odabira izvođača iznimno je bitna interpretacija i način prezentiranja te same komunikacije što je u konkretnom slučaju kod tužiteljice bio slučaj. Upravo je taj segment prevagnuo pri odabiru izvođača u njihovom slučaju. U situaciji u kojoj se u početnoj fazi nabave provode radnje sa većim brojem ponuđača, osim objektivnih kriterija između onih koji su otprilike jednaki se uzima u obzir i način ophođenja i same pristupačnosti obzirom da se mora percipirati i budući odnos koji imaju sa takvim partnerima. Sa tužiteljicom je osim profesionalno i u prijateljskom odnosu. U drugoj polovici 2022., su radili još jednu nabavku reagensa sa tvrtkom tuženika ali druge poslove ne. Sa tužiteljicom se u posljednjih par mjeseci čula nekoliko puta upravo u vezi ovog postupka 14. Svjedokinja IH u svom iskazu navodi da je kod tuženika zaposlena na odjelu biomedicine na radnom mjestu prodajnog predstavnika od listopada 2022.. U timu u kojem je radila se osim nje nalazio ĐH, FH, MH i tužiteljica. Osim njih petero imali su voditelja koji je tada bio AH i koji je smješten u Sloveniji. Kad je počela raditi tužiteljice nije bilo na radnom mjestu jer je bila na porodiljinom i tada nije bilo problema u samom timu niti načinu rada. Nakon što se tužiteljica vraća sa porodiljinog dopusta dolazi do određenih problema u samom radu cjelokupnog tima. Uzroke takvih problema bi mogla povezati sa tužiteljicom, te pojašnjava da je dolazilo do nedostatka komunikacije. U konkretnim se slučajevima nisu prenosile informacije o tijeku radnog procesa, a svi u timu nužno moraju surađivati, pa je dolazilo do nezgodnih situacija u sklopu kojih ostatak tima ne bi bio upoznat sa stanjem stvari u odnosu na poslove koje je radila tužiteljica. U samom početku nisu odmah reagirali, a potom su pokušali međusobno riješiti probleme koji su postojali i to na način da su se obratili tužiteljici. Osobno je bila u nekoliko situacija gdje je bila prisutna i osobno sudjelovala u takvim razgovorima u sklopu kojih su joj pokušali ukazati na probleme kako ih oni vide. Reakcija tužiteljice je bila takva da je otklanjala bilo kakav oblik svoje odgovornosti za ono što joj je prezentirano te nije prihvaćala krivnju. Nakon toga se kolega MH obratio voditelju AH, ali ne zna što je on u tom kontekstu odlučio i napravio. Poslodavac je organizirao radionicu koja je provedena od strane neovisne treće osobe te je moguće da je i ona posljedica onog o čemu je pričala. Kada su im prezentirali ciljeve radionice rečeno je da će se sagledati svaki od pojedinih djelatnika te njegova uloga u funkcioniranju tima, a sa ciljem poboljšanja učinka cjelokupnog tima te kako bi svatko dobio ulogu u skladu sa svojim sposobnostima. U sklopu radionice im nije ukazano da bi moglo doći do posljedica koje bi se odnosile na sam radni status. Rezultate radionice dobili su pismeno u smislu kako će se organizirati i koja je uloga svake osobe u timu. Radionica je provedena u Ljubljani. Bila je tri puta na radionicama, jednom sa tužiteljicom i još dva puta nakon toga. Kada se zaposlila, kao voditelj odjela je bio AH koji je to ostao i nakon povratka tužiteljice sa porodiljinog. Prije povratka tužiteljice sa porodiljinog nije bio organiziran sastanak u vezi njezina povratka, a nakon toga su imali sastanak sa direktorom Bangijevim ali općenito o poslovima, a ne vezano za povratak iste. MH je postao voditelj u veljači 2024.. Kada su imali problema u timu međusobno su komunicirali i izmjenjivali iskustva, a u konačnici se obraćali MH ili AH. U timu je rečeno da se tužiteljica ne vraća na mjesto voditeljice. Opovrgava da je tužiteljica radila za vrijeme bolovanja. Za vrijeme bolovanja je bila dostupna za informacije, a nekada ne. Često su u grupi bili u situacijama da nisu znali gdje se tužiteljica nalazi, a bilo je poznato i direktoru tuženika koji je jednom prigodom pitao upravo gdje je ona, a oni su odgovorili da ne znaju. Nema osobnih saznanja da li se tužiteljica osobno javila direktoru da je na bolovanju. Ako imaju takvu potrebu javljaju prvo voditelju, a zatim OH, zaposlenici u [adresa]. Ne zna tko je preuzeo stranke tužiteljice kad je otišla na porodiljini jer tada nije radila, pretpostavlja MH. U periodu o kojem je pričala je osim djelovanja koje je povezala sa tužiteljicom postojalo nezadovoljstvo u firmi koje kao takvo nije vezano uz nju. Osobno je vodila razgovore sa direktorom vezano za njen osobni položaj u tvrtki i određeno nezadovoljstvo. Nije bilo riječi o otkazu njenog ugovora o radu. Početkom 2024., su došli novi uvjeti u vidu sistema bonusa u kojima im je poboljšana materijalna situacija. Poznata joj je situacija u kojoj je direktor KH došao u Zagreb u njihov odjel, a osobno nije dobila nikakvu obavijest o tom sastanku, a od kolega i samog direktora je shvatila da je sastanak bio dogovoren upravo sa i radi tužiteljice, koja tada tamo nije bila, pa je direktor opsovao i bio očigledno ljut jer nije bio obaviješten da je tužiteljica na bolovanju, a došao je iz Ljubljane. Bila je i na sastanku koji se održao ubrzo nakon povratka tužiteljice sa porodiljinog, na kojem je bila i tužiteljica i na kojem je direktor rekao da HH ne može biti voditelj jer voditeljstvo zahtjeva puno briga, a ona zbog odlaska na bolovanje se neće moći posvetiti voditeljstvu. Zaključno navodi da su druge dvije radionice u Sloveniji održane nakon što je tužiteljica dobila otkaz. Osobno joj se tužiteljica se nije obraćala ukazujući na to da bi ona bila problem u komunikaciji sa istom ali joj je poznato da je to dala do znanja direktoru i UH. Nema saznanja da bi tužiteljici bila smanjena plaća.

15. Svjedok FH u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu servisera od 2021., i to u timu biomedicina. U tom timu se osim njega nalazi kolega MH, tužiteljica, IH i ĐH. U periodu od 2021. do kada je tužiteljica radila se izmijenio niz voditelja, pri čemu tužiteljica nije jedna od tih osoba. Tužiteljica je u tom periodu provela određeno vrijeme na porodiljinom dopustu, pa stoga u početku nije puno sa njom komunicirao. U nekih 8 do 10 mjeseci prije otkaza, a u kojem periodu su zajedno radili u timu, bilo je dosta problema koji su bili određenim dijelom vezani uz tužiteljicu, ali su bili u širem kontekstu te da su postojali i van onoga što se tiče same tužiteljice. Na tužiteljicu bi se odnosila generalno ne komunikacija unutar tima, dok su drugi problemi bili širi i obuhvaćali su svakog od nas osobno u timu, pa je tako i on imao osobno određenih pitanja i problema koje je rješavao samostalno sa poslodavcem. Komunikacija između njega, ĐH, IH i MH je bila zadovoljavajuća i tu nije bilo nikakvih problema. On je kao serviser surađivao sa ostalim prodajnim savjetnicima u sklopu tima na način da je poslove koje su oni dogovarali odrađivao u tehničko, informativno i širem prodajnom smislu, a u periodu u kojem je radio sa tužiteljicom od 8 – 10 mjeseci gotovo da nije dobivao poslova koji bi bili povezani sa njezinom aktivnošću, za razliku od ostalih koji su ga kontaktirali. Tužiteljica nije trebala njegovu pomoć ili nije odradila taj posao, a nije mogla odraditi posao bez njega. Nije mu poznato da bi tuženik kao poslodavac na bilo koji način upozorio tužiteljicu na navedeno postupanje. Članovi tima ukazali su direktoru na taj problem ali nakon duljeg vremena. Tužiteljica generalno nije bila puno prisutna u radu tima pa su funkcionirali zapravo kao tim plus HH. Nakon ukazanih problema imali su sastanak odnosno radionicu u vezi rada tima gdje im je prezentirano da se provodi sa ciljem optimizacije radnog procesa, a pri tome im nije nitko dao do znanja da bi moglo biti negativnih posljedica takve radionice. Radionica se donosila isključivo na njihov tim na kojem je bila prisutna tužiteljica. Imali su više sastanaka. Tim sada funkcionira dosta dobro. Bio je veliki problem šta su generalno bili vođeni iz Slovenije, a osim toga je i osobno imao pitanja vezana za materijalne status i uvijete rada. Smatra da su edukacije jedne od naj bitnijih stavki upravo zbog stalnih promjena u branši i poslovima kojima se bave. Imaju interne treninge, vanjske treninge u drugim državama, a tužiteljica na vanjske nije išla, a za interne nema saznanja. Poznato mu je da je tužiteljica dobila otkaz iz razloga što se nije generalno slagala sa timom u poslovnom vidu. Firma je na vodeće pozicije stavila ljude iz Slovenije i to je u početku bilo dobro ali je kasnije imalo nedostatke jer te osobe nisu bile stalno prisutne. Stranke tužiteljice je preuzeo MH oko 80% a ostalo on. I nakon što je tužiteljica otišla su održane radionice te je njihov cilj prezentiran jednako kao i za onu na kojoj je sudjelovala tužiteljica, odnosno poboljšanje poslovanja. Doživio ih je pozitivno. U trenutku kada se tužiteljica vraćala sa porodiljinog svi voditelji timova su zapravo bili iz Slovenije. Ne zna kada je točno ona bila na porodiljinom. Nije mu poznato da bi poslodavac bio nezadovoljan sa drugim radnicima iz njihovog tima.

16. Svjedok MH u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od veljače 2020., kada je radio na mjestu aplikativnog specijalista, a sada na radnom mjestu voditelja odjela biomedicine. Tuženik ima ukupno zaposleno nešto više od 30 ljudi, ima tri odjela od čega je odjel biomedicine jedan od njih, te se u svakom odjelu nalazi od četvero do desetero ljudi. Svi zaposleni su gotovo isključivo magistri molekularne biotehnologije što znači da imaju istu stručnu spremu. U njegovom odjelu osim voditelja postoji još i aplikativni specijalist, što je u početku bio on, koji opisom poslova radi nakon prodajnog predstavnika i ima kontakt prema krajnjem kupcu u završnoj fazi prodaje. Još imaju servisera koji obavlja tehničke poslove i podršku prodaje koja odrađuje "uredski posao". Svi u radu tima moraju blisko surađivati. Vezano za tužiteljicu iskazuje da je problema bilo i da su zbog toga danas ovdje, ali razlučuje privatni od poslovnog segmenta rada. U privatnom osobnom kontekstu ne može reći ništa loše u odnosu prema tužiteljici kao osobi, u tom smislu su išli na kavu nakon posla i znali se družiti. U poslovnom segmentu je međutim bilo problema i oni su bili takvi da je zapravo veći broj ljudi dao otkaz zbog postupanja koje je vezano izravno za tužiteljicu. To opisuje kao nedostatak komunikacije, pa se i njemu znalo događati da iz pozicije na kojoj je prvo radio 2020., a to je aplikativni specijalist je dolazio u probleme sa kupcima kao krajnjim korisnicima obzirom da tužiteljica kao tadašnji voditelj je radila i prodaju te je u sklopu te prodaje dolazilo do propusta u odnosu prema krajnjem korisniku, a što je u konačnici padalo i na njegova leđa. Umjesto normalnog radnog vremena morao je raditi po 12 sati, a i zbog opisanog. Kako mu je tužiteljica bila voditelj, procijenio je da mu je bolje šutjeti pa nije nikome davao do znanja o tim problemima koji su ga mučili. To se dešava do trenutka kada tužiteljica odlazi na porodiljini. S njima je u timu u tom periodu bila ŽH te on kao i tužiteljica znaju da je ona dala otkaz upravo zbog problema u radnom okružju za koje je smatrala odgovornom tužiteljicu. Tadašnja direktorica ČH je pozvala njega i tužiteljicu kojoj je to jasno dala do znanja. Situacija je bila u takvom stanju da je direktorica željela dati otkaz tužiteljici, a osobno je rekao i molio da to ne učini iz razloga jer su u tom trenutku samo on i tužiteljica bili u timu te je i u takvoj situaciji bio preopterećen. Direktorica je nažalost od srpnja 2022., usred osobnih zdravstvenih problema završila u komi u kojoj je i danas. Nedugo nakon ovog tužiteljica je otišla na porodiljini dopust. Poznato mu je da je otkaz u timu kao prodajni savjetnik ranije dao i JH te je i njegov otkaz bio povezan sa tužiteljicom. Nije mu poznato da bi poslodavac slao pismena ili formalna upozorenja tužiteljici na povrede obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica preferira samostalan rad što u okviru poslova koje obavljaju nije moguće, a sjeća se da kada se vratila sa porodiljinog je pozdravila samo njega u prostoriji. Njihova branša se konstantno mijenja i potrebna je stalna edukacija i stjecanje novih znanja. Nadalje, sastanak sa tada šeficom ČH se odvio telefonski gdje je kolegica ŽH jasno rekla da daje otkaz zbog tužiteljice, a on je u toj situaciji šutio, ali je bio sretan da je netko dao do znanja ono što je mislio. Do tog trenutka ni tužiteljica nije bila svjesna postojanja problema koji se nje ticao. Nakon povratka tužiteljice sa porodiljinog, rad u timu je bio "kaotičan" pri čemu razlog za to vidi u postupanju tužiteljice, pri čemu tada nije bila više voditeljica. Direktor ĆH je znao da je ranija direktorica htjela tužiteljici dati otkaz. Nitko ne misli da treba dati otkaz osobi koja koristi porodiljini ili joj namještali otkaz, pa je direktor došao i pitao što će dalje, pa su kroz komunikaciju kojoj je i on bio prisutan rekli da će vidjeti kako će stvari funkcionirati kada se vrati, ali se nažalost po povratku nije ništa promijenilo. Ističe kako ne bi mogao raditi ponovno sa tužiteljicom niti bi htio raditi u takvom okružju. Svi su kao tim direktoru komunicirali da imaju problema sa tužiteljicom. Radionicu u Sloveniji su proveli individualno i grupno radi poboljšanja rada cjelokupne firme, a takve radionice provode i danas. Zaključno navodi da se žalio direktoru ĆH i AH koji su oboje bili dislocirani u odnosu na njih. U više navrata su vodili razgovore gdje se prema tužiteljici komuniciralo i ukazivalo na propuste pa je tako npr. konkretno rečeno kada je poslala ponudu za uređaj KBC Zagreb, a takvog uređaja nije nikada bilo na tržištu. Kada se šalje ponuda, u CC se stavljaju i druge osobe iz tima pa su i na taj način stekli saznanje o postupanju tužiteljice. Nemaju obavezu stavljanja poruka u CC, već to procjenjuju prema poslovima i osobama koje su uključene, ali se u pravilu ne ide prema cijelom timu. Tužiteljičine stranke je on preuzeo nakon odlaska na porodiljini. Po povratku sa porodiljinog je pokrenula posao sa KBC Osijek ali u tenderu nije bilo zatraženo sve što je trebalo biti. Kupci im se nikada nisu pismeno na tužiteljicu kao niti na bilo koga drugog u firmi. Zna da je bilo pritužbi npr. od KBC Sestre Milosrdnice, i to profesor Anđelinović, KBS Split, EH. Sa AH je komunicirao vezano za svoj dio posla. Poslove voditelja je preuzeo kada i radno mjesto. Na pitanje tko su bili voditelji odjela u trenutku kad se tužiteljica vratila na posao svjedok je odgovorio da su bili odjel medicine TH iz [adresa], voditelj biomedicine je bio AH, a ostatak H je u tom trenutku preuzela BH, iz [adresa].

17. Svjedok AH u svom iskazu navodi da je zaposlenik tvrtke kćeri Kemomed d.o.o. Slovenija koja ima istog vlasnika kao i Kefo d.o.o., a riječ je o RH, dok je on direktor i odgovorna osoba Kemomeda d.o.o.. Kefo d.o.o., ranije Kemomed d.o.o. Hrvatska je imao direktoricu ČH koja je nažalost bolesna od 2022., i onda su postojali određeni problemi koji su se spominjali vezano uz tužiteljicu HH. Ona je otišla na porodiljini dopust, a njega je vlasnik zamolio da pokuša vidjeti kako i u čemu je problem u Hrvatskoj tvrtki koja prodaje proizvode na terenu. Bio je u 14 navrata u Zagrebu gdje je provodio uglavnom grupne razgovore usmjerene prema poboljšanju učinkovitosti cjelokupnog tima biomedicine, ali su ukazivali i na konkretne propuste koji su se ticali isključivo tužiteljice. Imali su i individualne sastanke gdje su uz tužiteljicu bili on i UH i gdje su joj dali do znanja postojanje problema. Radili su i sastanke putem treće nezavisne osobe GH. Na jednom od sastanaka koji je bio 28. studenog 2023., došlo je do svađe između tužiteljice i MH. Radio si je pisane bilješke pa je u bilješku zapisao da je došlo do svađe koju je opisao kao groznom. Bivša direktorica mu je 2022. davala primjedbe na tužiteljicu na način da ista ne funkcionira u timu. Njegova procjena tužiteljice je ta da ne dijeli informacije, da nema prave komunikacije, da ne pozdravlja članove drugih u uredu i slično. Zaključno navodi da nije imao komunikaciju sa tužiteljicom dok je bila voditeljica već isključivo za direktoricom ČH. Svako iz tima je mogao doći na razgovor. Osim sa tužiteljicom individualne sastanke su vodili i sa IH. Tu smo govorili o rješavanju problema i njenom uklapanju u tim. Nije bilo prigovora na njen rad. HH nije izričito rečeno da postoje problemi u timu zbog njenog ponašanja.

18. Svjedok LH u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od lipnja 2023.. Nije bio dio tima u kojem je radila tužiteljica. Bio je prisutan događaju koji se dogodio 2023., kada je direktor ĆH došao u prostorije gdje rade. Svi se nalaze u jednom velikom otvorenom prostoru. Tamo su bile ĐH, IH i DH, a direktor je uz ružne riječi komentirao činjenicu da se tužiteljica ne nalazi na radnom mjestu. Direktor u pravilu jednom tjedno dolazio u Zagreb gdje radimo. Tužiteljica tog dana kada je došao direktor nije bila na poslu, a on je komentirao da je ona opet na bolovanju. Od 1. siječnja ove godine promijenili su mu se materijalni uvjeti na bolje.

19. Svjedok DH u svom iskazu navodi da je došao raditi kod tuženika nakon što je tužiteljica otišla na porodiljni i upoznali su se i počeli družiti nakon povratka sa porodiljnog. Ona radi na jednom odjelu, a on na skroz drugom i njihovi poslovi nisu međusobno imali nikakve veze te nema neposrednih saznanja o tome kako i na koji je način tužiteljica radila svoj posao. Budući su svako jutro pili kavu, ona je na poslu bila prije njega, prije odlaska na porodiljni je bila voditeljica, a kasnije je čuo od kolege iz ureda da su na njenom odjelu imali sastanak kojem ona nije nazočila i gdje je rečeno da ona više ne može biti voditeljica jer ona ima malo dijete. Na njenom odjelu osobe koje rade su inače generacija sa fakulteta i međusobno se poznaju i druže privatno, dok je tužiteljica nešto starija od njih i družila se s njima samo poslovno. Iz moje komunikacije sa tužiteljicom, samo se pozitivno očituje u smislu odnosa kolegijalnog kojeg je imala sa njim, no nisu mu poznati njeni odnosi, odnosno način na koji je funkcionirala neposredno u svojoj radnoj sredini, no on nije primijetio ništa što bi govorilo da ona nije dobra u svom poslu. Tužiteljica je bila normalna, nije primijetio ništa drugačije od uobičajenog. Nema nikakvih neposrednih saznanja vezanih uz to da bi tužiteljica na bilo koji način opstruirala svoje radnje zadatke i ne zna što je točno radila nakon što se vratila sa porodiljnog dopusta jer su radili skroz različite poslove na različitim odjelima. Nakon što se tužiteljica vratila sa porodiljnog dopusta, voditelj njenog odjela je bio MH. Svi odjeli radili su u jednom prostoru i mogao je čuti način komunikacije unutar odjela biomedicine na kojem je radila tužiteljica. Nije primijetio posebno narušene odnose unutar odjela na kojem je radila tužiteljica niti je nešto čuo. Nije svjedočio niti jednom sukobu tužiteljice i ostatka tima. Odnos tužiteljice sa direktorom CH je bio zategnut nakon sastanka na kojem je rečeno da ona više ne može biti voditelj jer ima dijete. To je bilo nakon što se tužiteljica vratila na posao. Nema saznanja da bi između direktora i tužiteljice bilo bilo kakvih zategnutih odnosa vezanih uz njen odlazak na bolovanje. Dozvoljeno im je raditi od kuće sve do ovog jednog trenutka, a to je bilo nešto kraće vrijeme prije nego li je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

20. Svjedokinja ĐH u svom iskazu navodi da je u ožujku 2022. počela raditi kod tuženika gdje radi i danas. Negdje u proljeće 2023. na posao se vratila tužiteljica i od tada su radile zajedno. Od trenutka kada je tužiteljica otišla na porodiljini pa do njenog povratka, radi bolesti dotadašnje direktorice, došlo je do promjene u strukturi kod poslodavca, odnosno postavljen je novi direktor, gospodin KH, koji je postavio nove voditelje, konkretno njihov voditelj je bio gospodin AH. Iako je u to vrijeme postojala zakonska regulativa koja je radi korone uvedena i kojom se omogućavao rad od kuće, poslodavac im nije odobravao takav način rada. Tužiteljica je nakon porodiljnog željela raditi od kuće i više je puta inicirala ovu problematiku pa je gospodin AH napisao mail u kojem je rekao da ne želi na taj način organizirati rad. To je bio osnovni problem nesnalaženja tužiteljice u radu u timu jer ju nije nitko isključivao od rada već se ona sama na ovaj način isključivala jer je više bila u mislima kod kuće sa djetetom i mislila je da će moći raditi kod kuće, što joj nije odobreno. Unatoč tome, od svih radnika u timu, tužiteljica je najviše vremena provodila kod kuće i radila od kuće, a ostali članovi tima su ju često znali pitati gdje je HH pa im je čak zabranila da ju to pitaju. Tužiteljica nije dobila nikakvu opomenu od poslodavca vezanu za njen rad, ali joj je svima bilo jasno kao izričito rečeno da se rad od kuće ne preferira. Nitko od ostalih zaposlenika nije koristio u tolikoj mjeri taj rad od kuće kao ovdje tužiteljica.

21. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika odnosno njegova prednika od 2017., a voditeljica tima biomedicine je bila od 31. siječnja 2020.. Bila je zadovoljna sa poslom i radnim okružjem te je sve do povratka sa porodiljinog dopusta 2023., mislila da će tu ostati cijeli život. Imala je sklopljen ugovor o radu za radno mjesto voditelja gdje je bila određena plaća i koja se uvećavala za bonus, a koji je ovisio obavljenom poslu i godinama staža. Plaća joj je do odlaska na porodiljni dopust iznosila oko 2.900,00 eura Za čitavo vrijeme dok je bila na porodiljnom je bila dostupna kolegi MH i mogao ju je kontaktirati za sve potrebno. Vezano za odnos sa direktorom Ć, navodi da su do njenog povratka sa porodiljnog imali dobar i normalan odnos u sklopu kojeg je on i pokazivao brigu kako za firmu, tako i njih privatno. Imala je s njim jedan razgovor koji je bio vezan za određene radnje sa kojima je bio nezadovoljan, a vezano za raniju direktoricu Hrvatske firme ČH koja je teško se razboljela 2022.. Nikada od poslodavca nije dobila niti shvatila da bi bio nezadovoljan njenim radom. Ranija direktorica je sa njom razgovarala vezano za odlazak ŽH, pa joj je tom prilikom rekla što misli te da njezin odlazak nije njena krivnja. Obavila je dva individualna razgovora sa ŽH, gdje je ona njoj ukazala na nezadovoljstvo uvjetima rada i time da dobiva poslove koje je mislila da ne bi trebala raditi. To je prenijela direktorici ČH, a odgovor direktorice je bio da ako tako misli ŽH neka ode. 21. veljače 2023., se prije povratka sa porodiljnog našla sa direktorom Ć i tom prigodom joj je dao do znanja da će sve ostati kako je i bilo odnosno da će raditi poslove voditelja tima. Po povratku na porodiljni direktor ju je pozvao 28. ožujka 2023., u svoj ured u Zagrebu gdje joj je rekao da zbog reorganizacije mijenja voditelje i da nju miče sa mjesta voditeljice. Rekao je da će se sve riješiti novim ugovorom, da se čeka pravnica, i zapravo nije znala kakav joj je status. Jasno je direktoru dala do znanja da je nezadovoljna takvom odlukom i to je to dostavila i mailom. Plaća joj je nakon povratka sa porodiljnog smanjena te je dobivala u prosjeku oko 2.000,00 eura neto, pri čemu joj je ukinut bonus. Direktor KH ju je nazvao 18. prosinca 2023., oko 15h te zamolio da se ujutro u 8,00 sati pojavi u uredu, da bi joj potom sljedeći dan uručili otkaz ugovora o radu, sa kojim je bila iznenađena i koji nije očekivala. Tom prigodom su joj iskomunicirana određena prava koja međutim nije dobila kako je rečeno, a riječ je o naknadi sa Zavoda, božićnici i službenom autu. Započela je projekt Roche od 2017., vrijednom milijun eura, da bi po povratku bila isključena iz istog. U odnosu na ponudu za KBC Zagreb za koju rečeno da nije postojala navodi da je istu napravila sa kolegom FH i da nije ništa sama na svoju ruku radila. Nakon njenog povratka sa bolovanja bili su organizirani sastanci vezani za rad u timu. Bivša direktorica ČH nije nikada dala do znanja da bi se drugi kolege na nju žalili. Direktor ĆH je dolazio jednom, nekad i dva puta tjedno u Zagreb. Na sastanak sa temom reorganizacije nije mogla doći zbog bolesti ali je to javila AH i ponudila da će doći čak i u Sloveniju ako treba na što je odgovoreno da ne treba doći. Na sve sastanke u Zagrebu je uredno dolazila. Direktor ĆH ju nikada nije posebno pozvao na sastanak, a da ona na njega ne bi došla. I tijekom bolovanja je išla na sastanke i radila po potrebi. Kod gospođe ČH su imali naredbu da moramo raditi i za vrijeme godišnjih odmora pa su i to svi radili. Nakon porodiljnog uvjeti za rad su bili katastrofalni, ukinut je bio rad od kuće, svatko tko je htio mogao je vidjeti gdje su, nije imala laptop prvi tjedan, VPN joj nije bio postavljen. Kupci se nikada nisu žalili na njen rad, a sa njima je u komunikaciji. Obzirom na probleme u načinu komunikacije između članova tima međusobno i sa nadređenima, određena je radionica u Sloveniji na koju su svi morali doći, išli su jedan po jedan jer su imali svatko svoj termin, bilo je pitanja vezanih za posao i prodajni proces. Nije shvatila da bi ta cjelokupna radionica bila radi nje i nekakvog problema s kojim bila povezana. Rečeno je da je u svrhu optimizacije radnog procesa. Nikada nije dobila niti usmeno niti pisano izvješće sa navedene radionice. Poslodavac ju nikada nije pismeno niti usmeno ukazao da bi postojali problemi u timu uzrokovani sa njom. Po povratku na posao sam se osjećala neprihvaćeno od strane tima. Sa svoje strane je napravila što god je moguće da ju prihvate u tim, ali to nažalost nije pomoglo. I po povratku na posao po porodiljinom 2023. nije dobila nikakav bonus. Zadnji bonus je dobila za dio poslova koje je odradila u 2022.. Prilikom razgovora koji je vezan za otkaz ugovora o radu spomenula je ispad direktora M i to da joj je rečeno da ne može biti voditelj jer ima malo dijete, nazivalo ju se "curicom". Osporava da bi potvrdila postojanje razloga za otkaz koji joj se stavljaju na teret od poslodavca.

22. Odgovorna osoba tuženika ĆH u svom iskazu navodi da je vlasnik grupacije KEFO koja obuhvaća tvrtke u Sloveniji, Hrvatskoj ali i druge. Tvrtka u Hrvatskoj danas ima 36 zaposlenih. Glavna djelatnost je preprodaja biomedicinskih i medicinskih proizvoda kao i proizvode za laboratorij. Do srpnja 2022., je direktorica u Hrvatskoj bila ČH. Ona je dobila moždani udar i kada su shvatili da se neće oporaviti on je preuzeo tvrtku u Hrvatskoj i više se u to uključio, a do tada je uglavnom prepuštao poslovanje njoj. ČH mu je napomenula kada su udruživali hrvatsku i slovensku tvrtku, da će HH dobiti otkaz. Na jednom sastanku mu je rekla da je sa njom nemoguće raditi i da svi koji se zaposle odlaze zbog nje. Potom ga je nazvala i rekla da joj nije dala otkaz jer je trudna i on sam se sa time u cijelosti usuglasio. Odobrio je tužiteljici korištenje osobnog automobila. ČH mu je rekla da će otkaz tužiteljici dati kada se vrati sa porodiljnog. Kad je preuzeo firmu utvrdio je gubitke zbog djelovanja ČH, pa se nije mogao baviti i problemima vezanim za radnike, pa je to prebacio na AH i pozvao ga da riješi te poslove. Najviše poslovanja su vodili sa odjelom Medikal, a ne biomedicinom na kojoj je zaposlena tužiteljica. Kada se tužiteljica vratila sa porodiljnog pojasnio joj je zašto nije voditeljica, i ona je u početku to prihvatila. Onda se nakon mjesec dana počela žaliti, te joj je pojasnio zašto je stavio AH. Nakon nekog vremena su mu se ljudi počeli žaliti na nju. Na zajedničkim sastancima im je jasno dao do znanja da postoji problem sa njom te joj rekao da se u firmi ne može lagati. Prvo su imali malo ljudi, a onda su ih počeli zapošljavati, a tužiteljica se prema svakom novom osjećala ugroženom i nije prihvaćala nove ljude. Njezin stav prema novima je bio zapravo neprijateljski. Svađala se sa IH, MH i PH. Dano joj je do znanja da mora surađivati i da ne može raditi da ne uključuje servisera i aplikativca. Upravo zbog te ne komunikacije nisu otišli na nacionalni tender za kitove za KBC Zagreb koji vrijedio oko 1.200.000 tisuća eura pa je zbog toga svega vidio da stvari ne funkcioniraju. Dao je ideju da uzmu vanjskog suradnika koji je trebao neovisno posložiti komunikaciju i ukaže na odgovornosti. To je radio ZH koji je rekao da tužiteljica ne surađuje na zajedničkim sastancima, te da ona želi raditi individualno, što nije moguće u njihovom načinu rada. Pitao je ostale u timu što misle o ostanku HH te su mu svi rekli da sa tužiteljicom ne mogu raditi i da ako ona ostane oni odlaze. Bilo mu je znakovito što mu je to reklo četvero ljudi. Osporava da tužiteljica nije imala uvjete. Tužiteljici je dakle više puta saopćeno da je u njoj problem i da ju tim ne želi. Dao joj je još tri mjeseca punu plaću u sklopu koje je mogla naći posao. Ona je tada rekla da to sve shvaća. Ističe da u grupaciji KEFO imamo zaposleno puno radnica sa malom djecom. Tužiteljici plaća nije bila smanjena, te je zadržala uvjete u vidu službenog mobitela i službenog auta. Što se tiče neugodnog ispada koji se spominje u tužbi navodi da su imali dogovor da će on doći iz Ljubljane i da se sa tužiteljicom naći radi razgovora. Čekao ju je i tada saznaje da je na bolovanju i tada je izgubio cijeli dan i imao troškove. Tada je bio ljut, ne zato što je na bolovanju, već zato jer nije javila. U KEFU generalno nema rada od kuć, a tužiteljica je to pravo prisvojila. Tužiteljici je isplaćena otpremnina.

23. Opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu je situacija u kojoj radnik neskrivljeno ne ostvaruje rezultate rada kao ostali radnici koji rade na sličnim ili istim poslovima. Otkaz je dopušten ako bi nastavljanje rada takvog radnika nanosilo štetu interesima poslodavca. Poslodavac je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu ( Revr 650/15 ).

24 .Dakle u ovom postupku je nesporno da do promjene vladajuće strukture uprave kod tuženika tužiteljica je uredno obavljala svoje poslove, čak je napredovala iz prodajnog savjetnika za područje biomedicine u voditelja prodaje biomedicinskog programa. Nesporno je da je ovdje tuženik preuzeo tužiteljicu upravo na tom radnom mjestu.

25. Nesporno je utvrđeno da tužiteljica nakon poroda kada se vratila na posao bila više fokusirana na dijete, no isto tako nesporno je utvrđeno iz iskaza svjedoka da je posao za koji je bila zadužena tužiteljica obavljao MH, dok je tužiteljica radila neke druge poslove u prodaji ( one koje više odgovaraju poslu prodajnog savjetnika, a što je vidljivo i iz mailova tužiteljice), pa sukladno tome imajući u vidu opis poslova za koji je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu sud smatra da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu kada je iz provedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica nakon porodiljnog, pa do njenog otkazivanja ugovora o radu nije niti radila poslove prodaje biomedicinskog programa pa sukladno tome tuženik nije mogao niti utvrditi kakve su njene voditeljske sposobnosti i da li ostvaruje rezultate tog radnog mjesta.

26. U konkretnom slučaju samo mišljenje radionice koja je organizirana radi poboljšanja organizacije posla, a koja dovodi u pitanje sposobnosti tužiteljice da djeluje u timu nisu i ne mogu biti osnov za otkazivanje ugovora o radu za radno mjesto voditeljice, jer tužiteljica je voditeljica tog tima a ne prodajni savjetnik).

27. Isto tako nemotiviranost tužiteljice na koju ukazuju njeni radni kolege se odnosi na ostvarivanje bonusa njih konkretno, a ne na postupanje tužiteljice kao voditeljice jer očigledno da nakon povratka na posao ona nije niti bila voditeljica, barem ne u stvarnom smislu.

28. Za otkazivanje ugovora o radu uvjetovano osobnim razlozima mora se izričito dokazati, ispravom da tužiteljica nije radno sposobna za radno mjesto na kojem je radila, opomenama iz kojih bi bilo vidljivo da nema organizacijskih sposobnosti voditi odjel prodaje a što nije moguće jer ga zapravo i nije vodila. Tužiteljici je svakako se moralo dati mogućnost da obavlja poslove svog radnog mjesta da bi se mogla utvrditi njena nesposobnost.

29. Osobno uvjetovani otkaz je otkaz ugovora o radu koji se temelji na trajnim osobinama radnika koje ga čine nesposobnim za uredno izvršavanje radnih obveza. Ovaj otkaz se razlikuje od otkaza zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, koji se temelji na skrivljenom ponašanju radnika. U slučaju osobno uvjetovanog otkaza, radniku se ne stavlja na teret kršenje radnih obveza, već se priznaje da nije sposoban za rad zbog trajnih osobina, a to u navedenom postupku ovaj sud nije utvrdio, odnosno nije utvrđeno da tužiteljica radi svojih trajnih osobina nije sposobna za rad.

30. U ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica nakon porodiljnog dopusta odlazila na bolovanje radi bolesti djeteta, ali isto samo po sebi ne dovodi u pitanje njenu radnu sposobnost, odnosno Otkaz se može temeljiti na promjenama u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, ali samo ako postoji profesionalna nesposobnost za rad koju može utvrditi nadležno tijelo, a u konkretnom slučaju ova činjenica nije utvrđena.

31. Sukladno navedenom sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o radu tužiteljice.

32. Tužiteljica je svojom tužbom potraživala i sudski raskid ugovora o radu. Imajući u vidu sve provedene dokaze sud nalazi da su između stranka trajno narušeni ljudski odnosi, ne postoji povjerenje između stranaka, pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu osnovan te je sud prihvatio da je otkazan ugovor o radu kako to navodi tužiteljica. Tužiteljica potražuje da se raskid ugovora o radu utvrdi sa 12. veljače 2025., te je sud taj dan i odredio kao dan prestanka radnog odnosa sukladno članku 125 ZR-a, neovisno od toga što je tužiteljica zasnovala novi radni odnos 22. travnja 2024. jer tužiteljica možda na novom radnom mjestu ima manju plaću, pa će sukladno navedenom eventualno u nekom daljnjem postupku moći ostvariti razliku plaće ili kakva druga prava za ovo razdoblje. Isto tako stranke su utvrdile da je tužiteljica primila s osnova otpremnine iznos od 3.317,04 Eur, no isto nije predmet ovog postupka niti je tuženik u odnosu na isto isticao protutužbeni zahtjev, pa za ovaj postupak isto nije odlučna činjenica.

33. Sukladno navedenom sud je tužitelju dosudio i naknadu štete temeljem članaka 125 u bruto iznosu od 12.449,05 Eur a koji se sastoji od 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužiteljice ( visina jedne plaće utvrđena uvidom u obračun plaće za siječanj 2024. u iznosu od 2.489,81 Eur.), imajući u vidu starost tužiteljice, njezine obveze uzdržavanja.

34. Sud je odbio u ovom postupku tužitelja sa zahtjevom za izdavanjem mjesečnih obračuna dospjelih dohodaka- plaća za razdoblje od 19. prosinca 2023. do 12. veljače 2025. jer navedeno nije predmet ovog postupka, odnosno tužiteljica će ovakav zahtjev moći staviti u postupku u kojem će eventualno potraživati naknade plaća, a ne u ovom postupku.

35. Temeljem članka 154 stavak 5 sud je odlučio o parničnom trošku te su tužiteljici dosuđeni troškovi jednokratne naknade za vođenje radnog spora u iznosu od 625,00 Eur, te troškovi podneska od 28. veljače 2025., ročišta od 23. listopada i 20. siječnja 2026. svako po 125,00 Eur, ukupno 1.000,00 kn. Tužiteljica po punomoćniku je tražila i troškove izbivanja iz pisarnice sukladno Tbr. 39 OT, međutim kako tužiteljica po punomoćniku nije pojedinačno naveIa koliko je sati izostajala iz ureda radi ove rasprave ( imajući u vidu samo trajanje rasprave a ne i vrijeme koje joj je potrebno za putovanje, jer je izbor tužiteljice da angažira odvjetnika iz Zagreba) ovaj sud smatra da navedeni troškovnik i potraživanje nije u ovom dijelu uredno postavljen, pa sukladno tome ovaj trošak tužiteljici nije niti dosuđen. Također je tužiteljica po punomoćniku tražila i troškove prema Tbr. 50 ( troškovi putovanja na relaciji [adresa]) koji trošak ovaj sud ne smatra nužnim za postupak jer tužiteljica ima na raspolaganju 30-ak odvjetnika u [adresa] koje je mogla izabrati, pa izborom odvjetnika ne bi bila ograničena u svojim pravima. Sukladno tome izbor odvjetnika iz drugog grada je njeno osobno pravo i izbor, ali nije nužni trošak u ovom postupku.

Sisak, 6. ožujka 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda e- komunikacijom.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku